Don Blog

29.06.2009., ponedjeljak


MARIJO i MARINKO & MICHAEL - TOMLJANOVIĆ i MILIČEVIĆ & JACKSON
Što je vijest dana , a što senzacija... je li važnija smrt ili život - i zašto?!

Marinko Miličević ili Michael Jackson?! Tko vam se "u ovom strašnom času" čini važnijim za hrvatski narod?
Znam, slijedi niz pitanja:
A tko ti je uopće taj Marinko? Je li sudjelovao u tv-showu "Hrvatska traži zvijezdu"? Je li išta priznao u "Trenutku istine"? Je li mu "filmić" došao na "Jubito"? Je li...? Pa nitko za njega ne zna!
E, to nije istina. Mnogi za njega znaju i mnogi ga poznaju. Danas je na misi u 17 sati u gospićkoj katedrali Marinko zaređen za svećenika! A za taj događaj nije čuo samo "svijet"! Zato to i nije bila udarna vijest ni na jednoj večerašnjoj informativnoj emisiji, a neće biti ni sutra.

Jednako je tako u subotu, 27. lipnja, u katedrali u Rijeci održana svečanost mlade mise Marija Tomljanovića, koji je rođen u Krivom Putu (iznad Senja). Premda je to prava pravcata senzacija - da na početku 21. stoljeća jedan zgodan i pametan mladić odluči biti svećenik! - nigdje ni na jednoj naslovnici ni toga dana ni sljedećih dana to nije objavljeno. Kad malo bolje promislimo u kakvom svijetu poremećenih vrijednosti živimo, taj događaj ravan je čudu! Ipak, to nije vijest (kao ni Marinkovo ređenje) - možda zato što nije "crna kronika", što nije sadržaj "kulture smrti"! Možda zato što vragu smeta svaki - pravi put, Božji put!

A gotovo u isto vrijeme upravo jedna SMRT postaje globalna senzacija - umro je Michael Jackson! Bio je već dugo bivši pjevač, vješt zabavljač, čudak, nastran tip, svašta... (zvuči grozno - ali o mrtvima ne treba govoriti samo dobro, nego i - istinu!)... Sada mediji bez prekida lansiraju nove pojedinosti o životu (kakav god da mu je bio) i smrti (koja je još uvijek zagonetna)... cijeli svijet bruji o tome... Najsmješniji su bombe-naslovi: CIJELI SVIJET OPLAKUJE M.J.!" Ma koji svijet, tko je taj svijet... zapravo, tko je to sebi umislio da je "cijeli svijet"? Bez obzira na uplakanu masu! Čista manipulacija! Kao što je i M.J. bio!

Dobro je napisao bloger @John Lennon (28.06.2009. u 15:30):
M. Jackson bio je iz glazbene obitelji obdaren nekim nedvojbenim lakoglazbenim i show-biz talentima koje je polit-medijska mašinerija iskoristila stvorivši (za svoje potrebe) od njega ''internacionalnu zvijezdu''. Jackson nije prva ''zvijezda'' koja nije znala što bi, niti s novcima, niti slavom, kojom su ga iznenadno (ni krivog ni dužnog) enormno zasuli. Inače i taj novac i ta slava mnogo su tanji nego što se to u medijima prikazuje (za potrebu stvaranja slike sretnog i prosperitetnog društva u kojem uspjeh samo čeka da ga dohvatite). Nije prvi put da rečena mašinerija nekog iskoristi a potom ''ispljune'' napravivši od njega ''monstruma'' nesposobna za normalan život i normalne ljudske odnose. Michaela Jacksona možemo gledati kao još jednu žrtvu u nizu u kojem je bilo i tragičnijih (a neupitno nadarenijih) od njega.

U svakom slučaju očito je kako je i M.J. žrtva narko lobija - kao i Elvis!
ONI koji su ga "potrošili", a prije toga pretvorili u idola odnosno lutka za zavođenje nezrele mladeži, sada ga pretvaraju u "sveca"! Čisto novo poganstvo!
Kao i mnogi koji potpišu ugovor i njime izgube slobodu, i M.J. bio je rob producentske kuće koja "proizvodi" glazbu za mase (u suradnji s drogeraškim moćnicima).

Jadan život! Zapravo, kakav život - takva smrt! To je najbolja slika prolazne slave ovoga svijeta. A svi su ga desetljećima smatrali sretnikom, najsretnijim i najuspješnijim čovjekom na svijetu. U tome i jest sotonina "mefistofelska zamka" klanjanja nesvetom antitrojstvu seks-droga-rock i obožavanja njegovih idola! Zato sveta biblijska mudrost upozorava: "Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek" (Sirah 11,28). Zato neka se Bog smiluje jadnom M.J., jer mnoge je mlade zaveo na - krivi put!

No tko će se u toj cijeloj "suznoj šumi svijeta" pomućenih emocija zapitati: krije li se u činjenici da je ta SMRT trenutno "najvažnija globalna informacija" - još neka informacija? No do te informacije moguće je doći logičkim zaključivanjem (što masa nikada ne može sama!). Jer ako svi mediji cijeloga svijeta (kao što uvijek čine) toliko prostora i vremena posvećuju "svome čovjeku" - jesu li onda ti mediji u vlasništvu narko-lobija i homo-moćnikâ?! Ili (im) je pokojni Micheal Jackson važan i zanimljiv zbog nečega drugoga? Zbog onoga što (nam) ONI nikad ne kažu...

Sveti Petre i Pavle, molite za nas!

- 22:52 - Komentari (83) - Isprintaj - #

28.06.2009., nedjelja


S "PREDSJEDNIKOM" JURČEVIĆEM NA KAVI
Kastav, 28. lipnja 2009. - nezaboravno druženje... i više od toga!

Ako ću išta u životu pamtiti do groba, to će biti današnji dan - u gostima kod dragog prijatelja i kolege vlč. dr. Franje Jurčevića, župnika i... (ma gotovo da sam rekao "predsjednika") duše grada Kastva - koji na Rijeku gleda s orlovske visine. Kolega Franjo, također poznati bloger - koji je svojedobno prošao ne samo "virtualni križni put" nego bio "na pravdi Boga" izvrgnut žestokim kritikama i porugama zbog istine! - danas je slavio svoj 66. rođendan. Zapravo, više od rođendana bila mu je želja da počasti svoje župne suradnike i prijatelje. Tako sam se i ja našao među stotinjak gostiju u prekrasno uređenoj župnoj kući.

U životu sam bio na mnogim i različitim feštama, proslavama imendana, rođendana... privatnih i crkvenih... velikih i malih... ali ovo što sam danas doživio... - to se ne da opisati. Toliko duha, duhovitosti, ljubavi, prijateljstva, akcije, energije, suradnje, zajedništva... na jednom mjestu... i među toliko ljudi... - to je jedinstven raritet, čisti fenomen...!

U svemu tome ja sam imao specijalnu zadaću: predvoditi koncelebriranu misu i održati propovijed (koja je smjela trajati samo tri minute - s dodatkom jedne i eventualno još jedne, u obliku Franjine "sučeve nadoknade"). Zato sam, prema sadržaju evanđelja (Iv 2,13-22) održao dosad najkraću nedjeljnu propovijed u životu. Tako da su se vjernici, koji su dupkom ispunili prekrasno uređenu crkvu Sv. Jelene Križarice, ali i sam vlč. Franjo - iznenadili.

Braćo i sestre, čuli smo kako Isus naglašava važnost vjere. Na mnogim mjestima u evanđeljima On to ističe. Koliko je vjera važna općenito i što ona znači u životu čovjeka, slikovito je izrazio Sv. Augustin: "Čovjek bez vjere je kao putnik bez cilja, kao onaj koji pita, a nema odgovora, kao onaj koji se bori, a ostaje bez pobjede, kao onaj koji umire bez novog života."
Naravno, premda nema čovjeka bez nekakve vjere, Sv. Augustin je mislio na vjeru u Boga. Upravo takva vjera, čuli smo u današnjem evanđelju, očitovala se i u prigodi ozdravljenja Jairove kćeri i žene koja je 12 godina bolovala od krvarenja. Isus ohrabruje Jaira: "Ne boj se, samo vjeruj!" A bolesnoj ženi, koja je bila uvjerena da će se spasiti ako Isusa samo dotakne, On veli: "Vjera te tvoja spasila!"
Što vidimo u ovom događaju? Isus pobjeđuje bolest i smrt. No ti znakovi Njegove božanske moći nisu dostupni svima. Oni su dar samo onima koji se Isusu pridružuju vjerom. Zanimljivo je kako i suvremena istraživanja u bolnicama potvrđuju da se ljudi duboke vjere tjelesno bolje oporavljaju, nego oni koji ne vjeruju.
Zar to nije, dragi vjernici, poruka i nama, i općenito današnjem čovjeku. Znademo kako ljudi podliježu reklami da se sve, pa i zdravlje, može kupiti pa čovjeku ne treba vjera, ne treba mu Bog. A to stvara probleme. Zato je bolje izabrati teži put, tj. kako se izrazio teolog Karl Rahner, "neshvatljivost Božju nositi cijeli život"!
Zašto se vjera nekima čini kao teži put? Zato što materijalistički mentalitet čovjeka tjera da vjeru doživljava kao fikciju, jer se Boga ne može vidjeti, čuti, opipati... a nema ga na glazbenim top-listama i nije na bankovnim tečajnim tablicama, a nije ni u tv-showu "Hrvatska traži zvijezdu"...
Braćo i sestre, vjera je osobni odnos s Bogom. Ali naš Katekizam
kaže: Treba da svi budu pripravni priznati Krista pred ljudima i slijediti ga na putu križa za vrijeme progona, bez kojih Crkva nije nikada' (KKC 1816).
A gdje su danas ti progoni? - pitat će netko. Pa npr. u svim medijima...!
A otkud nam snaga u tim kušnjama, teškoćama i progonima? Samo u Isusu – kad njega "dotaknemo", u nas se prelije njegova snaga! Tu snagu želimo i našem dragom vlč. Franji, da i dalje bude živi i hrabri svjedok vjere. Amen.


Na kraju župnih obavijesti vlč. Franjo je vjernicima priopćio jednu neobičnu "vijest".
Na nebu je hitno sazvana sjednica. Bog je pozvao Isusa i Sv. Petra da se provede Petrova smjena. Zašto? Bog je to obrazložio:
- Nedavno mi je odozdo stigao jedan mladi svećenik, a onog starkelju ste ostavili na životu?
- Kojega starkelju? - upitali su Isus i Petar.
- Pa onoga župnika u Kastvu, koji ima 99 godina!
- Ma nije on starkelja - rekoše uglas obojica - on ima tek 66. godina. Kad mi odavde gledamo dolje taj broj nam izgleda kao 99...

I tako dalje, da skratim priču, svakako vlč. Franjo je ljude ne samo nasmijao nego je želio da ponesu poruku: Bog i čovjek ne gledaju na sve na isti način! Upravo kao što glasi Riječ Božja kod proroka Izaije (55,8-9): "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Gospodinova. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." Dakle, čak i onda kad se nama čini da Bog "ne vidi dobro", ipak je bolje ići Njegovim putem!

Poslije mise puno smo se fotografirali... družili uz bogat švedski, tj. kastavski stol... Nakon bogatog predjela župnik je najavio "tužnu vijest" da dolazi janjetina (nisam pitao je li lička ili paška...)... Svakako, upoznao sam mnogo krasnih ljudi - a Kastav je zapravo Hrvatska u malom, jer ima doseljenika iz svih dijelova Domovine! - i doživio sam ljepotu još jednog dijela Hrvatske koji nisam dobro poznavao... To doista treba vidjeti: onaj predivan pogled na Učku i na more - odmah s vrata crkve...! A nisam samo time obdaren - dobio sam i "hrvatski mač" s posvetom... i mnogo toga...

Zato sam se svima "zaprijetio" da ću ponovno doći što prije. Nisu se ljutili...
Ma nemam (više) riječi... Ako reknem: Hvala, dragi Franjo!, ništa nisam rekao!


- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

25.06.2009., četvrtak


DAN D - ČESTITKA LJUDIMA U LANCIMA
Sretan vam Dan državnosti!

Ovu čestitku za Dan državnosti upućujem svojim "župljanima" - zahvaljujući Felixu koji je svojom briljantnom karikaturom u Večernjem listu (24.-25.06.2009.) taj veliki hrvatski Dan D "čestitao" njegovim čitateljima.

Jasno, karikaturu je nemoguće prepričati, ali ipak ću pokušati. Dakle, riječ je o razgovoru dvojice prijatelja 1991. i 2009. godine uz Dan državnosti.

