/*********************************************** * Disable select-text script- © Dynamic Drive (www.dynamicdrive.com) * This notice MUST stay intact for legal use * Visit http://www.dynamicdrive.com/ for full source code ***********************************************/ //form tags to omit in NS6+: var omitformtags=["input", "textarea", "select"] omitformtags=omitformtags.join("|") function disableselect(e){ if (omitformtags.indexOf(e.target.tagName.toLowerCase())==-1) return false } function reEnable(){ return true } if (typeof document.onselectstart!="undefined") document.onselectstart=new Function ("return false") else{ document.onmousedown=disableselect document.onmouseup=reEnable }
Anđeo s greškom
30.12.2010.
Haven't you heard? Crazy bitch around here is back.

Hm,dobro,počet ću.
Eto me opet,nakon tri (tri?) duga mjeseca,ponovno otvaram ovu malenu škrinjicu mojih zapisa i osjećaja.Nekako mi je to trebalo.Odgađala sam to već dobra tri mjeseca.Možda i više? Tko bi znao? Svaki vikend došla bi i rekla,ma ima vremena,sljedeći ću vikend.Zato se sve to nakupljalo u meni.Prilično odvratan osjećaj.Nemam u svom životu baš puno osoba s kojima bih dijelila svoje osjećaje (ne kažem da ih nemam uopće).
Na ponovni početak pisanja nagovorila me jedna vrlo važna osoba u mom životu, i tek sad kad tipkam ovo vidim da je bila u pravu.Ovim joj putem zahvaljujem.
Dakle,pričala sam o onim nakupljenim osjećajima i to?Vrhunac toga bilo mi je jučer.Legla sam,zatvorila oči i onda se desilo.Ništa nisam osjećala.A ma baš NIŠTA.To me je jako uzrujalo,jer imam i više razloga za sreću,znate!Osobito u zadnje vrijeme.Po onome što ljudi govore da ih čini sretnima,ja bih kao,trebala biti jedna od sretnijih ljudi u ovo okrutno vrijeme.I više od toga.
Već sam,eto,skoro mjesec dana u jako lijepoj vezi.Stariji je od mene godinu i pol,sve je super,doista mogu reći da ga volim.Možda zvuči prerano nekima ali ja ga volim i zauzima jedan dio moje sreće.Naravno tu su i moji prijatelji koji su tu većim djelom uz mene,iako mislim da neki od njih da umrem ne bi grcali od tuge,jel.
Obitelj (starce) neću spominjat,jer mi u životu,trenutno ne znače ni pet posto.Stvarno,najstvarnije. Da mi se pruži život u novoj obitelji,prihvatila bih bez imalo grižnje savjesti.Razlog tomu jest to što im ne mogu reći sve.Jednostavno ne mogu.Iako je uvijek bilo,nama sve možeš reći,tu smo zbog tebe i to,ja njima sve jedno NE mogu sve reći.Praktički oni ni ne znaju što se u mojemu životu trenutno događa.Sve što znaju je kamuflaža.
Ne znaju kome moje srce trenutno pripada,a to im niti ne namjeravam reći.Zbog toga imam mučnine,glavobolje,srce mi se slama i često plačem.
Možda sam i zato prazna.Učili su nas u kući,na ulici,u školi,uglavnom svugdje da su roditelji naša zaštita i da im se uvijek u svakom trenutku možemo obratiti za pomoć,za savjet.. A ja svojima ne mogu,jer bi veza između mene i dragog mi,bila istog trena gotova.Ne samo zato što su jebeno staromodni i misle da sam premlada za vezu i ta sranja,nego niti ne shvaćaju kako njihovo dijete može voljeti.
Ma jebeš takav život,kada im moram lagati s kim idem i kud idem,isključivati mobitel u strahu da me ne nazovu i sramiti se same njihove prikaze.
Toliko mi se sve to gadi da sam planirala nedavno po kratkom postupku završiti svoj život.Jadno,znam no nisam vidjela izlaza.
I tako je prošlo tek mjesec dana,a meni je već zlo.Doista je.
A sada mi je puno lakše kada sam ovo napisala,doista je.
Nego škola je dobro završila,rezala sam žile ovog polugodišta (ne doslovno), iako mislim da sam mogla i bolje.Čak me razrednik pohvalio,prvi put u životu.
Mislim kako bi me uopće primjetio kada mu se pola učeniku u razredu udrkava u guzicu?Kad se sjetim njegovog izraza lica na početku ove godine kad su me izabrali za predsjednicu razreda,a nakon toga i škole.Onaj kiseli osmijeh koji ima dva jasna značenja:
1.-Moram se nasmijati kako bi izgledalo da sam sretan i ponosan,štogod.
2.-Kako su baš TEBE izabrali?!
Ma IN JOR FEJS.
Dobro,skrenula sam s teme no sve jedno.
Barem ću novu dočekat kako treba.S Lucijom.Valjda će biti dobro.Mislim nisam tako sigurna kako ćemo se slagati.Mislim da ću biti nabrijana na nju zbog njezine izjave jučer,koja me pogodila,jel.
Zvala sam je kako bi joj ispričala svoje jade,istresla živčanost,jer sam se nadala kako bi ona,koja ima titulu najbolje prijateljice smirila moju dušu.
Naime jedna kurveština iz moje škole obratila se mojem dragom i počela ga nagovarati da me ostavi,da si može naći bolju,da sam ja balavica i tako to,na što ju je on lijepo odjebao,što sam naravno očekivala no ipak sam bila uzrujana.Mislim s curom NIKAD nisam stupila u bilo kakav razgovor.Nismo se nikad ni pozdravile.Ona je samo kurva iz moje škole i to je to.I tako ja nju nazovem,da bi joj se izjadala,iako sam znala da su se one znale družit i to,ali whatever ona mi je najbolja frendica.Počela ja njoj tako pričati a ona se nasmije,onako:HAH. Pa jebote šta je tu smiješno? I još mi na kraju kaže,onako bezosjećajno: Imaš sreće što ju nije poslušao.
I: nemoj mi uništavati dan svojom živčanošću.
Ali sve onako kroz smijeh,da se ne bih uvrijedila.Ma daj ajde,znam da smo kao najbolje prijateljice,ali zar bar nisi mogla stat na moju stranu?
Neke ljude treba odjebat u početku dok ne postanete ovisni o njima!

Znam da sam možda previše napisala za "početak",ali morala sam.
Do čitanja.


18:07 - Komentiraj ( 11 ) Print - On/Off

03.10.2010.
I know that you are my angel. Please,be me angel-frijend.

Svi mi imamo onog nekog tko nas ne voli baš..ili nas jednostavno mrzi.Nitko nije toliko savršen da nema niti jednog 'neprijatelja' ili ga je bar imao.Iako smo svjesni te osobe koja nas mrzi,svaki put se lecnemo na ono što nam je ta osoba napravila ili rekla.
Do jučer sam mislila da ne postoji osoba kojoj sam se namjerila.
Drukčiju tvrdnju sam saznala,ne baš na lijep način.
Ovako je počelo.

*Petak*


-Karla,zašto si me *opet* tražila za prijateljstvo?
-Ha? Kakvo prijateljstvo?
-Ma na fejsu! Pisao mi je zahtjev od tebe..
-?..
-Da,Karla,i mene si tražila!
-I tebe? Ali kako?..nisam..
-I mene i Luciju! rekla mi je to.
-čekaj..I Luciju?..Ma to mora biti neka pogreška! Sigurno je pogreška..ja nisam..
-Jesi li napravila novi profil?
-NE!!


Ništa mi nije bilo jasno.Vama bi?No zaboravila sam na to.
Sve do jučer.

*primili ste novu poruku od Lucija!*


-Ej Karla! Kako si?
-ej.Dobro..valjda.Ti?
-Mah,ok sam.E zašto si me ponovo tražila za prijateljstvo?
-NISAM! Što je svima vama? Imam jedan jedini profil kojeg mi je ionako pun kurac!
-Hm,ali netko ko se zove *identično* kao ti i ima *identičnu* profilnu kao ti i skoro *sve* prijatelje kao ti..
-Koi k?
-HAHAHA! TRGAM SE!
-hahaha. cek ti to stvarno?
-DA! xD
-...
-u opisu "novog" profila ti piše: eto,što reći..NOWA!


NOWA? Zvonilo mi je u ušima.Ja i to slovo W na krivim mjestima?
Oni koji me dobro poznaju,trebali bi prepoznati da to nisam ja.Znači,netko se sprda samnom.Netko kome vjerojatno "vjerujem".
Pala mi je sumnja na svaku osobu,ali doslovno.Mogla bih izdvojiti samo par njih kojima sam vjerovala.Bila sam sigurna da to čak nebi učinila neka osoba koju ne poznajem tako dobro.To dokazuje da više ne mogu vjerovati nikome.Čak ni nedužnima.
Tužno.Sumnjala sam na cijelu svoju školu,kvart..Čak i na Luciju.
Facebook,MySpace,Twitter,Bebo,YouTube..Sve te stranice postoje kako bi 'zbližile' ljude...Ali NE! Fejk! Laž! To nas sve samo više 'odvaja',razara naša prijateljstva,i ona nova i ona stara.
Koliko sam samo divnih ljudi upoznala preko fejsa,a među njima su neki od dragih mi blogera. A nikome ne mogu vjerovati.
"Zašto bi to netko meni učinio?",upitate se u ovakvim situacijama.
Provale u fejs,fejk profili,nafurani klinci i klinke..Sve to čini današnjicu i svima je to super,jer ne shvaćaju..Ne shvaćaju koliko se problema može napraviti samo s jednim fejk profilom.
Taj 'netko' tko je odlučio napraviti moj fejk,stvorio mi je toliko problema i muka da vam to ne mogu opisati.Što bi bilo da on nekoga izvrijeđa (moje prijatelje) s tog fejka? Ja bih bila kriva. JA bih ostala bez prijatelja zbog samo par riječi koje čak ni nisu moje.Okrutno.
No nije to najgore što mi je taj 'netko' učinio.Najgore je to što sam zbog njega izgubila povjerenje u svakoga.Hvala mu! Da, hvala NJEMU.Da nije mojih "detektivskih" sposobnosti i mene,još bi me progonila ta ogromna nevjerica. Nekim 'ajmmototakonazvati' istraživanjem i par informacija koje sam dobila od par ljudi,saznala sam da se radi o jednom dečku koji je prije išao sa mnom u razred.Ime mu je m. Ne zaslužuje veliko slovo. Naime,dečko je bio po domovima,u školu išao samo kod socijalne,no ja sam s njim sve jedno imala neki ok kontakt.
I kad sam skužila da je to on, možete odmah predvidjeti moju reakciju. *pissed off*

U takvim situacijama,gotovo uvijek postupim tako da mi je kasnije žao,ali to je jače od mene.Naravno,popizdila sam, i istresla mu na zid da je jadan i to..
Nakon toga je slijedila prijava,unfrendship,block..Bilo mi je lakše,iako me kopkalo "što ako to nije on napravio?..",no opet,sigurno je,imam čvrste dokaze.

Iako sam to sredila,ne želim da itko dobi moje povjerenje tako brzo.Razmišljam o brisanju fejsa i pravljenja novog,pod novim imenom,za samo one najbliže,te par vas blogera,koji ste mi prirasli srcu.
Nije sve to vrijedno mog živciranja,pomislim si,no ipak,tužno je to da ono što bi nas trebala povezivati,zapravo nas odvaja.
Neka vam ovaj post bude nešto kao pouka,jer ne zaslužuju svi vaše povjerenje!

x

---------------------------------------------------------

Taj dio dam bila jučer napisala,no bila sam preumorna za javljanje i to..
Želim nadodati da je ova situacija riješena danas.Tek sam sada svjesna koliko zapravo ima ljudi koji me vole i koji bi sve učinili za mene.Lucija se najviše iskazala.Zaspamala je sve provile gospodina m.Još su dosta njih prijaviti nazočnog,što me doista razveselilo,jer svi si pomislite,"Nikom se neće dati".Ipak je istina ono ima sreće u nesreći.
Otkrila sam tko su pravi prijatelji,a neke izbacila iz svog života,zauvijek.
Hvala svima koji su ovo pročitali.

x

23:00 - Komentiraj ( 23 ) Print - On/Off

29.09.2010.
Drugs! Gimme me drugs, gimme me drugs, I don't need it but i'll sell what you got, take the cash and I'll keep it.

(Što to radiš?)
-Čekam ga.
(Njega?)
-Da.
(Zašto njega?)
-On će mi dati ono što trebam.Ono što želim.
(Što je to?)
-Tišinu.I mir..da,želim mir..i spokoj.
(On neće doći,znaš..)
-Znam,no to ništa ne mijenja..
(Ali,zašto ga onda čekaš?)
-Jer ga trebam..Treba mi neopisivo mnogo.
(Odi kući!)
-Nemam kuću.Ni dom.Sama sam,no nemam mira.Toliko ga trebam..
(Ostala si sama,sama..Ni mene nema,zapravo me ne vidiš..)
-Što si onda ti?
(Ja sam tvoja savjest.Kriva si.Za sve.I sad si sama,no još uvijek nisi zadovoljna.On neće doći,no sve jedno ga čekaš.Jadna si.I propala,no nije ti on kriv.Uči na svojim greškama i nosi svoje grijehe.Tada,ako budeš išla pravim putem,osjetit ćeš pravi mir...)

.

Treba mi mira.Doista.Želim se odcijepiti od svijeta.Bar ovog kojeg vidim svaki dan.Neumorno bauljam po ovom svijetu sama,bez cilja.Samo tu i tamo se pokaže neka bijela točka,no ona je prolazna..kao brzi vlak.Moj štit su trenutno slušalice,mp4 i najglasnije deračine na njemu.Svima izgledam usamljeno,no nisam..Samo mi nešto fali,što ne pronalazim u drugima,pa zašto bi mi onda trebali?Tu su samo kako bi se pokazali bolji u nečemu od mene,kako bi me nadvladali i pokazali se jačim.No nisu.Oni su samo lake,glupe duše,koje misle da sam bez njih nitko i ništa.Pa ajdontivafak!.Ne treba mi nitko!Osim moje Lee (čitaj Le-e) koja mi je u zadnje vrijeme sve.
Tebi sve pričam,dragi Blogu.Ti *jedini* znaš sve o meni.Ti i ovih par dragih mi čitatelja mog bloga.Nekako sve izleti iz mene kad ti se počnem žaliti.
Nisam ja loše volje,nemojte me shvatiti krivo,nego vrlo nam čudno.Ne znam.Sve je crno-bijelo,onako neobično promjenjivo,normalno,drugačije,nenormalno.Ima li smisla,lutati sam,ako ti doista nitko ne treba?Ima li,molim te odgovori mi?Sve jedno mi je,lije li kiša ili žari sunce.I ovo nešto malo vremena što imam posvetila sam tebi,tebi koji to slušaš,i razumiješ me.Znam da me razumiješ,iako nisi stvaran.
Ti si načinjen s moje strane.Ti si dio mene.Ti si ja.Shvaćaš me,zar ne?Jer,ja se ne shvaćam.Ne pronalazim sebe zadnjih par dana.Neobična sam.Nova ja.Uživam u samoći,iako mi i nije toliko potrebna.No imam je na izobilje.Svi poštuju moj privatni krug i ne ulaze u njega.
Eto Lea čini vrhunac mog tjedna.Tada sam svoja.Imam mira iako nisam sama.Na mjestu sam i to sam ja.Ja,Karla.Volim ju koliko se prijateljica može voljeti.Iako je meni teško reći nekome volim te.To je teška riječ.Ne daje se svakome.Treba ju zaslužiti.Tu nema podkupljivanja,uvaljivanja..bar ne kod mene.Volim te ni Luciji ne kažem..
No dobro.Vrijeme je da odem.Mislim od tebe..Ipak znaš,meni je sve jedno di sam i s kim sam.Čudno zar ne? No ti me kužiš.Ipak ti si ja.To sam ti već rekla.No nije mi teško ponoviti.

Pozdrav svima

x

16:11 - Komentiraj ( 17 ) Print - On/Off

17.09.2010.
And they say that a hero could save us. Im not gonna stand here and wait. I'll hold on to the wings of the eagles. Watch as we all fly away.

