Na školjiću


Imama sliku ali je pala na bok. To zato jer mi se kompjutor umorio od života i postao neupotrebljiv. Barem do daljnjega, barem dok ga ne učinimo ponovno upotrebljivim. Mi koji plaćamo i serviseri koji rade. Ako budu znali što da urade onda ću ponovno imati svoj voljeni ekran, ako ne budu, onda ću morat zavoljeti novoga. Takozvani frstvrldproblemsi. Dobro je kad ih i mi iz drugog reda možemo doživjeti kao da su naši. To nešto koje li ću emocije morati sada razvijati prema nekom nepoznatom ekranu nakon tolikih godina intimnosti s toliko obožavanim ekranom. A i nisu neke silne godine prošle a što je bilo i za očekivati s polovnom robom. No, uživalo se neko vrijeme...
Od Školjića je zato prošlo mnogo mnogo godina. Dvadeset i šest otkad se kolega homoseksualac s ondašnjih studija vonabi umjetnika koji slabo crtaju pa se školuju za profesore, dakle kolega pederčina se uselio ljubavniku na stan u onu žutu zgradu iza polegnutog autotrans autobusa i onda su oni tamo živjeli. Ili, kako to uspaljenim mužjacima najveć i priliči, uglavnom se jebavali. Stan je bio prastar, kao iz nekih francuskih šabišik žurnala, nisu u njemu imali tople tekuće vode iliti bojlera nego neku veliku limenu kantu u kojoj su jedan drugoga polijevali ugrijanom vodom što ih je jako uspaljivalo pa bi se onda jebavali. Drugo seksi mjesto bilo je jedno od onih prozora. Jedan bi gledao nalakćen na ulicu a drugi priheftan odotraga. Voljeli su jako pričati o tome, svojim mnogobrojnim sexovima i voljeli su imati goste. Njihov život tada danas vidim kao nešto ono što se sada prodaje pod lifestyle, sve one slike šesno uredjenih balkončića sa svijećama i kićenim jastučićima, sve neka mjesta za uživanje koja zavodljivo vonjaju na mladost, hedonizam i sex, sex, mnogo sexa, kupili su njih dvojica onda i par hrčaka pa im se beskrajno čudili kako se tako stalno mogu jebati... ne znam gdje su završili danas, jedan od njih dvojice se navodno uspio upisati u društvo umjetnika, drugi bi danas trebao imati 56 godina, sigurno ima obitelj, to jer je bio jako zgodan a žene mu nisu bile mrske, to znam jer je u ono doba žvelto htio spavat samnom ali, nekako, nisam nikad bila toliko jebežljiva pa zato sada imam mnoge uspomene na propuštene prilike i uvijek im se mogu vraćati... Kao i što je moglo biti recimo prije deset godina, onda je mužjak došao u Ri s opravdanim razlogom i objavio svijetu da se trese od gladi a nebuloza je bila tako blizu i tako je rado otvorila vrata mogućnosti ostvarenju još jedne propuštenosti ali, eto, možda je sudbina, na neke nas ljude nanosi kao balvan u rijeci kad se zalijepi za nogu od mosta a neke isto tako zaobidjemo samo tako... i sada ravno deset godina kasnije sjedim sa mužjakom ponovo u nebulozi, da sam kojim slučajem uspješna i poduzetna i produktivna ženka onda bi s nama sjedilo i naše zajedničko mladunče a mi bismo ga podučavali onda manirima ponašanja za stolom u javnosti, ja bih podjednako škicala na žute zgrade školjića i prisjećala se mladosti i osjećala se onda potpunijom i zadovoljnijom jer ispunjena biološka funkcija jedino daje smisao svim našim prijašnjim potezima, propuštenima ili ne, nebitno, sve onda možemo pravdati krunom na nasljednikovoj glavi a inače se nema baš nekog razloga za pravdanje, preostaje samo puko promatranje... ili to ili je u ljudskoženskoj prirodi najveć od svega uklesano ono nikad biti zadovoljna nikad stati uvijek zahtjevati još uvijek žaliti jer nije onako nego je ovako, svejedno, ipak, bilo bi baš jako lijepo kada bi blog servis bio malo više mobajl jusers frendli pa da se ne moram ovoliko patiti u svojim frstvrldproblemsima...