- (1991.): Danas smo raskinuli LANCE koji su nas vezali za Jugoslaviju!
- (2009.): Trgovački LANCI danas mogu raditi od 0 do 24!

- 01:17 - Komentari (112) - Isprintaj - #

24.06.2009., srijeda


MOLITE ZA SVOGA ŽUPNIKA...!
& slušajte CD-ploču maestra Tutića i vlč. Sudca

Prije nego je CD-ploča PUT, ISTINA I ŽIVOT - Zrinka Tutića i vlč. Zlatka Sudca - uopće krenula "u život", njezin je omot izazvao dosad nečuvene i neviđene reakcije crkvenih ljudi. Tako se čulo da je riječ o "genetskom opterećenju Sudčeva uživljavanja u osobu Isusa Krista" i da se to "može tumačiti kao psihički bolesno stanje i tome čovjeku u prvome redu treba pomoći radi njega samoga, a ne puštati ga u estradu".

Ta izjava don Ivana Grubišića vrlo je gruba i nekorektna, jer niti je on psihijatrijski stručnjak (a nakon ovoga mogao bi biti "slučaj"), niti vlč. Sudca tako poznaje da bi mogao dati takvu "dijagnozu". No još je opakija bila izjava dr. Adalberta Rebića da je to "katastrofa ljudskog uma, poraz kršćanske teologije". Poslije je ugledni profesor u emisiji na HTV-u bio blaži pa je zamjerio vlč. Sudcu tek estradizaciju i komercijalizaciju njegova poslanja, dodavši da ipak cijeni njegov plemeniti rad s ljudima.

Ipak, nedvojbeno je da su obojica teologa tim izjavama sebe jako kompromitirali. Jer ideja da se izvođači predstave kako hodaju po vodi - kao poruka da to može samo onaj tko je živom VJEROM oslonjen na Isusa Krista (a On je tu prisutan kao Presveti Oltarski Sakrament u pokaznici koju nosi vlč. Sudac u svojoj poznatoj bjelini) - potpuno je evanđeoska! Primjer apostola Petra sve objašnjava - dok je vjerovao, hodao je po moru; kad se prestrašio valova, počeo je tonuti.
Ali, premda je riječ o nosaču zvuka, ni omot ni izjave nemaju veze s glazbom. Štoviše, skandal oko "pakunga" došao je marketinški kao naručen.

Nažalost, za razliku od Sudčeve knjige, koju sam s užitkom pročitao, ne mogu se tako pohvalno izraziti o sadržaju "njegove" prve CD-ploče, unatoč upornom preslušavanju. Naravno, ne želim opterećivati ni ovaj prostor ni čitateljsko strpljenje širom i višestrukom analizom pa ću iznijeti samo nekoliko dojmova. Prvo što se zapaža jest dobra izvedba i kvalitetna produkcija odnosno profesionalno napravljen posao - za razliku od mnogih dosadašnjih diletantskih glazbenih proizvoda katoličkih bendova.

Pjevanje Maje Blagdan na očekivanoj je razini - krasan glas i "eurovizijska" izvedba, a tako je i s pjevanjem Ivana Puljića. Ali posebno je ugodno iznenađenje lijep glas vlč. Sudca. No, to je zapravo gotovo jedina novost albuma, jer (i) on je bolji pjevač nego stihopisac. Naime, slabašno poetski i porukama usiljeno "nabildani" stihovi cijele ploče na razini su hrvatskog estradnog prosjeka, a kvalitetu ne diže ni "socijalno angažirana lirika" vlč. Zlatka. Jer sve pjesme na albumu (osim dviju posuđenih), ostavljaju dojam da su nastale kao "radni materijal", pa se iz suhoparne cjeline izdvaja tek jedna ili dvije pjesme.

No osnovni je problem što cijelom albumu nedostaje DUHOVNI pečat. Cijenim Tutićev rad na glazbenom polju, ali ni njegov šansonjerski nerv, u glazbi i stihovima, kao ni kršćanski sadržaj nekih pjesama nisu ni približno dovoljni da to bude - duhovna glazba! To ne čudi, jer cjelokupna produkcija tzv. duhovne šansone, sa stažom od čak četiri desetljeća, kod nas je ostala u žanru kršćanske ZABAVNE glazbe (i u "sakristiji"). Sve izvedbe tzv. sacro rocka, kao pokušaja da se u svijet zabave unese Evanđelje, da se ono širi i "suvremenim umjetničkim izričajem", često su bile (karikirano rečeno) tek "massacro rock duhovnost".

Dakle, i na ovom albumu, koji je više Tutićev nego Sudčev(!), premalo je novoga za nešto što bi htjelo (ili je možda moglo?) biti iskorak! Ipak taj projekt ne smatram suvišnim - štoviše, dobro će doći na hrvatskom glazbenom tržištu koje pustinjski vapi za kvalitetnim zabavnim proizvodima kršćanske orijentacije, a ima svoju publiku. A i to će se ostvariti samo ako ova ploča nađe put do radijskih postaja...!

---------------------------

NB: Budući da sam na današnji dan prije 30 godina - na blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1979. - postao svećenik, želim svima zahvaliti za čestitke i podršku!

Pada mi na pamet natpis na grobu don Petra Lukšića u Pučišćima na Braču:
AJME BRAĆO, TANKI SU SUDI BOŽJI.
MOLITE ZA SVOGA ŽUPNIKA!


Zato i sebe i kolegu Sudca i sve svećenike preporučujem u molitve iskrenih vjernika i ljudi dobre volje!
Onima koji nose ime po svetom Isusovu Preteči - čestitam imendan!
Svima hvala, pozdrav i blagoslov & mir i dobro!



- 00:24 - Komentari (49) - Isprintaj - #

23.06.2009., utorak


Koncer(p)t Red-Black SABAth Banda…
… ili neugodan zadah iz "hudih jama" u glavama i dušama rovovskih barbara ili…?

Moj prethodni post - o "antifašističkoj komemoraciji" u šumi Brezovica kod Siska (koja se odvija 22. lipnja - kad pada i neusporedivo značajniji nadnevak hrvatske pobjede na Turcima kod Siska, 1593. - sto godina poslije Krbave) pokazao je kako se pojedinci i skupine lako razbjesne kad ih se suoči s istinom! No, zašto, ljudi u tim slučajevima odmah POBJESNE!? Možda zato što istina boli, je li?! Ili zato što u vlastitoj zaslijepljenosti ne mogu zamisliti da su na krivom putu? Ili zato što...?

Zbog toga ću nastaviti i malo proširiti svoje razmišljanje o toj temi. Naime, sva ona jučerašnja srcolomna i zvjezdodrapateljna šumska prenemaganja imaju jedan jedini cilj (u dvije točke):

1. OBRANA I OPRAVDANJE ZLOČINA pod maskom antifašizma!!! Kao, zločine su činili partizani, a ne antifašisti! A antifašisti su osnovali prvi partizanski odred u Europi...! (Bilo bi vrlo korisno znati dublju povijesnu pozadinu kako je do toga došlo i tko ih je tako naglo - osim legendarnog Cape! - "spontano organizirao", i to baš na dan kad je "odvratni Hitler" razvrgnuo prijateljsko savezništvo sa Staljinom - koje je sklopljeno odredbom na višem stupnju "piramide" nego su tada bili njih dvojica!).

2. PRODUBLJIVANJE RAZDORA u biću hrvatskog naroda!!! A sve to na tragu duhovnih tvoraca nacifašizma (koji su - iznjedreni iz tajnog društva "Thula" - stvorili "projekt Hitler", opremili ga suradnicima i novcima kao i svim potrebnim sredstvima i logistikom da kao najveći luđak i zločinac izvede njihove sotonske planove) s planom razbijanja Europe na nacionalnoj i vjerskoj razini! A ta se vražja rabota nastavlja raznim načinima i danas!

Zato su i razne "antifašističke" komemoracije u Hrvatskoj, unatoč mnogim poštenim ljudima koji iskreno u njima sudjeluju (ali i činjenici da su PARTIZANI u nekim dijelovima Hrvatske doista bili osloboditelji, a u drugim dijelovima okupatori!), glavnim dijelom tek mračna duhovnost izišla iz "SABA-(z)vjeronauka", koji nije hrvatska izmišljotina, nego je također "uvozni proizvod"! Tako taj jedinstveni "Red-Black-Sabath-Band" pod vidom BORBE ZA ISTINU zapravo zastire pravu istinu ter jakom medijskom podrškom širi LAŽNU POVIJEST (kojom se javno manipulira a djeci pere mozak u školi)!

To je - poslužit ću se naizgled neprikladnom ali točnom usporedbom - jednako onome što suvremena MODNA industrija čini svojim nastojanjima (tzv. kreacijama!) pokušavajući ČOVJEKA (ženu i muškarca!) - HOMO sapiensa! - uvjeriti da je najvažniji dio njegova tijela - STRAŽNJICA! A što je to nego također jedna vrsta homo-fašizma! Dakle, stara i nova duhovna i umna katastrofa na pragu 21. stoljeća!

Zatim, zar se misa nad jamom JAZOVKA održava baš slučajno na isti dan? Ne, ona samo pokušava potaknuti savjest onima kojima nije do kraja otupjela ter dozvati u mozak onima kojima još nije ispran - povijesnu ISTINU: antifašisti su tu jamu punili i potom likvidirali i one koji su pokušali otkriti istinu! A isto se čini i s molitvama (kad bi se tamo samo psovalo neprijatelje, đavao ne bi toliko bjesnio!) i obredima na brojnim drugim (ne)poznatim stratištima: Bleiburg, Tezno, Barbarin rov, Macelj, Široki Brijeg... na tim "starim" grobištima kao i na stotinama drugim po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH... od tih starih do najnovijih - od Široke Kule do Srebrenice... - otkriti povijesnu istinu, moliti za žrtve i zločince ter potaknuti za zacjeljivanje rana prošlosti.

Ali, nažalost, moram i ovo reći, ni na vjerskim komemoracijama ne ponašaju se svi uvijek i dokraja kršćanski. Toliko puta može se dati zamjerka govornicima koji u iznošenju istine ne postupaju blago i s ljubavlju, nego kao da uživaju u "posjedovanju istine", u velikom broju mrtvih... i optužujući "drugu stranu" teškim riječima kao maljem sladostrasno lupaju po glavi "neprijatelje" ter tako u sljedbenicima "naše strane" pobuđuju osjećaj nadmoći i nesvjesne osvetoljubivosti, a kod ideoloških neistomišljenika samo pojačavaju mržnju i netrpeljivost.

A u takvim bi prigodama trebalo u punoj poniznosti, iz pijeteta prema mrtvima i poštovanja prema živima, primjenjivati "recept" koji je dao Sv. Josemaria Escriva de Balaguer:
"Treba izmiriti, treba razumjeti, treba oprostiti.
Ne postavi nikada nijedan KRIŽ samo kao sjećanje na to da su jedni ubijali druge. Nešto takva je đavolji barjak.
Nositi Kristov križ znači: šutjeti, oprostiti, moliti za jedne i za druge, tako da svi postignu mir!"


Priznajem iskreno da ni sam ne postupam uvijek tako (blago evanđeoski, prema Isusovim blaženstvima!), jer samo sam "čovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone" - kako u Molitvi za mudrost kaže biblijska Knjiga mudrosti (9,5), ali ipak u svemu tome uzor mi je veliki papa Ivan Pavao II. On je na Mariji Bistrici - na misi proglašenja Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. - na dobrom hrvatskom jeziku rekao pred licem cijeloga svijeta:
"U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom".

Zato, ljudi, premda se u nekim stavovima ne slažem s mnogima, ipak, ne varajte se, u svakom slučaju JA SAM (kao i neki od vas) - iskreni i istinski ANTIFAŠIST, ANTINACIST i ANTIKOMUNIST, ali sam najprije KRŠĆANIN, opredijeljen za ISTINU, PRAVDU, OPROST i MIR!

- 13:31 - Komentari (47) - Isprintaj - #

22.06.2009., ponedjeljak


BBB 21. st. - BESMISLENA BREZOVIČKA BLAMAŽA
Značenje "antifašističke" pobjede nad Turcima...

Uz današnji praznik izvrsno pristaje jedna stara vijest. Na blagdan Srca Isusova (petak, 19.06.2009.), koji se slavi kao Dan posvećenja svećenika, svećenici Porečke i Pulske biskupije hodočastili su u crkvu Sv. Pavla u Puli (na Vidikovcu), koja je ove godine hodočasničko mjesto u ovoj Biskupiji. Ovim hodočašćem u "Godini sv. Pavla" svećenici i redovnici predvođeni svojim biskupom Ivanom Milovanom su započeli i Svećeničku godinu.

