Don Blog

13.09.2009., nedjelja


OPROŠTAJ(KA)!
Ovim mini postom opraštam se Blog.(h)ri sa vama...!

Pozdrav, veliki pozdrav svima i velika hvala, a poglavito ljudima dobre volje zahvaljujem na suradnji i angažiranoj izgradnji prve hrvatske "virtualne župe"! Ne mogu uopće dovoljno izreći koliko sam u gotovo tri godine našega druženja obogaćen... Zahvala se odnosi i na Blog.hr u onoj mjeri u kojoj je unaprjeđivao našu suradnju i izgradnju...
Svim grubijanima opraštam sve uvrede (tj. davno sam to učinio) i ništa ne pamtim odnosno ne nosim sa sobom ("otresao sam obuću", kako mi je @tignarius preporučio, po evanđeoskoj riječi) - sve ružno i crno već je u mojoj memoriji dilitano!
Ujedno žalim ako sam ikada koga ičim uvrijedio (ma znadem da jesam) i ponavljam da mi to nije bila namjera!

Oni koji osjećaju potrebu (iz bilo kojih razloga), mogu me slijediti u ovome "samopremještaju". Nikoga ne vučem za rukav, svima ostavljam punu slobodu (radujem se da neki nisu mogli odoljeti...)...
Za one koji još nisu kompletirali Favorites, nalazim se na adresi:
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko - pa dobrodošli!

Svima pozdrav i blagoslov & mir i dobro - ma gdje bili!!!

Uvijek vaš

Don Blog


- 22:20 - Komentari (48) - Isprintaj - #

11.09.2009., petak


SEOBA BLOGOVA, JE LI TO MOGUĆE?
Hitno trebam pomoć i savjet…

Ovdje vrijedi onaj legendarni sportski uzvik pokojnog Mladena Delića: Ma ljudi moji, je li to moguće?!

Potpuno sam iznenađen jednim neočekivanim pozivom, a on je postao moj problem:
jedan DNEVNI LIST želi da OVAJ svoj blog - Don Blog - premjestim, prebacim, prenesem... - ne znam kako to nazvati - na njihov portal...!!! I to baš famoznog 11. rujna...!!

Evo... odavde mi se ne ide nikamo... imam osjećaj kao da me netko poziva u neku drugu župu nakon što sam se lijepo navikao u sadašnjoj... Ne znam ni zašto to žele, ni što bi to značilo za nas ovdje, tj. za moje virtualne župljane, ni što bi na to rekao "gazda" Dnevnik.hr... Ne znam... jednostavno - zbunjen sam prijedlogom (premda mi nije nov, jer su mi neki već prije predlagali da prenesem blog na neki katolički portal...)...

Eto zato želim čuti, tj. pročitati što VI o tome mislite!
Hvala za svaku dobru riječ...!

- 00:33 - Komentari (72) - Isprintaj - #

09.09.2009., srijeda


ISTINE I LAŽI O UMJETNOJ OPLODNJI
Prijatelji moji, pratite li ovu ludnicu glede umjetne oplodnje, zasigurno vam je mozak blizu tilta. Našao sam ovaj članak na internetu, mislim da bi vam mogao biti vrlo interesantan.

Upali smo u zbrku koja se sve više povećava, a nitko ne zna izaći van. Zbrka u društvu izaziva zbrku u glavama, zbrka u glavama stvara zbrku u mislima, zbrka u mislima rezultira zbrkom u pojmovima. I to je to. Moj mali prilog o medicinski potpomognutoj oplodnji prošloga tjedna izazvao je dosta komentara i e-mailova u kojima su me, kao natražnjaka, izvrijeđali napredni i to na osobnoj, obrazovnoj, profesionalnoj, moralnoj i religioznoj razini. Začudo, izostala je nacionalna, što ipak otvara nadu za napredak hrvatske uljudbe. Ovdje ću komentirati samo najčudnovatije primjedbe (istaknute kosim fontom - m.op.):


