Don Blog

30.04.2009., četvrtak


BIZNIS SVINJSKE GRIPANIKE?!
Kako se bezočnom manipulacijom brzo zarađuje:
TA MI FLUenca smrdi – netko baca ZA NAMA VIRus?!


Opet ista priča?! Već samo o tome pisao, ali moram opet premda mi se tema gadi. Unaprijed znadem da ću opet dobiti etiketu paranoika, ali ponavlja se stari scenarij koji "smrdi" na staru metodu eksperimentiranja na širokoj populaciji. Zapravo, i najnoviji slučaj tzv. "svinjske gripe" nekima će biti dokaz kako su "svi đavli" najprije uspješno testirani na katolicima (kao i virus side u Africi) pa tek onda uspješno pretvoreni u epidemiju ili pandemiju!

Ta "gripozna svinjarija" prokazuje zanimljivost da svjetski moćni lobiji (koje Talijani zovu "globalna mafionerija") u točno određenim vremenskim razmacima siju paniku i (kao usput) na njoj masno zarađuju. Dovoljno je sjetiti se svjetske histerije oko tzv. antraksa, zatim tzv. kravljeg ludila, zatim... Nakon toga, da se ne bismo uspavali, mediji su masu odmah uplašili tzv. ptičjom gripom i panikom, koja je u Hrvatskoj zavladala nakon što su na jezero u slavonskom selu Grudnjak sletjela dva mađarska navodno zaražena labuda.. Itd, itsl... stalno ista priča... Samo, sada su na redu - SVINJE!

Kad je prije nekoliko godina krenula fama s onom famoznom ptičjom gripom, negdje sam o tome pisao bijesan zbog globalne obmane... Naime, nakon što su se 11. rujna 2001. one metalne ptičurine u New Yorku zabile u Blizance epidemija straha od raznih virusa oblijeće sav globus. Zato su onda, baš kao i danas, ponavljali da valja ozbiljno uzeti procjene da će od pandemije stradati čak 50 milijuna ljudi.

Zapravo, ako se zna koliko je jednostavna proizvodnja virusa u vojnim laboratorijima za ratnu industriju, uopće ne treba sumnjati da ti isti laboranti bez teškoća mogu viruse mutirati u mirnodopske svrhe. To više što rast populacije u siromašnim zemljama tzv. Trećeg svijeta opasno raste i silno ugrožava svetinju njihova Bruto Domaćeg Proizvoda per capita. Zato im je lakše ako one što se množe kao štakori povremeno udari per capita neki virus nego rat. Zabrinutost globalnih laboranata otkrio je i podatak da u svijetu svake minute od side umire jedno dijete. Međutim, treba se upitati – GDJE? Odgovor je: Najmanje u zemljama gdje žive bogati laboranti!

Zato meni više uopće nije čudno da je (tada, a isto je i sada!) istodobno s pojavom famoznog H5N1 krenula i jaka medijska promičba navodno spasonosnog lijeka. Kao da je riječ o čistoj računici, ako laboranti, čim se pojavi virus već imaju lijek (čak dva; drugi je kvazikonkurencija, od tzv. tvrtke kćeri)! To može biti slučajnost, a može značiti da su oni na vrijeme izolirali i virus i antivirus. Evo, sada se jedan famozni spasonosni "lijek" zove TAMIFLU, a drugi ZANAMAVIR. Zgodna imena. Ali pučka etimologija iz njih odmah iščitava značenje: ta mi (in)fluenca nešto smrdi, kao da netko baca za nama virus!

Jao, ali to smrdi opet na neku zavjeru. Međutim, povijest odstranjuje paranoju (nojevi zasad nisu ugroženi!) i kaže da je glavnom proizvođaču toga "spasonosnog lijeka" (koji je i opet i kod nas razgrabljen!) švicarskoj tvrtki Roche licencu za Tamiflu prodala američka firma Gilead (zvuči nekako simpatično starozavjetno). Zatim, otkriveno je da je najveći dioničar u Gileadu bivši američki ministar obrane Donald Rumsfeld, sa svoticom od preko 30 milijuna zelembaća. Zato je i analitičar političke flore&faune dr. Nikola Visković, profesor na splitskom pravnom fakultetu, izjavio svojedobno da je i virus side najvjerojatnije nastao kao posljedica laboratorijskih manipulacija s nekim majmunima, nakon čega je "stvar" izmakla kontroli i prešla na čovjeka.

Međutim, Tamiflu, na žalost uplašenih ljudi, ipak nije nikakav lijek. On samo iznimno djelotvorno ublažava simptome bolesti – kao što npr. Andol liječi glavobolju i skida temperaturu, ali nema utjecaja na uzročnike tegoba. Postalo je izgleda očito je da i sada (ponovno) u igri golem biznis, jer je Roche, čiji su vlasnici teški više od 30 milijardi eura, jedini vlasnik licence za proizvodnju Tamiflua, na kojem bi (prema nekoliko godina staroj procjeni) u sljedećih samo nekoliko godina mogao zaraditi dodatnih više od 3 milijarde eura (a sada se priča ponavlja)!

Zato je tada, dok je u Kini "harala" kva-kva-pandemija i panika, silno rastao pritisak, osobito iz mnogoljudnih zemalja Azije, da im se omogući prozvodnja tzv. generičkog Tamiflua. Usprkos otporima monopolista, ima znakova da bi Roche mogao popustiti, javljali su mediji. To znači da će se laboranti ipak puku smilovati i dopustiti mu djelotvorno ublažavanje simptoma ptičje gripe kad mutirani virus (njihovom odlukom) izmakne kontroli. Tako će broj onih koje će H5N1-? pokositi biti u minusu za koji milijun, a inkas će svejedno biti nekoliko milijuna puta više nego (zero)pozitivan. Sada je razlika samo u tome što je na mjestu one petice - jedinica. Vrlo važno, laborantima je ionako važan samo broj nula iza prve znamenke!

I "što nam je (sada) činiti, braćo?", stoji u Bibliji na jednom mjestu. Možda je u pitanju tek "pravo na vlastiti plamen ludila", na koje u svojoj doctrini potiče razvikani Pablo Coelho. Ali što s onima koji tvrdoglavo odbijaju globalno ludilo? Naime, da bi se čovjek zaista zarazio (nekadašnjim) virusom H5N1, morao bi doslovce, kako veli naš puk, izist govno zaražene ptice! Jer sirovu piletinu nitko normalan ne jede. Tako je isto i danas sa svinjetinom, kažu stručnjaci.

Dakle, je li vrijeme da naš mozak postupi energično, kao što se svojedobno pokazalo nadležno hrvatsko ministarstvo i naredilo "pileći genocid" po slavonskim selima, pa da to sve dobro uočimo i povežemo. Jer danas je doslovce na djelu aforizam koji kaže da je MEDICINA toliko napredovala da je za svaki LIJEK pronađena BOLEST! To također znači shvatiti kako ni jedna globalna "tvornica novca", koja lako i jednostavno, na račun ljudske naive, straha ili bolesti nemoralno zgrće golem profit - neće zbog toga imati grižnju savjesti! No pravo je pitanje: zar im moramo u tome pomagati?

Kao što su - na jedinstven način i u potpuno drukčijim (političkim i ostalim okolnostima) - u velikoj i tipično hrvatskoj naivnosti učinili naši junaci Petar Zrinski i Fran-Krsto Frankopan, koji su na današnji dan 1671. godine, deglavirani radi glavnice ondašnjeg "globalnog dobra" i ondašnjih imperijalnih laboranata!