20.08.2017. u 10:41 | 3 Komentara | Print | # | ^

a zašto su vanzemljaci najčešće zelene boje?

onokad bi bilo boga onda bi taj nafrnuo sinoć pravu jednu oluju na koncert s kojeg bi se svi vraćali kući u konvojima na traktorima, a kuće ne bi bilo jer bi i tamo malo prije protutnjala oluja, elem pijano mamurna ekipa drmusala bi se u kolonama u neizvjesnost i da ima boga, tako bi eto, od njegove ruke, u jednoj od ljudi neuređenoj zemlji izgledalo dostojanstveno obilježavanje tjeranja civila iz njihovih domova, a onima koji tvrde da je civile dostigla zaslužena kazna jer su se oni prvi u jednoj civiliziranoj zemlji dosjetili pobacati balvane po cesti i izvoljevati neke samo njima znane pizdarije ionako nikad neće biti jasan strah civila koji se potpaljivao prijetnjama: čuvajte se ljudi, vraća nam se endeha, opet će ustaše da idu i da kolju... u moru raznoraznih prepucavanja po društvenim mrežama još nisam našla tu jednu kap koja daje nade da je strah od endeha i ustaša koji kolju ondašnjim civilima bio skroz neopravdan i da su oni ustvari bili zavedeni od svojih pohlepnih vođa a koji su smišljali šarene laže e da bi ih nagovorili na strah i balvane. dvadeset i toliko godina poslije na "deratiziranom" terenu odvija se upravo to - dernek pijanih ustaša sa svim pratećim obilježjima endeha, i nema tu boga, a nema ni civilne vlasti koja bi se iole potrudila tako nešto spriječiti, prikriti, posramiti se, bilošto nešto što bi dokazalo da je njihova zemlja zaista onomad bila čista i časna i napadnuta i da se samo branila... ionako nema tu ni pravde ni boga ni časti a ljudi su ionako samo top predatori kojima je dana ograničena svijest e da bi se što više njome zamajavali... izuzmemo li vanjska dizajnerska obilježja, nema ni nekakve nikakve razlike između četnika i ustaša, sve je to jedan te isti tip ljudi sabijen u rečenicu: došli divlji pa potjerali pitome. i to je još uvijek sažetak jada i bijede na ovim prostorima, pitomi i dalje bježe, divlji divljaju i rasturaju. stvoritelja ionako nema. a sve zajedno ionako premaleni jedan krajičak svijeta e da bi se oko toga dalo uzbuđivati. svijet je velik, a klimatske promjene na njemu isto tako, još danas će biti ovako nemilice vruće a onda malo manje pa opet malo više, mudro smo ovaj pakleni tjedan utukli na bijeg u alpe, u alpama još uvijek žive glečeri, glečeri su hladni, a ni smještaj nije previše skup, ipak, "našim" ljudima smještaj na glečeru dostupan je uglavnom u nekoj kuhinji ili spremištu sa krpama i metlama, to kad si pitom pa dadneš divljima da te potjeraju nećeš se nigdje previše usrećiti, kriva je ovo planeta za ljubav i dobro, prava za sve suprotno od toga, iako, naizgled, šetali smo malo po tim ušminkanim i bogatim ulicama alpskih mjestašca, ulazili u dućane, na trenutak me vratilo u ono nostalgično jugo vrijeme, onokad je na našim policama bilo tri keksa i jedna čokolada, a vani u prljavom kapitalizmu bilo je milion kekasa i čokolada, tako isto sada, u sportskom dućanu kilave nam metropole birala sam između jednih sivih merelica i sramežljivo žutih salomonki, a u kilavom dućančiću austrijske provincije slinila sam nad bezbrojnim oblicima, materijalima u svim spektrima boja, imenima za koje nikad čula, na prvu bi se reklo šarenim patikama, na drugu umjetničkim spojevima dizajna i mašte... i ništa se ustvari promijenilo nije, i dalje smo neuka sirotinja kojoj je bogatstvo zapada nedostupno, a ono jednom kad se i drznemo pristupiti, bilo iz pohlepe, bilo iz potrebe, samo smo polupismena raja, jadnici i sluge, roba drugog reda. ne čudi onda što je jedino mjesto na kojem se možemo osjetiti svojima ona deratizirana ledina na kojoj se pijano dižu ruke, zaziva boga i urla... o nečemu. nerazumljivom. ionako nitko ništa ne razumije, ljudi su tu da žive, jebu se, rađaju i u međuvremenu zamajavaju, uzaludno je očekivati više. možda od sebe? malo mi se ne da mi se. vruče i to.

Oznake: Ljetovanje.., glečer

06.08.2017. u 13:58 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com
fejspukarenje

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se