Čini mi se kao da vam je sam dr. Milinović tutnuo kovertu u ruke.
- Ja bih rado bio tako važna osoba pa da mi daju mito, ali nisam, što ćete.
Neplodni parovi svim srcem žele život.
- Ja želim biti milijunaš, ali za to nemam prirodnih sposobnosti. Neću zato opljačkati banku.
Zar ne biste sve učinili da dobijete dijete?
- Ne. Cilj ne opravdava sredstvo.
Jeste li ikada masturbirali u životu? Vjerojatno jeste, i počinili nezamisliv genocid.
- Spermiji nisu život, nego potencijal života. Jajna stanica također ima potencijal života, a ostvaruje se kad se spoji sa spermijem.

Čitateljima ste dužni ispriku jer ste protiv umjetne oplodnje.
- Ja vam nisam protiv umjetne oplodnje. Ona je nehumana, skupa, izuzetno bolna i opasna po zdravlje; žene godinama prolaze tretmane nakon kojih jedva ostaju žive; katkada to čine pod pritiskom bračnih partnera i okoline mimo svoje želje; brakovi trpe jer supružnici ne doživljavaju svoju zajednicu kao obitelj, nego smatraju da su bez djece nepotpuni; budući da mnogi postupci ne uspiju, tjelesnim mukama pridružuju se i duševne... Ali ovo je slobodna zemlja i ako netko želi upropastiti život, zdravlje, brak i imetak, ja mu neću stajati na putu. No jedna je stvar kad netko radi nešto na svojem tijelu, a drugo kad to radi na tuđem. U oplodnji in vitro proizvede se obilje embrija s kojima se onda ne zna što bi. U Hrvatskoj ih ima zamrznutih 11.000, u SAD-u 500.000.

Embrij nije život, nego potencijal života.
- Stanica moga nokta nema potencijal samostalnog života. Potencijal života imaju samo spolne stanice. Kloniranje je postupak kojim se potencijal života daje nespolnim stanicama.
Embrij je samo hrpa stanica.
- Hrpa stanica, smeća ili zemlje sastoji se od proizvoljnog broja čestica koje nisu ni u kakvu odnosu. Embrij se sastoji od točno određenog broja sastavnica koje su povezane precizno određenim procedurama. To ga čini sustavom, a ne neorganiziranom hrpom. Dapače, embrij je hiperorganiziran sustav jer u sebi sadrži čitavu čovjekovu biološku budućnost sve do smrti. Živi sustav je biće, ne znam što bi drugo bio.

Većina embrija propadne pa se zato s njima smije manipulirati.
- Dužina života ništa ne govori o životu. U ratu generali manipuliraju vojnicima od kojih mnogi poginu, ali nisu zato ništa manje bili živi.
Embriji su živi u užem smislu riječi, ali nisu još postali život u širem smislu.
- Totalitarizam je dijelio građane na građane u užem smislu i na građane u širem smislu. Mislim da političke teorije donose samo zla u genetici.
Umjetna oplodnja je Božja volja.
- Blago vama kad vam se Bog objavio. Jeste li već naručili oltar sa svojom slikom?
Samo kršćanski fundamentalisti misle da je embrij živ.
- To misli i dr. Božo Čolak, rukovoditelj Odjelu za endokrinologiju i reprodukcijsku medicinu u Institutu Vuk Vrhovac u Zagrebu, koji je na RTL-u govorio o "ubijanju embrija".