- 15:38 - Komentari (35) - Isprintaj - #

28.04.2009., utorak


BEZGLAVA MASA U ARENI

"Svaki Beyoncein potez 20.000 ljudi pozdravljalo je vriskom!"

Tim je naslovom Aleksandar Dragaš u Jutarnjem listu izrazio opću atmosferu na koncertu famozne Beyonce. Pa kaže čovjek također je histerija (točan izraz!) oko dolaska " jedne od najvećih svjetskih pop zvijezda posljednjih deset godina", okončana onako kako se i očekivalo - spektakularnim nastupom. Na pozornici je bio sastav od 13 glazbenica, grupa plesača i plesačica, a sve se odvilo uz raskošnu rasvjetu i video zid, na kojem su se 'vrtjele' brojne video snimke, kako same Beyonce tako i predsjednika Baracka Obame i Martina Luthera Kinga. Dakle, zabavna glazba se lagano u mozgove pretače kao politika, a politika kao dio estrade! Super poruka!

Novinar znalački dalje opisuje show u kojem se ipak, uza sav vizualni "šušur" i scenske efekte (koji s pravom glazbom nemaju nikakve veze!), pokazalo da ta pjevačica ne "pjeva" samo nogama nego se vrlo dobro služi i svojim glasom, poput nekadašnjih velikih ženskih imena zabavne glazbe. To je dobro opisao i Zlatko Gall u Slobodnoj, ističući također histeriju i zaglušne vriske ženskih glasova, kao i "silne tisuće tinejdžerica koje su imale koncertnu inicijativu u suočenju sa svojim idolom".

No dalje je (barem meni, kao promatraču) zanimljivo nešto drugo. Dvadesetak tisuća ljudi u rasprodanoj Areni, kaže Dragaš, "kojom su dominirale kao za modnu pistu 'skockane' djevojke i mlade žene po kojima nitko ne bi rekao da živimo u vrijeme krize i recesije, a koje su svojim izgledom pokazale da im je Beyonce i modni uzor, frenetičnim vriskom i pljeskom pozdravljali su svaki potez r’n’b i pop dive koja opasno prijeti napasti Madonnin tron."

Na kraju novinar tvrdi da se unatoč plesnoj glazbi malo plesalo, a Beyonce se, navodno, brojnim promjenama kostima željela dokazati kao najveća pop zvijezda današnjice. Zato se zadivljenim "pop-vjernicima" ukazala kao amazonska ratnica, mladenka, diva, "a spremna je ako treba i letjeti zrakom te seksipilom uspaljivati i muški i ženski dio publike". To potvrđuje i Gallova tvrdnja da pjevačica ni u jednoj od brojnih kostimiranih "inkarnacija" nije izgubila - erotski naboj.

Eto još jedne potvrde što je najjača snaga pop-rocka odnosno današnje zabavne glazbe i zašto mlađarija tako lako izgubi pamet, tj. pošalje "mozak na pašu" i tu "glazbu" tako oduševljeno - gleda! A onda se - kako je to u američkim "tvornicama zabavne glazbe" davno psihološki prostudirano - uz rock lako prilijepi stalno prateći dvojac toga (uz film) najutjecajnijeg globalnog trija - sex & drugs. A iz toga je (barem nekima) jasno koji lobiji tu moćnu industriju imaju u svojemu vlasništvu.

A bezglava masa misli da je to "samo rock'n'roll" i ponavlja floskulu poznate hrv. pjevačice: "Pa ja samo pjevam!" U toj histeriji, nažalost, čak i kršćanska mladež zaboravlja da se ne bi smjela dati izmanipulirati od nečega tako lijepog kao što je - glazba!

- 23:26 - Komentari (83) - Isprintaj - #

27.04.2009., ponedjeljak


HRVATI U SVIJETU: IVO MALEC

Kompaktna ploča Ive Maleca odlikovana je s dvjema važnim diskografskim nagradama: Orphée d´or Académie du Disque Lyrique za snimku godine u kategoriji suvremene glazbe, kao i prestižnom nagradom Akademije Charles Cros. U amfiteatru pariške Nacionalne Opere Bastille danas je ceremonija predaje Zlatnog Orfeja tome uglednom skladatelju

Pariška izdavačka kuća Timpani, usmjerena prioritetno na diskografska izdanja francuskih skladatelja, ove je godine objavila novi CD Ive Maleca sa skladbama "Epistola" i "Arc-en-cello". Time je nastavila svoju uspješnu suradnja s Malecom i Luxemburškom filharmonijom, suradnju koja je godine 2003. rezultirala izvanredno zapaženim nosačem zvuka posvećenim Malecovim orkestralnim skladbama "Sonoris causa", "Ottava alta" i "Exempla", nastalima u drugoj polovici devedesetih. Valja podsjetiti da je glazbeni časopis "Le Monde de la Musique" taj CD odmah uvrstio među svoje "choc" produkcije (oznaka za iznimno diskografsko izdanje), dok ga je, ne manje ugledni "Diapason", odlikovao svojim "Diapason d'or".

Nastavljujući tonske zapise Malecovih djela, Timpani su za spomenuti nosač zvuka odabrali neka od njegovih najnovijih ostvarenja, vezanih praizvedbama upravo uz Luxembouršku filharmoniju. No nije tu riječ o preuzimanju koncertnih tonskih zapisa, već o pažljivo nastudiranim studijskim snimkama u cilju autentičnog tumačenja djela u jednoj uzornoj, profesionalno besprijekornoj izvedbi. Dakako da su preduvjeti za to sama po sebi razumljiva visoka razina orkestralnog muziciranja pod rukom dirigenta kojem je jasno što želi postići i na koji način, te odabir prvorazrednih solista, bez čijeg bi učešća opći visoki nivo pojedinih izvedbi uvrštenih Malecovih skladbi bio naprosto nezamisliv...

Na CD-u je mjesto našla i najnovija vokalno instrumentalna Malecova skladba, "Epistola za soliste, zbor i orkestar", koja se nakon odlične luksemburške praizvedbe (i nedavno održane nešto manje uspješne zagrebačke izvedbe) sada našla i na nosaču zvuka. Emmanuel Krivine na čelu Luxemburške filharmonije, s vokalnim solistima, sopranisticom Claudiom Barainsky, mezzosopranisticom Marijanom Lipovšek, tenorom Rabinom Leggateom i basom Ralfom Lukasom, uz moćnu potporu izvrsnog Češkog filharmonijskog zbora iz Brna (zborovođa Petr Fiala) plastično i nijansirano oživljava Malecovu partituru baziranu na latinskom jeziku epistole koju Marko Marulić godine 1522. upućuje ondašnjem papi Hadrianu VI, moleći ga za pomoć protiv invazije Turaka u dalmatinske krajeve.

Pišući o onodobnoj turskoj opasnosti, Marulić je bio vrlo izravan u objašnjavanju stvarnih uzroka hrvatskih nedaća, što današnjem čitatelju njegova pisma ukazuje na upravo sudbinsku povezanost situacije na ondašnjim i današnjim hrvatskim prostorima. Zajednički nazivnik tu se lako nalazi u kaotičnom stanju, koje je (onda kao i danas) bilo više uzrokovano nesposobnošću "domaće vlasti" negoli opasnošću od vanjskog neprijatelja.