Eto i mene u ovom svijetu.Živa i zdra..Ček..?

Sigurno se pitate kako to da vam pišem ovako "rano" i to baš danas.Pa eto bolesna sam i blog mi jedino pomaže.No school.
Vjerojatno ne znate,jer vam naravno nisam pisala (:D),no čaj je meni najstariji i najvjerniji prijatelj.Svaki put se pokaže tako pun razumijevanja i sve to..A ja sam tako sebična i koristim ga samo kad ga trebam..No sad smo opet zajedno.On,pidžama i ja.Tu je i nered koji netko treba pospremiti,knjige koje netko treba pročitati,gradivo koje netko treba naučiti i zadaće koje netko treba napisati.
A još prekjučer sam nekome rekla:"Zdravlje je sve,ali bez zdravlja ništa!"
Sad vidite kako se ja znam bahatiti s riječima.Isto kao što već godinama govorim kako trebam izvaditi mandule,iako su mi još negdje u grlu (?).

Već tjednima pokušavam postati supermen.I nikako mi ne uspijeva.Jel možda znate zašto?Ako znate,molim vas recite mi :(
Ja bih baš rado letjela i spašavala gladnu i bolesnu djecu koja nemaju roditelje.
Ali ne mogu.I sad sam u bedu.A sve su krive te priče o spidemanima i batmanima i zvončicama koji mogu sve i svašta..Čak i Petar Pan..
Oh,kako bih voljela biti Petra Pan! Živjeti dovjeka,nikada odrasti..
Ma ne! Željela bih biti vampir! Čitati tuđe misli,oživljavati ljude..Tako bih znala tko je pravi prijatelj.
Dokaz da sam pročitala previše knjiga i pogledala previše filmova koji nemaju veze s vezom.No svaki put se toliko uživim u njih i onda par dana maštam kako sam super heroj.
Photobucket

Jutros me probudila grozna noćna mora.Sanjala sam da sam ga izgubila.Brata.S kojim se tijekom cijelog života toliko shvađam.I tek sad vidim.Ne bih mogla bez njega.Volim ga koliko se brata može voljeti i svoj život jednostavno ne vidim bez njega.Ne bi bilo isto..s njim,otišao bi i jedan dio mene.Znam da se nikada nećemo prestati svađati i režati jedan na drugoga,ali prestati ga voljet neću.A i ukrala sam mu 'bejzbol' lopticu,pa se bojim ako se odseli ili slično da će je uzet :$

Čitam:Zauvijek (Alyson Noel),opet o vampirima -.- Al knjiga je p.r.e.d.o.b.r.a.
Photobucket
Slušam:Linkin Park-Faint

Surfam:Youtube,Blog.hr,Photobucket,Picnik.

To je to?To je to!Hvala svima koji me čitaju :)

Pozz

18:02 - Komentiraj ( 24 ) Print - On/Off

06.09.2010.
Život je sranje,ali na jedan lijepi način. (Axl Rose)

I eto ga.Stigao je i još jedan post,još jedan tekst.
Kiša.
Isprala mi je i zadnju nadu da ću se mirne duše šetkati po Zrinjevcu i lickati Vinceka.Više niti ne razmišljam o čitanju neke knjige koju ću pamtiti dugo,dugo..Nemam vremena.Nemam.I to me smeta.Znam da moram obavljati svoje dužnosti,završiti školu,učiti,sudjelovati,učiti i sudjelovati.I sve to obavljam.Barem se nadam da ću..No sigurna sam da ću sve izvršiti,jer mi drugo nit' ne preostaje.Zbog silnih dužnosti i obaveza,morala sam prekinuti par predmeta.Među njima je i informatika.Malo mi je i žao,no ipak,što mi to vrijedi kada apsolutno ništa ne učimo.Žena ne zna predavati taj predmet,šta joj ja mogu.
Danas sam isto tako saznala da se moja glazbena "seli".Već je desetljećima u centru grada,a sada se seli na Črnomerec.Nas 500 učenika i 1000 instrumenata,2000 stolica,500 stolova,50 manjih soba i 3/4 veće dvorane..Sve to pada u vodu.Neće biti isto..Ta škola mi se uvukla pod kožu,volim je.Tamo mi je bilo sve.Odmah pored moje škole,je i HGZ (Hrvatski glazbeni zavod),a sad..Ma,uništilo mi je dan.Fuj.Moram spomenuti da mi je inače samo tramvajem do glazbene trebalo pola sata,ako uključujete čekanje tramvaja,vožnju,te sa *trga* hodanje do glazbene (otprilike 5 min).A sad će mi trebat 20 minuta samo vožnje tramvajem.Strašno.Šugavi Zagreb.
No neću vas zamarati.

I tako školica nam došla ^^.Obožavam školu.Čim sam došla,svi su me veselo dočekali.Zezali smo se.Volim svoj razred.I onda,kada sam vidjela Lanu koja samo čeka kako bi mi pomogla u nevoljama kojih imam puno,i ne bi ih bez nje mogla riješiti.Tako je draga. Ah..sve je tako svršeno.Ne kužim kako netko ne može voljet školu.

Šalite se? Mislite da je ovo istina? E pa ide mali ispravak..

Stigla nam škola -.- .Ne volim školu.Čim sam došla,jedva me itko pozdravio.Šutjeli smo.Mrzim svoj razred.I onda,kada sam vidjela Lanu koja samo čeka kako bi mi napakostila,a kamoli da mi pomogne u nekoj nevolji,koje inače sama rješavam s lakoćom,ali ipak..Tako je zaglupljena cura.Ah..sve je tako jadno.Ne kužim kako netko može voljeti školu.

Inače,ne mrzim školu,ali eto,loše je počelo.
Ove godine su odnosi u razredu jako zahladili,osjećam to.Nitko ne priča ni s kim,a ja se osobno družim samo s Jelenom i Lucijom.
Još k tome kiša..sve je sranje.Borna više ne ide sa mnom doma zato što se vraća s bratićem.Sranje.Monika je glupa i totalna je kurva.Sranje.Jedva sjedim od umora.Moram li ponavljati?Sranje.
Nisam mislila da će tako početi.Doista se osjećam jadno.Nikad se nisam tako osjećala..Nije mi ništa,ono,samo znam da će mi ove godine biti teško.
Jedino što me razveselilo,bilo je predmet 'Prva pomoć'.Inače ja,budući neurokirurg,živim cijeli život,samo radi tog predmeta.

Ajde da ne bude baš cijeli post 'sranje',ide malo vedrija tema..
Eto,jedna sam od onih kojima je ljeto bilo super.Pamtit ću ga još dugo.Sve što sam si obećala napraviti-napravljeno je.Toliko sam super ljudi upoznala,zabavila se,odmorila,načitala,naspavala,a ono što sam najviše htjela dogodilo se jučer.Naći se s prijateljem/prijateljicom kojeg nisam vidjela već godinama.I tako našla se ja jučer sa Leom,curom koju sam zadnji put vidjela zadnjeg dana vrtića.Slučajno sam ju našla na fejsu i tako smo stupile u kontakt.Iako je nisam vidjela već uhuhu,odmah sam uživala s njom.Predraga je i prava prijateljica,koliko sam mogla skužiti u tom jednom danu provedenom s njom.Baš onakva prijateljica kakvu se teško nađe.Sljedeće subote smo se opet dogovorile da idemo van.Veseli me sama pomisao na to.Bile smo i u kinu,gledale film 'Zamjena'.Film je super,a ja nisam plakala. Niti ne možete zamisliti kako je meni teško ne plakati na film.No taj sam dan plakala na jedan drugi film :$
Sigurno ste čuli za njega.Zove se 'Kišni čovjek'.Svrstala bi to pod dramu.Radi se o braći,jednom autistu i jednom normalnom i tako..Ja plakala na 60% scena,al ok.

Mislim da bi to bilo to..

Ali na kraju se želim ispričati svim blogerima kojima u zadnje vrijeme kasnim s komentarima..Prenatrpana sam,na netu sam samo kad moram,tako da vas molim da se ne ljutite.

Pozz

18:42 - Komentiraj ( 21 ) Print - On/Off

01.09.2010.
Somewhere over the rainbow...

Eto došlo je vrijeme da se i ja vama malo javim.
Neću pisati post o početku škole,iako moram napomenuti da joj se nimalo ne veselim.Ne veselim se čak niti osobama koje bi,kao,nakon dugog vremena trebala vidjeti.

Jučer i prekjučer nisam imala neta ni na minutu.Možete zamisliti,mene,totalnog ovisnika kako trčkara po stanu i moli starijeg,mutavog brata da pogleda u čemu je problem,na što on odgovara "ne znam" iako zna.
Tako da mislim da bi trebala na neko liječene.
Ja bi,iskreno,mogla živjeti bez neta,ali bez bloga,trenutno ne.I tu nastaje problem.

Trebala bi početi sa starim navikama,poput dizanja u 15 do 6,umivanja i oblačenja na brzinu,i svega ostaloga što radim svako prokleto jutro dok nisu praznici.Inače,imam jako brz život.Ne stignem niti sjesti normalno,sve je onako 'uz put'.Probudim se,odjurim u školu,poslije škole odjurim doma,napišem zadaće,učim za redovnu,ali i onu drugu školu,vježbam flautu,ako stignem,pojedem nešto,žurim u drugu školu te se na kraju crknuta vratim u pola 9 ili nekad u 9 doma.A da vam ne pričam ako još uz to idem na informatiku ili zbor.
A ovako preko dragih mi praznika,ulijenim se k'o svinja.
Ustajem u pola jedan,doručkujem sat vremena prije ručka,ako neki dan ne idem van,cijeli sam dan u pidžami i vučem se po kući.Na internetu sam jako dugo,a bojim se i pomisliti kakve sve male životinjice žive u mojoj sobi.
Al eto da nije praznika,ne bi bilo ni mog bloga,jel'?

A i kad smo već kod moje sobe,moji dragi roditelji su postali toliko očajni da su mi počeli naplaćivati svakog petka ako mi je soba uredna.Hahahaha.
Dokaz da sam svija.Onjk :P

Čula sam neki dan vijest (stalno ja o vijetima) o jednoj curi koja je bacala žive psiće u vodu.Tako nešto odvratno nisam u životu čula.Pogledala sam i slike i video..Mislim,koliko bolestan moraš biti da bi to uradio i još se smijao?
Ma mrrrš.Kako vi ja nju voljela,onako bespomoćnu,baciti u vodu da se utopi.
Smijala bi se.Svi bi se smijali,koji su čuli kakav je monstrum ona..

Pošto sam odlučila dokazati sebi i bližnjima (ali i daljnjima) kako sam se promijenila,odlučila sam primiti onih par kila željeza od flaute u ruke i 'kao' vježbati.Profesorica koja mi to čudo predaje,stvarno je raj za mene.Preko cijelog ljeta dala mi je samo jednu stranicu za vježbati,što ja naučim u *jednom* danu.Ali neee,Karla se toga sjetila tek prije dva tjedna.E ne bi to bilo tako loše,da Karla nije izgubila te note.Ipak,da se to nije dogodilo,to ne bi bila ja..No dobro,kao i svaki put,izvući ću se iz toga (ja se nadam).
No nisam baš o tome htjela pisati.
Vježbala ja tako danas navečer jednu slatku pjesmicu 'Over the rainbow' i doista mi je dobro išla..Sve dok jedan cucek iz susjedne zgrade,koja je udaljena sigurno više od 20 metara,nije mene čuo kako sviram i odlučio zapjevati.Pod zapjevati,naravno mislim-zavijati.Sjećam se da je tako bilo i prošle godine.Nemojte misliti da je to neka slučajnost.Svaki put kad bi ja počela svirati on bi zavijao,a kad bi stala on bi iste sekunde zašutio.
Sigurna sam da me njegovi vlasnici sada proklinju :D

I eto,malo sam se napisala gluposti,imam još toliko toga napisati,ali ipak neću tu pisati romane..Ionako znam da neki od vas ne vole čitati :P

Obečajem,ubrzo,duuubokoumne postiće ^^

Pozz

00:32 - Komentiraj ( 21 ) Print - On/Off

27.08.2010.
Što ću raditi za dvadeset godina? Bit ću mrtav,dušo.

Tko ima majicu Kurt Kobaina? Karla ima! ^^
Znam da nije neki početak posta,ali nisam znala kako drugačije :D
U zadnjih par dana 'ne pisanja' se dogodilo toliko toga..Ništa veliko,ali ipak..
Pa krenimo.

Znate kako sam vam lupetala o Matea i njezinom 'novopečenom' dečku?
Prekinuli su.Odmah drugi dan.Zapravo,ona ga je ostavila..
Sjećam se kako mi se samo jedan dan javila i rekla kako 'bari jednog dečka,a s drugim je u vezi'.Nisam mogla vjerovati.Naravno,rekla sam joj da odmah prestane jer ipak ima dečka..
Javila mi se za par sati da je prekinula s onim..
I onda je sve počelo.
Pitala sam ju zašto,a ona je meni počela davati neke prazne razloge,kao stariji je od mene,nije zabavan.A dan prije mi je govorila kako im je super i to sve.I kakve veze ima što je stariji.Samo ga je zavlačila..rekla sam joj da to nije u redu od nje,makar se nisam trebala miješati,no nešto se probudilo u meni..
Drugi dan objavila mi je kako je u vezi s ovim drugim,a meni je predbacivala da želim 'zbarit' ovo njezinog bivšeg.Ne mogu vjerovati.Zbarit??Ja nisam takva osoba.I da je bila s njim samo pet minuta,ne bi mu se nabacivala.Čak ga ni ne poznajem dobro.
Jučer me je taj dečko tražio na fejsu za prijateljstvo.Čim sa ga potvrdila javio mi se.Jako smo dugo pričali..Užasno se osjeća.Pričao mi je kako su još voli i pati za njom..Makar ne kužim kako ju je mogao zavoliti u jednom danu..Ja neke osobe poznajem godinama i još ih ne volim onako iz sve duše,kako on nju voli.I još se nada da za njih ima trunke nade..Nije ni znao zašto ga je ostavila.Okrutno.No nije to moja stvar.

Lora se vratila.Prvog dana na fejsu objavila je kako je postala "emo".Ne znam,zna li ona uopće što to znači.Rekla sam joj da to nije tako mala stvar i da ona ne može postati emo preko noći.Odgovorila mi je da je ona samo malo emo.?
Mislim da sam se smijala satima.Ne možeš biti 'malo emo'.To je kao da kažem da sam malo muško.Isto tako mislim da je vrlo "pametno" što je to objavila na fejsu.Može samo čekati kad će ju zbog toga netko prebiti.Ne kažem da je loše biti emo,no ne misle svi kao ja,zar ne?
Zašto većina mladih želi dokazati da je emo?To nije stil!

Očito ste skužili kako u oba dvije priče ima spomen na fejs naš svagdašnji.
O njemu sam htjela najviše pisati.
Doista mislim da je to čisto sranje.Ljudi to više ne smatraju druženjem,nego stilom života.Svi vise po cijele dane na njemu,iako ne znaju što bi na njemu radili.Svi dijele svoje osobne podatke sa SVIMA.Svi poznaju sve.Gadi mi se to. "Od kud ti nju poznaješ?"-"Pa s fejsa!" Najčešći odgovori danas..Zar se više mladi ne znaju družiti? Postaju ovisni o jednoj stranici,koja im je ujedno sve u životu.
Razmišljam o brisanju tog sranja.Samo veliki gubitak vremena.

Još je bolesnije postalo slikanje za profil.Minđice od 12 do 16 godina,koje misle da su neopisivo "sexy",slikaju se kao zadnje kurve.Nekad ih žalim.
Uobičajena slika:
-mobitel u ruci
-mamine štikletine od najmanje 10 cm
-minice i haljinice do guzice
-dekolte božesačuvajveličine iz kojeg viri čipkasti grudnjak napunjen wc papirom
-naprčeno dupe i napućene usne
-tone šminke
-tekstovi pjesama tipa:"Glavobolja od vina, a nigdje aspirina".
A komentare da i ne spominjem:
Baš si mi kexiii.rawrr KaKO bi Te p0papaŁaaa xDdDd,Kuuuuj0 moja predorrra tie ova slikaaaa..itd. itd.
Ma fuj.
I onda oni jadni izbori za najljepše oči,guzicu,kosu,gaće,noge,dečka,curu,dečka i curu,prijateljice..
Sve se to meni neopisivo gadi.


Nedavno je na televiziji bila jedna vrlo strašna vijest.Radilo se o jednom dečku koji je stradao.Naime,dok je prelazio preko zebre,njega i još jednog dečka pregazio je pijani vozač u kojem je nešto kasnije nađeno 2.0 promila alkohola.
Onaj drugi dečko je,koliko sam shvatila u redu,no po onog prvog su trebali hitno doći s helikopterom,kako bi ga odveli u Zagreb,te mu pokušali spasiti život.Dijelili su ga trenutci od sigurne smrti.
U Zagrebu je,na sreću,preživio,no ubrzo je pao u komu.Predvidjeli su mu da,kada se probudi iz kome izgubit će pamćenje.A samo je prelazio cestu..
Još se nije probudio iz kome.
Svemu je kriv alkohol.Taj jebeni alkohol koji uništava živote ne samo onima koji ga konzumiraju,nego i njihovim obiteljima,te npr. ovom dečku.

to je on.znam to,jer ga djelomično poznajem,a i imam ga na fejsu.
Photobucket

Unaprijed hvala svima koji su ovo pročitali do kraja ^^

Pozz.

21:48 - Komentiraj ( 22 ) Print - On/Off

24.08.2010.
Radije bih da me mrze zbog onog što jesam nego da me vole zbog onog što nisam. (Kurt Cobain)

Negdje sam pročitala tu rečenicu,i odmah sam znala-To je moj novi naslov.
Neću baš pisati o njoj,ali da ne stoji tu bez veze,malo ću je prokomentirati ^^. Mislim da je glupo biti nešto što nisi,samo zato da bi te netko volio,jer oni te zapravo ne vole,zato što to nisi ti..Zašto glumiti samo da bi te netko volio?Da ti je taj netko pravi prijatelj,volio bi svim srcem,ono što ti zapravo jesi,i ne bi se trebao pred njim pretvarati.
Mene iskreno nije briga ni malo za tuđe mišljenje.Ja sam ono što jesam,i ne bi se rati tuđeg mišljenja pretvarala ni za što.
Prihvaćam tuđa mišljenja,i ona loša,ali i ona dobra,no ne marim njih.Jer ipak,mišljenja me ne mogu promijeniti,zar ne?Zato što imam svoj ja i mislim da iako imam neke mane da sam ipak čist' ok osoba..


Jučer Jelena i ja bile na bazenima "Tuhelj".Bilo nam je predobro,cijeli dan smo bile tamo i zabavljale se.Nadala sam se da ću malo potamniti..A sada sjedim tu izgorena i sve me peče i boli.Toliko smo se naplivale da mislim da su mi mišići zakazali.Zaljubile smo se u svakog spasioca kojeg smo ugledale (^^),iako su ih svi na bazenima mrzili.Razlog tome je što naravno nisu davali mladima da krše zabrane,kao što su "spuštanje niz tobogan na glavu","skakanje u bazen dubok jedan metar" i slično..No to je njihov posao.A i zgodni su,pa im opraštam xD.Bio je tamo i DJ koji je jedno 20 puta pustio Tonyja Cetinskog,na što sam ja-naravno,šizila.No stvarno je puštao neke jadne pjesme,tek je pod kraj pustio neke dobre,no te su bile remix..Ipak,dosta mi je klora u kosi i očima za cijeli život.

Danas je mom Filipu 23. rođendan ^^.Pa sretan ti rođendan braco,iako znam da ovo ne čitaš,hvala Bogu.Sigurno je teško biti dvadeset trogodišnjak i biti totalno glup :D.No ja te sve jedno volim :)

Matea je napokon našla nekog koga zaslužuje.Ima dečka,od jučer.Nakon svega što je prošla ovo ljeto,jako sam sretna što ga je našla.No znam da ipak ta ljubav neće ići,no ne mogu joj to reći,jer bi ispala sebična i ljubomorna.Ipak dečko je iz Indonezije,a to nije tako blizu..Ne znam što će se dogoditi ako je povrijedi.Isto ne znam zašto tako razmišljam,tek mi je rekla da su u vezi,a ja odmah razmišljam o najgorem.Moram prestati.

Čini se da ljeto ne odustaje,svakim danom je sve toplije i toplije.ne kažem da meni ne paše ^^.Iskreno,plašim se zime.Ne volim ju.Nekad me snijeg razveseli i to,ali kada se sjetim svega što treba staviti na sebe prije nego što bi izašla van,svakodnevnih prehlada,a da ne spominjem koliko sam nespretna osoba,tako da mi led ne ide u korist..

Slušam:Wavin' Flag - K'naan,pjesma je malo glupa (da,čula sam je na bazenima xD),no svaki se put naježim kad ju čujem..ima lijepe riječi,tako da je sad non-stop slušam.
Čitam:Kobno putovanje-Kathy Reichs.Po toj knjizi (knjigama) je napravljane kultna serija "Kosti",koju obožavam ^^.Tjeram se već cijelo ljeto da ju počnem čitati,a sada kada nemam što,čitam nju.Baš da vidimo kako će Brennanica riješiti ovo ubojstvo :O :P.


Eto,mislim da sam dovoljno napisala.Istina je da zapravo više nemam o čemu pisati :P

Pozz.

17:36 - Komentiraj ( 26 ) Print - On/Off

21.08.2010.
Exit light,enter night,take my hand,off to never never land.

Opet se događa.
Nemam o čemu pisati.No ipak ću vam pisati.

Probudila se,kao i svaki dan,u komi.Pogledala Simpsone i sjela za komp.Sjedila sam tako,sigurno do 16 sati..Sve dok si nisam pomislila "želiš li doista tako provest zadnje dane praznika?".Odmah sam nazvala Jelenu.
Otišle smo na Bundek,no ovaj put me je iscijedila do kraja.Pod to "iscijedila",mislim na to da smo 3 sata hodale u krug,oko jezera.Ne želim vam ni pričati o žeđi koju sam cijelo vrijeme trpila,niti o vrućinama koje su bile kad smo tek došle.No kada razmislim o tome,bilo mi je lijepo.
I onda sam ga vidjela.
Sjedio je među 'njima'.Samo sjedio i gledao,šutio,dok su svi vrištali i smijali se.Tipično za njega-pravio se faca.
Bilo je to veoma čudna situacija,jer smo Jelena i ja o njemu pričale par sekundi prije nego što sam ga ugledala.
A nisam ga toliko dugo vidjela.Nekad bi mi se javio,no nije znao voditi normalan razgovor,pa bi to bilo vrlo rijetko.
Nisam mogla vjerovati da ga vidim.Tamo,s curama iz B razreda.
Znala sam da je nekome rođendan.Mislila sam da je Marini,ipak je ona svim silama zaljubljena u njega.
Prošle smo stazom blizu njih.Nisu nas primijetili.Viknula sam njegovo ime.Okrenuo se.Mahala sam mu i pozdravila ga.
Jedino što je uspjelo izaći iz njegovih usta bilo je:"Okeee Karla..Book."
?
Ostala sam paf.Andrija?Andrija kojeg poznajem toliko dugo?Još od *jaslica*.Da,taj Andrija me pozdravio kao da sam luđakinja.
Ne mogu si to izbaciti iz glave.
Jelenu nije ni pozdravio,jer ju nije prepoznao.
Đubre.A mislila sam si da je ipak dobar dečko..Neka.Valjda to tako ide..Kada si nađeš dobrog prijatelja,valjda te treba jedan "napustiti".
Nisam se razočarala samo u njega.
Lucija.Biće koje nisam već vidjela dva tjedna.Prijateljica koja mi je značila sve.Obećejem sebi,ali i vama,da neko vrijeme o njoj nećete čuti ni riječi.

Nakon svega toga,kada sam došla crknuta doma,oduzeli su mi mobitel.
Nije me dirnulo uopće.Totalno sam ga hladnokrvno predala,ne treba mi, jer ionako ga ne punim,nekad se ne javljam i nikad nemam love na njemu.
Valjda su mislili da će mi to biti kazna,zato što se ne javljam? Jako me je dirnulo.
Sjela sam,kao po običaju,za komp i čula se s Mateom.
Bila je živčana.Sve to je stavljala meni na teret.Kao da nemam dovoljno svojih problema.Znam da joj je ljeto totalno sjebano,no nisam ja kriva.U svemu sam joj pomagala.Davala joj savjete,ohrabrivala ju..
No drugačije joj ne mogu pomoći,kada je ljuta i na mene..

*Ja kužim da ti imaš problema,ali jesam li ja doista kriva?
*A nmg vjerovat das skužila. A md. Ja želim ono čega se svi boje,smrt.jer moj je život igra bez granica. Nisi ti kriva.
*E pa pričaš gluposti.Draga moja,ja sam danas razočaranija nego što si ti ikad bila.I još su mi mobitel oduzeli.Super.Kakva smrt?Zaboravi!
*Nepričam.
Kužiš sjebala sam si cjelo ljeto. Aj pričaj kai je bilo.
*O da pričaš.
ne da mi se o tome,stara mie uzela mob,TOTALNO sam se razočarala u najbolju prijateljicu,koja je,OČITO,totalna glupača,razočarala sam se u frenda.ma boli me kurac za sve više.dno dna.

***

Ne znam više..Zapravo mi je sve jedno da li ću imati više prijatelja ili ne.Nije bitno.Trebali mi prijatelji koji to zapravo nisu?Ne.Neću si dopustiti da me pokopaju slaboumne duše,koje nisu svjesne ničega.
Sada ništa ne osjećam.Ni sreću,ni tugu..Opet sam se vratila na staro.
Možda je i bolje da nemam osjećaja,vjerojatno bi mi bilo grozno da imam. Ono za Andriju mi je sve jedno,no Lucija..
Napisala sam joj poruku.Neće ju pročitati još barem tjedan dana jer joj je internet nedostupan.Briga me.
Što si ona umišlja,tko je ona?Nije nitko i ništa,a sve jedno me je pokopala. Znači ja sam još jadnija. Neću dopustiti da mi više itko spusti.Zatvorit ću se u sebe.Samo ne znam što će ona bez mene..Ja sam joj oslonac.Tako je slaba..Neka je.

Sve me boli.Mislim i duševno.Ne mogu jesti.Još i pišem gluposti po blogu.Jelena je vidjela koliko sam shrvana.Jedino je još ona prava prijateljica.. Nije ni važno.To sam već rekla,znam.Zašto nije važno?Što se sa mnom događa?Kako nije važno?Možda mi se previše toga dogodilo u jednom danu..
Da,sigurno je to.


Taj dio sam vam jučer navečer pisala,samo nisam objavila.Jednostavno ću se nadovezati..


I danas se slično osjećam.Biti će sve uredu,jednog dana.
Trebala bi danas ići Franu i Paoli.Ne da mi se.Razmišljam o tome da povedem Jelenu u botanički..Osjećam se doista odvratno.Tek sad vidim. Nije mi uopće ugodno u mojoj koži.Htjela bih nešto napisati,ali ne znam što.

Slušam:Metallica-Enter sandman
Radim:Prčkam po staklenom globusu,crtkam gluposti na papir..
i to je uglavnom to..Nadam se da vi uživate.

Pozz

15:34 - Komentiraj ( 15 ) Print - On/Off

18.08.2010.
Ponekad sam pijan, do uha nasmijan i duša mi je otvorena knjiga moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta.

Eto ide još jedan od onih mojih veselih postova ^^.

No prvo želim nešto reći.Nemam nikakvih pravila ni uvjeta na blogu,nemam nikakve crne liste i te gluposti..Ali nisam zid za reklame.Svi vi dizajneri,koji dođete prvi put na moj blog,a nemate namjeru komentirati post,nego reklamirati,lijepo se pokupite,jer od danas brišem sve takve komentare.
Ja sam tu da bi se moji postovi čitali,zanimaju me i vaša mišljenja..
Ne smeta mi ni kada netko napiše "novo.",ali daj prvo pročitaj bar naslov.
Meni je jako žao,što većinom pišem duge tekstove,no ne držim vas ja na mom blogu.Rado čitam sve vaše postove,komentiram i NIKAD,ali baš nikad nisam došla na neki blog i napisala "novo" a da prije toga nisam pročitala i komentirala.
Ima tu par vas koje redovito čitam i čak me nekad ne bi zasmetalo da ne izkomentirate nešto,no ako mi dođe netko,koga nije briga za post i misli da ću ja njemu doći i čitati njegov,vara se.
To samo znači da nemate poštovanja prema drugima.
Nadam se da sam bila jasna.Žao mi je,no dizajneri ne odnosi se samo na vas ovo.Ima dizajnera koji komentiraju,i ko mene ti mogu svaki put reklamirat,dok naravno pokazuju imalo poštovanja.
Hvala na razumijevanju ^^.


Eto počela sam vam pisati sve ranije i ranije :P
Danas se osjećam poletno i veselo.Išla sam u grad,svratila kod Vinceka i dan je odmah bio ljepši ^^.
I tada sam je ugledala.Crna,šira,prelijepa *.* naravno,radi se o majici :D. Kurt Cobain je na njoj..
Viđam ja nju već neko vrijeme,te skupljam za nju..fali mi još nešto sitno.I to mi uljepšalo dan :)


I još sam nešto danas napravila za svoju dušu.Preuzela sam totalnu odgovornost za svoju Lili.Nisam vam još pričala o njoj.
Lili je zebica,eto moj kućni ljubimac,imam ju već 6 godina,što je puno za tu vrstu..Pokopali smo joj već muža (Junior),prošle godine..Svi ju jako volimo,već je kao član obitelji.
No nisam se u zadnje vrijeme brinula za nju,onoliko koliko bih trebala.Ipak je ona,prvenstveno,moja.
I tako sam ja danas nju odvela u moju sobu ^^,pjeva i skače na sve strane :D

Photobucket
eto je ^^ nije to ona,ali identična je.

Jelena i ja idemo jedan dan na Tuheljske.Jedva čekam.Neopisivo sam sretna što ju imam kao prijateljicu.Najdraži su mi oni topli bazeni iz nutra ^^.A i tobogani.wijuuu xD Jako se veselim..po cijele dane smo zajedno,ali sada na nekom novom mjestu..
Lucija me nazvala jučer.Tek sad vidim koliko mi doista fali.Rekla mi je da će mi poslati razglednicu.Jedva čekam da ju vidim.
Doista mi fali sve,možda ove godine najviše.Idem u dvije škole,i svi mi jednako fale.Večinom ljudi koje poznajem su doista dobri frendovi i olakšavaju mi život.

Slušam:Gibonni & Urban-Posoljeni zrak i razlivena tinta,kao što se vidi po naslovu ^^
Čitam:Već svi znaju-Mi djeca s kolodvora Zoo.
Razmišljam o:Školi i muči me to,raznim obavezama koje moram pod hitno obaviti,ispunjenoj želji (da prikupim za majicu,bez žicanja i đeparca CIJELOG ljeta),o Matei koja me danas probudila porukicom ^^ i o drugim glupostima..



neću vas više zamarati :D

Šaljem vam :*

19:22 - Komentiraj ( 13 ) Print - On/Off

16.08.2010.
I was crying because I had no shoes,until I meet a man who had no legs.

Nadam se da ste pročitali naslov,jer ću pisati baš o njemu.
Danas mi je to Jelena rekla.Rečenica je doista predivna..
Nekad ne cijenimo ono što imamo,već se ljutimo zato što nešto nemamo,sve dok ne upoznamo nekoga koji nema ono što mi imamo.
Prije sam toliko mrzila sama sebe.Svoje tijelo,izgled no i unutrašnjost..dušu. Uspoređivala sam se s najljepšim curama u gradu,no nisam shvaćala koliko zapravo imam dobrih stvari koje one nemaju.Karakter.
No u zadnje vrijeme sam zadovoljna sobom,i time što sam zadovoljna.Ne muči me izgled,mislim da sam dobra prijateljica i nisam loša osoba.Istina je da se nisam prvi put napila s dvanaest godina,žvalila se s dečkom pred školom s deset godina,nosila minice po školi i šminkala se od trećeg razreda,što mnoge cure u mom okružju jesu,no zar je sve ovo doista potrebno,kako bi se osjećao dobro?
Mislim da bi svi mi trebali više cijeniti ono što imamo,i manje težiti za onim što nemamo.Ne može se sve imati.