Ne zamrzavaju se embriji nego predembriji, a oni su opet različiti od fetusa.
- Mi u životu prolazimo faze zigote, embrija, fetusa, dojenčeta, djeteta, adolescenta, odraslog čovjeka i starca, a na kraju umremo. Nijedna od tih faza nije život, život je tek kontinuitet svih tih faza. Te su faze znanstvena apstrakcija sastavljena od određenog broja tipičnih obilježja koja se kod svakog individuuma ostvaruju različito, a same faze postepeno klize jedna u drugu. Drugim riječima, prepustimo velike riječi dokonim profesorima, njih nema u životu.
Predembrij je veličine zrnca pijeska.
- Ali nije zrnce pijeska. Ne vidi se pa se smije s njim raditi što se hoće? Koliko ste vidjeli zrnaca pijeska s ljudskim kromosomima?
Neki katolički teolozi tvrde da još tri tjedna nakon oplodnje ne postoji fizička podloga za racionalnost, a da embriji nemaju odlike jedinosti i individualnosti.
- Mnogi koje poznajem ne odlikuju se ni racionalnošću ni individualnošću. Ima nekih manje maglovitih argumenata?

Predembriji nisu minijaturni ljudi. Oni su nakupina stanica (iako beskrajno dragocjena), koja tek treba poprimiti karakteristike ljudskosti.
- Predembrij miša ostvaruje karkateristike miša, predembrij čovjeka karakteristike čovjeka. Sva se ta magla diže samo da se prikrije očita činjenica: život počinje začećem. To se ne želi priznati jer se onda ne bi moglo manipulirati ljudima između začeća i rođenja.
Embrij nema organe, niti njihove preteče, sve su stanice totipotentne - da se jedna stanica odvoji od zametka, bila bi u stanju (ako je kromosomski zdrava i vrati se ženi), pretvoriti se u odraslog čovjeka.
- Dosta šašav argument: ljudski embrij nije ljudski jer se od njega može razviti više ljudi.

Nije ispravno niti pravedno izjednačavati predembrij sa živom rođenom bebom ili čak fetusom.
- Ne izjednačujem ih. Samo kažem da su to različite etape životnoga puta - kao što se i neboder sastoji od temelja, podzemnih etaža i mnogobrojnih katova. Ne možemo reći da neboder počinje od 7 kata, a da ono ispod toga s neboderom nema veze.
Zametak je nevidljiv ljudskom oku, to je skupina stanica za koje do danas znanost ne može predvidjeti hoće li postati čovjekom.
- Nego što će postati? Pasanac?
Znanstveni podaci dostupni danas teško opravdavaju tvrdnju da je određena zigota nužno i genetski jedinstvena i individua.
- A što kaže znanost, iz kakvih zigota se razvijaju ljudi ako ne iz ljudskih? Može li se koje drugo biće razviti iz ljudske zigote?
Zametak nije embrij jer se ne drži za zid maternice, embrij nije fetus jer ne osjeća podražaje, fetus nije čovjek jer se nije rodio...
- Čista skolastika. Zametak je zametak jer njime smijemo manipulirati, fetus je fetus jer se smije pobaciti, čovjek je čovjek jer ga štiti zakon.

Umjetna oplodnja je vrlo uspješna jer se u Americi dobije živa beba u 39% slučajeva, a u Hrvatskoj u 25%. Nakon 4 postupka više od 75% parova dobit će dijete. Ne lupetajte gluposti!
- U svojoj sam se neukosti 9 semestara tijekom svojeg prvog studija budio i lijegao sa standardnom devijacijom, tenzorskim računom i normalnom razdiobom. Vi navodite maksimalne postotke (za 27-godišnjakinje), dok su oni za starije i mlađe žene niži, a za 40-godišnjakinje i jako niži. Evo primjera iz života: ženi je u Hrvatskoj u 5 godina izvađeno 100 jajašaca, uspješno je oplođeno 30, od 13 embriotransfera rodilo se jedno dijete, ostalo je još 5 embrija smrznutih. Ako ta žena ima 27 godina, vjerojatnost da će roditi dijete u prvoj godini iznosi 15%, ako ima 20 godina onda 12%, ako ima 40 godina, onda samo 5%. Uspješnost oplodnje jajašca u njenom slučaju je 30% u 5 godina, što iznosi 6% godišnje, a postotak uspješnih trudnoća 1% u 5 godina, odnosno 2 promila godišnje. Sada vam je jasno da se embriji ne zamrzavaju iz etičkih i medicinskih razloga, nego zato što je oplodnja jajašaca in vitro iznimno neuspješna. (Sa zamrznutim embrijima postotak uspješnih trudnoća na godišnjoj razini skače s 2 promila na 7%.).