Potaknut aktualnošću ove Marulićeve poruke, Malec je stvorio djelo koje se legitimira kao sinteza svih njegovih stvaralačkih traganja u dugom razdoblju od gotovo pola stoljeća. Posebice osjetljiv na ljudski glas, Malec je u ovoj partituri iskoristio dionice tradicionalnog sastava vokalnog kvarteta te zborskog ansambla za postizanje kako dramatičnosti tako i tanane liričnosti glazbene ekspresije. U finom izmjenjivanju zgusnutih faktura velike tenzije i malih točaka predaha, Malec je mjestimice postigao začudnu ljepotu izričaja. Ova snimka, preciznošću izvođenja i transparentnošću zvučne slike, potcrtava te bitne značajke partiture, zadobivajući vrijednost gotovo izvedbenog modela, odnosno referentnog tumačenja za svaku buduću izvedbu.

CD je popraćen bookletom odgovarajućeg tekstovnog sadržaja, koji, osim dvojezičnih bilježaka o autoru i djelima, donosi i kompletan tekst Marulićeve "Epistole" (na latinskom izvorniku, te u francuskom i engleskom prijevodu). CD je objavljen u izdanju labela Timpani pod oznakom Ivo Malec epistola / arc en cello 1C1153 i može ga se nabaviti preko internetske stranice: www.timpani-boutique.com.

Ova kompaktna ploča upravo je odlikovana s dvije važne diskografske nagrade: Orphée d´or Académie du Disque Lyrique za snimku godine u kategoriji suvremene glazbe, kao i prestižnom nagradom Akademije Charles Cros.

(Novi list, 26.04.2009.)

- 14:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.04.2009., nedjelja


GODINE DEMOGRAFSKOG PREPORODA HRVATA
Don Anto Baković pokrenuo vrlo važan projekat!

Apel svakoj hrvatskoj majci i svakom hrvatskom ocu da rođenjem jednog djeteta više hrvatski narod spase od izumiranja!
Poziv svim Hrvatima na molitvu i rad za jedno dijete više svakoj našoj obitelji!
Poziv svakom iseljeniku iz hrvatske dijaspore - ali i nacionalno svjesnom Hrvatu - da se vrati u svoju domovinu i na svoje stoljetno ognjište!
Ako se Hrvati ogluše na ovo nadahnuće s Neba, dogodit će nam se da ćemo potkraj stoljeća biti nacionalna manjina u našoj vlastitoj i lijepoj Domovini!


Poznati svećenik Anto Baković, glavni urednik mjesečnog lista "Narod" (jedinog lista u Hrvatskoj koji izravno i javno promiče demografsku obnovu i moralnu preobrazbu hrvatskog naroda), u broju za ožujak i travanj objavljuje pokretanje važne inicijative (po kojoj sam naslovio ovaj post). O tome on piše u opširnom uvodnom objašnjenju, iz kojega sada donosim samo nekoliko misli (a objavit ću ga sljedećih dana).

Cilj je jasan i nema nikakve dvojbe. Umjesto današnje staračke i izumiruće Hrvatske, uz Božju pomoć i probuđenu svijest naših vjerničkih roditelja rodimo i stvorimo jednu novu Hrvatsku, Hrvatsku od sedam milijuna Hrvata koja će biti jamstvo naše neovisnosti i slobode.

Je li to moguće?
Da, to je moguće. Iako je ravno čudu, zapamtimo, Hrvati su narod koji stvara čuda...
Ako želimo da Hrvatska i potkraj 21. stoljeća ostane domovinom Hrvatâ, prihvatimo ovaj megaprojekt u 25 programa. Prihvatimo ove programe ako želimo da Hrvatska nešto znači u ovom dijelu Europe. Hrvati, prihvatimo ove programe ako želimo pobijediti bilo koga tko želi ugroziti suverenitet hrvatske države!

Svi u Hrvatskoj - Država, Crkva, roditelji, mediji, prosvjeta, školstvo i zdravstvo trebaju prihvatiti i usvojiti ovih 25 programa demografskog preporoda Hrvata čiji je nositelj Pronatalitetni pokret "Jedno dijete više", a medijski informator mjesečnik "Narod" i autor don Anto Baković... Kako bi ovaj megaprojekt od 25 točaka doživio svoje ostvarenje, kako bi se dogodio demografski preporod Hrvata - što je ravno čudu - potrebno je da ovih sedam stupova razradi svoje projekte sudjelovanja u ovoj najvažnijoj obnovi svih obnova, preporodu svih preporoda, investiciji svih investicija...

Prvi i najvažniji realizator ovoga megaprojekta su hrvatski roditelji. Drugi stup je Crkva katolička. Treći stup demografskog preporoda ide hrvatskoj državi. Četvrti stup na kojemu bi trebao počivati ovaj megaprojekt od 25 točaka i njegova realizacija hrvatski su mediji - na prvom mjestu HTV. Peti, šesti i sedmi stup na kojem bi trebao počivati ovaj megaprojekt pripadaju znanosti, medicini i školstvu...

Hrvati, ovaj se put ne smijete oglušiti i ostati u zagrljaju smrti!
Birajte - rađati djecu i imati budućnost, radost i blagostanje ili ostati na današnjem broju djece i završiti na groblju izumrlih naroda!



TRI GODINE DEMOGRAFSKOG PREPORODA HRVATA
Blagovijest, 25. 3. 2009. - Blagovijest, 25. 3. 2012.


CILJEVI I PROGRAMI


1. STOP IZUMIRANJU HRVATA
Hrvatska sve više postaje pustom i staračkom zemljom a Hrvati sve više izumiru. To je stvarnost koju dokazujemo statističkim podatcima koje prilažemo u ovom broju Naroda. Zato pozivamo svaku hrvatsku majku u fertilnoj dobi koja može roditi dijete, da uz sadašnji broj djece rodi još jedno dijete više i tako hrvatski narod spasi od izumiranja.

2. ZA MAJKU HRVATSKOG PREPORODA
Kada bi današnje hrvatske majke rađale djece koliko bi im Bog dao, Hrvatska bi cvala od mladosti, snage i bila respektabilna država u Europi. A ovako nas nizak natalitet, prema prirodnom prirastu, baca na jedno od zadnjih mjesta u Europi. Hrvati izumiru zbog grijeha nerađanja!

3. SAMO EVANĐELJE ISUSA KRISTA DONOSI SPAS, ŽIVOT I BUDUĆNOST
Unutar Crkve, njezinih organizacija i pokreta, po svim župama, obvezno bi se trebala i morala organizirati godina demografske obnove Hrvata. Tako će Crkva molitvom, poukom i sakramentima biti duhovni pokretač ovoga rada za spas Hrvata od izumiranja!

4. DJEČJI DOPLATAK
Državni proračun mora dati prioritet demografskom preporodu. Prava odluka države jest dječji doplatak od najmanje 1.400,00 kuna po djetetu, a za treće i četvrto dijete još veći dječji doplatak!

5. STOP "ZWEI KINDER" PRAKSI
Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. "Zwei Kinder System". Tu praksu, uz pobačaj, treba smatrati glavnim uzrokom izumiranja Hrvata. I političari moraju dati primjer, jer je i današnji Hrvatski sabor "zweikinderaški". Prema tome, zastupnik u Hrvatskom saboru ili ministar u Vladi, a pogotovo predsjednik Republike, ne bi trebao biti političar sa samo dvoje djece!

6. MAJKA ODGOJITELJICA
Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu. Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati kod kuće – treba joj osigurati i tu mogućnost.

7. KOMUNISTIČKI ZAKON O POBAČAJU I DANAS NA SNAZI
Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti izvan snage!

8. POVRATAK ISELJENE HRVATSKE NA NJEZINA STOLJETNA OGNJIŠTA
Za ovaj povijesni program Država bi trebala osnovati novo ministarstvo, koje će u svemu pomoći da se milijun ili dva milijuna Hrvata raspršenih po svijetu vrate u Domovinu. Hrvati će uskoro ili nestati ili postati nacionalna manjina u Hrvatskoj, ako se ne rodi jedan milijun hrvatske djece i ako se ne vrate dva milijuna Hrvata iz iseljeništva.