Jelena i ja se danas opet družile.Falit će i to.Ti ljetni praznici,baš zbog toga..Izlazaka van s Jelenom.
Idemo mi u razred zajedno i sve to,no teško nam se družiti kad je svaka pod pritiskom drugih ljudi..Ne volim biti pod pritiskom,osobito ne u školi.Ja volim biti outsider (ili kako već :P),volim sjediti sama na podu (nemamo klupice,pa moramo na podu -.-),zavaljena na svoj ruksak i slušati muziku..
No nikako mi to ne uspijeva.Svi me odmah okruže,sjednu pored mene,uzmu mi jednu slušalicu i slušaju sa mnom..Simpatično je sve to,no nekad poželite biti sami..bar tih pet minuta.Isto je tako i Jeleni,vidim ja to.I tako se mi preko školske godine,izvan škole uopće ne vidimo,ali preko ljeta..Preko ljeta mi je kao najbolja prijateljica.Uživam razgovarati s njom,sjediti na našoj klupici ispod drveta,uvijek na istom mjestu i pričati satima.
I danas smo tako.Ona sjedi,ja ležim :D.Sve dok se malo ne smrači i tada postane najbolje.
Danas sam se pokušala popesti na drvo.Nije mi uspjelo.Toliko se želim popesti na neko drvo da je to strašno..I tako se ja najviše brukam.Ali nije to nešto isfurano,kao da ja želim napraviti budalu od sebe,nego to uvijek tako ispadne..slučajno.
Danas sam ja tako skakala po travi (jedan mi je prolaznik rekao da skačem ko kobila po travi :S xD),ugledala sam novi tramvaj..Onaj plavi s klimom ^^. Nije to meni tako čudno,ipak ja se tijekom godine provozam toliko puta tramvajem..u školu,pa natrag,pa u glazbenu,pa natrag,pa orkestar,pa natrag-ubi me to sve.
Dobro,da ne skrećem,ja sam ugledala taj tramvaj..Bilo je to u Vukovarskoj,gdje voze brojevi 3,5 i 13,no samo oni stari,a ovo je bio novi xD.. I tako ja kao zadnja tuka skočila i iz svega grla počela vikati "Novi tramvaj",sve dok nisam skužila da jedan prolaznik bleji u mene,ko da sam prošvikala (ne kažem da nisam).I tako ja ko budala,onako mutavo,sjela natrag na klupicu,Jelena se naravno smijala sve dok nije skužila da joj mrav hoda po ruci.A kad smo ona i ja u pitanju kukaca i ostalih mutavih bića,to je horor nad hororima.Ona počela vrištati i rukom ga otresla na mene.Ja počela vrištati i trčati u okolo,dok me je Jelena lovila,ne bi li ga skinula.Skakala sam,trčala,vikala,smijala se.Jadan mrav.Bilo mu je gore nego meni xD.

Osjećam laganu temperaturu.To je sigurno zato što je danas puhalo,a ja "kobila koja skače" obukla kratke rukave.Ako se sada razbolim,doista ću biti ljuta.Sada imam najveće planove,koje treba obaviti.Nisam bila bolesna već tri mjeseca,što je vrlo mnogo za mene.Lako se razbolim i zbog toga puno izostajem,iz svega,što mi jako škodi.zadnje što sam bila kod doktora,bilo je početkom ljeta.Alergijska reakcija-bolnica-doktor-lijekovi.No opet,nije to bolest.

Jučer i prekjučer,definitivno,nisu bili moji dani..
Prekjučer:
Sve živo i ne živo boljelo,prohodala sam cijeli Zagreb (nisam).
Navečer kada sam se vratila,prozori moje sobe,bili su širom otvoreni.Naravno,nije mi smetalo.Sjela sam za kompjuter,otišla na Blog te ostala čuda.Bilo je oko jedan sat u jutro.Nešto je letilo oko mene.Odmah sam shvatila da su to oni mali,zeleni,ogavni skakavčići koji dolaze na svijetlo.Naravno,ubila sam ga,uz jedan glasan povik "Dieee!!" ^^
nakon nekoliko minuta,shvatila sam da taj,očito,nije bio jedini u mojoj sobi,te da upravo jedan leti oko mene.I pomislih si ja,upalit ću svijetlo da ubim tog malog gada.A ono,kad sam upalila svijetlo ostala paf.Na zidu,iznad kreveta,ako nije bilo tih skakavaca barem 100,onda ih je bilo 200 xD.
Doista ih je bilo puno,tek kada sam počela,po običaju, vrištati i buditi sve ukućane,shvatila sam da ih ima u cijelom stanu.Uglavnom,usisani su :P.

Jučer:
Soba u *totalnom* kaosu.Skinula sam sve postere i fotografije s zida,kako bi ih uredno posložila,te neke bacila.Svi su posteri završili na krevetu,a uskoro u na podu.Tone crteža,padale su sa ormara i komoda,a o robi da i ne pričam.Bila je svugdje samo ne u ormaru.Navečer,oko jedan,dva u jutro,posteri su još bili na krevetu i zbog toga je naravno bilo buke :D
Legla sam u krevet (jedva) i pokušavala zaspati jer sam se danas trebala ustati u osam.Sve je bilo super sve dok odjednom nisam čula nekakve čudne zvukove.Zvučalo je kao da nešto nije u redu sa strujom.Ono zzz :D..tada sam ugledala kako se na mom ventilatoru pojavljuje čudna iskrica.Ugasila sam ga.Tada sam bila sigurna da mi se učinila ta iskra.
Par minuta kasnije-opet isti zvuk.Tada sam uzela mobitel i počela osvjetljavati sve sumljive kuteve moje sobe.Ničeg nije bilo.I tada sam je ugledala.Buba.Ogromna.Znate što slijedi..Vrištanje.Vrištala sam i bacila knjigu na nju.Sa mnom nikad nije dosadno ^^.Pokupila sve stvari i na kraju od straha spavala u boravku.Mislim si ja,bilo bi krajnje vrijeme da posjetim dobrog psihića.Da se bojim spavati u sobi radi kukca (kukca ljudoždera).Sljedeće jutro,tatu sam zamolila da digne knjigu s poda,jer sam se bojala,da buba z osvete ne izleti iz nje i ne pojede me (maalo uveličavam).Buba nije bila tamo.Znači opet plod moje mašte.
Jedino što mi je jučer uljepšalo dan bile su "Bijele udovice".
U ime Vlatke,i Dikana,i Dolores Lambaše,šaljemo vam pozdrave naše.
Hahaha.Bilo je nešto i na račun naše Jace i njezinog " D dej after jestrdej" govora.Njih dvojica su moji uzori :D Živjeli traznići :P!

Ou,čak sam post napisala prije ponoći.Napredujem :P

Pozz ^^

23:20 - Komentiraj ( 18 ) Print - On/Off

15.08.2010.
You know,in this way are born fairy-tales that I'd like to have in all of my dreams and I will tell them so that I could fly into heavens that I don't have and its not easy to be left without fairies to catch.

Smile.
Sometimes, it's all we have,all we need.

Danas je,ponekad,doista teško ugledati istinski osmijeh.Onaj koji zrači srećom i toplinom.Znači li to da ga je teško dati?
Sjetite se samo kako vam nekad,osmijeh može uljepšati dan.
Čitala ja jedan post,na žalost nema ga na blog.hr-u.Uglavnom,jako sam se zanimala za njega,te sam odlučila dio posta namijeniti toj temi.
Eto vam isječak iz tog posta:
"OSMIJEH. Ne košta ništa, a djeluje čudesno. Kada osoba ima osmijeh na licu, ona je ozarena, isijava radost. Možda i nije sretna, ali je pozitivna. Osmijeh je najčešća tajna USPJEHA. Pa svatko bi volio kraj sebe imati nasmijanu osobu, zar ne? Osmijehom se probija led. Osmijeh je poput širom otvorenih vrata koja pozivaju druge da uđu. Osmijeh razoružava. Ako se približavam osobi koju želim vidjeti, a ona ima osmijeh na licu, to me ohrabri, znam da sam dobrodošla."
Istina.
Nekad,kad su me znali pitati što prvo zamijetim na dečku,odgovorila bi im-osmijeh.Osmijeh puno govori.
Hodala sam danas,po lijepom mi gradu Zagrebu i zujala lijevo i desno,ne bih li našla neku zanimaciju.Nešto me zabrinulo.Viđala sam mlade po ulicama,kako hodaju,sami,u parovima,u društvu,no rijetko sam koga vidjela da se smije.Zašto?
Većina njih prčkala je ili pričala na mobitel,slušala mp3,vrištala na ipod..
Najgore mi je bilo vidjeti dvije prijateljice kako se šetaju ispred mene.Jedna je pričala bar 10 minuta na mobitel,a druga se mrgodila zato što ju ona prva ne šljivi ni pet posto.
Prolazila sam pored HNK i imala sam što vidjeti.Dečko i cura sjede na klupici i..svatko visi na svom laptopu i šuti..
Nitko se ne smije.Zar se za osmijeh potrebno dobro napiti ili napušiti?
Zapamtite,osmijeh ne košta,a toliko puno daje.

Photobucket

Čitam "Mi djeca s kolodvora Zoo".Knjiga je odlična,kao što sam i mislila.Doista je bila grozna situacija s drogom u to vrijeme.Makar je i sad.
Jedan moj član obitelji imao je gadnih problema s time.
N. je bio bravi fikser i život mu je visio o koncu svakog dana.Nije on imao 15,16 godina..Koliko znam bio je u ranim 30-ima.Ispričat ću vam koliko znam.
N. živi u Americi,daljnji mi je rođak,no vrlo je draga osoba,koliko sam imala prilike upoznati ga.Nisam imala ni pojma kakvih je problema imao.
Bilo je to vrlo teško razdoblje u njegovoj obitelji,no dijelom i u našoj.
Još dok se drogirao imao je troje djece (ima i danas),a sigurna sam da je njima ipak bilo najteže.
Sve to bilo je,koliko mislim,uzrokovano rastavom od njegove žene.Nakon toga živio je s majkom.Žena je bila puna razumijevanja,znala je kako se drogira,no jednog je dana pukla i izbacila ga iz stana.Jednostavno se nikome nije javio par dana.I tada se vratio,moliti majku za oprost,da ga pusti kući inače će umrijeti.Bilo mi ga je vrlo žao dok sam ovo slušala.
Danas je on čist,mislim da već oko dvije godine,radi i koliko sam čula ima curu,zbog koje su svi jako sretni.
Drago mi je da je odlučio primiti svoj život u ruke i dovesti ga u red,jer dobio je najvrjedniju ponudu ikad-život.
žao mi je ako vam je ovaj dio posta bio dosadan,htjela sam ga posvetiti N.

Bila je Paula neki dan kod mene.Pošto sam joj kao starija sestrična "fora",odlučila je družiti se sa mnom.Bilo nam je super.Smijale smo se i zabavljale.Ponovno sam se osjećala kao djevojčica.No priznajem,ispočetka mi je bilo teško naći s njom zajedničku temu.Vrlo smo različite,jedino nas plave oči spajaju.

Malo me ipak veseli što ću ići u Crikvenicu.Planovi su propali,Jelena neće ići,no javila se Lora,pa si ja mislim,zašto ne? Trebali bi ići u četvrtak.Ako ništa bar ću si zasolit dupe i pošteno izgorit.

Pusaa :*


00:01 - Komentiraj ( 17 ) Print - On/Off

13.08.2010.
Even if there is pain now,everything will be alright,for as long as the world still turns there will be night and day.Can you hear me? There's a rainbow always after the rain.

Dobro došli dragi ljubitelji snova i maštarija.
Ako imate imalo mašte,prokužit će te ovaj postić :)

Voljela bih vjerovati u nešto.Nešto ne stvarno,no nešto lijepo.Nešto što će biti moje,iako ga doista neće biti.Znam,vjerovat ću u dugu!Svaki put kada je se sjetim ili ako budem imala sreće ju čak i vidim,obuzet će me sreća.
Duge su predivne.Iako zapravo ne postoje,one su samo optička varka.
Koliko sam puta kao mala pokušavala protrčati ispod duge.Trčala bi i trčala sve dok me netko od starijih ne bi uvjerio da se do duge ne može.Složila sam se s njima iako sam u sebi već duboko planirala kako ću,kada narastem,proći ispod duge.
Prošlo je neko vrijeme,duga se zaboravila,prorijedila,nestala..
Jednog je dana pala kiša..Padala je i padala,nije joj bilo kraja.Strašno sam bila u depresiji,bilo je tako mračno,sivo.Mislila sam da se među tim silnim sivilom na nebu vodi rat koji uzrokuje svu tu silnu kišu i jad..Odjednom,kiša je stala,vrlo naglo.Nisam ni sama mogla vjerovati kako su i oblaci brzo nestali sa neba.Opet je nebo bilo plavo,a oblaci bijeli.I tada sam je ugledala,nakon dugo vremena.Njezin savršen oblik i boje od kojih mi se srce rastapalo,jer su me podsjećale na lijepe uspomene,još kada sam bila mala djevojčica.Naravno radilo se o dugi.No bila sam sigurna da sam je prvi put vidjela tako "stvarnu".Iako sam znala da doista nije tamo,imala sam nekakav snažan osjećaj da se skriva iza zgrade,nasuprot mojoj.Gledala sam je desetak minuta s divljenjem,istim onim divljenjem djevojčice koja je trčala za njom.
Prije sam se znala naslušati mnogo priča o dugama.Najdraža mi je bila ona u kojoj se govorilo da ako djevojčica potrči ispod duge postat će dječak.Svima sam tvrdila da je to istina,te da ću i ja jednog dana postati dječak.

No sigurna sam da nisam jedina koja je poželjela proći ispod duge.Još više željela sam je dotaknuti i bila sam sigurna da će biti meka kao svila.
Zato nije ni loše vjerovati u nešto,iako je dokazano da to ne postoji.Zašto ne bi samo maštali?
Govorili su mi,nemoj maštati,jer će ti stvarnost izgubiti svoj okus i boju.Duga nikad neće izgubiti boju.Ona je mašta,ali i stvarnost.No ipak,ja ne maštam o dugi,ja potajno vjerujem u nju.Ispuni me srećom.

Photobucket
od sutra opet normalni postovi,ja se nadam :D

00:28 - Komentiraj ( 20 ) Print - On/Off

11.08.2010.
What if I fell to the floor,couldn't take this anymore,what would you do? Come, break me down! Bury me, Bury me!

Pišem vam opet s poda.No ovaj put se tako i osjećam.Kao da sam na podu i ne mogu se ustati od poniženja.No o tome ću još pisati.

Prvo vam želim reći,da ako želite imati normalan život,nemojte piti energetska pića.Osobito ne "Burn".Svi ste sigurno čuli za njega..Danas sam ga po prvi put probala i jednostavno sam bila oduševljena,okusom,učinkom..Dalo mi je obećavajuću energiju..No trenutno se ne mogu sjetiti niti jedne normalne rečenice.Jedva sam pročitala neke postove i napisala komentare.iako je to samo energetsko piće,nema alkohola,doista mi razmišljanje teže ide od ruke...No znate što.Ja volim Burn :D Živio on,a i lijepa je limenka xD

No nisam o tome htjela pisati.Radi se o nečemu o čemu sam mnogo puta čitala,no nisam vjerovala.Oprostite mi,ne mogu se sjetiti riječi koja to opisuje (još Burn djeluje).Uglavnom svi mi imamo neki svoj stil,zar ne?Ili bar glumimo taj neki stil,kako bi dokazali da smo nešto..Iako zapravo nismo.Mene iskreno briga što drugi misle o meni i o mojem stilu,no ne bi se radi tuđeg mišljenja mijenjala,makar ne imala prijatelja.Naime danas me jedna osoba jako povrijedila,na način na koji sam gore spomenula,nisam vjerovala da toga ima..A ta osoba mi je trebala biti nešto najvažnije u životu,kao.Do malo prije sam bila sigurna da neću pisati o ovome,no pomislila sam si,zašto ne?
Dobro stala sam kod onog o stilovima.Nisam emo,iako nemam ništa protiv njih,nisam darker,iako mi ne smeta njihov stil.Ja sam samo cura koja ima svoj ja i sluša što joj se sviđa i oblači se kako ona misli da bi se trebala oblačiti.Slušam rock,metal,volim crno no zbog mojeg dragog oca se ne mogu tako oblačiti.No to je moj izbor.Uglavnom,neću više petljati.Danas sam prozvana sotonistom,darkerom,spremna prema putu u pakao.Eto kako se osjećam.Napokon kada mogu reći da imam svoj Ja,nešto me pregazi.Znam da se ne bi trebala tako osjećati,nije sve tako crno,bla,bla.No moje su hlače crne,moj lak za nokte je tamo ljubičast,gotovo crn i na mom mobitelu nema ni jedne vesele pjesmice.Strašno.Gorit ćeš u paklu Karla.Svi te se sramimo.Obuci roze čarapice i pjevaj "Party in the U.S.A."!I odmah ćeš vidjeti da će biti bolje,vjeruj nam.E pa neće! Neću pregaziti preko sebe,makar to i drugima naškodilo.
Ako mi se na mp4 vrti pjesma "The Kill" ne znači da se želim ubiti,ili ubiti nekog drugog.E pa dragi moj eto ti na!



