Don Blog

14.06.2009., nedjelja


KRALJEVSTVO BOŽJE I NAŠA STRPLJIVA SURADNJA

Razmišljanje uz 11. nedjelju kroz godinu

Isus je često svoju nauku ljudima tumačio i približavao slikama i primjerima iz prirode. Suvremeni je čovjek, posebno pod utjecajem medija i tzv. virtualnog svijeta, nažalost izgubio vezu s prirodom i time sa stvarnim životom. Evo što Isus danas želi reći: Kraljevstvo je nebesko kao malo sjeme koje naraste i postane veće od svega povrća.
Kako to razumjeti? Jer rast pretpostavlja i vrijeme i strpljivost. To dobro znaju svi koji obrađuju zemlju.

Ali danas, u ubrzanom ritmu života, čak je i vjernik u napasti da izgubi strpljivost, a posebno evanđeosku strpljivost. Ovo je posebno važno za djecu i mlade, a za sve je važno npr. u odnosu na ponašanje u prometu. Znademo da je svakog vikenda nekoliko mrtvih - a najčešće ginu mladi u ranim jutarnjim satima! Među ostalim i zato što jurnjava u videoigrama, kao i u akcijskim filmovima koje svakodnevno gledaju, utječe na njihovo ponašanje - ne uči ih strpljenju, nego potiče adrenalin i pojačava njihovu mladenačku agresivnost! Djeca sve traže odmah. A trebaju se učiti strpljivosti! Zato bi suvremeni čovjek morao ponovno učiti od prirode u kojoj sve teče mirno i bez skokova.

Tako se i Božja riječ poput zrna koje klije i polagano raste, u nama razvija prema mjeri naše vjernosti. Danas nas Isus svojim prispodobama želi poučiti da je Bog strpljiv i da se njegova volja uvijek ispunja na onima koji su mu otvoreni. Stoga je potrebno da i mi budemo strpljivi i prožeti nadom i da surađujemo s darovima Duha Svetoga.
Dakle, općenito je u životu potrebno strpljenje, ali ono je osobito važno u odgoju! Nažalost, najčešće se postupa suprotno - čim dijete krikne, mama odmah trči - zato što ima samo njega! Zato je jedno ili dvoje djece lako podići i školovati, ali ih je jako teško odgojiti, učiniti od njih čovjeka!! Prije, dok je bilo više djece u obiteljima, djeca su od početka učila strpljenje, znala su da svi ne mogu sve dobiti u isto vrijeme.

Ali kad god pomislim na Duha Svetoga, sjetim se naših krizmanika - što će biti s tom djecom, hoće li iskoristiti darove koje su primili ili će ih zakopati kao onaj lijenčina iz evanđeoske priče o talentima? O tome bismo svi morali stalno razmišljati i nešto poduzimati, jer vidimo da mnogo toga ide ukrivo! Jučer smo proslavili Sv. Antuna - on je žestoko grmio protiv zlih običaja! A danas kršćanski roditelji samo sliježu ramenima i kažu da su nemoćni, postaju ravnodušni, prihvaćaju zlo kao nešto normalno.

Ali to nije normalno! Jer ne može zlo stablo dati dobre plodove. Naime, poslije krizme djeca ulaze u presudno razdoblje života - proljeće života. Ali to je također razdoblje života kad đavao najuspješnije lovi žrtve - izravno ili preko svojih slugu: disko, droga, nemoral, ludovanje u vožnji... Zapravo, sva se ta zla danas kao sotonini "stručni predmeti" uče u disko-klubovima - oni su zapravo danas prave pravcate đavolje škole smrti - duhovne i ponekad tjelesne smrti! To je istina, sviđala se nekome ili ne...!

Oznaka je mladosti da misli kako proljeće života nikad neće proći i zato samo želi brati cvijeće. Jabuka ima prekrasan cvijet. Ali tko obere sve rascvjetane grane da bi ukrasio kuću - neće ujesen ubrati nijedan plod! Znademo, nažalost, da će nekima oluje života potrgati grane! Zato svi zajedno moramo više i ozbiljnije razmišljati hoće li rascvjetane grane naše današnje mladosti donijeti plodove u jesen života?

Koliko njih će sklopiti sakrament svete ženidbe čiste duše i obraza, a koliki će glumiti mladenačku bjelinu a u sebi će biti zgaženi i potrošeni, jer su žurili sve iskusiti što prije! A znademo - tko posadi u zemlju zgaženo ili uvenulo cvijeće, dobit će samo trulež. Moramo shvatiti da je glavni problem svijeta danas - kvarenje žene (već od mladosti) i guranje (uvlačenje) mladih u mrak, buku i bijes - gdje vladaju alkohol, droga i nemoral.

Ali nema obnove pojedinca, naroda ni svijeta dok se to ne promijeni! Bez bitnog zaokreta u tome - nema procvata Crkve, nema napretka naroda, a nema ni izgradnje Kraljevstva Božjeg!

I što će na kraju ostati? Isus nam je rekao: "Ne bojte se, malo stado!" On i danas govori o sitnom, malom sjemenu koje izraste u veliko stablo. Dakle, ne trebamo se bojati malenosti. Kao što je važno da zrno kukuruza koje sijemo bude zdravo, da krumpir koji sadimo bude zdrav, tako je važno da mi budemo u sebi duhovno i moralno zdravi! Samo tako ćemo biti sjeme bolje budućnosti naše Crkve i našega naroda. Samo ona naša mladež koja bude naučila vrlinu strpljivosti, koja zadrži ljepotu čistog naraštaja, bit će temelj naše budućnosti. Sve drugo, završit će na duhovnom smetlištu "novog svjetskog poretka".

Zato, nemojmo se bojati ni sramiti biti Božja grančica, koju spominje prorok Ezekijel, jer Bog će dati da se od te njegove, makar male i ponizne grančice, razvije ne samo veliko stablo nego i golema šuma Božjih stabala! Ali za to nam je potrebna strpljivost, evanđeosko strpljenje.

Bog je strpljiv i njegova se volja uvijek ispunja na onima koji su mu otvoreni njegovu Duhu. Božje kraljevstvo, koje je sakrivena zbilja, po Crkvi raste i preobražava svijet. Bog od nas traži strpljivu i vjernu suradnju kako bi se Nebesko kraljevstvo razvilo i preobrazilo svijet.
Pa, braćo moja, jesmo li dovoljno svjesni da smo - Božji suradnici!

- 12:30 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.