9. SVAKI SVEĆENIK U HRVATSKOJ INOZEMNOJ PASTVI HRVATSKI JE MOJSIJE
Danas su hrvatske župe i u Hrvatskoj ali i u Bosni i Hercegovini sve više puste i bez mladih. Dva do tri milijuna Hrvata raspršena su po našem planetu. Hrvati bi bili spašeni od nestajanja kada bi se svaki naš svećenik-misionar preobrazio u hrvatskog Mojsija i poveo svoj narod iz tuđine u zemlju koju nam je dala Providnost.

10. DRŽAVNI PRORAČUN U SLUŽBI DEMOGRAFSKOG PREPORODA HRVATA
Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga projekta, i to 7% za pronatalitetnu politiku a 5% za povratak Iseljene Hrvatske na njezina stoljetna ognjišta u Hrvatskoj, BiH, Boki kotorskoj, Bačkoj i Srijemu.

11. PRIVATIZACIJA U SLUŽBI DEMOGRAFSKOG PREPORODA HRVATA
Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom djecom u svemu imaju povlastice! Hrvatsku mogu spasiti samo obitelji s brojnom djecom i povratak Iseljene Hrvatske. Treba hitno zabraniti prodaju nekretnina strancima, posebice zemljišta na jadranskoj obali, zemljišta u plodnoj Slavoniji itd.

12. MEDIJI U SLUŽBI DEMOGRAFSKOG PREPORODA HRVATA
Usprkos činjenici da je Hrvatska na jednom od zadnjih mjesta u Europi prema natalitetu, čemu su dobrano krivi i današnji hrvatski mediji, posebice takozvana Hrvatska televizija, i dalje tvrdim da smo mi Hrvati dobar narod, plemenit narod, lijep narod i pametan narod, ali poprilično zaveden narod! Zato, nakon državnog proračuna i nakon privatizacije, velik udio u demografskom preporodu Hrvata trebali bi imati i naši mediji.

13. IZGRADITI TISUĆU DJEČJIH VRTIĆA
U Hrvatskoj, kao i u Bosni i Hercegovini, danas je oko tisuću župa bez dječjih vrtića. Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode. Tako bi naše redovnice, koje nisu fizičke nego duhovne majke, dale udio u spasu Hrvata od izumiranja.

14. SVEOPĆI PREPOROD HRVATSKOG SELA
Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat, onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!

15. POREZ NA NEŽENJE
Prema nekim statistikama, Hrvati bi mogli zauzeti prvo mjesto u Europi prema broju starih momaka. To je veliko zlo. Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.

16. NOVO POPULACIJSKO ZAKONODAVSTVO
U Hrvatsku su se uvukli mnogi zakoni koji idu na štetu opstanka hrvatskoga naroda. Treba poništiti sve zakone koji su smetnja demografskom preporodu Hrvata. Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama – a na štetu nacionalne većine – treba ukinuti.

17. NOVA STAMBENA PRONATALITETNA ORIJENTACIJA
Velika kočnica demografskoj obnovi je gradnja na tisuće i tisuće novih manjih stanova koji imaju mjesta samo za jedno ili dvoje djece, a za treće dijete nema mjesta. Arhitekti i investitori radi veće zarade grade male stanove ne misleći na demografsku obnovu i na katastrofu koja se nadvila nad hrvatskim narodom. Njima je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi. Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske kuće.

18. SVAKOM DJETETU DATI PRAVO GLASA
Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.

19. PATER FAMILIAS – OTAC OBITELJI
Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju. Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate također može spasiti od izumiranja.

20. BANKE U HRVATSKO VLASNIŠTVO
Banke moraju biti u službi razvoja privrede radi općeg blagostanja koje je preduvjet obiteljima s brojnom djecom, a one su preduvjet demografskog spasa Hrvata. Danas su hrvatske banke u službi uvoza, europske sumnjive robe, tzv. bofl robe te su kočnica razvoju domaće proizvodnje.
Banke treba hitno izuzeti iz stranog vlasništva!

21. REVIZIJA SVIH DOMOVNICA
Nije nikakva tajna da u Hrvatsku ilegalno ulaze imigranti, bilo da su to Romi, Albanci, Bošnjaci, Rumunji, Makedonci itd. Treba izvršiti reviziju svih domovnica, posebice se to odnosi na osobe koje su do državljanstva došle kaznenim putem (kupovinom domovnice). Svim aktualnim građanima Republike Hrvatske koji su do domovnice došli na taj način treba je oduzeti a njih vratiti odakle su došli.

22. POČASNA HRVATSKA PUTOVNICA
Hrvati već 125 godina sele iz Hrvatske i naseljavaju ovaj naš planet. Čitava jedna Hrvatska nalazi se u tuđini, a s potomstvom i dvije Hrvatske. Kako bi se brojni potomci Hrvata podsjetili da su hrvatskog podrijetla, treba uvesti jednu novu instituciju koja bi se zvala Počasna hrvatska putovnica. Nju treba dati osobama koje su podrijetlom Hrvati ili im je barem jedan roditelj Hrvat, zatim prijateljima Hrvata, dobrotvorima Hrvata, kao i onima koji lobiraju za Hrvatsku.

23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI
U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje. Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu kliniku za liječenje neplodnosti?!
Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila velik dobitak za demografski preporod Hrvata!

24. DOMOVI HRVATSKE MLADEŽI
Naša mladež provodi svoje slobodno vrijeme po noćnim klubovima, diskotekama i kafićima – u dimu duhana, u alkoholu, promiskuitetu i drogi. Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.

25. ČETIRI NOVA MINISTARSTVA
A. Ministarstvo hrvatske populacijske politike
B. Ministarstvo za povratak iseljenih Hrvata
C. Ministarstvo športa
D. Ministarstvo domovinske sigurnosti


PS&NB: Više o tome pročitajte na portalu:
http://www.jednodijetevise.com

- 15:49 - Komentari (99) - Isprintaj - #

25.04.2009., subota


POGLED SA SLJEMENA

Sljeme stalno misli na nas!

Nema ljepšeg mjesta za vjenčanje od Kapele Majke Božje Sljemenske – Kraljice Hrvata na Sljemenu. Ta prekrasna crkvica kao da nije sagrađena ljudskom rukom nego kao da je izrasla skupa s planinom i šumom, trajna, bezvremena. Takva, savršeno svoju vječnost može prenositi na ljubav mladenke i mladoženje na koju se zaklinju u krilu njezine svetosti.

Najavljujući danas (subota, 18.04.09. - m.op.) obred vjenčanja u kojem je ženik bio moj sin koji je, možda po nekom genetskom nagovoru, izabrao ljepoticu s korijenima iz dalmatinskog kamenjara kao što su i njegovi, duhoviti župnik reče – dolazite ovdje, ovdje je čist zrak, lakše se diše i strasnije ljubi, ovdje nema sprovoda, nemamo posla s mrtvima, samo krstimo djecu i vjenčavamo mladež!

Iznad grada, iznad naselja u kojima se skapava od briga, Sljeme je, sa zavjetnim svetištem podignutim tridesetih godina prošloga stoljeća i ukrašenim svehrvatskim znakovljem i umjetninama te s "Tomislavcem" idealno mjesto za doživljaj ženidbenog i svadbenog uzvišenja koje će se pamtiti. Kad iz Zagreba podignete pogled prema Medvednici, ili u svom štićenom zaleđu osjetite njezinu moć, to vam Sljeme s vrha stamene planine i iz svoje crkve kaže: "Stalno mislim na vas!"
(Milan Ivkošić, VL, 25.04.2009.)

