ANĐEO IZ SNA
Imas mir, zar nevidis?
Nestala Sam........ Iako
nakon svega ipak sada
razumijem tvoj pogled
cisti....a nedokucivi.
Strpljivo.... zatočena u
miso,nepomjeriv,smiraj
u svjetlosti pouzdane
svetosti krletke.
Moj oblik smrti,.. u paklu,
način, njena pristizanja,
neprikosnovana, i cudna
odsutnost. Tek vladanje
prijetvornom prisutnošću.
Moj Pakao je, tvoj Raj, ili
tvoj Raj je moj Pakao. Ja
sam samo, tvoj Anđeo iz
naseg sna.
I kad se trgnem, iz toga
sna, neznam, koje doba,
osjecam i da sam se tad
odkinula, tih grabezljivih
ruku, koje me progone,
nocu, dok mirno snivam.
Prebrzo se, i prozdrljivo,
pruzaju za mojim vratom
i tada me netko spasi.
Ne vidjeh tko je!... rukom
ili riječju(nista nisam cula).
Prekinula.... podli pokusaj
da me smaknu na jastuku.
Anđeo! Arkanđeo? Zasto?
Zasto se ne pokazes???
Znam! O... na javi pruzaju
se prema meni slicne,ruzne
kostunjave ruke, Odvratne
ostrice i cijevi.
Gdje je tada moj Anđeo?Da
me izvuce iz tog Zla?Ta nije
se, valjda, posve preselio...
samo u drugi san?
Anđeo
SPOKOJ
Dakle uz jecaj ove melodije, to je spokoj, iza vjerovanja smrti, netom prije ljubavi, varljive...pokopa. Leći u ovu tisinu, surovu, koja je more, nošena vjetrom, ukročenim disanjem. Prijeti mi noć kao nepokretan mulj, u koji ne smijem zagaziti, a hocu da bi nestala zauvijek u svom Paklu. A danas sam već hladna sjena, koju zaboravljaju oči - krotki sluge mraka. Nepitano odlucijem: Tonuti da ne umrem, ili umrijeti da ne potonem.
Anđeo
|