Susret je započeo s razmatranjem koje je imao o. Ljudevit Maračić s posebnim osvrtom na svećeničko poslanje koje izvire iz Kristova poslanja. O. Maračić se osvrnuo na Sv. Arškog župnika, koji je zaštitnik svih župnika, svećenika. Naglasivši da svećeničko poslanje nadilazi svako drugo poslanje, jer on je taj preko koga Bog oprašta grijehe, preko čijih ruku i molitava se slavi euharistija. To je ono po čemu se svećenik razlikuje od svih drugi ljudi, to je ono što čini svećenika Božjim znakom u ovom svijetu. Kada ne bi bilo svećenika, tada ne bi bilo Crkve. Ulogu svećenika u Crkvu nitko ne može nadomjestiti, jer je svećenik drugi Isus Krist na zemlji. Euharistija i praštanje se događa po rukama svećenika, unatoč svim njegovim slabostima, nedostatcima. Pozvao je svećenike da budu svjesni svoga svećeničkog dostojanstva, napose ovoga koje proizlazi iz svetog reda svećeništva.

Nakon prigode za osobnu molitvu i ispovijed slijedila je misa koju je predvodio Ivan Milovan, biskup porečki i pulski u zajedništvu s umirovljenim biskupom Antunom Bogetićem ter 60-ak svećenika. Mons. Milovan je u homiliji pozvao svećenike da u Svećeničkoj godini koja započinje više razmišljaju o svome svećeničkom poslanju i da, promatrajući lik Arškog župnika, budu svjesni svoga poslanja ter da još više rade na osobnom posvećenju kako bi mogli druge posvećivati. Biskup je pozvao vjernike da mole za svoje svećenike kao i za nova duhovna zvanja.

Na kraju mise predstavljena je knjiga mons. Ivana Graha "Udarit ću pastira" koja donosi popis svećenika i bogoslova koji su žrtve Drugog svjetskog rata i još više poraća te progone, zatvaranja i osude svećenika, kao i nekih vjernika laika od strane bezbožnog komunističkog režima. Knjigu su predstavili mr. Ilija Jakovljević, koji je ujedno i urednik knjige. Mr. Jakovljević je istaknuo da ta knjiga želi pokazati na progone i ubijanja svećenika, redovnika i vjernika laika od strane komunističkog režima ter potaknuti povjesničare na istraživanje žrtava komunističkog režima.

Autor knjige mons. Grah istaknuo je da ova knjiga nije znanstveni rad, već popis onih koji su bili ubijeni i progonjeni zato što su svećenici ili vjernici bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Autor je naglasio da su komunisti u Istri pobili nakon Drugog svjetskog rata one prave antifašiste ter su sebe danas prozvali antifašistima. Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom. Oni su krivi za progonstva i ubojstva mnogih svećenika, redovnika i laika.

Na kraju je biskup Milovan čestitao mons. Grahu na ovoj knjizi kojom pokušava istrgnuti iz zaborava one koji su se našli na udaru bezbožnog režima. Biskup je ujedno objavio da ga je Apostolska nuncijatura RH obavijestila da su vlč. Vilim Grbac, ravnatelj Pazinskog kolegija i preč. Ivan Grah, župnik u Ližnjanu, promaknuti u kapelane njegove Svetosti s pravom naslova monsignora. (IKA)

No stjecajem okolnosti danas sam bio uz televizor za vrijeme prijenosa one mračnjačke komemoracije iz šume Brezovica kod Siska pa sam morao slušati sve one bljezgarije o TENKOVINAMA REVOLUCIJE... Sve je to uz kišu koja je lila pljuštalo iz usta onih koji uopće ne vjeruju u ono što su govorili - osim posljednjeg govornika s bradom - ali što je najtužnije i najštetnije iz svih je govorancija šikljala na sve strane tužna okrenutost mraku "blještave prošlosti" (a sve u svjetlu navodnog puta u europsko 21. stoljeće)...

Nisam se nikako mogao oteti misli - Jadna naša Hrvatska, koga to imaš na čelu i tko nas to (i kamo?) "vodi"?! Jer svi ti ljudi tamo, te jadne pokisnule spodobe, ni jednog trenutka od 1941. NISU IZIŠLE IZ ŠUME niti je ŠUMA IZIŠLA IZ NJIHOVIH GLAVA. I to su nam ljudi 21. stoljeća, to su, kao, naši veliki vizionari, to su navodni heroji koji se bore protiv utvara endehazije i "žilavih" fašističkih mitova... (Ma dajte konačno zgazite te mrske neprijatelje i onda se konačno zajedno s njima nosite nekamo jako daleko od ovoga naroda da se jednom zauvijek oslobodi i endehazijskih, i yugovinskih, i pavelićevskih, i brozovskih, i ustaških, i partizanskih... mrakova!)...!

Zapravo, to je čista HRVATSKA TRAGEDIJA! Stoga, više nego ikada, danas (22. lipnja - na obljetnicu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Siska), ali i cijelo ovo stoljeće (dokle god nam se čudovišne mumije koje nas stalno vuku u mrak prošlosti budu predstavljale i nametale kao svjetlonoše i nositelji budućega prosperiteta) - potrebna nam je iskrena molitva iz dubine duše: BOŽE, ČUVAJ HRVATSKU!


- 14:18 - Komentari (126) - Isprintaj - #

20.06.2009., subota


BAR CODE i NE-DJELJNI BROD (U OLUJI PROFITA…)
Značenje odluke (s)Ustavnog Suda(ranja s etikom) o radu nedjeljom...

Ako neka slika iz Evanđelja potpuno oslikava današnje stanje svijeta, to je svakako zgoda koju donosi evanđeoski ulomak sutrašnje 12. nedjelje kroz godinu (21.06.) - brod s apostolima upao u oluju a Isus na krmi spava (Marko 4,35-41)!

Kakve to veze ima sa svetom (i NEradnom) NEdjeljom? Ima, jer je po odluci Ustavnog suda RH taj dan (duhovnog i tjelesnog) odmora sada ponovno - DJELJA! Gdje se nalazio Isus na hrvatskom brodu i što je radio kad se (dono)sila (pre)Suda o nedjelji tako odlučno... da je i Danu Gospodnjem sada "utisnut bar code"? To samo On zna!

Jer, eto, po starom dobrom običaju da vatrogasci izlaze na teren tek nakon što sva šuma izgori, povodom te odluke "USeRHa" kojom se ukidaju odredbe zakona o trgovini koje reguliraju rad trgovina nedjeljom, oglasio se i Tiskovni ured HBK svojom Izjavom. "Mi ćemo se i dalje zalagati za slobodnu nedjelju, za dostojanstvo radnika i njihovih obitelji koje su teško pogođene ovakvim odlukama. U svojim nastojanjima i dalje ćemo isticati snažne razloge za uspostavu slobodne nedjelje koji su humanistički, društveni, vjerski, pa i gospodarski i zdravstveni. A nažalost valja nam se zapitati TKO UPRAVLJA HRVATSKOM, da li oni kojima su to povjerili građani ili razni inozemni lanci", kaže se u Izjavi koju je potpisao glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić.

Srećom, "saniranju požarišta" pomogao je i Hrvatski Caritas svojim priopćenjem u kojem stoji: "Moramo konstatirati da je ovo drugi NEUSPJEŠNI pokušaj Vlade RH, koja je dosadašnje zakonsko rješenje predložila, i Hrvatskog Sabora, koji ga je usvojio, da reguliraju rad trgovina nedjeljom na način koji će biti pravedan, koji će najbolje odgovarati potrebama, interesima i pravima hrvatskih građana i koji će biti u skladu s Ustavom RH... Hrvatski će Caritas stoga i dalje zagovarati prava i potrebe stotina tisuća radnika u trgovini, od čega su čak 75% žene, koje staro, ponovno aktualizirano, zakonsko rješenje neadekvatno osigurava i štiti od mogućih zloupotreba. Stoga će se Hrvatski Caritas i dalje zalagati za radnike u trgovini, koji se bilo zbog straha ili nemoći, ne mogu sami izboriti za zaštitu svojih prava, potreba i interesa."

Doista iskreno - jer jednima i drugima u (našoj i njihovoj zajedničkoj) NEMOĆI ništa i ne ostaje osim ZALAGANJA, KONSTATIRANJA i ZAGOVARANJA! Hvala Bogu da su konačno (premda zasad neizravno!) to konačno priznali.

Ostaje ipak visjeti u zraku bitno PITANJE "vlada Hrvatskom"! Nadam se da mi prijatelj Ancić neće zamjeriti što ga spominjem (ipak je on kao fini i tihi glasnogovornik samo potpisnik izjave!), ali doista je naivno javno postavljati T(akv)O PITANJE, kad je svakom imalo upućenom čovjeku (a među njima bi svakako trebali biti članovi HBK) jasno i poznato TKO UPRAVLJA SVIJETOM (u kojem Hrvatska tek "lebdi poput truna")! Jer to je danas "prvo slovo abecede globalizacije"! Literature o tome ima već cijeli Velebit... o tome se pišu i govore komentari gotovo svakodnevno, a najmanje jednom tjedno (npr. subotom - poput Tjedne inventure, koja se sigurno čita na Kaptolu).

Tako je Milan Ivkošić čak prije dva tjedna napisao (potpuno u skladu s postojećom litaraturom):
"I danas nekoliko povika na NERADNU NEDJELJU, no ne vjerujem da je NERADNA NEDJELJA kriva za zatvaranje prodavaonica i otpuštanje radnika, jer ono što im treba ljudi kupe u druge dane. Ali ne bi trebalo biti protiv iznimaka (u turističkim područjima, na primjer) gdje na gostoljubivosti ni Bog ne bi zamjerio. Tema je povod za pitanje - zašto je PROFITERIMA najviše do toga da nas od Boga odvoje?
Dok živimo s Bogom, imamo osjećaj za vrijednosti u sebi i oko sebe. PROIZVOĐAČI pak i TRGOVCI kao jedine vrijednosti i kao religiju nude samo svoje proizvode, koje najbolje simbolizira neka nova mješavina vode, šećera i boje. REKLAMA u kojoj otac s vjenčanja svoje kćeri, ljutite što nedostaje neki sok
(što zvuči kao karikirana parafraza onog brižnog Marijina vapaja na svadbi u Kani: "Vina nemaju!" - m.op.), morem, zrakom i kopnom mora pohitati da donese to NIŠTA, izvrsno pokazuje kako nam je NIŠTA postalo mjerilo užitka, duhovnosti i života.
Ne vjeruj u Boga, vjeruj u Ništa - ta poruka ne silazi s malih ekrana i iz drugih medija. Kad uspiješ Boga zamijeniti s Ništa, drže PROFITERI a skupa s njima i političari, uspio si ljude pretvoriti u NIŠTARIJE kojima kao želju i predmet obožavanja možeš podvaliti što god hoćeš. ATEIZACIJA svijeta čisti je interes - ukloni Boga radi profita!"
(VL, 06.06.2009.)

Dakle, je li to čisto, tj. najprljavije sotonsko djelo ili nešto drugo?! Je li to dokaz da na današnjem globalnom medijskom brodu Isusa uopće nema - jer je protjeran! - zato što nikako Mamon i On ne mogu "zajedno biti na stolu" (is)tom!? I je li to još jedan dokaz da i slijepac može bolje vidjeti od onih kojima nikakvi (vražji?) konfeti nisu oštetili zdrave oči?

Zato uopće nije teško ne složiti se i s današnjim Ivkošićevim zaključkom (VL, 20.06.2009.) u komentaru o izvrsnoj Verbumovoj knjizi ZAŠTO SE TREBAMO ZVATI KRŠĆANIMA - o kojoj sam već pisao - talijanskog filozofa i političara Marcella Pere, da je današnja liberalna kultura bezbožna ter ZATO odbacuje kršćanstvo. "Pa onda, gospodo, priznajmo: ulaskom u Europsku uniju Hrvatska definitivno napušta svoju kršćansku tradiciju koja traje od narodnih vladara i službeno postaje dio ateističkog svijeta."

Hoće li naša današnja slabašna zagovaranja, konstatiranja i zalaganja nadjačati buku i šum profiterske oluje ter ipak "probuditi" Isusa... ili će za to biti potrebni očajnički krikovi masa "prezrenih na svijetu" koji Krista uopće ne poznaju... ili će ponovno pasti njihova krv... u nekoj (već predviđenoj?) revoluciji (kakve su bile i dosadašnje)... nakon čega će se kršćani pred osudama za šutnju pravdati da su ipak govorili...?! Nastavljajući u šutnji priznavati da je bolja šnita kruha hrvatskog nego vreća smeća uvoznog (vlč. Zlatko Sudac).

Ne znam... ali more bjesni, val se pjeni... sve je isto kao u evanđelju (osim, trenutno, ishoda)... »Uvečer istoga dana kaže im (Isus): 'Prijeđimo prijeko!' Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: 'Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?' On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: 'Utihni! Umukni!' I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: 'Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?' Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: 'Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?'«

- 19:16 - Komentari (69) - Isprintaj - #

19.06.2009., petak


ŠEST SREBRENIH MEDALJA ZLATNOGA SJAJA
Svećenička godina... jedno slavlje 25. obljetnice misništva... i još neki jubileji...

Portal Informativne katoličke agencije (IKA) pun je najava o svećeničkim ređenjima sljedećih dana. Zato upravo danas - na predivnu svetkovinu Presvetog Srca Isusova - želim aktualizirati svećeništvo i svećenstvo. U Gospiću je u katedrali Navještenja BDM naš biskup Mile Bogović u zajedništvu sa svojim svećenicima svečanim koncelebriranim misnim slavljem večeras "otvorio" Svećeničku godinu.

Istaknuvši već na početku mise kako će i papa Benedikt XVI., na slavlju svečane večernje u bazilici Sv. Petra u Rimu, uvesti Katoličku crkvu u proslavu Svećeničke godine, biskup je naglasio Papinu namjeru da se ta godina slavi prigodom 150. obljetnice smrti svetoga arškog župnika Ivana Marije Vianneya, nebeskoga zaštitnika župnikâ, koji je preminuo 4. kolovoza 1859. godine.

Svećenička godina će se zaključiti u lipnju 2010., kada će se u Rimu održati Svjetski susret svećenika. Biskup Bogović podsjetio je i na pismo koje je Sveti Otac uputio svećenicima za tu prigodu. Benedikt XVI. prije svega ističe neizmjeran dar svećenika ne samo za Crkvu nego i za čitavi svijet. Spominje apostolske napore, neumorno i skrovito služenje, ljubav brojnih svećenika, bezrezervno predanih služenju Bogu i bližnjemu, unatoč teškoćama i neshvaćanjima, katkada i progonima sve do svjedočenja krvlju.

A danas je IKA donijela vijest da su se u nadbiskupijskom Gospinom svetištu u Vepricu (nedaleko od Makarske), koje neki od milja nazivaju "hrvatskim Lurdom", u srijedu 17. lipnja, u zajedništvu sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem okupila šestorica svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, koji ovih dana slave 25. obljetnicu misništva.

A ti jubilarci su moji (malo!) mlađi kolege: don Bože Ćubelić, župnik Tugara; don Nikola Golemac, župnik Neorića; don Mate Lekić, župnik Tijarice i Kamenskog; don Ante Mateljan, profesor na KBF-u u Splitu; don Vinko Sanader, župnik Gospe od Otoka u Solinu i don Jure Strujić, župnik splitske župe Spinut. Za prezbitere ih je 1. srpnja 1984. godine zaredio nadbiskup Frane Franić u župnoj crkvi Sv. Križa u splitskom Varošu. Od tada do danas vrše svećeničku službu u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Predvođeni nadbiskupom slavili su zajedničko euharistijsko slavlje u kojem su Gospodinu zahvalili na milosti poziva i na četvrtstoljetnoj svećeničkoj službi te se pred Gospodinom spomenuli svih koji su u njihov svećenički život i rad ugradili svoju ljubav, molitvu i žrtvu; od pokojnih i živih roditelja i odgojitelja, dobročinitelja i suradnika, pa sve do onih koji su po njihovoj službi došli u dodir i susret sa živim Gospodinom u njegovoj Crkvi. Ujedno su zaprosili Božji blagoslov za svoj svećenički život i rad ter zagovor Bezgrješne, nebeske Majke Marije.

Nadbiskup je u prigodnoj propovijedi istaknuo posebnost svećeničkog poziva i službe ter dragocjenost vjernih i svetih svećenika za današnje vrijeme. Slavljenike je potaknuo na iskreno i produbljeno življenje vlastitog poziva, u zajednici Crkve i s pogledom na Božju budućnost. Iskreno čestitam svim kolegama njihov "srebrni jubilej" zlatnog sjaja i radujem se s njima, kao i s njihovim vjernicima s kojima će podijeliti (tj. umnožiti) radost slavlja!

Zanimljivo, na istom mjestu prije pet godina slavili smo isti jubilej moji kolege i ja (također nas šestorica: don Petar Đonlić, don Marinko Jurišin, don Ljubo Pavić, don Pavao Pavić, don Ivan Vrdoljak i don Angelo). Svi mi, koji smo zaređeni na blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1979., na svećeničkom "srebru" imamo pet plus! Dakle, ove godine slavimo - 30. obljetnicu misništva. Nije malo, vjerujte mi!

A uskoro, točno na blagdan Sv. Petra i Pavla, u ponedjeljak 29. lipnja, naš đakon Marinko Miličević bit će zaređen za svećenika. Svečano euharistijsko slavlje u katedrali u Gospiću predvodit će naš biskup Mile Bogović. Još jedna zanimljivost: u isto vrijeme naš biskup slavi 45. obljetnicu misništva, a moj župnik Ante Luketić 15. godišnjicu! Svi se tome događaju jako veselimo zajedno s Marinkom. Preporučujem ga u vaše molitve, a ujedno vas molim da se sjetite i mene (to više što bih svakako volio biti na slavlju njegove 25. obljetnice)!

- 13:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.06.2009., četvrtak


PREDSTAVLJANJE KNJIGE U SENJU
Poziv(nica) na druženje... s razlogom...


PUČKO OTVORENO UČILIŠTE "M. C. NEHAJEV" SENJ
i
ŽUPA UZNESENJA BDM SENJ



POZIVAJU VAS
na predstavljanje knjige

HRVANJE SA SVIJETOM
autora don Anđelka Kaćunka

18. lipnja 2009. u 20 sati
u Domu kulture.


O knjizi će govoriti:

Mate Krajina, predsjednik Hrvatskog društva katoličkih novinara (Zagreb),
Tomislav Stipić, novinar Radio Senja,
i autor knjige.

U glazbenom dijelu programa nastupa ženska klapa SENJKINJE.

Dobro nam došli!


(A ja smijem dodati):
I nitko da ne dođe - sam!


- 10:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.06.2009., srijeda


JADOVNO - SUZE I DOBRODOŠLICA

Tko je koga grdio na Jadovnom i tko je kome poželio dobrotu

Osoblje koje upravlja ljudima, stvarima i biljkama na ZG-Pantovčaku sjetilo se nedavno da Glavni Stanovnik u deset dugih godina svojega zgp-života nikad nije stupio na Jadovno (kao ni "Drug Tito" u Jasenovac!)... Budući da pojedini povremeni stanovnici toga malog zg-naselja ne idu nedjeljom ni u šoping ni na kavu poslije mise, lijepo su svi zajedno sutradan po blagdanu Sv. Ante otišli na (d)ruženje po velebitskim šumama i gorama. Umjesto kave ponijeli su kamer(man)e da povijesni događaj bude zabilježen i objavljen.

A kako nad nepoznatim jamama nije zgodno pričati viceve, Glavni je "svoj govor" dobio na papiru. Jer kao što svi imamo jedinstveni matični broj i jedinstvenog anđela čuvara (pa je tako dodijeljen i Jedinstveni Broj Građaninu Prvom - JBGP - Jakić, Budo, Goldstein, Perković), tako i On "nema da brine" što će reći... Ipak, bilo je gafova, kao bumeranga...

Dakle, čim su stigli na Jadovno On je izjavio: "Kosti ubijenih u logoru Jadovno nikada neće biti ekshumirane jer su razasute u desetine (valjda desetke - m.op.) nepoznatih jama Velebita. Čini se da nikome nije niti stalo da se pronađu posmrtni ostaci tih žrtava. Oni koji su toliko posvećeni traženju mrtvih i koji prije nego li počnu otkapanja mrtvih 'znaju' tko je tamo pokopan i koliko je pokopanih."

Odmah se pametan čovjek sjeti jedne nedavne izjave o mrtvima u tenkovskim rovovima i "hudim jamama" u Sloveniji, kad je Netko jasno "ukazao" tko je u tim grobištima...! Osim toga, najstariji stanovnici toga velebitskog kraja, kao i mnogi drugi, znaju da su u jami ponad Jadovnog završili i neki koje je Šestojanuarska diktatura smatrala krivcima za Velebitski ustanak 7. rujna 1932. Zatim, u Šaranovu jamu su doista pobacani mnogi za vrijeme NDH. Ali ona je "radila" i nakon 1945. godine. Zato je i logično da neki ne žele ekshumaciju svih kostiju...!

No ostalo je nejasno je li ona poruka u izjavi upućena nekim Židovima (kao što su lideri "industrije holokausta") ili nekim Srbima (poput grlatih "pumpača" jasenovačkog mita). Ali zanimljivo je kako je saborski zastupnik Milorad Pupovac reagirao: "Mi se ovdje ne natječemo u nametnutoj nam utakmici politike žrtava i otkrivanja grobnih mjesta i mnogih stradanja... Okupili smo se ovdje da odamo počast žrtvama i da uputimo poruku onima koji su osmislili takvu politiku i takvo nadmetanje..."

A suvišno je bilo i ono usiljeno isticanje tzv. antifašizma (na početku 21. st.!), jer ispada kako je ta ANTI-priča nekima potrebna samo zato da bi se imali protiv koga boriti, tj. da to opravda smisao njihova ANTI-života... Zato vrijedi prenijeti dio komentara don Živka Kustića (JL, 16.06.2009.), u kojem se osvrće na taj komemorativni skup kod Šaranove jame, "prvog masovnog gubilišta u Nezavisnoj državi Hrvatskoj" kojim je "obilježena 68. obljetnica osnutka ustaškog logora Jadovno-Slano (na otoku Pagu)" (NL).

"Zašto je Predsjednik Republike tek ove godine pošao javno žalovati žrtve ustaškog zločina kod Jadovna na Velebitu? Zašto su se - kako čitamo - ondje okupili samo 'bivši partizani i antifašisti'? Da li to kao ljudi žalimo nad žrtvama zločina - ili se svrstavamo protiv jednih zločinaca? Hoćemo li ikada postati zreli narod koji nije ni ustaški ni partizanski? Ili će nam gubilišta biti tek dobra prilika da ponovno označimo one druge kao zločince? Ako su u doba Drugog svjetskog rata bili protivnici, zar je i danas potrebito tako se dijeliti?

Politički čelnik jedne strane kao da vodi u Jasenovac i na Jadovno - a tko onda vodi žalovanja partizanskih zločina od Dubrovnika do Bleiburga?... Molitvena žalovanja u Bleiburgu, zatim na drugim gubilištima poniženog hrvatskog mnoštva, od početka uglavnom vode crkveni predstavnici. Ona u Jasenovcu i sad u Jadovnu vode 'bivši partizani i antifašisti'. Takvom podjelom nećemo izaći iz vremena sustavne mržnje.

Ako se tako nastavi hrvatsko društvo sve će se dublje dijeliti. To što je ove godine na Bleiburgu govorio istaknuti predstavnik Vlade, odnosno HDZ-a, nije promijenilo ustaljeno ozračje. To što u Jasenovcu uz vodećeg antifašista progovori koju riječ i neki od mjesnih župnika - također ne mijenja raspoloženje. Bleiburg se širi do Dubrovnika, preko Macelja, Žumberka i mnogih mjesta. Jasenovac se, eto, utvrđuje na Jadovnu, mogao bi i na Pagu i drugdje. Kao da se protivnici ukopavaju u rovove, a hoće li se ikad neki sastati i dogovoriti kako bismo te bolne uspomene zajedno iskreno žalili.

Usput - kad bi o tome bila riječ - nije 'holokaust počeo na Velebitu', jer je u staroj Jugoslaviji prisilno u pravoslavlje bilo prepisano više od 200 tisuća katolika."


Tako zbori mudri don Živko. A ja ću osvrnuti još samo na primjedbe i komentare onih koji ne znaju da natpis "Dobro došli u Jadovno!" (koji je M. Pupovcu natjerao suze na oči!) nije bio namijenjen sudionicima te komemoracije (14. lipnja), nego je postavljen već sredinom svibnja. Budući da je u Jadovnom, koje pripada župi Trnovac (desetak kilometara od Gospića), već 1967. godine zalaganjem tadašnjeg neumornog župnika pok. Josipa Kapša sagrađena kapela Marije Pomoćnice (blagdan 24. svibnja), otada se župljani i mnogi drugi hodočasnici uoči blagdana i na sam blagdan (obično se prenosi na sljedeću nedjelju) u velikom broju okupljaju u tome malom i predivnom velebitskom mjestu (u kojem danas živi samo jedna obitelj!). A vrlo svečano (zaslugom župnika i udruge iseljenih župljana!) bilo je i u subotu 23. svibnja, na molitvenom bdijenju i večernjoj misi (koju je uz prigodnu propovijed predvodio gospićki vikar), nakon koje je mnoštvo s upaljenim svijećama, molitvom i marijanskim pjesmama prošlo krug u procesiji s Gospinim kipom. Poslije duhovnog programa druženje je nastavljeno uz veliki tradicionalni krijes, razgovor, piće i ples. Slično je bilo i sutradan u nedjelju 24. svibnja.

Na kraju želim također naglasiti da je uzalud trud nekim "sviračima" koji žele ogaditi ime JADOVNO - (jer ono ne označava samo Šaranovu jamu i mjesto tragičnog stradanja - uostalom kao ni nazivi njemačkih mjesta Buchenwald, Dachau... a to se odnosi i na JASENOVAC, kojima se tako nepravedno ističe samo negativni predznak i tragična etiketa), jer ono je također mjesto molitve i pozitivnih vibracija. A sličan pritisak vrši se već desetljećima također na cijelu Hrvatsku i na hrvatski narod, poglavito redovitim kampanjama onih koji i nove generacije Hrvata (kao i Nijemaca, Talijana..., pod vidom odnosno maskom bezazlenog i važnog "povijesnog nezaborava") pogubno opterećuju zločinima iz prošlosti!

Dakle, natpis dobrodošlice u Jadovno podignut je onima (među kojima sam i ja bio) koji su s plemenitim namjerama došli za blagdan Marije Pomoćnice na divnu komemoraciju ljubavi (a ne nekakav "dernek"), u kojoj su iskazali pijetet stradalima ter molili i za žrtve Jadovna, i za sve nedužne hrvatske žrtve čije su kosti rasute po znanim i neznanim grobištima diljem svijeta... Jer mi imamo 14-stoljetno iskustvo da je Marija velika pomoćnica i nada Hrvatâ! Fidelissima Advocata Croatiae! Ona nam i na početku 21. stoljeća ostaje "mundi melioris origo" (početak boljega svijeta) i siguran putokaz prema budućnosti, zajedno sa svim narodima s kojima nam je Gospodin dodijelio suradnju, supatnju i suhodnju prema Vječnosti.

- 21:51 - Komentari (24) - Isprintaj - #

TENIS U GOSPIĆU I TENIS U HRVATSKOJ

Čiji su "medvjedi" prvi igrali "bijeli sport"...

Poslije svih onih "teških" tema, evo konačno jedna lagana i opuštajuća - sportska! Neka bude - tenis!

Taj sport se u Hrvatskoj igrao već u 19. stoljeću, pa se uz streljaštvo, mačevanje, sklizanje i nogomet svrstava u naše najstarije športove. Na prve tragove tenisa u nas nailazimo oko 1878. godine. Pouzdano se tako zna da su tada već sedamdesetih godina predprošlog stoljeća postojala travnata teniska igrališta u Zagrebu, Samoboru i još nekim mjestima. U Zagrebu se u to vrijeme tenis igrao i na nekoliko privatnih terena – igralištu zagrebačkih srednjih škola zvanom "elipsa" iza zgrade muzeja Mimara, u vinogradu u Zelengaju, na tratini kod dr. Franje Bučara na Josipovcu ter kod Jelačićevih na Sofijinom putu.

Časnici su pak potkraj 19. stoljeća igrali tenis na terenima kraj kasarni u GOSPIĆU, Karlovcu, Ogulinu, Osijeku, Splitu, Zadru i Zagrebu. Najstariji i najpouzdaniji podaci o igranju tenisa u našoj zemlji potječu međutim iz 1881. godine i vezani su za Županju i dolazak nekolicine engleskih poslovnih ljudi u te krajeve, koji su slobodno vrijeme provodili igrajući nogomet i tenis.

No, počeci organiziranog bavljenja tenisom u Hrvatskoj vezani su za dva stara i istaknuta športska društva, ZKD i HAŠK, te za ime svestranog športaša i najagilnijeg i najuspješnijeg športskog djelatnika u prva tri desetljeća 20. stoljeća – HINKA WURTHA. Sve dok nije sa svojim prijateljima i istomišljenicima 1903. godine osnovao HAŠK, Wurth je u ZKD-u djelovao kao sklizač, skijaš i tenisač.

Prvo tenisko igralište po pravilnim dimenzijama u Zagrebu sagrađeno je po makadam sustavu, prema uputama iz jednog njemačkog priručnika, i nalazilo se na prijašnjem sklizalištu u Zapadnom perivoju. Za taj događaj vezan je i osnutak prve teniske sekcije u ZKD-u, koja se ujedno smatra i prvom organiziranom sekcijom teniskog športa u Hrvatskoj.

Puni zamah teniskog športa u Hrvatskoj ostvaren je tek osnivanjem teniske sekcije u HAŠK-u 1905. godine, kojoj je prvi predsjednik tog društva Hinko Wurth posvetio posebnu pažnju. Inače, igrali su članovi HAŠK-a i dalje kao i ZKD-a na igralištu realne gimnazije iza muzeja Mimara koje je u to doba bilo jedino u Zagrebu uz nekoliko privatnih terena.

Veliki događaj za zagrebački i hrvatski tenis bio je 1906. godine kada je u Mihanovićevoj ulici sagrađeno osam novih igrališta, od kojih su jedno, sve do 1912. godine kada su u Maksimiru dobili svoje vlastito igralište, koristili HAŠK-ovi tenisači i tenisačice. Tereni ZKD-a i HAŠK-a bili su izvedeni po svim pravilima, poput onih u Austriji i Mađarskoj te u većini razvijenih europskih zemalja, što je znatno doprinijelo bržem razvitku teniskog športa u nas. Na svojim igralištima u Mihanovićevoj ulici ZKD je 1909. godine priredio svoj prvi turnir ujedno i prvi turnir uopće odigran u Zagrebu.

Dakle, kako je očito iz navedene povjesnice (koja se nalazi na portalu www.puncec-tenis.com), i Gospić se može podičiti lijepom teniskom tradicijom i kulturom (što bi, među ostalim, u nekim glavama konačno moralo srušiti, ili bi barem trebalo ukloniti, predrasude o Lici i Ličanima - kao da su možda npr. medvjedi igrali tenis međusobno ili možda...?). Zato je 22. srpnja 2000. godine svečano obilježena 100. godišnjica igranja tenisa u Gospiću i Hrvatskoj ter je povodom toga otvoreno novo igralište. Novi teniski klub "Gospić" osnovan je 20. studenoga 1999. godine - što znači da ove godine slavi 10. obljetnicu, ima 30 aktivnih članova i član je Teniskog saveza Hrvatske.

Mnoge se zanimljivosti vezuju uz pojedine klubove, koje ih čine posebnima, a neke se mogu svrstati u rubriku bizarnosti ili pak u povijesne događaje. Za gospićki teniski klub takva je posebnost prvi teniski meč jednoga svećenika (5. lipnja 2009.), što je, kažu, u stoljetnoj povijesti teniske tradicije u gradu na Novčici nezabilježen događaj.

Posjetiteljima i prijateljima Don Bloga ostavljam da pogađaju o kojem je svećeniku riječ, (kojim je rezultatom taj meč završio?) i da prognoziraju u koju će rubriku taj događaj biti svrstan za stotinu godina. Ja se pak time ne zamaram. Ja samo pjevam... tj. igram...

- 09:29 - Komentari (27) - Isprintaj - #

14.06.2009., nedjelja


KRALJEVSTVO BOŽJE I NAŠA STRPLJIVA SURADNJA

Razmišljanje uz 11. nedjelju kroz godinu

Isus je često svoju nauku ljudima tumačio i približavao slikama i primjerima iz prirode. Suvremeni je čovjek, posebno pod utjecajem medija i tzv. virtualnog svijeta, nažalost izgubio vezu s prirodom i time sa stvarnim životom. Evo što Isus danas želi reći: Kraljevstvo je nebesko kao malo sjeme koje naraste i postane veće od svega povrća.
Kako to razumjeti? Jer rast pretpostavlja i vrijeme i strpljivost. To dobro znaju svi koji obrađuju zemlju.

Ali danas, u ubrzanom ritmu života, čak je i vjernik u napasti da izgubi strpljivost, a posebno evanđeosku strpljivost. Ovo je posebno važno za djecu i mlade, a za sve je važno npr. u odnosu na ponašanje u prometu. Znademo da je svakog vikenda nekoliko mrtvih - a najčešće ginu mladi u ranim jutarnjim satima! Među ostalim i zato što jurnjava u videoigrama, kao i u akcijskim filmovima koje svakodnevno gledaju, utječe na njihovo ponašanje - ne uči ih strpljenju, nego potiče adrenalin i pojačava njihovu mladenačku agresivnost! Djeca sve traže odmah. A trebaju se učiti strpljivosti! Zato bi suvremeni čovjek morao ponovno učiti od prirode u kojoj sve teče mirno i bez skokova.

Tako se i Božja riječ poput zrna koje klije i polagano raste, u nama razvija prema mjeri naše vjernosti. Danas nas Isus svojim prispodobama želi poučiti da je Bog strpljiv i da se njegova volja uvijek ispunja na onima koji su mu otvoreni. Stoga je potrebno da i mi budemo strpljivi i prožeti nadom i da surađujemo s darovima Duha Svetoga.
Dakle, općenito je u životu potrebno strpljenje, ali ono je osobito važno u odgoju! Nažalost, najčešće se postupa suprotno - čim dijete krikne, mama odmah trči - zato što ima samo njega! Zato je jedno ili dvoje djece lako podići i školovati, ali ih je jako teško odgojiti, učiniti od njih čovjeka!! Prije, dok je bilo više djece u obiteljima, djeca su od početka učila strpljenje, znala su da svi ne mogu sve dobiti u isto vrijeme.

Ali kad god pomislim na Duha Svetoga, sjetim se naših krizmanika - što će biti s tom djecom, hoće li iskoristiti darove koje su primili ili će ih zakopati kao onaj lijenčina iz evanđeoske priče o talentima? O tome bismo svi morali stalno razmišljati i nešto poduzimati, jer vidimo da mnogo toga ide ukrivo! Jučer smo proslavili Sv. Antuna - on je žestoko grmio protiv zlih običaja! A danas kršćanski roditelji samo sliježu ramenima i kažu da su nemoćni, postaju ravnodušni, prihvaćaju zlo kao nešto normalno.

Ali to nije normalno! Jer ne može zlo stablo dati dobre plodove. Naime, poslije krizme djeca ulaze u presudno razdoblje života - proljeće života. Ali to je također razdoblje života kad đavao najuspješnije lovi žrtve - izravno ili preko svojih slugu: disko, droga, nemoral, ludovanje u vožnji... Zapravo, sva se ta zla danas kao sotonini "stručni predmeti" uče u disko-klubovima - oni su zapravo danas prave pravcate đavolje škole smrti - duhovne i ponekad tjelesne smrti! To je istina, sviđala se nekome ili ne...!

Oznaka je mladosti da misli kako proljeće života nikad neće proći i zato samo želi brati cvijeće. Jabuka ima prekrasan cvijet. Ali tko obere sve rascvjetane grane da bi ukrasio kuću - neće ujesen ubrati nijedan plod! Znademo, nažalost, da će nekima oluje života potrgati grane! Zato svi zajedno moramo više i ozbiljnije razmišljati hoće li rascvjetane grane naše današnje mladosti donijeti plodove u jesen života?

Koliko njih će sklopiti sakrament svete ženidbe čiste duše i obraza, a koliki će glumiti mladenačku bjelinu a u sebi će biti zgaženi i potrošeni, jer su žurili sve iskusiti što prije! A znademo - tko posadi u zemlju zgaženo ili uvenulo cvijeće, dobit će samo trulež. Moramo shvatiti da je glavni problem svijeta danas - kvarenje žene (već od mladosti) i guranje (uvlačenje) mladih u mrak, buku i bijes - gdje vladaju alkohol, droga i nemoral.

Ali nema obnove pojedinca, naroda ni svijeta dok se to ne promijeni! Bez bitnog zaokreta u tome - nema procvata Crkve, nema napretka naroda, a nema ni izgradnje Kraljevstva Božjeg!

