prvog svijeta brige i problemi
Sanjala sam jutros da piškim zlatne ribice i to me jako uznemirilo jer su one plivale po wc školjki i trebalo je povući vodu a uvijek me uznemiruje kad moram samo tako uništiti samo tako namjerno druga sitna bića a zlatne ribice su baš posebno lijepe i ljeskave i bilo je među njima i onih posebno lijepih zeleno žuto crvenih malenih punoglavaca koji bi trebali postati one lijepe žabe koje se najčešće kupuju na stock lagerima web fotografija, a prije toga sam sanjala da ležimo u krevetu i mužjak se uobičajeno uporno i nestrpljivo pokušava popesti na mene dok mladunče u blizini čita neku knjigu ili igra igrice i nikako da ode a mužjak nikako da odustane, a onda je u jednom trenutku mladunče odraslo i reklo dobro, idem ja van, a onda se od svog tog natezanja meni pripiškilo i ispale, eto, zlatne ribice. Ustvari mi se stvarno piškilo pa se mjehur umiješao i osmislio uznemirujuće snove e da me probudi. Upalilo mu je. Ionako je sedam već bilo prošlo, a danas je, kakti dan od akcije. Nisam baš nešto ni pribrana ni organizirana danas a ni inače pa će se akcija vrtiti oko toga da kupim zakačke za zavjese u dućanu koji radi do 13. A i tržnica radi do 13 a tamo moram kupiti one ljestvice za paradajzeke koje sam strateški objesila na ogradu balkona a oni tamo štrče već više od pol metra i moram ih navodno za nešto vezati. Ili makar skinuti s ograde jer ako paradajzeki krenu opadati buju susedi misleli da sam zla baba i da namjerno. Ogradu bih mogla kupiti sutra, ali ne mogu jer se večeras blajham pa sutra ujutro budem kanarinac žuta a takva nemrem van po ljeti jer nemrem staviti kapu, a marama mi tak ružno stoji da s njom asociram jedino na kemoterapiju, pa, dakle, ograničena sam tuđim radnim vremenom do 13 i blajhanjem. To s blajhanjem ide tako da se prvo blajhnem pa prespavam a onda stavim onu neku kolor kremu pepeljasto srebrnkastu ili tako nešto i onda stvarno dobim tu pepeljkasto srebrkastu, a ne onu žutu. To je zato jer živim u prknu od naprednog svijeta i u dućanu mogu kupiti samo robu žnj kvalitete, nutellu koja ne liči u nutellu, deterdžent koji kurca ne pere i srebrnkastu boju za kosu koja kosu učini proljevkasto žutom, a kad vidim nešto jako lijepo i povoljno na amazaonu, onda mi se preko ekrana naprči ona rečenica ofarbana u crveno a koja veli no sellers are delivering this shit to croatia. Pa iz tog razloga nutellu jedem rijetko, u deterdžente ubacujem još neke usrane kemikalije iz deema, a prije kreme za kose uništim istu blajhom, (ali to nije problem jer se furam na eni lenoks osamdesetih, a to znači centimetar dva) a na amazonu obično završim s nekim jeftinim smećem koje ionako platim preskupo. No, bright side of life je to kad si prkno od svijeta, pa te onda i terorizam zaobilazi. Moeš na miru uživati jedino u razumljivom teroru vlastitih sunarodnjaka.
Elem, dan od akcije. Jutro prolazi, pijem kafu i čekam da mi se prikaki. Nakon tog čina, dan može otpočeti ovako, rano, u deset sati. Sve što danas moram jest sašiti zavjese, vratiti oprane navlake od madraca na madrace, oprati poplune od zime, oprati balkon i žicu na kojoj se suši veš i skuplja smog, ofarbati zidove od balkona, dvije ruke, stići kupiti one plastične kurčiće od zavjesa e da ih objesim ako ih prije toga stignem prišit na trakicu za vješanje, otić na nasip trčat, jer je jučer bila kiša a meni je danas peti dan od menztruacije a otkrila sam da trčanje skraćuje menstruiranje sa dvanajst dana na sedam, (to navodno, godine, jelte, tako kaže doktorica, to vam je sve normalno i to su vam sve godine), i jao eh da mi još ostane snage za jedan sat yoge, jer to isto povoljno djeluje na godine i menztruiranje, i onda još moram samo stići oblajhati se tamo negdje navečer tako da svijetlim u mraku. Bonus dana je ako stignem dovršiti slikariju na zidu do kraja i očistim stan. Cijeli. Ili nešto nacrtam za bivšega kolegu, ali to imam vremena. I onaj neki probono logo, isto. Mnogo toga imam probono, prava sam humanitarna udruga. Plavuša. Piški zlatne ribice. U jednoj sanjarici kažu da se trebam pripremiti na patnju i oprostiti sa nečim lijepim, u drugoj kažu da su zlatne ribice fantastična vijest i da se pripremim na užitak. Mislim da je prva srpska a druga hrvatska. U srbiji su izabrali premijerku lezbu a u hrvatskoj nisu. Mislim da su se srbi pomirili s lezbama još onomad kad ih je ona odvela na evroviziju, a isto tako da su puno bolji u marketingu od hrvata. I sigurno su u većem kurcu s amazonom nego hrvati, ali zato imaju puno više izbjeglica pa djeluju poželjnije, ali to je jer su im zatvorili granice pa ne daju van. Jutro prolazi, nisam kakila, ali to je od stresa jer je preveč toga za učiniti a ja smušena i neorganizirana i čekam da prvo donesem govno na svijet. Ništa od te zlatne ribice jutros, čini se, bolje mi krenuti, ovako, nasvekrve...