PS&NB: Prenosim ovu sjajnu (duhovnu i duhovitu) dnevničku crticu s dodatnim razlogom da gosp. Ivkošiću javno čestitam što će uskoro postati djed!

- 22:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.04.2009., četvrtak


DESET GODINA GS-BISKUPIJE!

U susret 10. godišnjici osnutka Gospićko-senjske biskupije i imenovanja prvog biskupa mons. dr. Mile Bogovića 2000.-2010.

U sklopu obilježavanja 10. obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupije i imenovanja prvoga gospićko-senjskog biskupa, u Senju je 20. travnja, u okviru programa slavlja Dana Grada, u Gradskom muzeju Senj otvorena izložba o događajima koji su vezani za osnivanje i djelovanje Biskupije i biskupa dr. Mile Bogovića. Na otvorenju, koje je privuklo velik broja posjetitelja iz Senja i šire okolice, govorili su ravnateljica muzeja Blaženka Ljubović, senjski gradonačelnik Darko Nekić i biskup Bogović, koji je izložbu otvorio.

Ta izložba, prva u nizu planiranih aktivnosti kojima će se proslaviti ta važna obljetnica, sadrži fotografije i isječke iz tiskovina, koje kronološki prikazuju događanja vezana za osnutak Biskupije, imenovanje i djelovanja njezina prvog biskupa, pri čemu je posebno istaknuta ideja biskupa Bogovića o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, "učionici hrvatske povijesti" kao svetištu zahvalnosti svim žrtvama palim za slobodu Hrvatske i kršćanske vjere i koncentracije opće moralne sućuti na Krbavskom polju.

Ravnateljica Ljubović je u uvodnoj riječi rekla da izložba, koju čini povijesni kontinuitet biskupijskog središta od Krbave, Modruša, Otočca i Senja do Gospića, ima dva cilja. Prvi je podsjetiti na povijest ter istaknuti da je Senj općenito najstarije biskupsko sjedište na ovim prostorima jer se biskup tu spominje već u petom stoljeću i taj kontinuitet je trajao sve do prelaska u Riječko-senjsku biskupiju.

Drugi cilj je pokazati važnost osnivanja Gospićko-senjske biskupije, koja radi političkih i ostalih prilika danas ima sjedište u Gospiću i u kojoj Senj danas ima značajnu ulogu, kao i djelovanje biskupa Bogovića za Crkvu u Hrvata i Ličko-senjsku županiju, posebice imajući u vidu značaj ovih prostora za Republiku Hrvatsku. U svemu tome pak važan dio posvećen je ideji i realizaciji projekta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.

Osim fotografija, plakata i drugih materijala izloženih kronološkom redom za svaku godinu djelovanja Biskupije, sastavni dio izložbe su i tri velika sveska novinskih tekstova (Novi list, Večernji list i ostale tiskovine…) objavljenih o temi Biskupije i aktivnostima biskupa Bogovića od osnutka do danas – istaknula je ravnateljica senjskog Muzeja, ter je na kraju biskupu uručila spomenute kataloge na dar. S ponosom je istaknula kako su rijetke izložbe s tako velikim katalozima ter najavila izdavanje i četvrtog sveska koji će biti posvećen tekućoj 2009. i narednoj 2010. godini. Također će izraditi i posebne kataloge novinskih isječaka za sve župe u Gospićko-senjskoj biskupiji. "Kroz ovaj katalog vidljivo je", zaključila je ravnateljica Ljubović, "koliko je velik interes medija za biskupa Bogovića i koliko je on otvoren za medije."

Potom je gradonačelnik Nekić izrazio zadovoljstvo što je upravo u Senju, u kojem je biskup Bogović proveo značajan dio svoga života i s kojim je i kao svećenik i znanstvenik-povjesničar neraskidivo povezan, započelo obilježavanje 10. obljetnice Biskupije. Podsjetivši na dobru suradnju Biskupije i grada Senja, pohvalio je trud djelatnikâ muzeja ter dodao da je taj veliki posao senjskih muzealaca na ponos cijelom Gradu i županiji. Uz čestitke djelatnicima muzeja, gradonačelnik je zahvalio i biskupu za iznimnu suradnju Grada i Biskupije, posebno oko izgradnje Doma za stare i nemoćne osobe.

Na kraju je biskup Bogović najprije zahvalio djelatnicima Gradskog muzeja Senj na trudu koji su uložili u postavljanje izložbe, naglasivši da je taj muzej ustanova u kojoj imaju izniman osjećaj za sve važno što se događa na ovim prostorima ter je također izrazio zadovoljstvo što je proslava obljetnice Biskupije krenula baš iz Senja i što su u Senju shvatili i prihvatili važnost osnivanja biskupije na ličko-senjskim prostorima. "Deseta obljetnica je prilika da se pokaže što se to radilo i što se radi", rekao je biskup Bogović. Zatim je istaknuo da se nije bojao raditi na pripremi biskupije na koju su mnogi dugo čekali. U ne tako davnoj povijesti s tugom smo gledali kako nestaju institucije dolaskom Turaka, rekao je biskup, dodavši kako je Krbavski križ postao simbol raseljavanja a Krbavska bitka simbol stradavanja. Ako se stradanje i patnja dobro shvati, ona nije samo muka već i pozitiva, naglasio je. Govoreći o projektu CHM za koji mu mnogi čestitaju, biskup je rekao kako nije bilo lako otrpjeti udarce protiv i s lijeva i s desna.

U glazbenom dijelu programa nastupio je Domagoj Bjondić s dvije pjesme posvećene gradu Senju.

PS&NB: Čestitam Senjanima Sv. Jurja, njihova zaštitnika, koji je također zaštitnik mojih Poljica, pa i Poljičanima poštovanim i Poljičankama također upućujem istu čestitku!
- 23:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.04.2009., srijeda


KONDOM - PLASTIFICIRANO 'UMIJEĆE LJUBAVI'!
Papa Benedikt je u pravu! - tvrdi kolega don Andro Ursić, u komentaru koji je napisao nakon tendencioznih i malicioznih interpretacija nedavnoga Papina pohoda Africi

Kondomom se djeca i mladi uče kako svladati spolnu tehniku bez ljubavi i odgovornosti. Kondomom djeca međusobno lakše izmjenjuju nezrele plodove strasti. Djeca i mladi tom plastičnom tvorevinom privikavaju se samo na izolirani, filtrirani i izobličeni seks bez osjećaja, humanosti i ljudskosti. Vreće kondoma koje se unose u školske prostore, prenose još jače i zastrašujuće viruse dječjeg nemorala, promiskuiteta...


Suvremena civilizacija donosi i servira mnoge suprotnosti i nelogičnosti u kojima je degradiran sam čovjek i njegova družica 'čovječica', a time i ljudsko društvo u cjelini. S jedne strane štiti se 'zakonita prostitucija', a s druge strane progoni se 'ilegalni promiskuitet'; potiče se i ozakonjuje nastrana homoseksualnost i lezbijstvo, a sankcionira bolesna pedofilija i spolni porivi prema djeci; propagira se sloboda prezervativa, pobačaja i čedomorstva, a troše se golema sredstva za plodnost i rađanje - do klona. Dopušta se mnogovrsna ponuda seksa u svim tiskovinama, tv-programima i web-portalima i internetskim stranicama, a osuđuje zavođenje i seksualno nasilje.