I što će na kraju ostati? Isus nam je rekao: "Ne bojte se, malo stado!" On i danas govori o sitnom, malom sjemenu koje izraste u veliko stablo. Dakle, ne trebamo se bojati malenosti. Kao što je važno da zrno kukuruza koje sijemo bude zdravo, da krumpir koji sadimo bude zdrav, tako je važno da mi budemo u sebi duhovno i moralno zdravi! Samo tako ćemo biti sjeme bolje budućnosti naše Crkve i našega naroda. Samo ona naša mladež koja bude naučila vrlinu strpljivosti, koja zadrži ljepotu čistog naraštaja, bit će temelj naše budućnosti. Sve drugo, završit će na duhovnom smetlištu "novog svjetskog poretka".

Zato, nemojmo se bojati ni sramiti biti Božja grančica, koju spominje prorok Ezekijel, jer Bog će dati da se od te njegove, makar male i ponizne grančice, razvije ne samo veliko stablo nego i golema šuma Božjih stabala! Ali za to nam je potrebna strpljivost, evanđeosko strpljenje.

Bog je strpljiv i njegova se volja uvijek ispunja na onima koji su mu otvoreni njegovu Duhu. Božje kraljevstvo, koje je sakrivena zbilja, po Crkvi raste i preobražava svijet. Bog od nas traži strpljivu i vjernu suradnju kako bi se Nebesko kraljevstvo razvilo i preobrazilo svijet.
Pa, braćo moja, jesmo li dovoljno svjesni da smo - Božji suradnici!

- 12:30 - Komentari (38) - Isprintaj - #

13.06.2009., subota


SVETI ANTUN I LEPA BRENA

Hoće li mnogi vjernici koji danas proslave Sv. Antu otići na koncert u Arenu?

Otkad je jedan tjednik objavio, i to kao udarnu temu s fotkom na naslovnoj stranici, da je Fahreta Jahić, udata Živojinović, u vrijeme rata išla u Brčko "dizati moral" agresorskoj vojsci, u Hrvatskoj i u BiH ne prestaju polemike, prijepori i prepucavanja treba li toj srpskoj pjevačici umjetničkog imena Lepa Brena dopustiti ili zabraniti koncerte. Jer upravo danas, na blagdan Sv. Ante Padovanskog, ona će, kako se najavljuje, "zapaliti zagrebačku Arenu". Da budem iskren, odmah me je ta tema zagolicala, ali nešto je u meni pružalo otpor komentiranju toga fenomena. Također, bila mi je pomalo sumnjiva Brenina fotografija koja se isticala kao corpus delicti - naime, imalo stručnije oko moglo je odmah pretpostaviti ili barem posumnjati da je riječ možda o sceni iz spota u vrijeme rata.

Danas, s ipak relativno pristojnim vremenskim i emotivnim odmakom od svega što se zbivalo "u tom strašnom času", ne pledirajući nimalo za zaborav - kao što neki blogeri sugeriraju da su "svi jednako krivi" pa se sada svi jednako trebamo uhvatiti za ruke i zaplesati u Breninu kolu jer "čaše se razbijaju i toplo je oko srca i jednima i drugima kad ona PEVA"! (@callgirldiary) - smatram da svemu tome treba realnije i razboritije pristupiti, a ne uporno nešto deplasirano i neodrživo "tupiti".

Najprije, ako je doista nešto inkriminirajuće u Breninoj "ratnoj biografiji", neka to poznati i vješti medijski istražitelji ispitaju i objave pa potom "neka to riješe institucije sistema, tj. neka pravosuđe obavio svoj dio posla" - kako bi rekao Netko s Pantovčaka. Nakon toga će biti lakše procijeniti stupanj prikladnosti ili moralnosti njezina estradnog gostovanja. Posebno u onim krajevima gdje se njezin nastup može doživjeti kao grebanje starih rana, premda će uvijek biti pojedinaca koji će imati takav osjećaj. Ali ako stvarno nema ništa sporno odnosno ako je "situacija čista" tako da se realno može procijeniti kako je riječ samo o događaju iz djelokruga showbizza, onda je doista u glavama mnogih (politikanata) potrebno prešaltavanje.

Međutim, u cijeloj toj halabuci oko pitanja je li Brena išla u Brčko "vadit familiju" ili se ogriješila o ratnu etiku, neki polemiku svode na prijepor oko glazbenih žanrova. Pritom se stvara privid, tj. nameće se stav da su NARODNJACI čisto zaglupljivanje naroda, a ROCK kao da je masovna visoka znanstvena izobrazba! Tome nije potreban nikakav komentar, to više znamo li da brojna publika sluša jedno i drugo. A to se odnosi i na kršćanske vjernike!

Zatim, budući da su i neka druga imena s bivše yu-scene spominjana u sličnom kompromitirajućem "ratnom kontekstu", valja upitati u čemu je bitna razlika između Brene i Čolića, ili između Bajage i Balaševića! Osim toga, čudno je da nekima smeta Brena, a istodobno im je na očima i mozgu takva "mrena" da ne vide koliko je pogubniji nastup npr. Marilyna Mansona, ili heavy metal skupine Iron Maiden i mnogih drugih okultista i otvorenih sotonista...

Također, kako se uz narodnjake vezuje alkohol, a droga uz rock (dakle, ili se loče ili se fiksa, šmrče, puši…) - zanemarujući činjenicu da su bitne poruke koje slušatelji "piju" i "gutaju" - opći bi zaključak mogao glasiti: "princip je isti - ostalo su nijanse!"

Dakle, može li Brena u milijunskom gradu poput Zagreba, računajući i susjedne zemlje, napuniti "Arenu"? Zar je to neka senzacija? Zato, tko ne voli njezinu pjesme, neka ostane kod kuće. Kao što npr. meni ne pada na pamet da niti iz znatiželje poslušam išta iz njezina repertoara. Draži mi je Sveti Ante.


PS&NB: Svima koji nose ime po "svecu svega svijeta" - čestitam imendan!


- 09:26 - Komentari (31) - Isprintaj - #

12.06.2009., petak


500 - MOJ MALI JUBILEJ!

Ovo je moj 500. post!!!

Tko je to mogao zamisliti 17. siječnja 2007. godine?!

Bože dragi, što se sve otada dogodilo - koliko je različitih ljudi
i ideja ovuda prodefiliralo, koliko se energije uložilo i rasulo,
koliko je bilo pljuvačine i govora mržnje, ali nadasve - koliko ljubavi...!

Pozdrav i blagoslov svima & mir i dobro!





- 13:57 - Komentari (18) - Isprintaj - #

11.06.2009., četvrtak


SLOBODNO TIJELOVO I ZABRANJENI KRIŽ
Javno značenje tijelovske procesije i sloboda ispovijedanja vjere (npr. u školi)...

O današnjoj svetkovini obična Wikipedijina informacija kaže sljedeće:
Tijelovo je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa).
Za Katoličku crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica Sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.


Međutim, ta informacija ne navodi veliku posebnost današnjega blagdana - euharistijsku procesiju! Naime, slaveći ovaj blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove slavimo Isusa prisutnog u Euharistiji, to je jasno, ali - zašto se danas sakrament euharistijskog Isusa ne slavi samo u crkvi nego se iznosi i slavi i izvan crkve?

Ovdje valja najprije podsjetiti da se na počecima Crkve euharistija slavila u kućama, potom u katakombama, nazivala se "tajna disciplina" i nije bila pristupačna svima, a Sv. Toma Akvinski u 13. stoljeću govorio kako oni koji ne vjeruju ne smiju tijelo Kristovo ni kušati ni gledati. Međutim, ipak je razvoj pobožnosti u Crkvi doveo do toga da se euharistijski Isus iznio na ulice i trgove sela i gradova, što se čini samo jednom u godini - na blagdan Tijelova.

Taj izlazak iz Crkve kao da hoće reći da Euharistija ima ne dva nego tri dijela. Naime, služba Riječi i euharistijska služba dva su dijela slavlja u crkvi, a treći je dio također važan. On ima sljedeće značenje: nakon izlaska iz crkve kršćani žele i civilni život, tj. život grada i sela, život društvene zajednice prožeti Euharistijom. Dakle, euharistijska procesija označava želju i nastojanje vjernika da i u svakodnevnom životu i u svojim građanskim dužnostima žive s Isusom Kristom, da i po njima Njegovim svjetlom, Njegovom ljubavlju i Radosnom vijesti bude osvijetljen svaki kutak Domovine.

Nažalost, kao što je Sv. Julijana na mjesecu spazila mrlju, tako i danas ima onih koji na "euharistijsko Sunce" nabacuju različite mrlje. Zapravo, oni - na sramotu nekih vjernika, premda na vlastitu štetu - lako (za svoje ciljeve) "u Kruhu prepoznaju Onoga koji je visio na Križu". To sjajno opisuje briljantna priča genija Gilberta Keitha Chestertona (1874.-1936.), engleskog pisca obraćenika (1922. pristupio je katolištvu). U djelu KUGLA I KRIŽ opisuje zgodu i razgovor između profesora Lucifera i redovnika fra Mihovila tijekom leta zrakoplovom. U trenutku kad su bili iznad londonske katedrale profesor je izgovorio strašnu psovku protiv KRIŽA. Fratar mu tada reče: "Razmišljam godi li ti ta psovka", te ga zatim pozva da čuje sljedeću priču.

"Već sam upoznao čovjeka poput tebe; i on je mrzio RASPELO. Izbacio ga je iz svoje kuće, s vrata svoje žene, čak i sa slika; govorio je da je ružno, simbol barbarizma, protivno radosti i životu. Razbjesnio se još i više – jednoga se dana uzverao na crkveni toranj, otrgnuo KRIŽ s njega i bacio ga s visine. Završio je tako što se ta mržnja pretvorila najprije u delirij a zatim u mahnito ludilo.
Jedne ljetne večeri se zaustavio pušeći lulu pred podugačkom ogradom. Nije treperilo nikakvo svjetlo, nije se micao ni list, ali je on vjerovao kako vidi tu dugu ogradu pretvorenu u postrojbu KRIŽEVA spojenih jedan na drugi uz brijeg i niz dol. A onda, vrteći štapom, krene prema ogradi, kao da su ispred njega neprijateljske postrojbe. Cijelom dužinom ograde povadio je i polomio svaki kolac na koji je naišao.
Mrzio je KRIŽ, a svaki je kolac za njega bio KRIŽ. Stigavši kući, opet je posvuda vidio KRIŽEVE. Rastrgao je namještaj, založio vatru, a sutradan su njegov leš zatekli u rijeci."

Na oštar pogled profesora Lucifera stari fratar odgovori da ta priča, premda ju je upravo izmislio, dobro iskazuje ono što čine profesor i njegovi bezvjerni prijatelji. "Počinju lomljenjem KRIŽA, a skončavaju razaranjem postojećeg svijeta!"

Poticaj za ovako intoniran post - spajanje "euharistijske kugle" i Luciferova trganja križa - dala mi je najnovija informacija da se slično događa i danas, na početku 21. stoljeća. Naime, upravo ono što smo doživljavali u totalitarnom komunizmu - kada u školi, u vojsci, na radnom mjestu... nigdje u javnosti nije bilo dopušteno, tj. bilo je zabranjeno čak i osobno isticanje KRIŽA - ponovno se događa anno Domini 2009. u Hrvatskoj! Nevjerojatno, ne u Kini, na Kubi, u Koreji... ne u nekim zemljama strogog šerijata... ne negdje tamo daleko... nego u jednom našem gradu, u jednoj biskupiji koja nosi naziv po dvama gradovima (kao što je npr. Splitsko-makarska, Đakovačko-osječka...)...

Pa što se to dogodilo? Žalosno je što ovaj lijepi blagdan moram kvariti takvom mrljom, ali istina je:
Profesorica/učiteljica je u razredu učeniku zapovjedila da skine KRIŽIĆ koji je imao na lančiću...!!! Što to znači? Je li to najava novog pedagoškog totalitarizma ili je ostatak staroga... ili...?
Tijelovo je blagdan i praznik, a KRIŽ još uvijek u javnosti nema slobodu!?

- 13:35 - Komentari (25) - Isprintaj - #

10.06.2009., srijeda


DUHOVNOST I PSIHIJATRIJA
Što koristi čovjeku ako zadobije čitav svijet, a izgubi dušu

Upravo pod tim naslovom i podnaslovom objavljena je nedavno jedinstvena knjiga, koja je 9. lipnja predstavljena u dvorani gospićkog Kulturno-informativno centra. Knjigu je objavilo Sveučilište u Rijeci, i to kao prvi sveučilišni udžbenik te vrste kod nas.