Mnoge žene nakon uspješne umjetne oplodnje začnu dijete s partnerom posve prirodno. To je zato što IVF resetira tijelo.
- Kompjutori se resetiraju, a ne tijela - na ovom se primjeru vidi da mehanizacija oplodnje vodi do mehanizacije tijela. Imam i načelni prigovor na ovaj argument: budući da nisu poznati svi uzroci neplodnosti, sasvim je moguće da su ti uzroci bili prolazne naravi, da su s vremenom nestali i da IVF nije imao nikakva utjecaja na plodnost para.
Poznajem zaista puno neplodnih žena i NITKO od njih nije imao abortus.
- A ja znam neke koje su imale. I što ćemo sada?
Nijedan slučaj manipulacije spermijima i jajašcima nije otkriven jer NE POSTOJI.
- Osim slučaja dr. Asima Kurjaka koji, gle čuda, nije osuđen.

Zbog čega bi nekom bilo zabranjeno uzgajati nakupinu stanica nastalih spajanjem svojih i partnerovih ili darovanih spermija i jajašaca, sa svrhom npr. liječenja danas neizlječivih bolesti? Zbog čega netko ne bi imao pravo da nekoliko vlastitih i partnerovih (ili donatorovih) nakupina stanica odbaci da bi iz one najperspektivnije možda nastalo (toliko željeno) dijete?
- Ljudska bića kao nakupine stanica što služe kao rudnik organa? Samo meni ovo zvuči jezivo?

Trpati zamrzavanje embrija u isti koš s abortusima, promiskuitetom, dizajniranim bebama, genetskim manipulacijama, Michaelom Jacksonom i feticidom u Kini je krajnje NEPRAVEDNO.
- Ne trpam ih ja u isti koš, nego su iz istog koša sami izašli - iz činjenice da zakonodavci ne štite život. U Hrvatskoj se ljudski plod smatra vlasništvom majke do 3. mjeseca ako je zdrav, a i dalje ako nije, te smije s njime slobodno raspolagati sve do uništenja (zanimljivo je da otac nije suvlasnik); u Kini se ljudski plod smatra državnim vlasništvom sve do rođenja pa seoski partijski sekretari organiziraju otmice ilegalnih trudnica. Michael Jackson je želio bijelu djecu, Kina veći BDP, u Indiji ne žele djevojčice, aborteri žele manje ljudi, neplodni više, bolesni vape za matičnim stanicama, kloniranje je pred vratima, laboratoriji mlate pare... Upali smo u zbrku koja se sve više povećava, a nitko ne zna izaći van. Zbrka u društvu izaziva zbrku u glavama, zbrka u glavama stvara zbrku u mislima, zbrka u mislima rezultira zbrkom u pojmovima. I to je to.

Boris Beck

PS&NB: Dobio sam ovaj tekst e-poštom pa ga s radošću prenosim!

- 22:45 - Komentari (63) - Isprintaj - #

07.09.2009., ponedjeljak


TKO ĆE ISTJERATI MEDIJSKE ZLODUHE...?!
Primjer farizejskog medijskog licemjerja koji pokazuje kako su pojmovi "medij", "marketing" i "manipulacija" u nekim slučajevima istoznačni - poglavito kad manipulator želi "opaliti" po Crkvi

Medijska manipulacija danas je poznat pojam jednako kao i npr. marketing. Dakle, događa se svaki dan, štoviše - ne prestaje ni jednog trena. Mislim da se, na sadašnjoj razini medijske moći i utjecaja ter zaglupljenosti prosječnog medijskog konzumenta, čak može reći kako su sva tri pojma - medij-marketing-manipulacija - zapravo istoznačnica! O brojnim i raznim izvedenicama iz tih pojmova također se može lako govoriti i to uopće nije nešto netransparentno...