Ovako je sve počelo,možda sam previše burno reagirala,no već to neko vrijeme skrivam u sebi.

-Ej,znaš što su "Marte"?Mislila sam..
-Naravno da znam..To su one odvratne čizmetine koje nose skinheadsi,darkeri i ostale budale.
-Ne,to su obične čizme koje se meni sviđaju,a nisam ništa od navedenog,ili ti drugačije misliš?
*tišina*
nisam mogla vjerovati.poživčanila sam,već su mi suze virile,no ovaj put sam odlučila ne zaplakati.
-Koji je tvoj problem?To su obične čizme! Na njima ne piše "ubit ću se"!Misliš li da sam darker?!
-Ne,nisam to rekao..
-Ali si htio.U ničime me ne podupireš,nije ti važno moje mišljenje,mogao bi bar glumiti,radi mene!
više nisam izdržala.otišla sam.

Poslije toga otišli smo Franu,u slijedećem ću postu pričati o tome.Kada smo se vraćali ponovila se ista stvar,samo poniženje još veće.

-Znaš li ti što su Marte?On očito ne zna.
-Jesu li to one vojničke čizmice?
*on se ubacuje u razgovor*
-Ne su čizme,koje ona sigurno neće dobiti.
do kuće smo se svađali.

U kući više nisam izdržala.

-Upravo me je nazvao SOTONISTICOM!
-Karla,nemoj tako..
-Ma znaš šta,neka si zabije te Matre u..
zalupila sam vratima.
iz sobe sam izašla kada sam odlučila pogledati "Teoriju velikog praska".
Nakon nekog vremena pojavio se on.

-Kako si?
nisam htjela odgovoriti iz protesta
-Ej,kako si mi?
-Rekla sam ti da me pustiš na miru,inače ću ti prizvati vraga.Znaš "Sotonistice" i to mogu..
*šutio je*
-Samo mi molim te objasni,zašto te proklete čizme imaju veze s darkerima,zašto ih ja nebi mogla imati?
-Nisam rekao da imaju veze s njima,ali da uzrokuju takve kao što su oni.
Dno,dna.Zatekla sam se kako buljim u njega otvorenih usta.
i sve to radi običnih čizmi.
*Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji*
A da?



Dragi moji blogeri.Za*ebi te sve.Dobro ne baš sve.No imajte svoje ja i ne dajte da vas netko pokopa.Imajte svoj stil i svoje mišljenje,no cijenite i tuđe.Ako vidite da netko ima svoj ja i nije ga briga što drugi misle o njemu,poduprite ga.

Žao mi je što postoje osobe koje misle da je crna majica dokaz ubojstva,tuge ili mržnje,a one šarene,dokaz žešće retardacije.Žao mi je što neki ne cijene svoje mišljenje,te onda gaze i tuđe.Žao mi je što moj otac misli da sam još uvijek njegova mala kćerkica koja voli rozu ima zelene zidove,te se oblači kako se oblače vesela dječica.No ja nisam više ta curica.Ne volim rozu,volim tamne boje,zidovi su mi žute boje,no gotovo da se i ne vide od silnih postera rock grupa,a oblačim se u sve samo ne u roze haljinice na točkice i kratke hlače na prugice.

Nemojte mi braniti oca,jer se zbog njega doista loše osjećam.Osjećam se kao da i jesam sotonistica.


01:36 - Komentiraj ( 35 ) Print - On/Off

10.08.2010.
Just gonna stand there and watch me burn,well that's alright because I like the way it hurts,just gonna stand there and hear me cry,well that's alright because I love the way you lie.

Helou. :)
Naslov sam po sebi nema veze s vezom,samo mi se sviđa pjesma,iako osobno ne slušam Eminema.

I tako je par vas,ne znam zašto,moj prošli post shvatilo kao da se dosađujem.Ne znam zbog čega..Pročitala sam ga par puta i nigdje ne piše da mi je dosadno.Možda zato što čitam knjigu?
Nemojte se preplašiti za moje zdravlje,no ja obožavam čitati knjige.Ubija mi dosadu,a i mogu pustiti maštu na volju.Tako sam učena,knjiga je "zlato".Ne slažem se baš u potpunosti,no čitati jako volim.
Neki će reći štreberica.Zašto?Zato što jedino što pročitam je Alan Ford ili kako već :S i lektira,ona izborna-Bajka o ribaru i ribici?
Za čitanje knjige ti je potrebna i mašta.Netko je morao i pročitati knjigu,kako bi,većina vas navečer pogledala "Tračericu".
Znam ja po Luciji..nisam sigurna zna li ona uopće čitati :D

Ili ste zaključiti da mi je dosadno zato što sam sama doma?
TO je za mene raj :D.Uživancija.Godišnji odmor.Praznici .Kako god želite..

Jedan dan ću ići trčati s jelenom na Savu.Bože u šta se pretvaram.neka me netko,molim vas odgovori :D.
Karla ide trčati-svojevoljno.Da ste mi to rekli prije par mjeseci,smijala bi vam se.Iz tjelesnog imam takvu mršavu peticu,da je to strašno.No poklonio mi je (profesor),vjerojatno zato što mi je razrednik :D ili zato što bi mi pokvarilo prosjek (ili se nečeg napušio xD)..vjerojatno ovo drugo :/
Uglavnom trebali mi trčati jedan dan jedan kilometar..Toliko sam se izvlačila iz toga i onda me uvukao nespremnu..Kao i Moniku.
Da ste nas vidjeli.Strašno je bilo xD trebalo nam je oko 7 minuta :D a za peticu mislim da treba ispod 5..Hahaha.Dobile smo dva samo zato što jedan dobe oni koji ne pretrče xD..ali smo se smijale kao nikad..Svi su se smijali xD.
I sada ja idem trčati :S.Malo se dvoumim dok ovo pišem :D

Nekako sam se udjetinjila.Ima jedan crtić Flabjack..i već vam je očito sve jasno xD.
Jednostavno kada samo čujem tu riječ razveselim se,iako je crtić pomalo retardiran xD Nekako sam,mukom,pronašla cijele epizode na netu,pa uživam :D Vjerojatno mi je drag crtić jer me podsjeća na Loru,ona ga obožava gledati i uvijek me natjera da ga gledamo :D
Odmah nestane ozbiljna cura,koja čita ozbiljne knjige.I smije se.Kao njezina trogodišnja sestrična,samo ta "ozbiljna" cura razumje o čemu se radi.

Roditelji su se sjetili kako imaju viška bijele boje,te su odlučili obojati moj radni stol.Sada vam pišem sa poda..Monitor mi je na kompjuteru,tipkovnica na nogama,a miš na podu.Uglavnom,već im se gadi moj stol (iako se meni sviđa).Sav je ispikan (šestar,olovka),izrezan (škare,nož),išaran(olovka,bojice,flomasteri,markeri i neke sumljive boje),ofarban(tempere,vodene boje,lakovi za nokte,tinte).Jedino što mi je ostalo onako na moj način "umjetnički" išarano jest tipkovnica :( No sad ću morati paziti da stol bude čist.Biti će tako možda najviše mjesec dana ;)

U Crikvenicu vjerojatno ide sa mnom i Jelena.Ipak bi trebalo super ispasti.Nije ni tako loše vidjeti more na jedan dan.
I Matea je na moru.Ne znam jesam li to već napisala.Senilna sam,oprostite.A i dva u noći je tako da me niti ne čudi..Uglavnom,rekla je da ima puno zgodnih dečkiju i da se zabavlja.U Puli je koliko sam skužila.Ajme već buncam eto vam copy paste što sam htjela napisati:"Sigurno je tamo lijepo,zato što je tamo jako lijepo."Hahahahaha,stvarno trebam u krevet.Da nema mog Chromea ko zna čega bi se vi još načitali xD.

Pusa :*

01:29 - Komentiraj ( 16 ) Print - On/Off

08.08.2010.
Making every kind of silence takes a lot to realize It is worse to finish then to start all over and never let it lie

Radim:
Ništa! Sama sam doma-napokon,i užiivam smijeh.E da pričam s Lorom na telefon,i smijem se-glasno.
Slušam:
RHCP-e i Laufera ^^..i bušilice -.- susjedi se useljavaju -.-
Čitam:
Jaoo,jednu tako debilnu knjigu,da me je sram napisati naslov xD.Šta ću kad danas ne radi knjižnica :/ Mislim da ću sutra posuditi "Mi djeca s kolodvora Zoo ",čula sam da je knjiga super..
Razmišljam:
O tome kako jedva čekam kraj nove školske godine :D,o majici sa slikom i natpisom Nirvane,koju sam si obećala kupiti ovo ljeto,o poruci koja mi je upravo došla (sigurno od Mateje),o Andriji koji se vratio u Zagreb,a ništa se ne čujem s njim,o retardiranom snu kojeg sam noćas sanjala,o ovom postu koji počinje biti dosadan.. :D

I tako ljeto sporo,ali sigurno prolazi..
Nisam danas išla s Ivanom van.Nazvala me je i rekla kako je izgubila ključeve,a i sama je doma,pa ne može.
Od kud njoj moj broj?
Nije ni važno..Tako a danas ostala doma i ljenčarila.Super osjećaj.I danas sam počela čitati tu knjigu,i već sam pri kraju.Bolesno.Kao i sama knjiga.Mrzim kada pisci,osobito ovi naši,pišu tinejđerske knjige i onda pokušavaju uvesti neku spiku..To mi upropasti sve.
"Hej.Ja sam Zlatka.Patka.Slatka.Tamo me zafrkavaju.Kul zar ne?"
To je jedan isječak iz knjige.Možda mi se to sve tako loše čini zato što sam prerano prešla na ozbiljne knjige..Dok Lucija čita jedino stripove :D.
Danas je stvarno predivan dan.I čini mi se kao i najduži,vjerojatno zato što sam ostala doma..No plavo nebo me uvijek razveseli.

Hrvoje dolazi na jesen u Zagreb.Užasno me je počeo živcirati..zbog prošlog ljeta.Tako sam se razočarala u njega..
Sve je počelo jedne godine kada sam s tatom otišla u drvenik po prvi put..Mama nije išla,bila je jako bolesna,u bolnici.Trebala sam se malo maknuti iz Zagreba.Bilo mi je zlo od svega.Bolnice,hitne,prazne kuće..Tako smo je tata i ja zaputili na dugački put (čak od 8 sati vožnje) do Drvenika,malog gradića na moru,blizu Hvara.Inače,koliko sam slušala djedove priče,tata i on od kad znaju za sebe ljetovali su u drveniku.Znala sam da ću biti atrakcija.Damirova kći.Super.
Kada smo stigli,odmah smo se smjestili u apartman koji je vodio tatin dobri prijatelj.I onda sam ga ugledala.Nisam ga prvi put vidjela,no imala sam takav osjećaj.Bio je preplanuo i plave kose,visok,iako nije bio nešto posebno zgodan.Još je jedan dečko stajao pored njega.I piljili su u mene.Bilo mi je neopisivo neugodno,te sam samo gledala u pod.
Ubrzo sam se ja upoznala s Hrvojem i tim dečkom,ne sjećam mu se imena.Bilo nam je super.Pozvao me je u svoje društvo.Naravno bili su sami dečki.Iz Srbije,Bosne i raznih gradića iz Hrvatske..Onaj dečko koji je stajao pored Hrvoja bio je iz Njemačke i nije pričao hrvatski,pa smo se sporazumijevali na engleskom,koliko smo god mogli.Mislim da mi je to bilo najbolje ljetovanje u životu,usprkos svim lošim stvarima od koje sam se na tjedan dana maknula iz Zagreba..Bila sam ludo zaljubljena u Hrvoja.I bio je tako drag prema meni,pokazivao mi cijeli grad,njegovu školu,navečer me vodio na rivu..No pred prijateljima je govorio da sam mu "rodica",valjda ga je bilo sram..No on nije bio zaljubljen u mene,tek sad to vidim,ni malo.Koliko sam ja pratila Hrvoja,tako je i onaj Nijemac pratio mene.Dok smo se kupali,plivao je za mnom kao pas,užasno mi je išao na živce.Tek sad vidim kako je bio drag i sve to..
Kada sam se vraćala doma,bilo mi je užasno teško.Ostavljala sam sve..more,prijatelje,uživanciju,zabavu,kako bi se vratila u Zagreb i plakala svaki put kad bi odlazila iz bolnice u kojoj se nalazila moja mama.
Sve je tako brzo prošlo,u toj jednoj godini,nekako sam odrasla,osjećala sam to.Pubertet me je grizao kad bi god stigla,znala sam da sam prerano ušla u njega.No ipak sam se osjećala kao godinu prije.Djevojčica koja ide u Drvenik.I te godine smo išli u Drvenik.Ovaj put je išla i mama.
I tada je sve počelo...
To je zasigurno bilo moje najgore ljetovanje u životu.Zamrzila sam i Drvenik i Hrvoja iz dna duše.Kada smo stigli i porazgovarali sa starim prijateljima,već sam uočila kako je sve bilo drugačije.Di je Hrvoje?Nigdje ga nije bilo.Pitala sam njegovog tatu di je,a on mi je odgovorio da je negdje vani s društvom..Ostale dane ležala sam sama na plaži i piljila u Hrvoja i 30-ak cura i dečkiju kako leže na molu i druže se.Mene nije ni pogledao.
Ja sam nekad bila na tom molu.Ja,on i naše društvo.Sada nisam vidjela nikoga poznatog.Jedne smo se večeri družili on i ja na plači.Bila je noć.I tišina.Nisam imala o ničim pričati s njim.Živcirao me.Sama njegova pojava.Bio je čudan.I nimalo drag,barem ne meni.Nekad smo se znali vidjeti za ručkom,kada bi se pravio faca,i postavljao mi neka jadna "buntovna" pitanja.Jedva sam čekala da se vratimo u Zagreb.Zbog toga ove godine nisam htjela ići na more.Jer bi vjerojatno išli u Drvenik,a to nikako nisam željela.

Nedavno me je pitao dolazim li ovog ljeta u Drvenik.Nisam raspoznala želi li on doista da ja dođem,ili je samo htio vidjeti da li će me morati "trpjeti"..Nije me ni briga.Ovog ljeta sam se organizirala kao nikad.Nema dana,a da se ne zabavim ili odem van.

Naučila sam da se neke stvari ne mogu ponoviti dva ili čak više puta.Osobito ne dobre.Nadam se da će se Hrvoje zabaviti u Zagrebu,jer ja ga ne namjeravam zabavljati,barem ne dok mi se ne iskupi za ono ljeto

Pusa kisswavemah.