O knjizi Duhovnost i psihijatrija - Što koristi čovjeku ako zadobije čitav svijet, a izgubi dušu govorili su autor prof. dr. Đulijano Ljubičić, pročelnik Klinike za psihijatriju riječkog KBC-a i profesorica Anđela Jeličić, magistrica teologije sa specijalizacijom iz biblijskih znanosti i asistentica na katedri Sv. pisma na Teologiji u Rijeci, koja je za knjigu napisala predgovor. U glazbenom dijelu programa su sudjelovali učenici gospićke glazbene škole Nikola Perišić i Jurja Fajdić izvođenjem skladbi na klaviru. Program je vodio dr. Ivan Sesar, predsjednik gospićke podružnice HLZ-a, a predstavljanju, koje je privuklo veliki broj zainteresiranih, nazočili su također biskup gospićko-senjski dr. Mile Bogović, zamjenica gradonačelnika grada Gospića Marta Grgurić, ravnateljica Opće bolnice u Gospiću Marija Vrkljan-Ilijevski i drugi.

Knjiga koja stručno obrađuje "partnerstvo" psihijatrije i duhovnosti kod nas je velika novost. Ona je zapravo odgovor na slična strujanja u Americi gdje se duhovnost već proučava kao zaseban predmet na pojedinim medicinskim fakultetima ter se uz biološki, psihološki i socijalni element prihvaća kao važna sastavnica ljudske osobnosti. Ova knjiga već je predstavljena u Opatiji na susretu hrvatskih psihijatara, zatim u Ohridu na jednom međunarodnom susretu i drugdje. Sam autor, prof. Ljubičić, vrlo je emotivno doživio svoj ponovni dolazak u Gospić, gdje je boravio u vrijeme Domovinskog rata - od početka studenoga 1991. - kao (liječnik) dragovoljac.

Gospićko predstavljanje knjige-udžbenika u prvom je dijelu obavljeno prikazom sudjelovanja dr. Ljubičića i mr. Jeličić u emisija dr. Veljka Đorđevića na Otvorenoj televiziji, a u drugom dijelu su autori odgovarali na pitanja posjetitelja.

Već sam sadržaj knjige privlači veliku pozornost jer obrađuje utjecaj duhovnosti u terapeutskom postupku pri raznim poremećajima, kao što su npr.: poremećaji u dječjoj i adolescentnoj dobi, shizofrenija, sumanuti poremećaji, depresija, bipolarni poremećaji, aksiozni i panični poremećaji, bolesti ovisnosti, trauma i PTSP, gerontološki poremećaji, poremećaji spolnog identiteta i seksualne devijacije, samoubojstva itd.

Prof. Ljubičić svoje je teze (naglasivši da je riječ o praksi a ne o teoriji!) među ostalim ilustrirao rezultatima istraživanja u svijetu, koji su pokazali značajna poboljšanja u postoperativnom postupku i uspješnije izlječenje kod ljudi koji su imali jaču vjeru odnosno duhovnost.

U intervjuu u Novom listu (1.4.2009. - prilog Novi list plus) dr. Ljubičić kaže:
Duhovnost može pomoći kod svih psihijatrijskih dijagnoza i nema čovjeka bez unutrašnjih resursa koji pomažu i liječe, samo te resurse treba prepoznati. Moderna psihijatrija doista postaje holistička, odnosno integrativna – cilj joj je vraćanje čovjeka u njegovu funkcionalnost, u obitelj i na radno mjesto; podizanje kvalitete njegova života. Sve se to postiže ne samo lijekovima, već shvaćanjem da je čovjek kompleksno biće, biološko, socijalno, psihološko i duhovno biće. Od tog integrativnog dijela zadnji segment koji se sada u medicini razvija je duhovnost.

- 15:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #

09.06.2009., utorak


VAPAJ ZA POMOĆ!
Pomozimo @šumarki skupiti novac za liječenje!

Nisam mislila da ću ovo ikada morati napraviti…
I moram priznati da je neugodno...
Možda ste primijetili da u zadnjih godinu dana gotovo i ne planinarim. Razlog tome je bolest koja iscrpljuje, fizički, psihički, a sada i financijski.

Idemo redom,
za one koji ne znaju ja sam Irena Beuk, na blogu ŠumarKA, na planinarskom forumu Larix. Imam 35 godina, po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim u Hrvatskim šumama, UŠP Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma kao taksator. Prije godinu dana dijagnosticiran mi je tumor na mozgu.
Operacija je obavljena 13. 06. 2008. i tumor je u potpunosti odstranjen. Biopsija je pokazala da se radi o zloćudnom tumoru. Odradila sam 30 tura zračenja i 6 ciklusa kemoterapije. Zadnju sam primila prije dva mjeseca.

U ožujku mi je potvrđen recidiv. Zlo se vratilo. Operacija je bila 12. 05. 2009. Tumor je kao i prvi put odstranjen u cijelosti. Tu sada dolazim do problema. Onkolog mi za liječenje preporučuje Temodal, kao najučinkovitiji lijek za moj tip tumora. Problem je u tome što za taj tip tumora Temodal nije na listi lijekova HZZO-a, odnosno trebala bi ga sama platiti. Liječenje za običnog smrtnika nije baš jeftino i stajat će između 100 000 i 150 000 kuna. Ne znam točno jer se doze određuju prema visini i težini pacijenta. Moja obitelj i ja možemo pokriti dio troškova, ali ne možemo cijeli.

Temodal nije garancija da ću ozdraviti, niti da se tumor opet neće vratiti, ali mi je trenutno najbolja opcija za liječenje.

Patološka dijagnoza mog tumora je Ganglioma anaplasticum. Ako ju potražite putem googla naći ćete vrlo malo podataka o toj vrsti tumora.
Onkolog je potvrdio da je taj tip tumora vrlo rijedak.

Mislim da je to ovo

zlo

U fazi sam sakupljanja financijskih sredstava za liječenje, ako mi netko od vas ima želju pomoći svojim skromnim prilogom, može ga uplatiti na moj tekući račun.

Raiffeisen Bank
Irena Beuk
Br. računa 2484008-3216323110

evo, otvorila sam i devizni račun isto kod RBA

SWIFT: RZBHHR2X

IBAN: HR04 2484 0083 2900 1552 8

bank number: 2484008

Acc.NO: 3290015528



Unaprijed Vam se svima zahvaljujem i nadam se da ćete još dugo, dugo uživati u mojim fotografijama i izvještajima s izleta.

-------------------------------
PS&NB:
Prenosim ovaj blogeričin vapaj za pomoć, s iskrenim i žarkim poticajem svima koji mogu neka, vođeni ljudskim i/li kršćanskim osjećajima priteknu u pomoć!
Dobro je činiti dobro!
Sve što činimo drugima - sebi činimo!
"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!"
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima!"



- 00:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #

08.06.2009., ponedjeljak


NOVA BITKA NA KRBAVSKOM POLJU

Učilica djeci daruje hrvatsku zemlju!

IDEJA:
Na Krbavskom polju održava se nova bitka. Bitka u kojoj ovaj put pobjeđuju "naši" i to svojim znanjem.

Naime, finale Trke znanja 2 u kojoj pobjednik ili pobjednica osvaja stvarnu hrvatsku zemlju održava se na Krbavskom polju. Tako je odlučio Savjet Učilice u sastavu: akademik Josip Bratulić, prof. dr. Ivan Šugar, prof. Marijan Bušić i fra Ilija Živković.

Tako će ova bitka biti dobivena, za razliku od one iz 1493. godine kada je hrvatska vojska namamljena u stupicu i poražena. U ovoj će pobijediti znanje, trud, upornost i ljubav.
Finalisti osnovnoškolci svojim će primjerom pokazati kako se za zemlju treba boriti, voljeti je i darovati joj znanje. Pobjednik ili pobjednica bit će drugi osnovnoškolac kojeg će Učilica nagraditi stvarnim zemljištem i učiniti pravim zemljoposjednikom.
Tko je novi Zemljo-Posjednik?

VIJEST:
Finalno natjecanje Trke znanja 2 za 10 najuspješnijih natjecatelja, učenika osnovnih škola iz čitave Hrvatske koji su tijekom godine sa svojim rezultatom u igri znanja odnosno rješavanja zadataka na Učilici dobili mogućnost boriti se za glavnu nagradu - pravo zemljište u Republici Hrvatskoj, održano je 6. lipnja na Udbini.
Sudionike finala s roditeljima i organizatorom natjecanja tvrtkom Markottel dočekao je na Udbini uz gradilište Crkve hrvatskih mučenika gospićko-senjski biskup Mile Bogović ter ih upoznao s idejom gradnje hrama zahvalnosti za sve mučenike kroz povijest na hrvatskim prostorima.
Akademik Josip Bratulić, inače član savjeta Učilice govorio je o graditeljskim značajkama hrvatske sakralne arhitekture, dok je organizator Trke znanja Željko Markota istaknuo da su se pred 600 godina na Krbavskom polju borili za zemlju oružjem a danas znanjem.
Pobjednik Trke znanja 2 i osvajač zemljišta je učenik 6. razreda iz Biograda na Moru Josip Turić.

……………………………

Posjetite www.krbava1493.com - web stranicu s informacijama o novoj bitki na Krbavskom polju.

- 15:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.06.2009., subota


ZAŠTO JE "JUSTITIA ET PAX" PROMAŠILA PENAL
Čemu služe i komu su upućene poruke u najnovijoj izjavi spomenute komisije HBK

Točno unaprijed znadem kako će neki reagirati: Don Kaćunko mora biti kontra!
Ali to je krivo. Jer ni u ovom slučaju, ni bilo kada ne vodim se principima "larpurlartizma". Zato se, bez obzira na pojedine pozitivne ocjene uglednih i poštovanih medijskim imena, usuđujem iznijeti sasvim suprotan "umjetnički dojam"! A on glasi: Komisija "Justitia et pax" (KJP) - svojom je najnovijom izjavom promašila "prazan gol"! Evo (barem u natuknicama) zašto.

1. Znaju li gospoda iz KJP otkad već u praksi NE VRIJEDI (sva isticanja moja!) "izvorno značenje politike kao brige za zajedničko dobro"? Gdje to danas funkcionira? Gospodo, molim vas objasnite to vaše vrijedno pravilo anglo-američkom establishmentu i financijskoj internacionali, a ne hrvatskim vjernicima i građanima! Također, iziđite konačno iz političkog romantizma 19. stoljeća!

2. Opisujući korijene i uzroke velike globalne krize članovi KJP daju točnu dijagnozu: "Danas prevladavajući FINANCIJSKI KAPITALIZAM razgradio je onaj prethodni, industrijski, u kojem se bila uspostavila kakva-takva ravnoteža između ljudskog rada i kapitala. Taj novi SUPER-KAPITALIZAM poticao je na nerazumnu potrošnju i sve veće zaduživanje, pa je razvio čitav niz složenih i mutnih financijskih 'proizvoda', u koje je upakirao i tražbine koje nema tko vratiti (američke hipotekarne zajmove), a sve zbog postizanja skandaloznih ekstra-profita. Taj kockarski KAZINO-KAPITALIZAM izložio je gubitcima mnoge štediše i investitore, pa su u vjetar otišle tisuće milijarda dolara, eura i kuna, a milijuni ljudi ostali su bez posla, doma, mirovina i ušteda.

A kad je gospodarski pad zahvatio čitav svijet (recesija), NEOLIBERALNI BANKARI i ŠPEKULANTI, koji su još jučer rogoborili protiv države i prava – u stilu država je preskupa, norme koče biznis... zavapili su u pomoć upravo – državi! I dogodila se velika nepravda: zbog rizika propasti čitavih gospodarstava, države su javnim novcem pritekle u pomoć privatnim interesima, prvo bankama i osiguravajućim društvima, a potom i gospodarstvu. I ne samo nepravda, nego i apsurd: prekomjernu privatnu zaduženost počelo se "liječiti" sve većim javnim zaduživanjem, koje opterećuje i sadašnje naraštaje i one koji dolaze. A umjesto da KAZNE HAZARDERE i POHLEPNIKE, države spašavaju NJIHOVE banke i tvrtke da izbjegnu opću depresiju poput one od 1929. do 1930. godine."

E, tu smo, gospodo - države danas više NEMAJU MOĆ KAZNITI te moćne pohlepnike, jer je nakon polustoljetne prakse ograničenog suvereniteta nakon Jalte, danas sav "državni suverenitet" u rukama korporacija, kojima vladaju navedeni neoliberalni bankari i špekulanti, kazino-kapitalisti itd. Zato jadne države i moraju spašavati NJIHOVE banke jer svojih gotovo i nemaju. Ako i imaju, novac u njima nije njihov!