Da je doista tako pokazuje i najnoviji primjer. Hrvoje Prnjak, autor komentara u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji (SD 7.9.2009.) - koji je (ne)zgodno naslovljen "Crkva i batina" - najprije je pohvalio papu Benedikta za njegov "avangardan" jučerašnji govor u talijanskom Viterbu. Zatim komentator "prnjavo" i vrlo podlo podmeće kako se - nasuprot samome Benediktu XVI - "kod nas kler ove nedjelje u dva različita slučaja poslužio gotovo inkvizitorskim rječnikom u objašnjavanju suvremenih problema, pa smo tako u Ludbregu od nadbiskupa Devčića, doduše bez podrobnijih pojašnjenja, čuli poziv na istjerivanje 'roda zloduha iz Hrvatske' (a) kardinal Bozanić je u isto vrijeme, u Gornjoj Stubici, aktualnu krizu objasnio kao 'Božju naplatu', jer to tako valjda mora biti 'ako čovjek nešto dobro ne usmjeri, pa i na ekonomskom planu'."

Eto, dakle - hoće reći komentator svojim malobrojnim čitateljima - kakva je naša Crkva, kakav je hrvatski kler i kakve su konzerve naši biskupi kad ni samoga Papu ne slušaju nego hrvatske vjernike zaglupljuju onim što Papa nikada ne bi rekao...! Otprilike tako nekako (ali znaju to oni i "bolje")...

Istina je međutim potpuno drukčija! Propovijed nadbiskupa Devčića u Ludbregu, kao i nagovor pape Benedikta u Viterbu, dostupni su na portalu IKA-e - na naslovnici ili pod linkom Dokumenti - http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=115058 (Devčić) odnosno http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=115053 (Papa). Neću ih citirati jer će se, tko je dobronamjeran, potruditi i pročitati, tj. iščitati (ako razumije!) njihove poruke, a ne manirom jeftinog politikanta "prnjati", blatiti i manipulirati...

Ali, jao (Prnjku i njegovoj logici!), da bi slika bila potpuna to nije dovoljno jer potrebno je pročitati i kratak prilog o hodočašću u Ludbreg (gdje je mons. Devčić održao "spornu" propovijed), u kojem je na kraju i "protupapinski" govor mons. Bozanića u Gornjoj Stubici. A taj se priloga nalazi - ovo je paradoksalno, ako ne i apsurdno - na 5. stranici današnje - Slobodne Dalmacije! A u tome prilogu, ispod naslova ISTJERAJMO ZLODUHE IZ LIJEPE NAŠE, doslovce stoji sljedeće:

- Podsjetimo se na riječi pape Benedikta XVI. na biskupskoj sinodi u Rimu, gdje je rekao da ako čovjek nešto dobro ne usmjeri, pa i na ekonomskom planu, to tada ide u propast i dolazi na Božju naplatu - rekao je kardinal Josip Bozanić u nedjelju dok je blagoslovio kip sv. Jurja na istoimenom trgu u Gornjoj Stubici.

Dakle, je li kardinal Bozanić također avangardan ili je i papa Benedikt inkvizitorski raspoložen? Odnosno, ako već ne mora čitati vlastite novine, hoće li (se) ijedan komentator (svejedno da li s "uredničkim pečatom" ili bez njega - važno je da bude s mozgom i poštenjem!) upitati: Tko će istjerati medijske zloduhe iz Lijepe Naše?
Ili bi to, hm, bilo možda malo užasno inkvizitorski avangardno?!