20:45 - Komentiraj ( 13 ) Print - On/Off

08.08.2010.
D.U. i duhovne pjesme



U tvom sam gradu jednu noć
a želim tu i ostati
kažeš, naći ćemo lijek
dopusti da ti pomognem

Mogu li prespavati
uz tebe sve te godine
prve suze s lica tvog
ne želim da me probude

Ref.
Ne daj mi da vidim
ovo nije svijet za nas
ne daj mi da znam
ovo nije svijet za nas

Na tvojim toplim usnama
želim da se izgubim
sa licem svojim pokrij me
i ne daj da me pokvare

Čisti zakon od pjesme smokinsmijeh


Danas bila s Jelenom vani-opet.No danas u posve drugačijem okružju.Na Bundeku smijeh.Bilo je super,samo me sve boli.Ne znam kad sam zadnji put toliko hodala,skakala i trčala..možda s 4 godine? Uglavnom izgubila sam 20 kila rofl.I bacale smo kamenčiće u vodu.bile bi smo se i izležavale,da ja nisam kukala kao vidim paukove..ali bili su tamo smijeh.Tada je jelena poživčanila,jer je vidjela kako se tek novopečeni bračni par slika na jednom mostiću,te da sigurno nećemo uspjeti proći smijeh.Na kraju smo sjedile na nekakvim klupicama i pričale..I onda ne znam kako,došle smo na temu jedne pjesme..Dobro ona ju je spomenula,jer ja ne slušam takve pjesme,niti sam ikad bila išta čula o njima..Uglavnom radi se o jednoj duhovnoj pjesmi,koju ja nisam naravno nikad čula..A pošto Jelena predivno pjeva,doista predivno,zanimalo me je kako će mi to otpjevati..I onda sam ostala paf..
tako nešto lijepo nisam nikad čula.Uz to što je pjevala,pokazivala je onim znakovima za gluhe.Tražila sam ju da ponovi sretan.To je nešto slično kako je ona Vedrana u htz-u pjevala..samo je ovo druga pjesma.Eto,ne mogu prestati misliti o tome..Uljepšala mi je dan.kako sitnice vesele ljude ^^

Ivana me pozvala van sutra.Lucijina Ivana smijeh.Ne mogu vjerovati..Ivana i ja.Ja i Ivana.Sura u tri smijeh.Vozit ćemo se nekim vlakićem,dogovorile smo se to..Ajde ok,valjda će biti zabavno.Ipak ljeto je tu da se iskoristi smijeh

Fran je na moru.Bila sam i ja prošle godine kod njega.Bilo je super.Svake večeri išli smo na "špicu" di su bili ostali nesretni slučajevi koji su zaglavili u selu na moru smijeh.No zabavljali smo se..Zapravo često sam išla s njime na more..

Photobucket

Mislim da je ovo bilo naše prvo ljetovanje zajedno.Fran se srami ove fotografije cerek A baš je bio sladak tu cerek.To je bilo na Krku,koliko me sjećanje služi..Ja ova desna ^^

Moji dragi roditelji su odlučili da svi mi odemo kao mala sretna obitelj na jednodnevni izlet u Crikvenicu.Naravno Filip se izvukao.Nekad mu zaista zavidim smijeh.A lijepo sam im rekla da ne želim na more,makar to bilo i na jedan dan.Ali nee.No povest ću ja svoju Jelenu.A te Crikvenice mi je i puna kapa.Sjećam se škole u prirodi,ili kako se to već zvalo..Bili smo u nekakvom kampu.Bilo je grozno.Kreveti kao iz prvog svjetskog rata rofl.Onako željezni,na kat..Kupaonica puna sumljivih kukaca,a tuškabine pune gljivica nono.Mislim da se kamp zvao "Veli Jože"? Ma velim ja tebi Jože očisti si taj tvoj kamp -.-
No barem sam bila s društvom smijeh.

Noć me zove smijeh.

Pusa kisscerekwavemahsmijehmouthwashparty
00:36 - Komentiraj ( 12 ) Print - On/Off

06.08.2010.
Odnilo nas more,more snova,tonemo u moru jubavi.

Ajmo sad jedan post bez Karlinih razmišljanja smijeh.
Ovaj će biti sastavljen od više dijelova,neda mi se pisati post 3 puta dnevno..

Rekla sam vam da ću vam ispričati kako mi je bilo s Jelenom pa evo:

Fenomenalno.Zaista mi je bilo predobro i ne znam kada sam zadnji puta toliko uživala.Nije mi ni malo žao što sam pogledala Pomračinu.Film je odličan.Došle smo u kino možda sat vremena prija početka filmasmijeh i super smo se zabavljale.Eto sad mogu reći da sam pogledala i treći dio..

Danas sam trebala s Antonijom ići van,no ne da mi se..I najavljuju kišunamcor.No naći ću se jednom s njom,baš mi treba netko zabavan kao ona.Nisam ju dugo vidjela i fali mi.Ipak se ne seli.Presretna sam..No kada bolje razmislim,za nju bi bilo bolje da se odseli.Ova cure iz njezinog razreda je uopće nisu prihvatile.Cure su veoma zle i doista mi se gade.Zlostavljačice.
To vam ovako izgleda.Jedna cura (plava kosa,mršava,slatka) manipulira s 5,6 ostalih cura.Uglavnom,cijeli dan ovih 6 trči po hodniku za njom.A naravno mi se svi trgamo,grozno izgleda rofl.A tu Antoniju uvijek izbacuju iz društva,omalovažavaju,ogovaraju itd..Grozno namcor

Jelena i ja smo prekjučer razgovarale o stvarima koje bi željele promijeniti.Tako sam i ja došla na ideju za prošli post.I hvala vam na svim komentarimasretankiss.Dobro da ne skrećem s teme,Jelena je puno spominjala Brunu.I ona misli da je čudna u zadnje vrijeme.Nikada nisam posebno voljela Brunu.Podla je,samo to Jelena ne shvaća.
Nekako smo došle na temu "Ivan".Ivan.Gusta smeđa kosa do ramena,velike,velike smeđe oči boje kestena s dugačkim crnim trepavicama.Nogometaš,za svoje godine visok..Tek sada si mogu priznati koliko je doista zgodan.Isti taj ivan koji je od prvog razreda zaljubljen u mene i objavio je to cijelom razredu,osim naravno meni.Srce me boli.Svi su znali?Svi,osim mene?Ne znam što bih rekla na to..
No nisam o tome htjela pričati.Nego o ljubavi.Znam svi mislite,jao ne još jedan post u kojem piše "jao kako sam nesretno zaljubljena..".nije to.
Baš naprotiv.Nisam zaljubljena.Nemam simpatiju.Ne postoji osoba zbog koje bi moji "leptirići" proletjeli trbuhom.I cijeli život me osuđuju radi toga.Zato što nisam zaljubljena.
Kako to misliš ne sviđa ti se baš nitko?
Jao Karla,ne laži nam!
Ma daaj.Sigurno ti se netko sviđa..
Imaš dečka?
Ja ti nađem dečka..

burninmad Zašto bi ja trebala biti zaljubljena?Zašto?!
Ako svi mislite da nemam osjećaje,ok!Nemam!
Nije da nikad nisam bila zaljubljena..samo trenutno prolazim kroz fazu u kojoj mi se nitko ne sviđa.Znam da je predivan osjećaj biti zaljubljen,no ja ne mogu prisiliti svoje tijelo da se zaljubi,ako ono to ne želi.
Ali ovo s Ivanom me je stvarno pogodilo..Zašto meni nije rekao?
Sada mi malo fali..ali samo kao prijatelj.Ne znam da li će se to promijeniti ove godine.kada ga vidim.Mislim da neće.Sviđa mu se Bruna.Barem tako misli Jelena.I da mi se svidi-nemam šanse.Eto zašto se bojim zaljubiti.Slomljeno srce.To ne želim.

Moje društvo je kompliciranije od mene same..I ide mi sve to na živce.Sve je onako kako treba biti.Šta Ivanu vrijedi sva ljubav ovog svijeta kada se Bruna pali na Andriju.No Andrija se pali na Jelenu.A ja mislim da se Jelena pali na Ivana.Jaoo roflroflroflrofl.
No svi se mijenjaju.Nekako mi najviše paše Jelena.Ona me ne gnjavi onim jadnim pitanjima na koje više ne želim odgovarati.
Žao mi je dragi prijatelji,što nisam zaljubljena,stvarno se sramim sama sebe..Samo sanjaj lud

Sjećam se svoje prve puse s dečkom.cerek
Bilo je to u vrtiću smijeh
Zvao se Dario,i bio je premeden.Imao je plave krupne oči,plavu kosu i bio je jako drag.Svaki put kad bi išli na igralište on bi prvi dojurio do ljuljačke i ljuljao se,sve dok ja ne bih došla.Onda je prestao i meni predao ljuljačku.I tako godinama.Aww,kad se sjetim cerek
I tako jednog dana dok smo pospremali sobu,našao se tik ispred mene.Nešto mi je želio reći,vidjela sam to,no šutio je..I tako sam ja njega gledala,sve dok me odjednom jedna prijateljica nije gurnula prema njemu,kako bih ga poljubila.Bilo mi je strašno neugodno.No tek sada vidim koliko je bilo slatko.cerek.



Inače ne slušam ovakvu vrstu glazbe,no ovu pjesmu obožavam.Od kad sam ju prvi put čula luda sam za njom.Pa ako vas zanima,slobodno ugasite na tren mixpod i poslušajte ju malo wink

Filip je svoje paukove preselio u boravak.Pošizit ću!Ogromni su.Još samo fali da se razmnože.Ne samo da su ogromni,već su i odvratni.Dlakavi,smeđi ili crni,one duge nožice i spoznaja da su otrovni.Fujnono.No sve dok su dobro osigurani,ja neću bježati od kuće smijeh.Svi znaju da se užasno bojim paukova,kukaca,buba i ostalih sitnih stvorenja koja lete,pužu,gmižu..
Dok sam jučer pokušavala zaspati čula sam kako nešto zuji iznad mene.Mislila sam da je komarac i nastavila ležati.No u jednom sam trenutku ugledala ogromnu bubu kako hoda pored mene.Kako sam ja vrištala rofl.Ajme.I još je buba bila brza..Trčkarala po mom krevetu..Sve dok ju tata nije s nekim papirom dokrajčio.Moj heroj roflrofl.Ali bilo je strašno cry.Sigurno me je htjela pojest cryrofl.
R.I.P. Buba belj

Pusa kisscerekwavemahpartysmijeh

17:25 - Komentiraj ( 14 ) Print - On/Off

05.08.2010.
Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je izbrisan...Koga da pitam brate,ko će mi dat odgovore,reci bilo šta osim da je moglo biti gore.

"Život je crtež bez gumice za brisanje."
Istina.No zar se doista naši postupci nikako ne mogu izbrisati?Sve naše pogreške moraju biti ucrtane u naš "ne vidljivi" dosje?Ja to ne želim.Ne želim da moj život bude kao crtež bez gumice za brisanje.No u toj rečenici ima i neobjašnjiva logika..I da postoji ta neka "životna" gumica,opet bi ostajali tragovi.Kada crtate,i ne svidi vam se neki određeni detalj,posegnete za gumicom i obriše te ga.Savršeno.Sada je tu samo bijeli papir.Više nema smetajuće pogreške.No ako bolje pogledate,na istom mjestu,na papiru,nalazi se na prvi pogled ne uočljivi trag,no potezom olovke urezali ste ga zauvijek u papir,te ga niti jedna gumica ne može izbrisati.

Isto je kao sa stvarnim životom.Nekim svojim činom napravite pogrešku,koju bi rado izbrisali.No posljedice ostaju.Cijeli život,iako ponekad nisu odmah vidljive.Baš kao rane.Mogu se sakriti,no ako ih slučajno dotaknete,zabole.

Zato je bolje ne crtati..Barem ne po papiru.Nadam se da shvaćate da je ovo preneseno značenje,no nisam vam mogla drugačije to napisati.Ovo je moje razmišljanje.Komplicirano,ponekad ne shvatljivo.
Da bar postoji ona "životna" gumica koja briše zauvijek urezane tragove.Obična "životna" gumica zove se oprost.No osoba koju ste povrijedili,a oprostila vam je,ipak će to imati urezano.U srcu.

Sve vam ovo pišem iz iskustva.Lošeg.većinom sam ja bila ta s "urezanim tragom" u srcu.Zašto?Zašto ja?Zato što sam sa svima prijatelj?Zato što nemam neprijatelja?Zato što sam opraštala svima koji su mi slomili srce?Zato što vjerujem svima?I onima kojima se ne bi trebalo vjerovati?
I dalje ne razumijem.U čemu je problem?U meni?Zar je doista problem u meni?Ne znam.I nije me briga.Previše je toga.Previše misli koje ne razumijem.Papir,olovka,crtanje,brisanje?
Ljudi bi jednostavno trebali prestati crtati po mome srcu.Jer svi mi radimo pogreške,ostavljamo tragove.No jesmo li svjesni koliko nekoga doista možemo povrijediti?Mislim da nismo.Gumica samo prekriva stvarnost,kako oči ne bi vidjele povredu.

Znači ipak nam ne treba gumica?Gumica samo briše vidljivu povredu?I opet se vračamo na ono "Život je crtež bez gumice za brisanje.".Što ako je crtež savršen?Treba li nam gumica?Ili je ipak crtež nacrtan na drugom papiru?Na papiru bez urezanog traga.To bi značilo da za svaku pogrešku trebamo novi "list papira"?Ne.Svi se mi trebamo nositi s posljedicama,bile one tamo zbog naše krivice ili pak tuđe.Nekad crtanje ipak nije talent.Barem ne u ovom slučaju.


Pisala bih vam o danu provedenom s Jelenom,no o tome ću kasnije,htjela sam podijeliti s vama što mi je na duši.

Pusakisswave

14:17 - Komentiraj ( 17 ) Print - On/Off

03.08.2010.
Dosada ^^

Htjela sam vam pokazati kako gubim vrijeme kada mi je dosadno smijeh
Nadam se da vam se sviđa sretan

Photobucket

Photobucket

Ova druga bolje izgleda umanjeno,a i stara je smijeh

Znam da nisu ni približno savršene i pomalo su mutne,no volim crtati i po tome sam poznata smijeh


Lucija ide sutra na more.Neće je biti skoro do škole..Šteta.No drago mi je što smo naše probleme riješile prije njezinog odlaska.Ide na vir.Biti će s Viktorijom i još nekim curama.
Viktoriju obožavam.Draga je i vesela i imamo neke stvari zajedničke,no ne smatram ih zapravo važim.

Sutra Jelena i ja idemo gledati Pomračinu.Toliko sam to dugo čekala,a sada mi se čak i ne da ići to gledati.No sutra je zadnji dan u kinima koliko sam pročitala,pa..
No važnije mi je to što ću biti s Jelenom i zabaviti se njami.

Soba mi je uredna.Bože sačuvaj. rofl To je kod mene nešto poput Božića smijeh.No ne sviđa mi se smijeh.Sve je tako na mjestu i uredno.Čak si vidim pod..strašno smijeh.No brzo će se to vratiti u prvobitno stanje..Dajem urednoj sobi tjedan dana smijeh.

Matea je trebala sutra doći..trebale smo se vidjeti,toliko sam to dugo čekala..No neće doći.U nekakvoj je kazni.bang
Ja nikad u životu nisam bila u kazni,makar znam da je nekad bilo povoda za to..No što roditelji tom "kaznom" postignu kod djeteta?Uglavnom mama ju je uhvatila na laptopu usred noći.I zbog toga je u kazni?lud
Zapravo smiješno mi je to.U kazni sam zato što sam bila kasno na laptopu. roflrofl

Danas sam super volje.To jest jučer (?) rofl.No očito i danas smijeh.Nisam nikud išla,no inače mi to puni baterije.Izlazak na različita mjesta.Od jutra sam dobre volje i to me veseli smijeh.