3. Opet slijedi važna napomena (koja je tek djelomično točna): "Hrvatska država i društvo su, što zbog nesretnih okolnosti iz daljnje i bliže povijesti, što zbog lakomislenih gospodarskih i socijalnih politika koje se temelje na logici rasprodaje nacionalnoga bogatstva, inozemnoga zaduživanja i nekontrolirane potrošnje bez pokrića, dovedeni do ruba DUŽNIČKOGA ROPSTVA i sveprisutne socijalne nesigurnosti s nasumičnim kresanjem socijalnih prava." Točno, ali se ne spominje nemoć Hrvatske da išta učini, što je jasno iz točke 2. Uz to, gdje ste bili, gospodo, (pred)prošle(?) godine kad je ekonomski stručnjak Slavko Kulić u velikom intervjuu Feralu na tri stranice upozorio na DUŽNIČKO ROPSTVO i krizu (koja će doći!)! Tada je vladala famozna hrvatska šutnja! Isto je bilo i kad je Igor Zidić na godišnjoj skupštini Matice hrvatske u Istri dao političku i ekonomsku dijagnozu stanja u Hrvatskoj. Silentium aeternum (in capite et in membris)!

4. "Neoliberalni imperijalizam poveo je dva rata da bi ovladao tuđim izvorima energije, dok jedna orijentalna despocija plinom ucjenjuje Europu već drugu zimu", kaže KJP. I što da onda danas učini "mali hrvatski čovjek na veliki europski petak", rekao bi Krleža! Ili da ipak povedemo rat protiv neoliberalnog imperijalizma i orijentalne despocije? Kao svojedobno na Krbavskom polju?

5. Zatim KJP navodi kako je skupina 20 gospodarski najjačih zemalja svijeta (G20) "u studenom prošle godine ukazala na slabosti toga sustava, a zatim je u početku travnja donijela niz odluka i pravila za banke, špekulativne fondove i agencije koje procjenjuju poslovni rizik. G20 međutim nije ustao protiv poreznih i bankarskih 'rajeva', tih utočišta porezne utaje, koji 'peru' novac kriminalnog podrijetla i skrivaju kapital što ga iz siromašnih zemalja izvlače njihove korumpirane 'elite'.
Zbog postojanja ovih 'rajeva' države i javni proračuni gube milijarde dužnog poreza, što pridonosi da pakao siromaštva i obespravljenosti vlada u najsiromašnijim dijelovima svijeta. G20 isto tako nije doveo u pitanje sustav nerazumnog zaduživanja, ali ni nepravednu međunarodnu trgovinu, nego je samo inzistirao na odbijanju protekcionizma i zatvaranja." Točno, trebalo je dakle samo jasno reći da su ONI svjetska moć i vlast u sjeni i mogu činiti što ih je god volja!

6. A potom slijede novi biseri: "SVIJET je danas pred izborom: ili nastaviti bezumnu trku glavom u zid, ili osigurati da u tržišnoj utakmici ne stradavaju slabiji... SVIJET se jedino zajedno može boriti protiv globalističkih rizika i klimatskih promjena, a EUROPA tom SVIJETU ima što predložiti..." Krasno zvuči - ali nitko ne zna tko je taj famozni SVIJET, a tko EUROPA, i tko bi trebao zaustaviti "bezumnu trku", ako je iz prethodnog jasno u čijim su rukama poluge globalne moći.

7. Na kraju KJP nešto traži i potom daje recept za lijek, ističući da u Hrvatskoj "VALJA UVESTI nove norme, da financije postanu servis gospodarstva, a da gospodarstvo bude u službi čovjeka i njegova rada" ter da "HRVATSKA DRŽAVA treba sada pomoći prvenstveno mladima koji su se zadužili za svoje obrazovanje, kupnju stana, otvaranje poduzeća, primjerice beneficiranjem kamata ili moratorijem otplate." Eh, tu čovjek ne zna bi li se smijao ili plakao: građanima su novce pozajmile BANKE, a DRŽAVA (koje nema, jer nema moći!) trebala bi tu intervenirati! Pa dajte, dečki, uozbiljite se!

Dakle, da zaključim: Sve što je u Izjavi rečeno u smislu onoga "trebalo bi", potpuno je nerealno - toga nema nigdje u svijetu! Međutim, kada bi nas Hrvata bilo doslovce kao Rusa i kad bismo imali globalno strateške energente, tada bismo mogli biti subjekt na međunarodnoj razini, a ne (u političkom i geostrateškom smislu) obična "šaka jada"! Tek tada bi Hrvatska mogla odlučivati na svjetskoj pozornici i utjecati na globalnoj razini na PRAVDU I MIR.
Ovako, hrvatska političko-ekonomska "justitia et pax", jednako kao i neke izjave KJP, samo su običan garnirung svjetskim utopijskim maštanjima i politiziranju nerealnih kršćana. Zato su poruke iz ove Izjave upućene na potpuno pogrešnu adresu - pošiljka je vraćena pošiljatelju s napomenom da je "primatelj odselio"! Sportski rečeno - promašen penal! Šteta! Jer to je bila povijesna šansa da se s tako visokog mjesta "orbi et orbi" kaže kako je CIJELI SVIJET, tj. globalno selo - već odavna u (dužničkom) ROPSTVU!

- 00:55 - Komentari (37) - Isprintaj - #

04.06.2009., četvrtak


PADOBRANCI - NOVO GLAZBENO ČUDO!

U Rijeci srušeni svi stereotipi o kršćanskoj glazbi ter domaćoj publici i ostalih gradova pružen vješti spoj vrhunskog zvuka, suvremene rokerske produkcije i prekrasnih tekstova koji veličaju čovjeka, radost, život i Boga...

Moram i ja, barem neke, ponekad iznenaditi - ali i sebe! Pa evo konačno jedan (možda?) malo drukčiji post. Središnja tema nije Zadar (gdje sam sinoć imao predstavljanje knjige), nego - Rijeka. Ali prije toga moram se kratko osvrnuti na nedjelju. Na Duhove je ovdje u Gospiću bila krizma. Gledao sam tu dragu djecu - nakon gotovo punih sedam mjeseci "borbe" s njima - i gotovo su mi suze došle na oči jer sam se sjetio pitanja koje su postavljali susjedi maloga Ivana Krstitelja: "Što će biti od ovoga djeteta?!"

Osam godina su bili zajedno... još malo i srednja škola će jedan dio njih raspršiti kojekuda... ulaze u burno razdoblje života - "proljetne oluje" će ih udarati sa svih strana, a kakva im je duhovna kondicija(?)... čeka ih osamostaljenje, ali također moralno taljenje i životno kaljenje... Bože moj, što će biti od ove djece...?!

A sada "siđimo" do Rijeke. Naime, tamo je u ponedjeljak, 1. lipnja, održana velika crkvena svečanost - proslava 40 godina Riječke metropolije. Na cjelodnevnom simpoziju o povijesti te naše crkvene pokrajine izmjenjivali su se razni stručni predavači, a dan je završio svečanom misom u katedrali, koju je predvodio nuncij Cassari. Nisam posebno sklon povijesti pa nisam žurio, ali baš kad sam krenuo nazvao me prijatelj iz Novalje sa suprugom... na kraju smo ručali u pizzeriji...

U Rijeku sam stigao tek u 16 sati. Kako je na parkiralištu Teologije bila velika gužva spustio sam se u grad i my car ostavio u garaži kod Kosog tornja ter bacio šetnju Korzom. Gledao sam gdje bih sjeo i tako sam došao do Malog cafea i spontano skrenuo desno. Iz prvoga reda stolova punih sam 90 minuta promatrao prolaznike (i oni mene), čitao novine i pijuckao - ovo, bez imalo preuveličavanja, moram reći - najbolju bijelu kavu na svijetu (doista kompliment!). Naišlo je također nekoliko poznanika i prijatelja pa smo - u proolazuuuu... - izmijenili nekoliko riječi... Poslije je naišao kolega Šuljić pa smo malo pretresali društvene i crkvene aktualnosti... Pola sata prije 18 otišao sam u katedralu na misu... susreo sam mnogo kolega i prijatelja - fotografirao se sa skautima prijatelja Miletića i na kraju s kolegom dr. Franjom Jurčevićem svratio u dva cafea njegovih prijatelja, nakon čega smo učinili dva kruga po Korzu...

To je prva lijepa riječka priča, a drugu koja slijedi preuzimam iz današnjeg Novog lista (4. lipnja). To je tekst s naslovom 'PADOBRANCI' SRUŠILI SVE STEREOTIPE O KRŠĆANSKOJ GLAZBI. "Početak ovogodišnje ljetne koncertne sezone na Trsatskoj gradini, atipično do sada, pripao je suvremenoj kršćanskoj glazbi, odnosno nastupu 'Parachute benda' iz Novog Zelanda. Riječ je o prvom globalno poznatom imenu ovog žanra glazbe, koje je zahvaljujući besplatnom ulazu privuklo brojnu, ali još uvijek nedovoljno upućenu domaću publiku u ovu vrstu glazbe, prema istraživanju Billboard magazina, trenutno jednu od najslušanijih u svijetu.

Ovaj događaj pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Grada Rijeke omogućila je Izdavačka kuća Bono Records iz Rijeke u suradnji s KUD-om 'Bašćinski glasi'. Podržali su ga uglavnom mladi ljudi, kako bi se i sami uvjerili u peteročlanu svjetsku atrakciju koja je predstavljajući svoj novi, drugi po redu album 'Technicolor' srušila sve stereotipe o kršćanskoj glazbi te publici iz Rijeke i ostalih gradova pružila vješti spoj vrhunskog zvuka, suvremene rokerske produkcije i prekrasnih tekstova koji veličaju čovjeka, radost, život i Boga.

Kao predgrupa, nastupio je jedan od najpoznatijih hrvatskih kršćanskih bendova, riječka 'Kristina' koja je ovom prilikom uspješno predstavila najnoviji nosač zvuka 'Kao ruža'.
- Ovo je za nas bio velik test koji je pokazao da u Rijeci postoji publika za ovakve koncerte na kojima se može jedino čuti dobra glazba i dobra poruka, ali i da je nakon Zagreba, Osijeka i Velike Gorice ovaj grad postao centar zbivanja kršćanske glazbe najviše razine. Prema reakcijama pokrovitelja, sponzora i organizatora, sigurno idemo u organizaciju sličnih koncerata pa se već sljedeći put može očekivati nekog od poznatih DJ-a, gospel, rock ili pop izvođača koji u svojim pjesmama govore o kršćanskim vrijednostima, kazao je ispred organizatora Andrej Grozdanov."

Eto, to je to. I moram reći da mi je drago da konačno i tzv. nekršćanski mediji izvješćuju o takvim događajima. Najprije, velika je stvar da su javno srušeni stereotipi i predrasude o nečemu što je kršćansko, a u svijetu je odavna etablirano i postalo je dio (masovne) kulture. A drugo, što smatram također važnim, kada se javno o tome govori i spominje kršćanskoj zabavna glazba, valja jasno i precizno rabiti pojmove - riječ je o kršćanskoj zabavnoj glazbi, a ne duhovnoj glazbi odnosno o duhovnim šansonama (kako uporno ponavljaju katolički mediji)! To je tema o kojoj, konačno, treba ozbiljno razgovarati, diskutirati, polemizirati... Ako nije uspio nedavni hvalevrijedan poziv PRILIKE (priloga Glasa Koncila), možda to uspije sada! Vrijeme je da se krene! Pa makar 40 godina nakon legendarnih ŽETEOCA...!

Svakako, hvala, Rijeko, dvostruka hvala!

- 19:51 - Komentari (22) - Isprintaj - #

01.06.2009., ponedjeljak


PREDSTAVLJANJE KNJIGE U ZADRU
Poziv(nica) na druženje s povodom...


Čast mi je pozvati Vas konačno
na predstavljanje moje knjige

HRVANJE SA SVIJETOM

koje će se održati u Zadru u
Nadbiskupskom sjemeništu "Zmajević"

u srijedu 3. lipnja 2009. u 20 sati.

O knjizi će govoriti:

Ivan Ugrin, novinar i urednik Slobodne Dalmacije,
Fra Nikola Mate Roščić, ugledni teolog, publicist i poznati propovjednik,
i autor knjige.

Program će glazbenim točkama obogatiti Antun M. Antunović s gitarom!

Dobro nam došli!
I (da malo zlorabim I.G.Kovačića) nitko da ne dođe - do ("ne")prijatelj drag - sam!



Zahvaljujem SPOZORIma:
Nadbiskupsko sjemenište "Zmajević"
Digital foto-video studio FMI (Gospić)
Croatia osiguranje

- 10:22 - Komentari (39) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se