- 12:06 - Komentari (75) - Isprintaj - #

05.09.2009., subota


PROSLAVA BLAGDANA HRVATSKIH MUČENIKA
Euharistijsko slavlje 12. rujna; sportski susret 10. rujna

Program slavlja na Udbini 12. rujna:

11.00 – SVETA MISA
PREDSJEDATELJ: mons. SLOBODAN ŠTAMBUK, biskup hvarsko-bračko-viški
BISKUP DOMAĆIN: mons. dr. MILE BOGOVIĆ, biskup gospićko-senjski
PJEVAČI: Udruženi zborovi Gospićko-senjske biskupije (Gospić, Otočac, Senj, Slunj, Ogulin, Udbina)
ZBOROVIMA RAVNA: g. IVAN PRPIĆ ŠPIKA (Senj)
NA ORGULJAMA: g. MILAN DUČIĆ (Senj)
PRIGODNI GOVORI: u ime Županije i u ime Hrvatskog Sabora
SPOMEN SVIJEĆU nosi general HV-a Tomo Medved
SPOMEN KAMENJE nose hrvatski branitelji

9.00 – KRIŽNI PUT polazi od crkve Sv. Marka Groba.
Voditelj je msgr. Mile Čančar.
Križnom putu će se pridružiti i ss. milosrdnice. Istodobno bit će mogućnost za sv. ispovijed.

Podsjećam: Crkva hrvatskih mučenika na Udbini želi biti oltar što se uzdiže nad "molitvenim prostorom" Krbavskoga polja, mjesta na kojemu je 1493. u samo jednom danu izginulo deset tisuća branitelja, među njima i "cvijet hrvatskoga plemstva". Ondje gdje su brojniji grobovi mučenika, prisutniji je dar uskrsnuća za vječnost.

Kamen temeljac CHM položen je na Udbini 9. rujna 2005. Dovršenje Crkve očekuje se na proljeće 2010. Crkva se gradi po uzoru na starohrvatsku crkvu u Ninu. To znači da je izgled Crkve temeljito izmijenjen u odnosu na prvi projekt, koji se, iako vrhunskih arhitektonskih kvaliteta, pokazao preskup i pretežak za održavanje. Uz to što je novi projekt više nego dvostruko jeftiniji, njime se, u skladu s prijedlozima brojnim darovatelja, jače izražavaju tradicionalni oblici hrvatskog crkvenog graditeljstva.
Također, posebno se želi istaknuti nekoliko elemenata:
- ideja mučeništva (Sv. Križ),
- braniteljska sudbina našega naroda (predziđe kršćanstva – obrambeni zid),
- osebujnost glagoljske kulture (glagoljsko slovo A na preslici),
- vjernost krsnim obećanjima (Višeslavova krstionica u sredini Crkve – ispod kupole).


Povodom proslave Dana hrvatskih mučenika na Udbini u Gospiću će se na gradskom stadionu Balinovac 10. rujna 2009. s početkom u 17 sati odigrati humanitarna nogometna utakmica između "Humanih zvijezda" i hrvatske reprezentacije svećenika koji su dva puta bili prvaci Europe.

Za momčad "Humanih zvijezda" nastupaju:
- nogometaši: Joško Jeličić, Zlatko Dalić, Robert Špehar, Goran Marić, Anton Labak i Mario Strilić;
- pjevači: Mate Bulić, Dražen Zečić, Boris Novković i Alen Nižetić;
- političari: dr. Darko Milinović, Božo Kalmeta, Dragan Čović, Milan Jurković i Milan Kolić;
- košarkaši: Franjo Arapović i Veljko Mršić;
- glumci: Luka Vidović i Slaven Knezović.

Reprezentaciju svećenika vodi izbornik vlč. Krešimir Žinić, župnik u Križevcima.
Početni će udarac izvesti biskup gospićko-senjski mons dr. Mile Bogović.
Utakmicu sudi Edo Trivković iz Splita.
Ulaznice se mogu naručiti kod Caritasa (vlč. Luka Blažević 098.245-341).
Cijena ulaznice 20 kuna.
Medijski pokrovitelji: HKR i Narodni radio.

Dakle, ovo je poziv i na misu i na utakmicu. Svi koji možete dođite i povedite još nekoga - zajedno dajmo slavu Bogu i pomozimo dovršenje CHM na Udbini!