Govori se o znanstvenom spolnom odgoju u školi, a istodobno se djeci dijele - kondomi. Obilno se serviraju 'torte seksualnog užitka' uz opomenu i napomenu: "Možeš konzumirati, ali postavi izolator - kondom" I dok se Crkva na čelu s papom zalaže za nesebičnu bračnu ljubav (vjernost!) i spolnost u službi ljubavi - bez kondoma, formiraju se snažne trupe kondomaša-liberala, zagovornika plastificiranog seksa. Njihov napad usmjeren je na tzv. konzervativni nauk o spolnosti koji nudi Crkva.

Moderna tehnologija ostavila nam je niz nuklearnih postrojenja i kemijskih zagađivača pa često na malim ekranima vidimo tijela i glave radnika prekrivene zaštitnim filtrima i plinskim maskama. Suvremena seksualna sloboda i porno-produkcija uvjetovala je do sada neviđene spolne nastranosti i erotske ekshibicije ter stvorila zagađenja na čovjekovom osnovnom reprodukcijskom 'aparatu' - spolnom organu i prinudila mnoge na zaštitu i upotrebu (ne sasvim pouzdanog!) kondoma.

Činjenica da je nemoralna praksa čovjeka zapadnog kova, uvjetovala jednu bolest pod nazivom AIDS (kopnica, sida) - sindrom stečene deficijencije imunološkog sustava organizma. Nositelj i uzročnik te bolesti je, naoko nevidljivi, virus side. I taj virus se prenosi ili se može prenijeti elementarnim čovjekovim instinktom: spolnim općenjem.

S kondomom nema pravog i prirodnog odnosa

I kako se zaštititi? Ima li uopće adekvatne obrane pred naletom nevidljivih neprijatelja? Od čovjeka ubojice možemo se zaštititi dobrim poznavanjem borilačkih vještina, zaštitnom kacigom i pancir-košuljom, oružjem ili pak bijegom, a od komaraca adekvatnom mrežom ili pak kemijskim preparatima i tabletama. Od virusa gotovo da i nema zaštite. Naime, dobri poznavatelji fenomena side kažu da taj virus zna prodrijeti i kroz mikroskopske stjenke kondoma pa se ne može smatrati do kraja pouzdanim.

Zato mogu ustvrditi da je kondom produkt propagande potrošačkog društva koje se bogati na djeci i neupućenim roditeljima ter njihovim nastavnicima i pedagozima. Jedan mi je vjeroučitelj iz Graza priopćio da se u osmogodišnju školu u kojoj održava nastavu unose vreće kondoma i dijele djeci. Uostalom, kondom se može slobodno kupiti na kioscima, u samoposlugama, u ljekarnama, na ulicama i veletrgovinama.

Kondom je kao i ostale plastične tvorevine (tanjuri i čaše) osuđen na jednokratnu upotrebu i otpad. Kondomom se djeca i mladi uče kako svladati spolnu tehniku bez ljubavi i odgovornosti. Kondomom djeca međusobno lakše izmjenjuju nezrele plodove strasti. Djeca i mladi tom plastičnom tvorevinom privikavaju se samo na izolirani, filtrirani i izobličeni seks bez osjećaja, humanosti i ljudskosti. To je proklamacija 'sigurnog seksa' s prezervativom. Vreće kondoma koje se unose u školske prostore, prenose još jače i zastrašujuće viruse dječjeg nemorala, promiskuiteta... Takvim plastificiranim 'umijećem ljubavi', zatvaraju se sva vrata za spoznajom trajne, nepatvorene, jedinstvene i darovateljske ljubavi.

Jasno, da s kondomom nema pravog i izvornog prirodnog odnosa niti među odraslima. Taj izolator na muškom spolovilu ne može do kraja zadovoljiti suprotni spol. Taj gumeni nametak poniženje je za samu ženu, koja - po prirodi stvari - ne može podnijeti 'strano tijelo' i uz to doživjeti pravu i potpunu ugodu... Uz to kondom postaje smrtonosna kesa za životvorne spermije...

Neka taj izum nataknu na jezik

O veličini normalnog, prirodnog odnosa među spolovima svjedoče i vrhunski znanstvenici: "Sama funkcija genitalnog sustava ukazuje na međusobnu usklađenost temeljnih aktivnosti kako bi se ostvarilo ono zbog čega one postoje, spolno sjedinjenje ili snošaj. Zapravo snošaj i nije drogo do završetak čitavog niza aktivnosti koje zahvaćaju sav organizam, koje pokreću svu osobnost... Ljudski spolni odnos - bračni čin, spolno sjedinjenje - u svojoj je svrhovitosti, u svom odvijanju, u svojim mehanizmima veoma različit od životinjskog parenja. Njegova svrhovitost uvelike premašuje funkciju rađanja ter postaje očitovanje uzajamne ljubavi koja je najvrjedniji element međusobnog odnosa intimnosti među muškarcem i ženom" (Seksološke studije, izvadak sa str. 162 i 172).

Na stranicama spomenute knjige u izdanju Kršćanske sadašnjosti god. 1971. jasno se može pročitati opis samog snošaja muškarca i žene u svim elementima ljudskog zbliženja i osjećaja pa se nakon pročitanog može nazrijeti koliko je spomenuti izolator u fiziološkom pogledu suvišan i odbojan, a u psihološkom doživljaju ostavlja osobu frustriranom i depresivnom. Po mom uvjerenju kondom na spolnom organu u onoj mjeri štiti od virusa, koliko i plastična membrana istoga sastava postavljena na jezik i usnu šupljinu.

Stoga bih kreatorima i zagovornicima kondoma preporučio da taj izum nataknu na jezik i pokušaju konzumirati ukusno jelo! Kakav bi to bio užitak u hrani s takvim izolatorom?! Iskonski čovjekov instinkt koji ga drži da egzistira i živi, da plodi i množi se s jedne strane su hrana i piće, a s druge strane atrakcija spolova. Uzurpirati te dvije osnovne fiziološke ljudske potrebe 'celofanskom zaštitom' - znači povrijediti i osakatiti samu osobu.

Osim toga, čovjekova tjelesnost izložena je napadima sićušnih neprijatelja izvana i iznutra, eksterno i interno, pa bi se gotovo čovjek u cjelini trebao omotati u nepropusnu plastičnu vreću i u njoj životariti i umrijeti. Uz to treba naglasiti da najviše bakterija i virusa ulazi kroz usta i ždrijelo, pa bi dosljedno tome suvremeni 'virusni zaštitari' morali izumiti što prije kondom gore, a ne dolje.

Nedavno je jedan moj župljanin, kupajući se u moru, 'usisao' nepoznatu bakteriju, koja je ušla u njegov krvotok i razorila mu čitav imunološki sustav. Čovjek je kroz nekoliko mjeseci umro. Mnogi futurolozi nagovještavaju - ovom izopačenom svijetu - pobjedu mikroorganizama nad čovjekom: 'kraljevstvo virusa'!

Uostalom, ako čovjek i čovječanstvo ne žele poštivati temeljne principe kao osnove zakonitosti, morala i etičnosti - posebice na planu erosa i ljubavi - moraju nestati s lica zemlje, upravo onako kao što na putovima i autocestama ginu i nestaju mnogi vozači motocikala i automobila jer se ne pridržavaju osnovnih prometnih znakova i upozorenja.

