Angelus revealed
LOST
black chariot, ornated with tears, white wings of an angel cursed carry, above waters, into the world beyond dreams, into realm of nightmares
life is lost, with first traces of yesterday morning's sun it died when she gave herself up to be what they wanted
obedience kills!!!
EGOCENTRIK
BUBA
Sezona je migrena, a ja ih imam.
A čini se da sa dolaskom migrena moje ideje presuše.
Daj Bože, čim prije taj listopad.
...
Etmi lovon va tson
dej itari cilp
mokuch enma danej
nam janes
da khadim shem zudo.
Uputa: odozdo i nalijevo, i malo posložiti...
EGOCENTRIK
Happy place
Suze čuvam za jastuk, u mraku divljine misli koje me utapaju na mjestu koje On samo vidi... od zla i boli, sreće, od patnje, od ljubavi...
I onda razbijem nekoliko vampirskih guzica, fino im smjestim high kick ravno u srce (peta je naravno drvena) i bolje sam. Nazovite to mojim happy place-om.
Dan je dobar.
Dodatak: daydreaming je vrlo opasna stvar ako ste na neprimjerenom mjestu. (I sad bi tu trebal biti onaj smajlić sa rogovima, ali takvog nema u ponudi... koji imate icq, znate na kojeg mislim.)
Kad sve krene krivo, već izjutra
Uzrujana sam. Zbog više razloga, ali onaj koji najviše boli je da što god napravila, kako god se ponašala, neki ljudi ni uz najjače reflektore nikad neće shvatiti u čemu je poanta. A ja je više ne mislim izgovarati naglas. Uzrujana sam, i bolje da me nitko ništa ne pita. Kad bih mogla zatvorila bi se u sobu i spavala i plakala i spavala ponovo. Ali, ne mogu, radni je dan. Dođe mi da sve pošaljem k vragu, baš mi danas to dođe.
Dodatak, nakon par minuta razmišljanja:
Sama sam si kriva kaj sam uzrujana. Tko danas čita misli? Uostalom, zašto ne bi rekla naglas? Osim zbog sitne činjenice da svaki put ispadnem budala!!!
EGOCENTRIK
Kad se iznenadim jer se osjećam dobro
Istina je, u posljednje sam vrijeme toliko rijetko zaista dobro (psihički, fizički, emocionalno) da sam se danas skroz iznenadila... zatekla sam se sa polusmješkom na usnama, cupkajući u ritmu glazbe koja je svirala iz pokrajnje prostorije. Žalosno, da me tak nekaj može iznenaditi.
Već je i vrapcima poznato da ja brinem... uvijek i oko većine stvari. I izjeda me to. Sama sebe proždirem. I da mi netko sad ne veli nek se ne brinem toliko. To je urođeno, u genima... ako se pokušavam ne brinuti, onda sam zabrinuta zakaj mi to ne uspijeva. Dobro da imam još toliko zdravog razuma da uspijem sagledati obje strane medalje. Čak i kad mi je prvotna reakcija ishitrena. Osim toga, ako brinem znači da mi je stalo. Ako mi je stalo, znači da nisam ravnodušna. A to je dobro.
No, danas sam stvarno dobro. Zasad. Opuštena. Uživam. Iako radim. Nek potraje.
EGOCENTRIK
Ponekad, u krajnjem kutu oka uspijem ugledati magiju... vile, vilenjake, čarobnjake, čarolije u tisuću boja, jednoroge... samo ponekad i samo na pola sekunde zastor prostora-koji-je-skriven se odmakne i ja ugledam nešto od toga. I divno je.
Poželim da nije skriveno, no kad ne bi bilo prestalo bi biti divno, jer, sigurna sam u ovo, u silnom nastojanju da divotu očuvamo, uništili bi ju.
Magija. Za sanjare i lude.