Ono što sam jučer pričala kako se Lucija promijenila..I ja sam se.No na bolje.Više se nikoga ne sramim.NIKOGA!I mogu vam reći da sam jaakoo ponosna na sebe.Prije kada bi me netko u tramvaju pitao:"Ideš li dolje?",ja bi tako tiho odgovorila da ni sama sebe nisam čula.Više ne postoji ta Karla.Jučer kad sam se vraćala dva dečka su me pitala imam li cigaretu.Veselo sam im odgovorila da nemam i nasmijala se smijeh.A prije toga (kada sam shvatila da nema nikoga oko mene) sam počela pjevati iz svega glasa Rehab od Amy Winehouse.Na ulici smijeh.Tek sada shvaćam da se zapravo nemam čega sramiti.A i da imam,trenutno se nebi sramila smokin

Danas ću ranije u krevet,kako bi se sutra ranije probudila i kako bi moja sreća duže trajala smijeh
Ajme u šta se ja pretvaram rofl

Pusaa smijehkisscerekwavemahsretanpartysmokin
23:58 - Komentiraj ( 12 ) Print - On/Off

03.08.2010.
We only said good-bye with words I died a hundred times you go back to them and I go back to.....To my life

Pozz wave

Danas mi je bilo super.Našla sam se s Lucijom.Bile smo u nekom parku i pričale neko vrijeme dok su nas komarci jeli..
Između nas kao da se ništa nije ni dogodilo,no ona se malo promijenila ovog ljeta i ja to vidim.
Nije neka drastična promjena,ali nije ista i to me smeta,makar znam da je sebično to što očekujem da će uvijek ostati ista..
Otkako se druži s Ivanom i Petrom ima neku svoju novu "spiku" i ja ju ne kužim.Ne da ju ne razumijem,razumijem ja nju jasno ali ne shvaćam kako nekoga može promijeniti društvo.
Pričala mi je i kako se druži s Larom,novom učenicom godinu dana starijom od nas..Osobno ju ne poznajem,ali koliko čujem o njoj i vidim ne sviđa mi se.Isto kao i Petra..
Znam da zvuči kao da kritiziram svaku njezinu prijateljicu no nije tako.Vrlo sam sretna kada upozna nove prijatelje,ali znam kud će ju ovo društvo,tipa Ivana,Petra i Lara odvući.
Kada smo sjedile i pričale bilo mi je kao da pričam s nekom drugom osobom,ne znam zašto..Uz sve to stalno je zvučala kao da joj se negdje žuri i da bi možda trebale ići doma..Nije mi bilo jasno sve dok nije rekla da vjerojatno ide s te tri van..
Malo sam bila razočarana,no bilo mi je drago što sam ju napokon vidjela..

Nije prošlo ni sat vremena od kad je Lucija otišla,već me nazvala Jelena..Bila sam presretna,ni nju nisam vidjela neko vrijeme.
Prvo smo sjedile na Cvjetnom trgu i pričale o glupostima,no uživala sam u tome.
Na kraju smo sjedile na jednoj klupici na kojoj stalno sjedimo i pričale satima.jednostavno obožavam pričati s njom.Uvijek me razumije i podržava.Imamo puno zajedničkih interesa te možemo o svemu pričati,a da ne dosadimo jedna drugoj.
Primili su je u jedan bend.Jako sam ponosna na nju i vesela.Nekad poželim biti u njezinoj koži.Ima zanimljiv život i u društvu je o kojem sam ja smo mogla sanjati.
Pošto je ona i njezina obitelj vrlo aktivna u crkvi,često upoznavaju nove ljude koji su većinom mladi.Tako je nedavno išla sa skupinom mladih u Zadar.Zaljubljena sam u njezine priče.Pjevali su u autobusu,a jedan tip je čak imao gitaru i svirao.Svi zajedno,a jedva su se i poznavali,pjevali su i zezali se.Mogu samo zamisliti kako je uživala.

Na kraju smo srele Luciju kako se sama rola.Rekla je kao da ipak nisu otišle van,jer se ove tri nisu uopće ništa dogovorile,kao što je njoj rekla Ivana.Vidjela sam joj nekakvu gorčinu u očima.Znala sam da bi narjađe plakala.Ostavile su je "super" cure na "super" glasu.Strašno.Eto zašto one nisu ok.To ovo sad nije ništa prema onome kakve one zapravo jesu..

A kada usporedim Luciju i Jelenu,one su kao posve dva različita planeta.
Jelena je vrlo fizički,ali što je najvažnije i psihički razvijenija od Lucije.Zato s Jelenom i volim više voditi duge razgovore.Dok Jelena ima svoj ja,eto koliko ste pročitali Lucija pada pod društvo koje nije baš najbolje.

No dobro neću vas više s ovime zanemarivatismijeh

Pusa kisscerekwavemahsretan

02:26 - Komentiraj ( 5 ) Print - On/Off

02.08.2010.
Ponos vs. Prijateljstvo

Pozz sretan

Prvo bi se htjela zahvaliti MaTeiić R. na njezinom savjetu.Hvala ti sretankiss.

O tome ću danas pisati.Dala mi je inspiracije ^^.Nekoliko vas koji me redovito čitate i komentirate moje postove (btw. hvala vam :*) znate kako sam u svađi s Lucijom.Bila.sretan.Pomirile smo se.Toliko sam sretna.Ovaj put sam svoj ponos makla na stranu kako bi zadržala to dragocjeno prijateljstvo.Poslala sam poruku da mi je žao za sve i da se ne želim svađati..Odmah mi je odgovorila kako je i njoj žao.Ugl. pomirile smo se i sve je super..

Sutra idemo van.Baš se veselim,nisam ju doista dugo vidjela.
Jedan dan ću se naći i s Jelenom.Vjerojatno u utorak..Nismo se vidjele neko vrijeme,ne poklapamo se s vremenom smijeh

Eto opet vam pišem u najsitnije sate smijeh.
Stvarno mogu napokon reći da je ovo ljeto za mene doista super..Upoznala sam mnogo dobrih ljudi s kojima sam sad i u kontaktu,zabavila se,odmorila..iako zvuči kao da je kraj ljeta,a nije,da sada završe praznici ne bi mi to tako teško palo smijeh.Ja sam svoje želje ostvarila.

Često se čujem s Franom.Doista mi je drag i mislim da je jedan od onih na koje bi se svi dečki trebali ugledati.Na ovo svi mislim na one koji ne daju baš neki primjer.Drag je,zabavan,smiješan.Što bi ja dala da mi je brat ^^.
Ali hej,naučila sam se i ja cijeniti ono što imam.Imam svojeg brata i usprkos svim svađama ja ga volim najviše na svijetu,makar on toga nije svjestan,niti će ikada biti.Zbog toga i nemamo nekakav "obiteljski" odnos.Zapravo nemamo ni prijateljski odnos,što ne kažem da je samo on kriv no ipak većinom je..makar i ja znam biti davež smijeh.To me jedino žalosti.Koliko god svi kukaju:"Ajmee,moj brat onoo,moj brat ovoo.Moja sestra je ono i ovo,a ja sam htjela ovo i ono..".Ja sam svojim bratom dnevno popričam par rečenica,uglavnom ovakvim:Bok.Kud ideš?.Daj možeš mi pomoć.Opet nema interneta.Daj pogledaj šta je s internetom. i to je to.No kao sto sam rekla,ne bi ga mijenjala ni za što..Volim ga svim srcem cerek.Zato cijenite svoju braću i sestre.Jer prijatelj možda ode,ali obitelj je uvijek tu sretan.

Puno vas pozdravljam sretan

Pusa kisscerekmahwavesretan
01:49 - Komentiraj ( 8 ) Print - On/Off

31.07.2010.
Opet dugi post ^^

Ej,neko vrijeme nisam pisala wave
Šta ćeš recesija rofl.Šalim se.Nisam imala doista o ničemu pisati.Osim ako vas zanimaju kako ustanem,pogledam televiziju,sjednem za komp,pogledam televiziju,sjednem za komp,pogledam televiziju.Sjednem za televiziju pogledam komp roflrofl.
Tako to ide kada pada kiša i hladno je cry.

Jučer sam se opet posvađala s Lucijom.I to gadno.preko svih mogućih i ne mogućih čuda.Fejs,mobitel,chat,inbox,samo ne uživo i to me mući.Mislim da se toliko u živo ne bi posvađale.Mrzim sve ovo što sam malo prije nabrojala.No istovremeno ne mogu ići van s njom kada smo tako posvađane.Svaka me svađa toliko boli..Znam da se ne bi trebala obazirati,ali najbolje trenutke smo zajedno provele i doslovno smo bile nerazdvojne.Kada se ne bi mogle vidjeti brbljale bi satima preko telefona.Koliko su se puta izderavali na mene zbog telefonskog računa.Voljela sam te dane sretan.No sada ih više nema.Nisam joj čula glas već možda mjesec dana.Ni jedan od mojih prijatelja s kojima se trenutno družim ne može zamijeniti ono prijateljstvo koje smo donedavno nas dvije imale.
Ali ne mogu početi ispočetka.Mislim,nije mi ona nešto kao bivši dečko ili tako nešto.Ona je prijateljica za koju bi ruku u vatru dala.Ali doslovno.No sada je tako daleko.Tako daleko od mojeg srca i fali mi neopisivo crycry.
Sad dok ovo pišem mislim si možda bi ju trebala nazvati,no bojim se njezine reakcije.Što će reći?Je li i njoj žao?Bole li je naše svađe?Ne znam tuzan.

Zamijenila sam dan za noć smijeh.Idem spavati oko 3 ujutro,a budim se oko 1 popodne..Uvijek sam bila noćni tip,osim što se izlazaka tiče,nije moj kvart baš siguran u zadnje vrijeme rolleyes.No kada ste budni u tri ujutro SVE,ali baš sve vam je smiješno smijeh.Tako se jedan frend i ja smijemo oko 2/3 u jutro u ne očigled stvarima koje se ja nikad ne bi nasmijala .

Fali mi škola bangheadbang.Fali mi Andrija koji mi svaki put svom snagom svojim bakanđama roflroflrofl stane na nove tenisice.Fali mi Brzićka koja se svaki sat dere da ništa ne učimo i da nas treba mlatiti.Fali mi Ivan i njegova duga smeđa kosica sretan.Fale mi sve brige i zbrke koje silno volim,jer znam da mi je to za sad jedina zadaća u životu.Fale mi pet-minutni iz matematike koje sam beskrajno zamrzila jer sam se mučila kako bi dobila iznad 3 i to pod kraj godine.Sve mi toliko fali da ni sama ne vjerujem.A tako mi je dobro na praznicima.Nadam se da će mi ovo faliti do škole,jer želim u školu doći vesela.No ipak ne želim da mi puno faji,hej,sve četiri u zrak smijeh wink

Moj kreativni nered sad stvarno izgleda kao da je atomska bomba pala točno u samu sredinu njega.Mnogi bi bili sretni da ne moraju dijeliti sobu sa svojim bratom/sestrom i poštovali to sve,čistili,bla bla blabla..No ja sam stvarno u zadnjem kaosu,sve su stvari svugdje samo ne na svojem mjestu smijeh.Spremit ću je ja..jednom smijeh

Šaljem puno pozdrava i pusa wavemahkisscerek
02:00 - Komentiraj ( 4 ) Print - On/Off

26.07.2010.
With the lights out, it's less dangerous

Eto ovaj post ću malo u boji smijeh
Zadnjih par dana sam u nekakvom bedu.Ni sama ne znam zašto.Dok slušam ovu pjesmu koju vi isto (vjerojatno) slušate jer ste na mom blogu smijeh,imam osjećaj kao da bi mogla cviliti nad svojim životom,koji je u zadnje vrijeme gotovo savršen.I onda recite da sam normalna no

Zadnjih par dana sam pisala kratke postove,što inače mrzim jer su moja razmišljanja toliko komplicirana,čak i za samu sebe,pa u tih 20-ak riječi to ne stane.Najčešće ih pišem tako kratke zato što mi se neda,i to me ljuti.Nisam osoba koja odustaje od nečeg zato što mu se neda.Pa da skratimo,priču ovo će biti dugi post smijeh,ako ne dugi bar poduži.

Noćas opet nisam mogla spavati.Za popizdit.Filip je prije par dana počeo hrkati.I to glasno headbangsmijeh.Ma prava muškarčina.Ponosna je seka na njega,još bi bila ponosnija kada bi joj dopustio da odspava jednu noć,onako pošteno.
U 11 smo Vesna i ja krenule u City centar one.Na kraju se i mama odlučila pridružiti nam se,ne na moju veliku sreću.Naime,njih dvije NE smiju biti u istoj prostoriji, a kamoli u onom malom autu majke ti,možda sat vremena (?) Da ste vi to vidjeli rofl.Ja ono ofrljila Antenu Zagreb na 100 i još uvijek ništa nisam čula od njih dvije roflrofl.Prava obitelj,nema šta smijeh.Na kraju smo U City došle na kraju,jer normalno,sve moje želje na kraju namcor.Dobro,malo lažem,ali slično je bilo smijeh.
Nakon napornog podneva,bila sam jako razočarana što nisam obavila svoje ciljeve.Nekad ne shvaćam sama sebe.Je li je to normalno? Doista ne znam.Moje razmišljanje nekad je kao tuđe,ne znam kako da to opišem.Kao da to nisam ja.Pogodilo me je to,što nisam obavila to.Makar radi se o bezazlenoj stvarčici.
Želim se nadovezati na ono "nakon napornog podneva"-sam si odlučila uljepšati bar malo dan i otišla sam kod Lidije kako bi mi napravila neku ludu frizuru.Na sreću taman je završavala s zadnjom mušterijom.Kao da mi je čitala misli.Napravila mi je doista ludu frizuru smijeh.Na jednoj strani sada imam cik-cak kosu (napravila je to pomoću neke pegle),a na drugoj sve ravno i jedan naranđasti pramen smijeh.
Sada ne samo da sam weirdio roflrofl,već tako i izgledan.smijehrofl.Ni malo mi ne smeta što me ljudi u tramvaju gledaju,jer ipak znam da ne izgleda retardirano nego vrckavo,kakva i cijela jesam. ^^

Našla se i s Jelenom.Ona ipak misli da sam retardirana,al oke smijeh.. Sjedile smo u parkiću i pjevale Gibonnia.Kada smo se vraćale pored Lisinskog,prošle smo pored jednog grma od kojeg nas je odvajala malena cesta.Pošto Jelena ima dioptriju -1.50 i nešto,a nije htjela stavit naočale,jer je imala neke sunčane za šminku smijeh,a ja nosila isto neke makar mi nisu ni trebale.Tada je netko počeo fućkati,kao da zove (doziva).Ja sam se počela osvrtati (k vragu,zašto se uvijek ja moram osvrtati??) no nije bilo nikoga.Tek sam kasnije shvatila da je tamo jedan dečko,ne znatno stariji od nas i viče nam nešto u stilu "ej,cure,dođite da vam nešto pokažem".Ma de fuj,mrzim takve tipove.Mislim kaj se ne može fiksati doma ili kaj je već radio namcorA Jelena ono:ne osvrči se,požuri i slijedi me roflrofl.

U srijedu mi dolazi rođakinja iz Amerike.Jupi bang.Još jedan dokaz da sam čudna.Ne volim obiteljska okupljanja.Čak ni ako netko preleti ocean da bi "nas" vidio.Zapravo uopće niti ne dolazi radi nas,već radi nekih ljudi iz Čačinaca (ok,ne znam kako se piše smijeh),ali na nama je red da je dočekamo na aerodromu.A nije mi ni nešto posebno draga.Vjerojatno zato što sam ju vidjela samo par puta u životu.

Prehlađena sam.Opet.Boli me glava,grlo..Nisam za ništa.Krivo je ovo naglo hladno ljeto.
Pročitala sam knjigu.Opet.Ova se zove "Vampirski dnevnici"-L. J. Smith.Radi se o vampirima,ali i on običnim ljudskim bićima (Sumrak?),ali vrlo sliči R. L. Stineu (Fear Street).Neću više ništa reći,jer možda netko želi pročitati belj

I ovaj dio ide samo meni na dušu,i naravno kome se svidi wink:

You˙ say˙Justin Bieber-I say˙ ACDC
You say Miley Cyrus-I say Nirvana
You say Flowers-I say Metallica
You˙ say Pink-I˙ say˙ Iron˙ Maiden
You˙ say Hip Hop-i say shut˙ the fuck up
You say Pop-I scream Heavy Metal!!
You say˙ hanah montana-i fucking punch you in the face sretan

Ne želim da se itko uvrijedi,jer kao što piše to ide samo meni na dušu.

