10.02.2009., utorak

Sutra Sutra ću, znam, gledati izlazak sunca uz miris svježe samljevene i skuhane kave. Družit ću se s ljudima. Bit ću vedra, vesela i nasmijana. Bti ću lijepa i pametna. Svi će me srdačno pozdravljati, kao i ja njih. Sutra ću... okej, ovako će biti: dignut ću se u četiri ujutro. Rastezat ću s ustajanjem do krajnjih granica, pa ću se na brzinu katapultirati iz kreveta, oprati zube, umiti se, počešljati, obući, ogledalo neću gledati jer znam što ću tamo viditi, faca mi je već odavno poznata. Najdraži suprug će mi po običaju uletiti u sobu nakon što je već naložio peć da provjeri jesam li u dovoljno svjesnom stanju da me odveze na posa. Otvorit ću kolodvorski kafić prije pet, uključiti sve potrebne aparate i strojeve, zapaliti cigaretu i početi s dočekivanjem. Dočekivanjem pospanih vozača autobusa, radnika koji dolaze iz treće smjene, onih koji tek kreću u prvu te ostalih gostiju. U međuvremenu mi svira neki razbuđujući CD tako da, prije negoli primijetim, ja zaista i jesam vedra, vesela i nasmijana. Vidim da nisam jedini trudbenik koji se rano diže, prođe me pospanost, a gosti mi također podižu raspoloženje. Kolegice isto. Šef, ofkors. Sve je lipo i dobro, baš onako kako triba biti. Toliko od mene na brzinu, lipi moji. Odoh skuhati nešto da mi dica i muž ne gladuju dok me nema, pa u nove radne pobjede. Budite mi zdravi i debeli, adio!

- 09:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #