čitaj
Godina za godinom i godinom, sve te godine svele su rješenje zadatka na dva moguća ishoda, ili se kvaliteta profesionalnih lažaca iliti političara srozala toliko da je i disleksičari mogu pročitati u jednom dahu bez problema i zamuckivanja, ili sam stvarno stara i sve mi je to sve isto, dosadno, predvidljivo, toliko prozirno da me malo sram od toga što vidim. Ne znam zašto mene a ne njih, vjerojatno zato jer sam jako prijemčiva pa se identificiram sa svijetom oko sebe i onda se sramim namjesto svijeta oko sebe. U prilog tome da sam stara šapuću i one situacije u seksu kada se namjerim vrckavo miješati kukovima, pa mi onda krene kičma pucketati, nisam sigurna da li to napaljenom mužjaku smanjuje libido, no, svakako bi mi bila draža neka druga seksualna neugodnost. Nekontrolirani prdac, npr, iako, nakon toliko godina, prdež je samo dobrodošla vibracija penisu a nikako neugodnost. I svakako olakšanje. Od drugih problema, crkla nam je perilica pa moram organizirati akciju prijevoza, nećemo kupovati novu, nego samo presesliti onu ogromnu od milemajke, a njoj kupiti neku minijaturnu, za samce i njihovu jednu posteljinu, par gaća, čarapa i ništa pretencizno. Imala sam jednu takvu u podstanarstvu, išla mi na živce jer ja jako volim velike miješalice, elem našla neku humanitarnu organizaciju pa još k tome kršćansku, sve ove godine unazad učinile mi da imam sve veći problem s kršćanskim organizacijama, otprilike negdje u rangu s politikom pa još gore, ali šta sad, netko mora i namještaj prenositi. Moj novi kolega je zato aktivirao nekog cigu s dubrave koji nosi perilice zajedno s trudnom ženom. Mislim da on ima puno veći problem s kršćanskim udrugama od mene. Kolega, ne cigo, cigo zasigurno ima puno većih problema od loših osjećaja prema naoko vjerskim udrugama. Na novom poslu mi je sve super i sve pet, od starog posla će mi najveć ostati ožiljak i otkrivenje od onog trenutka kad sam rekla kolegama da sam dala otkaz, nakon čega je nastao muk dublji od svih onih ponora koji su vladali među ondašnjim ljudima, i onaj glupi osjećaj izdaje, ništa nas pod milim bogom tamo nije povezivalo osim što smo odrađivali isti posao, i napuštanje tog istog posla bilo je ravno napuštanju suboraca u blatnjavom, usranom rovu kojeg svi mrze i od kojeg svi žele pobjeći, ali su ipak svi zajedno i bore se. Iznerviralo me to, najviše zato jer su moji suborci u tom rovu najčešće bili pičke koje su svoje poslove vrlo rado uvaljivali meni i rijetki su bili ti petki kad bi se sjetili podmetnuti leđa. Nisam cijelo to vrijeme s njima osjetila nikakvu trunku kolegijalnosti ni povezanosti, nisam ustvari nigdje osjetila toliko negativnih emocija i toliku količinu destruktivne frustracije, ali, eto, opet, nakraju se osjetila izdajnikom. Ima tih nekih svijetlih trenutaka kad i pod stare dane spoznaš neke nepoznate dijelove sebe i onda se silno od toga nasekiraš. Čini se da nije život baš skroz pročitan, još ne.
13.05.2017. u 09:13 | 2 Komentara | Print | # | ^