Hvala svima koji su pročitali cijeli ovaj post i ovim im putem šaljem jednu veeeeeeeliku pusu kiss sretan

Pusa cerekkisswavemahsretan

20:04 - Komentiraj ( 13 ) Print - On/Off

25.07.2010.
Can we pretend that airplanes in the night sky are like shooting stars? I could really use a wish right now

Uzela sam malo vremena da popričam s vama smijeh,prije nego što odem kod Vesne i drage -.-

Lora kaže da se ipak nije prijavila za Super talent rofl.Rekla je kao da nije to za nju,da ima preveliku tremu.roflrofl.Znači jedino mi ostaje šansa da glasam za Peru koji će jesti janjetinu i voziti onaj biciklić s jednim kotačem.roflroflrofl
Mogla bi se smijat ono. Hahahaha.

U srijedu vjerojatno idem u kino s Jelenom.Pomračina cerekcereksmijeh.Čekamo to već duugo,duho.

Vani još uvijek hladno crycry..Ja bi natrag ljeto.

Idem već me tjeraju smijeh

Pusa kisscerekwavemah
17:09 - Komentiraj ( 8 ) Print - On/Off

25.07.2010.
Eii. ^^

Novi dizajn..nadam se da vam se sviđa,no neće dugo ostati,neću ja dugo bez mojeg starog dizajna,već vidim smijeh

Kiss kissmahwavecereksmijehsretan
03:36 - Komentiraj ( 4 ) Print - On/Off

25.07.2010.
I'm walking on sunshine ^^

Eii.Nisam pisala neko vrijeme..Pala kiša i sad je hladno bang.No jučer je bio predivan dan i mislim da sam ga super iskoristila.

Oko 14 sati našle smo se u Avenue mallu i naravno nismo izdržale po toj vrućini gledati u tu ogromnu zgradu,kojoj je unutrašnjost hladnija od novih zagrebačkih tramvaj. Nije bilo gužve pa smo malo švrljale no ubrzo nam je dosadilo te smo krenule k meni.Vani je bilo pakleno pa smo morale pričekati da prođu vrućine kako bismo otišle van.Ne znam kad sam zadnji put toliko hodala.Mislim da smo obišle cijeli grad.Nismo ni Vinceka ostavile samog smijeh.Na kraju smo se krepane vratile kući,onako gladne i žedne.Lora je već na pola puta počela cviliti kako je noge bole.Jao,jao smijeh,di nestade kondicija?

Upoznala sam se s jednom curom.Matea se zove.Mislim da se nikad prije nisam s nekim tako brzo upoznala,imam osjećaj kao da se poznamo već godinama..Draga je i zabavna,samo šteta što nije iz Zagreba.

S Jelenom se nisam čula već dva dana..Trebale bi se vidjeti u ponedjeljak,ali tko će do tada čekati..lud.

Sutra idem kod Drage i Vesne.Jeejbangheadbang.Tako ce biti zabavnoo..dead.Al ok ono,valjda ću vidjeti Sony.Šugavi pas roflsmijeh.Šalim se,predivna je.

Idem,očito nemam više inspiracije,čak ni za pisati najjednostavnije rolleyesmouthwashzujo

Pusa kissmahwavesretan

P.S.-"I'm walking on sunshine ^^" je zato što smo Lora i ja jučer hodale po najvećem suncu i naravno ja izgorila ^^
00:08 - Komentiraj ( 4 ) Print - On/Off

22.07.2010.
U libar svojih dugova upiši mene...

Odlučila sam neke ljude izbrisati iz mojeg srca..Neopisivo sam tužna što je to moja "najbolja" prijateljica..ili sam bar mislila da je to.Doista sam tužna..ili shrvana,nisam sigurna.Imam osječaj kao da me najveći (ne) prijatelj udario i jednostavno se ne mogu ni pomaknuti.Dođe mi da plačem iako nisam kriva,niti se tako osječam.Pokvarila mi je dan,iako sam mislila da to nitko ne može napraviti.Ne meni.crycry

Jučer mi se javio jedan dečko,koji je prije išao u školu sa mnom.Priznajem,začudila sam se jer si uživo,ali ni preko internetskih "čuda" nikad nismo rekli ni bok.Uglavnom ispitivao me je za Luciju.Poludjela sam,kud god odem bez nje ona je tamo.Pitao me je kao "di je lucija"..rekla sam mu da ne znam i još mu se ponudila da ju nazovem,ako želi.Odbio je.I mislim si ja ma boli me kbeljarla smijeh.Poslala sam joj poruku da ju je netko tražio,ali da joj ne želim reći tko i zašto,nego ako ju zanima da me nazove.I gle čuda,nazvala me.To mi je bila i namjera-saznati da li ima nekog osobnog razloga zašto me ne zove.Sada kad sam joj trebala,nazvala me je odmah.
Ispričala sam joj sve,te ona meni zašto ju je trebao.Na kraju me pitala da li se nešto ljutim na nju? headbangheadbangheadbangheadbangheadbangheadbangheadbang
Nisam mogla vjerovati.Rekla sam joj,ne,a ona meni kao imam takav osječaj.. ta sranja..ja sam rekla,gle nisam ljuta.I skopi mi slušalicu.puknucu
htjela sam vrištati,ali nisam mogla.Kao sad se ona na mene ljuti?
Nakon par minuta javila mi se s porukom:"Kada ćemo nas dvije ići van?"
burninmadmadheadbangpuknucumadmad
Eto..mogu samo sjediti i plakati.A mogla bi se smijati.I meni i njoj.
Zapravo kad ovo pišem,mislim bilo bi mi drago da zna da se ljutim na nju.Pronašla je neko novo društvo preko noći,a mene je zaboravila.A ja ću krenuti dalje.Ima toliko ljudi za obići.Ana,Lea,Jelena,Vedran i prijatelj (?),Edina..Ma svaki dan bi mogla ići van s različitim ljudima,a ja tu sjedim i sažaljevam nad svojim životom.A obećala sam si da će ovo ljeto biti ljeto za pamćenje.A kada Karla nešto obeća to i izvrši.Pih!Život tek počinje!

Očito nije sve kako sam željela,jer stalno ima nekakvih čimbenika protiv mene.Nisam sigurna zašto,no znam da mi ti "čimbenici" žele uskratiti zabavu.Zahvaljujem im ovim putem.
Neću dopustiti da se moj život odvija po tuđim odlukama i voljama,zato što je to MOJ život i ja ću ga živjeti kako meni paše,makar to meni naškodilo iako čisto sumljam.Hvala svima koji se trude popraviti neki moj način života,no ja nisam stroj i ne može me se popraviti.Ja ne želim i neću sjediti cijelo ljeto kod kuće,makar bi to nekim pasalo,zato što je ovo ljeto moje.

Pusa kissmahwave
23:02 - Komentiraj ( 4 ) Print - On/Off

21.07.2010.
If I Were A Boy

Sunny Day ^^smijeh

Tako sam sretna što je ljeto.Sretna sam što se ne moram veseliti vikendu,nego ponedjeljku,utorku,srijedi...Sretna sam kada padne kiša iako sam to znala toliko mrziti da bi bila u depresiji.Sretna sam kada se upoznam s nekim,a taj se pokaže kao prijatelj.Sretna sam što imam brata s kojim se znam toliko "poklati" da nekad poželim da nismo u rodu.Doista sam sretna i to mi ide na živce.Kao neki hippy koji se raduje i smaku svijeta (?)..ludzujo

Kad smo već kod mog brata,Filip je danas ušao u stan s dva ogromna komda drveta roflroflrofl.Hahaha,onako ispod pazuha rofl.Vjerojatno radi sklonište za svoje paukove nut.Nekad se stvarno pitam kada će ga ta bića već jednom pojest..Toliko se uhvatio za to,paukoholičar neki..smijeh U zadnje vrijeme mi je tako drag,ne znam zašto,jer on još uvijek dobi slom živaca kad me vidi xD

Čula sam se s Leom.Rekla je da bi htjela da se vidimo.A tek koliko bi ja to htjela.Ljeto je savršeno za te stvari.Imaš vremena se vidjet sa starim frendovima,čak i s onim iz vrtića ^^.Prije kad bi se trebala naći s nekim s kim se dugo nisam vidjela osjećala bi nekakvu tjeskobu,strah,tremu..Sad to više nemam..Jedva čekam da je vidim. Zašto ne? Cura je kako sam već rekla super,a ja se volim družiti sretan

Jelena i ja se jučer nismo izgubile smijeh.Upamtile smo put od prošlog puta..Prošle smo pored pravnog fakulteta.Kažem vam,ljubav na prvi pogled smijeh.Već sam se vidjela kako branim svog muža-vozača autobusa,zato što je pregazio bakicu dok je pretrčavala preko ceste iako je bilo crveno rofl.No kažem ja:Preko zelenog se prelazi,a preko crvenog pretrčava smijeh.

Uživajte u ovim predivnim sparnim danima i ne trčite preko crvenog!smijeh

Pusa kissmahwavecereksmijeh
16:06 - Komentiraj ( 2 ) Print - On/Off

20.07.2010.
Hello,hello,helloo :D

Ovaj post neću početi s "Pozz svima",nego s onim ovaj smijeh.

Jelena se jučer vratila s mora,pocrnjela je cool i odlučila se ne češljati pa joj se kosa još više počela grčkati smijeh.Danas smo se našle i bilo nam je super.Išle smo kroz Importane i srele ni manje ni više Luciju,Barbaru i Lanu,s naglaskom na i smijehrolleyes.Ne znam jesu li one nas vidjele,jer sam ja povukla Jelenu kako bi se sakrile od njih i da ne bi trebale pričati s njima.Koji sam ja frik zujonut.Još mi je kao Lucija najbolja prijateljica(?) :S,ali ok.Nakon još 5 minuta što smo trčkarale iza njih na sigurnoj udaljenosti i što sam morala slušati Jelenu kako sam glupa smijeh,odlučila sam se "iskobeljiti" pored njih tako da ispadne kao da ih nismo vidjele.Pa smo hodale skoro točno ispred njih i mislim da sam čula da je Lucija rekla tiho,"gle,Karla",ali mi se nisu javile.Očito ni njima nije bilo do pričanja.Rekla bi da smo i Lucija i ja na jednakoj razini što se tiče tog "ne javljanja najboljoj prijateljici",no ja nju zovem već danima i svaki put me odbi zato što ide s Ivanom van.Ali još me više uvrijedilo kad sam ju vidjela s njih dvije.E pa ako hoćeš ići van s njih dvije,a svoju "najbolju" prijateljicu niti nazvati,ok! Ali neću zbog toga ja biti jadna namcor.Iako jesam.Jadna sam crycrycrycrycry.da ti takva prijateljica bude.Pazi ono sve su mi prijateljice bile takve.Barbara,Monika..i ona.Možda će ovo zvučati grubo s moje strane,ali jedva čekam da neke od njih više nikad ne vidim.Kao npr. Barbaru.blablapuknucuheadbangburninmad.

Danas je doista teško pronaći pravog i iskrenog prijatelja.Nadam se da ću ubuduće imati više sreće,ali i pameti dok ću ih tražiti.Ma dala bi njih 50 za jednog pravog.Taman kad pomislim da je i Lucija pravi prijatelj..Ahtuzancry.
No družim se ja s Jelenom i super mi je..

Lora nije jučer došla.Mora čuvati brata do petkalud.Ipak ja volim svojeg 10 godina starijeg bracu koji se zna brinuti sam za sebe ^^smijehbelj.No doći će ona u petak i idemo vaan smijehnaughty.

To je bilo to sretan

Pusa cerekkissmahwavesretansmijeh
19:27 - Komentiraj ( 8 ) Print - On/Off

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

O meni ^^

Ja sam jedna osoba koja bi dala sve da se na jednu noć ugase sva svijetla,kako bi se zvijezde jasnije vidjele,ne zato što mislim da su "romantične",već predivne..

[volim]
-kišu-ne uvijek,najčešće one rijetke,kratke po ljeti kada malo rashlade vrućine
-proljeće-obožavam kada nakon duge zime,opet mogu vidjet zeleno drvo..
-čitati-znam da to neki mrze (vjerojatno radi lektire,ni ja ju ne volim),no rađe bi pročitala knjigu nego pogledala film..
-smijati se-što se tiče toga,ja se stalno smijem.Svakakvim glupostima i smiješnim i onim ne baš tako smiješnim,ne mogu si pomoći,lako me je nasmijati..
-crtati-opušta mi mozak,isto kao i glazba,no ovo čak i više..
-muzika-nije da ne bih mogla živjeti bez nje kao većina vas (barem kako pišete,a i mnogi mi kažu),ali nekad mi zna čak i uljepšati dan..preferiram rock,metal,nekad i pop
-rock grupe-Evanescence,Nickelback,Nirvana..nisam neki veliki fan Gunsa,ali volim neke njihove pjesme..
-internet-ne znam što bi bez njega cerek..msn♥,facebook♥,youtube♥,blog♥..ah smijeh
-moje frendove-ali samo one najbolje,koji mi puno znače te su mi uvijek potpora,usprkos svađama,uvredama s pravim prijateljem se to uvijek popravi
-putovati-iako sam izvan Hrvatske bila samo u Americi (ne kažem da to nije ništa,ipak bila su to moja najljepša tri tjedna izvan Zagreba),volim upoznavati nova mjesta.Tako je i jedna od mojih "životnih" želja putovati svijetom..London,Pariz,Grčka,Amsterdam,Japan i Kina (no u Japanu i Kini bih rađe otišla na neko selo..)
-more-doista mislim da sam sretna što živim u Hrvatskoj,zbog takvog divnog mora...
-gitare-oduvijek sam htjela svirati gitaru,no pošto sam kao mala krenula u glazbenu školu,zapravo me se nije ni pitalo što bih ja voljela svirati,no jednom ću si i ja uplatiti tečaj gitare ^^
-kino-zato što svaki put kada sam s prijateljima u kinu,sjajno se zabavljamo,čak i ako je film loš,tada je zabava još i bolja wink
-obitelj-imam super obitelj i svi se slažemo, ne znam što bih bez njih..
-zabavu-zapravo di smo prijatelji i ja tamo je i zabava ^^
-zvijezde-nekad znam satima na balkonu sjediti i gledati u njih..doista u meni stvaraju zanimanje o svemu..nekako mi se sve razbistri dok ih promatram..

[ne volim]
-egoistične osobe
-zimu-nisam zimogrozna,ali me živciraju sve te stvari koje moram obući na sebe kako bi samo npr. otišla u školu..
-dvolične ljude
-ljude koji se prave kao da su ti prijatelji,no zapravo nisu,a to možeš prepoznati iz nekih postupaka koji te znaju povrijediti..
-bube-vrištim svaki put kad ih vidim ili kad mi se bar tako učini smijeh
-paukove-a tek njih..osim što ih ne volim,strašno ih se bojim
-one osobe koje mi govore stvari o mojem životu,a zapravo me (očito) ne poznaju
-laž-mrzim sve vezano uz to..nisam osoba koja laže,lakše mi je priznati istinu nego lagati nekoj osobi u lice,osobito ako mi je prijatelj-no mislim da kako ih zovu "slatke laži" kao što su reći frendici da je smršavjela iako se čak i udebljala,zato što znam da je opsjednuta debljinom,ne smatram lošim lažima.
-nepravdu-to mi je nešto najgore..nikad neću shvatiti nepravedne ljude i nepravda me nekad stvarno baca u bed namcor
-bahate i umišljene ljude-ima ih dosta,a ja ih kao takve ne trpim
-ženskaroše-.back off man! gade mi se takvi tipovi.fujj.


*Boja*-crna,ljubičasta,siva,bijela ♥
*Dan*-Petak ♥
*Mjesec*-Lipanj ♥
*Pjesma*-uh,puno njih..My immortal,River flows in you,Libar,The kill,Smells like teen spirit,Hero,Don't cry ♥..ima ih još
*Čaša-puna/prazna*-ovisi jesmo li popili vodu ili je natočili..vjerujem da sam realist
*Dan/noć*-dan
*Ljeto/Zima*-ljeto
*Knjiga/Časopis*-knjiga




Music ^^

Linkovi ^^


Welcome to my blog! :)

♥ Evanescence ♥

Photobucket

♥ Kurt ♥

Photobucket

♥ Slash ♥

Photobucket

♥ All Star ♥

Photobucket


credits
o Dizajn: SpeciaL DesigN o
o Kostur: duckdz. o