ahilova šesta

Inače kao i inače ali više nego inače živo mi se jebe za maturante, njihove poruke, ponašanja, nade i stremljenja, ništa nisu pametniji, sretniji ni mlađiji nego mi što smo bili onda kada smo bili, ni kao oni što će tek oni sljedeći biti i ništa nije fundamentalno (temeljno a ne fundamentalistički) drugačije nego inače, neki od njih će uspjeti, neki manje više, prilagodba promjenama uvjet je opstanka vrste, a mogućnost da se predvidi korak ispred data je samo rijetkima koji se ponekad rode a ponekad ne, a uglavnom je sve to stvar sreće. I kad se skuži pomalo i dosadno i ponavlja se i ponavlja i opet i opet.
I eto ga opet. I s vremenom blijede emocije, blijedi oduševljenje, blijedi nervoza, blijedi sve, samo nešto postoji i ponavlja se.
Mladunče je isto postalo dlakavo bubuljičavi tinejdžer, veliko je i glasno, lupa i pušta muziku, pokušava nas zaprepastiti i nanervirati, kad ne živiš u fundamentalistički nastrojenoj obitelji, nego kakti kod nekih liberalnih ljevičara, onda moraš baš dobro otegliti jaja e da bi doveo svoje najbližnje u stanje zgražanja, srećom, nije mu baš toliko stalo. Barem ne za sada. Za sada poslušno utiša one gluve hevi metalce e kad ih krene slušati kako izbacuju svoje frustracije i uglavnom igra na kartu odugovlačenja i otezanja, što pali samo kod nestrpljivo ambiciozne majke, kad nas znamotefore topla voda uglavnom ne okida ništa. Ili kao i inače, kad te nanervira nešto sa strane i otprije, onda ti se i obitelj pretvori u nagaznu minu. Inače kad nije tako, onda nije tako.
Ipak, svejedno, sve više preferiram mir, nemrem reći da sam vidjela to sve baš sve sve sve i da mi je dosta, ali nekako, i fejsa mi je dosta.
A to je već... nešto.

Oznake: ludovanje

20.05.2017. u 10:40 | 5 Komentara | Print | # | ^

čitaj

Godina za godinom i godinom, sve te godine svele su rješenje zadatka na dva moguća ishoda, ili se kvaliteta profesionalnih lažaca iliti političara srozala toliko da je i disleksičari mogu pročitati u jednom dahu bez problema i zamuckivanja, ili sam stvarno stara i sve mi je to sve isto, dosadno, predvidljivo, toliko prozirno da me malo sram od toga što vidim. Ne znam zašto mene a ne njih, vjerojatno zato jer sam jako prijemčiva pa se identificiram sa svijetom oko sebe i onda se sramim namjesto svijeta oko sebe. U prilog tome da sam stara šapuću i one situacije u seksu kada se namjerim vrckavo miješati kukovima, pa mi onda krene kičma pucketati, nisam sigurna da li to napaljenom mužjaku smanjuje libido, no, svakako bi mi bila draža neka druga seksualna neugodnost. Nekontrolirani prdac, npr, iako, nakon toliko godina, prdež je samo dobrodošla vibracija penisu a nikako neugodnost. I svakako olakšanje. Od drugih problema, crkla nam je perilica pa moram organizirati akciju prijevoza, nećemo kupovati novu, nego samo presesliti onu ogromnu od milemajke, a njoj kupiti neku minijaturnu, za samce i njihovu jednu posteljinu, par gaća, čarapa i ništa pretencizno. Imala sam jednu takvu u podstanarstvu, išla mi na živce jer ja jako volim velike miješalice, elem našla neku humanitarnu organizaciju pa još k tome kršćansku, sve ove godine unazad učinile mi da imam sve veći problem s kršćanskim organizacijama, otprilike negdje u rangu s politikom pa još gore, ali šta sad, netko mora i namještaj prenositi. Moj novi kolega je zato aktivirao nekog cigu s dubrave koji nosi perilice zajedno s trudnom ženom. Mislim da on ima puno veći problem s kršćanskim udrugama od mene. Kolega, ne cigo, cigo zasigurno ima puno većih problema od loših osjećaja prema naoko vjerskim udrugama. Na novom poslu mi je sve super i sve pet, od starog posla će mi najveć ostati ožiljak i otkrivenje od onog trenutka kad sam rekla kolegama da sam dala otkaz, nakon čega je nastao muk dublji od svih onih ponora koji su vladali među ondašnjim ljudima, i onaj glupi osjećaj izdaje, ništa nas pod milim bogom tamo nije povezivalo osim što smo odrađivali isti posao, i napuštanje tog istog posla bilo je ravno napuštanju suboraca u blatnjavom, usranom rovu kojeg svi mrze i od kojeg svi žele pobjeći, ali su ipak svi zajedno i bore se. Iznerviralo me to, najviše zato jer su moji suborci u tom rovu najčešće bili pičke koje su svoje poslove vrlo rado uvaljivali meni i rijetki su bili ti petki kad bi se sjetili podmetnuti leđa. Nisam cijelo to vrijeme s njima osjetila nikakvu trunku kolegijalnosti ni povezanosti, nisam ustvari nigdje osjetila toliko negativnih emocija i toliku količinu destruktivne frustracije, ali, eto, opet, nakraju se osjetila izdajnikom. Ima tih nekih svijetlih trenutaka kad i pod stare dane spoznaš neke nepoznate dijelove sebe i onda se silno od toga nasekiraš. Čini se da nije život baš skroz pročitan, još ne.

13.05.2017. u 09:13 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2017 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com
fejspukarenje

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se