Don Andro URSIĆ

------------------------

PS&NB: Prenosim ovaj sjajan prilog kolege don Andre (i ujedno mu čestitam što se ponovno javio s nečim što je doista gorući problem - jer je ta tema, također vrlo ozbiljno ali na drukčiji način, obrađena u listu MI i Glasu Koncila), u prvom redu zbog njegove pametne i otvorene provokativnosti glede fenomena kojim se naglašeno manipulira u javnosti, ali i radi većine čitatelja, jer je kondom-lobi ovaj tekst "sjajno" ignorirao u sv(oj)im medijima - objavljen je samo u nekoliko tjednih tzv. 'desnih tiskovina' koje redovito dobivaju etiketu 'dinaroidnih' i 'ognjištarskih'. Osim toga, mnogima će ovo biti dokaz da za Crkvu nema tabu tema ter da i (drugi) svećenici znaju o svemu otvoreno i jasno govoriti (a ne samo 'kontroverzni don Kaćunko').

- 23:14 - Komentari (107) - Isprintaj - #

21.04.2009., utorak


UGRADITE KAP U DOBROTE SLAP!
UDRUGA IVAN PAVAO DRUGI IZ SPLITA
POZIVA VAS NA DONATORSKU VEČER
„KORAK PO KORAK“,
ZA POMOĆ ISUSOVCU PATRU LUKI RAĐI IZ OGORJA,
NA REHABILITACIJI U KRAPINSKIM TOPLICAMA.
OVA HUMANITARNA AKCIJA ODRŽAVA SE
U HOTELU PRESIDENT U SPLITU,
STARČEVIĆEVA 1,
U PETAK 24. TRAVNJA 2009.
S POČETKOM U 20 SATI.
SUDJELOVANJEM U AUKCIJI UMJETNIČKIH DJELA
RENOMIRANIH HRVATSKIH SLIKARA I KIPARA,
POD POKROVITELJSTVOM GRADOVA SOLINA I SPLITA
I SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE,
UGRADILI STE JEDNU KAP U SLAP DOBROTE.
U GLAZBENOM DIJELU VEČERI NASTUPAJU:
VOKALISTI SALONE, PAPA BAND,
VIS SPERANTES I GOSTI IZNENAĐENJA.
PROGRAM VODI GLUMAC ILIJA ZOVKO.
RADUJEMO SE VAŠEM DOLASKU.
MOLIMO VAS DA NAM TO POTVRDITE
TELEFON: 098 946 0543
E-MAIL: mate@ivanpavaodrugi-split.hr

„NE BOJTE SE“, Ivan Pavao Drugi

- 23:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.04.2009., nedjelja


HRISTOS VOSKRESE!!!
Uskrsna poslanica patrijarha Pavla i arhijereja SPC

U povodu Uskrsa, patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Pavle i svi arhijereji SPC vjernicima su uputili Uskrsnu poslanicu. Svake godine u ovo doba, kada tajanstvena sila života budi obamrlu prirodu, slava Uskrsnulog Gospodina i u nama budi jedan svjetliji, svetiji i radosniji život. Danas naviru uzvišene misli, rađaju se divni osjećaji i obuzima nas jedno sveto i nesvakidašnje raspoloženje. S Uskrslim Gospodinom i mi se uzdižemo u jedan viši i sadržajniji život, ističe na početku poslanice.

U poslanici se poziva na očuvanje ljudskog dostojanstva koje je toliko uzdigao svojim uskrsnućem Sin Božji. Sačuvajmo vjeru u Uskrsnuloga Gospodina, ljubav prema bližnjima, istini i pravdi; prema svemu dobru koje ljudi ipak žele, ali koje bez pomoći Uskrsnulog Gospodina i njegovog Evanđelja ne mogu postići, kaže se u poruci.

Pomolimo se Uskrsnulom Gospodinu i zamolimo ga da ostane s nama. Da mu se radujemo, da iz njega crpimo snagu, da se duhovno uzdižemo, da nas ne zahvate i ne odnesu mutne vode našeg vremena. Molimo Uskrsnulog Gospodina da i u nama uskrsne ljudski lik prvobitne čovjekove prirode, koji je danas tako često iskrivljen, maskiran i unakažen brojnim manama i porocima. Da i u nama svatko prepozna čovjeka, obasjanog njegovim vječnim životom, bio imućan ili siromašan, na velikom ili malom položaju, poručuje patrijarh, ter podsjeća kako je ovo vrijeme suočeno s materijalnom krizom, ali je još prisutnija kriza morala i karaktera.

Radovat ćemo se ako svatko, ugledavši bilo koga od nas, može kazati: Evo čovjeka! - da bi svatko, i prijatelj i neprijatelj, i sudac i tužitelj, u svakome od nas uvijek doživio istinskog i pravog čovjeka, stoji na kraju poslanice.

Poslanica se tradicionalno čita na svim liturgijama na Uskrs, u nedjelju 19. travnja, ter emitira putem elektronskih medija. (IKA)

----------------------

Upućujem svoju čestitku za Uskrs ne samo Srbima i Hrvatima pravoslavne vjere, nego i svima ostalima koji našu najveću kršćansku svetkovinu slave po Julijanskom kalendaru!

- 11:49 - Komentari (133) - Isprintaj - #

17.04.2009., petak


GLAZBENA KULTURA U GOSPIĆU
Treći ciklus koncerata Orguljaške večeri u Gospićko-senjskoj biskupiji

U gospićkoj je katedrali u četvrtak, 16. travnja, poslije večernje mise održan koncert u sklopu trećeg ciklusa koncerata Orguljaške večeri u Gospićko-senjskoj biskupiji. Nastupili su istaknuti hrvatski orguljaš Mario Penzar i Šibenčanka Nera - ali ne ona estradna, nego mezzosopranistica Gojanović, koja je pjevala na mnogim velikim pozornicima u Hrvatskoj, a učestalo nastupa u desetak europskih zemalja. Od siječnja 2007. godine bavi se organizacijom kulturnih događanja za Grad Šibenik, a od veljače prošle godine angažirana je kao umjetnički suradnik za glazbenu i glazbeno-scensku djelatnost u Šibenskom kazalištu.

Orguljaš Mario Penzar također je gostovao u desetak europskih zemalja ter u Vel. Britaniji, Rusiji, Kuvajtu i SAD-u, a nositelj je i međunarodnih nagrada. Nastupa solistički, uz simfonijske orkestre i komorne ansamble, a redovit je sudionik brojnih festivala u domovini i inozemstvu. Stalni je orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu i jedan od orguljaša Zagrebačke katedrale. Profesor je orgulja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i predavač na Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku.

Glazbeni umjetnici su u Gospiću izveli sljedeća djela poznatih skladatelja:
1. Giulio Romolo Caccini: "Ave Maria"
2. Girolamo Alessandro Frescobaldi: Toccata Prima e Toccata in G
3. Johann Sebastian Bach: arija iz Muke po Ivanu, BWV 245 "Es ist vollbracht", arija iz Mise u h-molu, BWV 232 "Qui sedes ad dexteram Patris"
4. Domenico Zipoli: All Offertorio, All Elevazione, Al post Communio
5. Georg Friedrich Haendel: arija iz opere Ottone, re di Germania "Affani pensier"
6. Ludovico Torti: "Preghiera"
7. Dietrich Buxtehude: Preludium in g
8. Giovanni Battista Bononcini: arije iz opere Griselda "Per la Gloria d'adorarvi".

Nera je svojim toplim i nježnim, ali istodobno moćnim glasom, koji je sad poput proljetnog daška a potom kao velebitska bura ispunjao katedralu, oduševila brojnu gospićku publiku u kojoj su u velikom broju bile studentice. A Penzarov nastup bio je "klasičan", tj. na najvišoj razini, kao što svaki njegov nastup prati stručna kritika. "On pripada tipu glazbenih reproduktivaca koji sve svoje izvođačko umijeće stavlja u službu odabrane glazbe, postajući uvijek posrednik između autora i slušatelja. Posjeduje tehniku virtuoza i profinjenu muzikalnost, a nadasve veoma osmišljeno oblikuje zvuk orgulja. Plastično vodi melodijske linije i u velikom zamahu stvara polifone tokove. Uz to, vitalnost njegova tumačenja teksta leži u jasnom izgovoru, čak i u najsloženijim pasažama. Svoju maštu i kultivirano umijeće sviranja stavlja u službu karaktera stila, bilo da se radi o renesansnoj razbarušenosti, baroknoj nabujalosti, ili modernom izrazu."

