< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Srpanj 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (5)
Prosinac 2005 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Što je pisac htio reći

Svima u potrazi za poantom: odstupite, nema toga tu!



anica_kninska@net.hr

Linkovi

29.01.2007., ponedjeljak

Nepotizam

Ovaj post počinjem već sedamnaest puta i svaki put brišem napisano. Znam da mi se ni ovaj osamnaesti neće sviđati, ali moram ga nekako napisati.
Kao što već neki znaju, imam svoj obrt. Uredno registriran, svi potrebni državni biljezi plaćeni, sve po zakonu. Pravim se važna svojom obrtnicom, svojom metlačkom dozvolom.
Odem na prvi razgovor, drugi, treći, deseti... nema posla. Nema veze. Pišem mailove, telefoniram... ništa. Javljam se na natječaje... šipak. Čitavo to vrijeme dajem minimalne ponude, samo da mogu već jednom aktivirati obrt i maknuti se s mrtve točke. Ne želim se obogatiti, želim raditi.
Slučajno ili ne, većinu tih poslova dobije moj bivši šef. A bivši je jer je pokvareni, škrti, pohlepni, debeli prasac za čije sam propuste ja bila kriva. Što mi je dalo ideju da postanem njegova konkurencija. A to je, opet, pogodilo njegov ego jer je on jedan i jedini u tom poslu, veliki Šef.
Dakle, većinu poslova on dobije. OK, to je konkurencija. Nemam ništa protiv. Ali imam protiv načina na koji dobiva poslove.
Neki muškarci kad se ožene svom prezimenu dodaju i ženino. Ako je to iz ljubavi, poštovanja ili neke druge slične gluposti, i to je OK. Ali ako ta žena slučajno ima prezime koje je politički podobno u ovom gradu, očito, nešto je trulo u gradu Zvonimirovu.
Šef nosi i ženino prezime.
Trenutno je aktualan jedan malo veći posao, nešto na što sam već dugo čekala natječaj, a tu sam i radila kod Šefa, pa sam baš zapela za to. Ako ga dobijem, da pokažem ljudima kod kojih sam radila kako se radi.
Nedavno je raspisan natječaj i ja puna oduševljenja idem skupljati papire. Taksa za jedan papir 20 kuna, za drugi 40, za nešto iz banke 110, ali ništa mi nije puno ako postoji mogućnost da ću napokon „proraditi“.
Natječaj poništen. Trebaju najmanje dvije prihvatljive ponude. Ja se raspitala i ispalo je da je jedino moja bila prihvatljiva i s kompletnom dokumentacijom. Najprije mi je bilo krivo što je poništen jer ću morati sve ispočetka i opet sve plaćati, ali kasnije sam bila sva hepi jer znam da ovi ostali imaju svoje knjigovođe koji sve rade umjesto njih, a ja, seljo, sama sa svoja dva prsta otipkala sve kako treba.
Natječaj ponovljen. Još mi nisu službeno javili rezultate, ali Šef se po gradu već hvali kako je on dobio posao.
E, sad... u čemu je fora?
Objavi se natječaj, vidi se najniža ponuda, dojavi se Šefu da snizi za par kuna, natječaj se ponovi i Šef dobije posao.
E, da... jesam li spomenula da su Šefova žena i glavni od te ustanove koja je raspisala natječaj rođaci? Bliski rođaci.
Sad molim drage blogere za savjet: što učiniti ako postoji sumnja u nepotizam?
Ustvari, to i nije sumnja, on se i prošle godine hvalio na koji je način dobio posao, da su se zbog njega natječaji poništavali. To je bilo onda dok sam još radila za njega, pa je valjda mislio ispasti faca ako mi to ispriča.
Što napraviti? Kome god kažem, svi samo slegnu ramenima, kao:“A što ćeš, tako se to radi... treba ti veza za svaki posao...“ Ne želim vezu, želim da mi netko kaže komu se mogu obratiti i na koji zakon se pozvati kad budem pisala prigovor zbog nepravilnosti natječaja, a to mogu u roku od tri dana nakon što dobijem napismeno da nisam dobila posao.
I tako.
Blogeri, help! A ti, Šefe, ako ovo čitaš, a znam da čitaš moj blog inače,... ma, neću biti prosta. Imat ćeš čast još koji put biti inspiracija za neki post.

16.01.2007., utorak

Moja muza

Jeste li primijetili da ne pišem baš često otkad se ne družim s najdražim mi portirom?
Nema Ive, nema inspiracije.
Ali!
Našla ja drugi posa, drugog šefa, drugu radnu okolinu i cilo vrime mislim kako je džaba sve kad mi Ive nema. Ali nedavno, iz vedra neba, pojavila se moja muza, moja Valentina. Čovik bi bez prevelikog truda knjige moga napisati samo citirajući njezine "a ja misl'la..." rečenice. Ženska je glupa do genijalnosti. Svi vicevi o plavušama, vidim sad, temelje se na istinitim događajima i osobama i nijedna sličnost nije slučajna. S jedinom iznimkom što ova nije plavuša. Ne znam što je, kosa joj je neke čudne crvenozelenosmeđe spaljene boje. Ali zato je sve drugo tu, od raskošnih oblina do skromnog IQ-a.
Evo, samo za početak: jeste li znali da je Jelsa prekrasan otok? Ja nisam znala, čula sam od nje dok je objašnjavala jednom bračnom paru, Englezima iz New Yorka.
Nastavlja se...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se