- 13:31 - Komentari (38) - Isprintaj - #

01.09.2009., utorak


SVETOST, CRKVA I FRANCUSKA REVOLUCIJA
Aktualnost život(opis)a Sv. Ivana Marije Vianneya

U godišnjim duhovnim vježbama za svećenike Riječke i Gospićko-senjske biskupije – tri-četiri dana života u razmišljanju, intenzivnijoj molitvi i bratskom zajedništvu u "izolaciji od svijeta" – naš voditelj don Jure Vrdoljak (duhovnik splitskog Sjemeništa) "nametnuo" nam je temu "Tko sam ja – što je svećenik?" Doista uvjerljivo i duhovno izlaže i potiče na "pretresanje" vlastitoga života, prijeđenog puta... i hoda naprijed... "Prisiljava" nas mnogim jakim mislima da se zagledamo u smisao svećeničkoga poziva i u veličinu otajstva kojemu služimo i "kojim se služimo" za dobro naših bližnjih kojima smo poslani...

Budući da smo u Svećeničkoj godini ponio sam sa sobom životopis Sv. Arškog župnika Ivana Marije Vianneya, koji sam pročitao prvi put u gimnaziji i opet kao student (Wilhelm Huenermann, SVETAC I NJEGOV DEMON). Potpuno sam uživljen u razdoblje formiranja svetačkog lika našega svećeničkog uzora ter s užitkom čitam i pratim rast toga budućeg duhovnog Božjeg gorostasa (zanimljivo, upravo u vrijeme famozne Francuske revolucije). Razmišljam također koliko je važna pobožnost i bogobojaznost u obiteljskom odgoju, jer upravo je takvom ozračju velike ljubavi prema Bogu i čovjeku rastao i mali Ivan Marija.

Evo zato nekoliko kraćih ulomaka iz te sjajne knjige... koji mogu nekima biti poticaj na čitanje i obogaćenje – a svima će sigurno razbiti predrasude o tome "blistavom razdoblju povijesti", o kojemu nažalost i školska djeca uče tek "službenu istinu"... S druge strane, budući da se povijest neumitno ponavlja (po teoriji tzv. cikličkog kretanja svega), nekim kršćanskim vjernicima to djelo može biti poticaj na razmišljanje o novom progonu Crkve u bliskoj budućnosti koju naviješta razvoj globalnih procesa koji nam se zbivaju pred nosom... a sve to pojačava dramatična podudarnost nekadašnjih i današnjih dagađaja...



(godine 1770., u Dardillyju, zabačenom selu lyonskog gorja)

- Ima ih koji kažu kako se mora sve srušiti da bude bolje – reče stari skitnica gledajući u pod. – Ja idem svukuda po svijetu, čujem tu ovo, ondje ono...
- A što velite vi na to? – upita ga seljak.
- Pa, bit će u Francuskoj sve drukčije. Kažu da će doći krasna i lijepa vremena, jer će umjesto popovskog praznovjerja zemlju rasvijetliti um filozofa. Doći će doba čiste čovječnosti. Onda neće biti više ni galija, ni tamnica, ni stratišta, ni nasilja, ni poreza. Plemić će nazivati seljaka svojim bratom. Nijedan siromah neće trebati prosjačkog štapa.
- Ja sam neuk čovjek i ne znam ništa o filozofima – prekine ga Petar Vianney nevoljko. – Ali toliko znam, bez Boga i njegovih zapovijedi čovjek se ne može ničemu nadati. Jer onda nema na zemlji ni sreće ni mira. Tko se Boga ne boji, taj ne može donijeti na zemlju raj o kojem vi brbljate.
- O, pa to ne govorim ja – odvrati stari škiljeći na slaninu koja se pekla u tavi. – Tako kažu samo neki po konačištima na putovanjima. A drugi govore opet posve drukčije. Kažu da će doći vrijeme strahota. Sve će se rijeke zacrvenjeti od krvi. Svećenike da će ubijati na crkvenim pragovima, a plemiće spaljivati u njihovim zapaljenim dvorcima. Bogataše i mogućnike da će prikovati uz veslačke klupe na galijama, a koji su još jučer bili robovi, oni će mahati bičem. Tko danas još nosi krunu, taj sutra neće imati glave da je na nju stavi...


