sigurnosno pitanje o Eiffelu i Pazinu skroz je bzvz
"Bivša manekenka i glumica, Anita Pallenberg, preminula je u 74. godini života..." ali ta je proživjela svoj život, bila je manekeknka i glumica, zavodila je rolingstonese i živjela u žiži i punim plućima i nije ga propustila. Život. I zašto bi život jedne manekenke koja se troši s najpoznatijim mužjacima planete bio ispunjeniji i vrijedniji od života jedne provincijalke? Provincijalka može, recimo, živjeti lijepi skromni život, izroditi i odgojiti neku djecu i isto mirno umrijeti nakraju. Ili ne mora. Može samo živjeti i žaliti što se nije trošila s rollingstonesima. Ili tako nešto. Propuštene prilike, znaju gristi. Tko zna što je sve Anita propustila učiniti a mogla je? Za nju je ionako sad to već prošla stvar... a za nas koje nije, najbolje je sjediti pred monitorom, iščuđavati se nad glupim naslovima portala i puštati život da curi kroz prste, sunce da sije, biljke da rastu, činiti to sve nešto kao da nas ni nema. A kad bi nas bilo, onda bi sad usisavali, čistili, pospremali i farbali.... ne bismo to mijenjali za jalovo ispijanje kafice pred monitorom... Mužjak je na jedrenju, to su te neke muške fore, kada se izbezumljeni testosteronci udruže i pobjegnu od svojih žena, djeca, punica, jer, budimo realni i ruku na srce, nitko ne želi biti provincijalka s buljukom djece, svi želimo Anitu, pa tako i mužjaci, žele živjeti život i prašiti naokolo, a ne da im isti curi kroz prste dok oni skupljaju prašinu po pećini... ima i one neke reklame, baš mi je problem naučiti razliku između reklama za žuju i reklama za karlovačko, obje su hrvatske, obje imaju istu ciljnu skupinu i objema je ciljna skupina pomalo debilna ali, ljudi smo, imamo emocije, imamo kulturu, imamo to nešto samo naše pa se diče onda reklame s time kako smo lijeni, glupi i skloni korupciji... ne znam više da li se target u tome prepoznaje ili su reklamotvorci pali u očaj od nedostatka originalnosti, ali bilo bi dobro napraviti i neku veselu reklamu o tome kako se od lijenosti i korupcije stvaraju Agrokori i Mamići i onda od toga napraviti nešto isto tako dopadljivo kao benignu reklamu o benignom hrvatu koji spaja praznike i podmićuje šofere i skroz je u tome jedinstven i nenadjebiv na širokome balkanu... slatko i dopadljivo i nadasve inspirativno. I ono još nešto, podjednako strašno, strašno meni, jer sam tek nedavno shvatila nepojmljivi mi pojam domovinskog ponosa, ono kad si ponosna/an na svoju zemlju zato jer ti je domovina, zato jer je to neka hrpa kamenja, šuma, mora, čega već, to znači da si ponosan na nešto što su neki tvoji preci osvojili, a da bi osvojili morali su pobit ili podjarmit nekoga tko je tu već bio ili pokušao biti, što ukratko znači, domovina, to je posljedica nasilja, bit ponosna/an na domovinu znači biti ponosna/an na nasilje, nasilje nema veze s ljubavi, domovina i ljubav nakraju su nespojivi, osim ako se pritom ne misli na ljubav prema nasilju, što je opet samo po sebi, ili nespojivo, ili smrtno opasno, elem, čuvaj se ljudi koji se diče/hvastaju/zaklinju domovinom... dobro, dakle, i to smo riješili a sad, jbg, vrijeme je, usisavač u ruke i ne budi Anita...
Oznake: usisavanje, gaža
15.06.2017. u 08:06 | 1 Komentara | Print | # | ^