(u okolici Lyona, 1792.-1793.)

Strahotama nije bilo kraja. Činilo se da se u krvavoj odjeći mučeništva vratilo prvo doba kršćanstva, doba krvnika i mučenika.
Kod noćne službe Božje u štalama Ecullyja (jer je javno bogoslužje u crkvi bilo dopušteno samo svećenicima koji su "položili zakletvu na civilni ustav", što je papa Pijo VI. osudio odbacivanjem odluke nacionalne skupštine i suspendirao sve svećenike koji su položili prisegu – moja op.) propovijedali su Crkvi vjerni svećenici o mučeničkoj smrti brojnih svećenika koje su ubili toljagama i sjekirama prvih dana mjeseca rujna u Parizu i drugim gradovima. I u Lyonu se prolila krv. Podivljala rulja provalila je u zatvor i ubila tri Crkvi vjerna svećenika...
(...)
Po selima su se vucarali vojnici, robili su i pljačkali ter činili svakojaka nasilja. Svi križevi kraj putova bili su porušeni. Provaljivalo se i u crkve ter uništavalo kipove i svete slike. Kao da su došla Antikristova vremena. Izmučeni narod zbog straha i briga nije mogao doći do mira...
(...)
Strašna osveta zadesi napola popaljeni Lyon. Na stotine su ih topovima poubijali u blizini Morandova mosta, dok su žrtve još jednom pjevale bojnu pjesmu:
Nema ništa veće,
Nema ništa ljepše,
No umrijeti za domovinu!


Uslijedila su užasna svetogrđa. Chaliera, vođu jakobinaca, koji je poginuo pod giljotinom, proglasili su za "dieusauveur", boga spasitelja.
Ujutro 10. listopada zagrmjeli su topovi njemu na čast. Zatim svjetina provali u crkve, razbije svete slike, razruši oltare, uzme sveto zlatno posuđe, rastvori svetohraništa i prosu po podu svete čestice. Gradom prođe prava sotonska procesija. Jakobinci su pili iz zlatnih kaleža, pokvarene žene mahale su kadionicama pred poprsjem novog božanstva koje su nosila četiri sankilota (bezgaćnika) pod tijelovskim baldahinom. Privezana štolom vodili su magarca kome su među uši stavili biskupsku mitru, na leđa plašt, a raspelo i Sveto pismo privezali za rep. Tako je krenula ta vražja povorka na trg Terreaux. Tu su stavili Chalierovo poprsje na nekakav oltar, tobože ga izložili vjernicima na klanjanje. A divlja rulja klecala pred tim novim idolom, zavjetovala mu se i kadila ga tamjanom. Zatim su zapalili lomaču i bacili u nju raspelo i Bibliju. Magarcu su dali da pije vino iz ciborija i jede posvećene hostije.
Napokon samo nebo dokrajči to svetogrdno slavlje. Nasta strašno nevrijeme, grmljavina i pljusak rastjera bučnu rulju...
(...)
- Oče, zašto su ljudi tako zločesti? – upita Ivan Marija jedne večeri nakon što su gardisti opet psujući pretražili svu kuću.
- To je sotonina igra, dragi sinko – odgovori otac. – Sotona vlada ondje gdje ruše Božje oltare.
Često je dječak u besanim noćima satima razmišljao o očevim riječima. Premda je bio tako mlad, već je upoznao strašnu silu tmine ter je držao da je đavla vidio licem u lice.
Usrdnije pritisnu svoju malu svetinju, Gospin kipić, na srce, uzdajući se da će ga Gospa čuvati od pakla i sotone...

- 20:47 - Komentari (29) - Isprintaj - #