Ovaj gospićki koncert bio je treći u nizu od ukupno pet koncerata na ovogodišnjim Orguljaškim večerima, budući da su prva dva održana u Otočcu odnosno Slunju, a sljedeći su u Svetom Jurju (17. travnja) i Lešću na Dobri (18. travnja). Organizator Orguljaških večeri je udruga Gospićki glazbeni festival koju vodi prof. Tvrtko Sarić, koji se pobrinuo također da svaki slušatelj dobije lijepo opremljenu i vrlo informativnu programsku knjižicu o Orguljaškim večerima. U njoj se, uz program, opis izvođača, skladatelja i njihovih djela ter gradova u kojima se Večeri održavaju, među ostalim navodi da je idejni začetnik te manifestacije vlč. Ante Luketić, župnik i dekan gospićki. Prof. Sarić je rado prihvatio njegov poziv na suradnju jer je i sam želio potaknuti glazbeni i kulturni život regije koja je u prošlosti bila od velikog kulturnog značenja za Domovinu i šire ter odgovornim institucijama skrenuti pozornost na očuvanje starih orgulja, vrijedne kulturne baštine koja svjedoči o našoj pripadnosti europskoj kulturi.

- 19:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.04.2009., četvrtak


NE DARUJTE KRIZMANICIMA MRTVAČKE SANDUKE!!!
Ozbiljno upozorenje da se u Hrvatskoj vikendom gine kao u doba rata na bojišnicama

Priča br. 1:
Prošloga ljeta, idući prema zagrebačkom Trgu bana Jelačića, zagledan po običaju u novine čak i u hodu, pozornost od čitanja odvuklo mi je pjevušenje dječjeg glasića: "Motooooji, motooooji, mootoojiiiii...!" Zastao sam gotovo skamenjen od čuđenja - dječačić od možda 3-4 godine lagano se vukao za svojim mladim roditeljima (koji su bili zagrljeni i u svome filmu kao da dijete i nije s njima, tj. iza njih) stalno je ponavljao refren poznate rock-pjesme kao svoju pjesmicu: "Motooooji, motooooji, mootoojiiiii...!"

Priča br. 2:
U jednom ženskom magazinu uoči prošloga Božića objavljena je priča o obitelji pjevača Giuliana, koji sa suprugom Kristinom ima sina Marka. Dijete se veseli darovima pa, kad bi se njega pitalo, ispod božićne jelke bila bi isključivo gomila autića, kasete s crtićima 'Munjeviti Jurić' i 'Spiderman', kojeg toliko obožava da čak i spava u posteljini sa Spidermanovim likom, kažu ponosni roditelji. "Marko je prepun energije, non-stop negdje jurca, a ako Kristina i ja poželimo malo mir, pustimo mu njegove omiljene crtiće, jer su oni jedina garancija da će naš mali slatkiš na barem petnaestak minuta mirno sjediti na jednom mjestu - smije se Giuliano."

Priča br. 3:
Za svoje vjeroučenike osmoga razreda koji se pripremaju za sakrament potvrde općenito mogu reći da su mirna djeca s kojom nije baš lako uspostaviti komunikaciju. Ipak, jedne subote prije kateheze dvojica su razgovarala o darovima kojima se nadaju za krizmu. Načuvši da je jednome kum u Njemačkoj i da postoje neki problemi, u šali sam dobacio:
- Ako ti kum ne dođe, ja ću ti 'uskočiti'.
- Može, može, samo da SKUTER bude tu! - dodao je on spremno.

Dakle, našim mladima približava se vrijeme primanja sakramenta potvrde. Već se naveliko piše i govori o troškovima za svečanost, s napomenom da sakrament ne bi smio pasti u drugi plan. Također, razboriti ljudi i duhovnici upozoravaju roditelje i odrasle da ne pretjeruju s darovima, koji bi trebali biti u skladu s uzrastom i odgojnog karaktera. Nažalost, pretjerivanja su redovita pojava, a kod djece riječ je već o prestižu.

Poznato je da dečki, barem svaki drugi, kao dar očekuju upravo famozni - SKUTER! Od najranijeg djetinjstva, dok još ni razgovjetno govoriti nisu naučili, već su zaluđeni "motojima"! Kako i ne bi kad ih nerazboriti roditelji podmićuju upravo tim igračkama i "mentalitetom brzine" pumpaju im svijest i podsvijest. Nikako da shvate da svoju djecu pripremaju za odlazak na groblje prije vremena. Stravične crne brojke potvrđuju to svaki dan, posebno vikendom! Poput nedavnih vijesti "crna kronika" stalno nas (uzalud!) šokira:

TUČEPI: Dvojica mladića udarili u zidić:
Hrvoje Pavlinović (19) i suvozač Viktor Tarlambaj (22) vozili su se u subotu oko 20 sati u Tučepima na motociklu Aprilia. Pavlinović je u zavoju izgubio kontrolu i udarili su u kameni zid. Vozač motocikla preletio je zid i pao u provaliju duboku 12 metara. Umro je u bolnici nakon 2,5 sata od teških ozljeda lubanje, pluća i jakog krvarenja...
DICMO: Izgubio kontrolu zbog brzine:
Na cesti Sinj-Split u nedjelju ujutro u 6.25 sati motociklist Miro Podrug (28) izgubio je kontrolu i pao na kolnik. Zbog prevelike brzine metrima je klizio po cesti i na mjestu je preminuo od ozljeda.
POREČ: Kiom prepriječio put motociklistu:
U nedjelju nešto prije 14 sati u stravičnom sudaru na cesti Poreč - Novigrad kod skretanja za Červar Porat poginuo je motociklist. Suvozačica na motociklu je ozlijeđena...

U prva četiri mjeseca 2007. godine u prometu su poginula četiri mopedista, dok ih je 83 teško, a 216 lakše ozlijeđeno. U istom je razdoblju poginulo 19 motociklista, a 159 ih je teže, odnosno 316 lakše ozlijeđeno. Činjenica da 2006. godine u istom razdoblju nije bilo poginulih mopedista, a poginulih motociklista je bilo 10 posto manje, još jednom upućuje... Naime, u prva su četiri mjeseca u prometnim nesreća te godine sudjelovala 453 mopedista, četrdesetak posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Isto tako, te je godine u nesrećama sudjelovala 635 motociklista, što je porast od više od 60 posto u odnosu na prethodnu godinu, kada je bilo 392 sudionika nesreća…
... Vozači na "jurilicama", a uglavnom je riječ o mlađim vozačima željnim dokazivanja i s viškom adrenalina, zbog čega se ručica gasa često okreće i do kraja, u srazu s drugim vozilima ili preprekama uglavnom izvlače deblji kraj - najtragičniji... (prema Vjesniku, 28.05.2007.).

Najnoviji podaci slično su crni. Statistički pokazatelji prometnih nesreća u kojima su sudjelovali i koje su prouzrokovali vozači motocikla i mopeda u 2008. godini, u odnosu na 2007. godinu, bilježe smanjenje ukupnog broja prometnih nesreća i ozlijeđenih sudionika. Ali i nadalje je razvidan negativan trend najtežih posljedica prometnih nesreća, odnosno povećanja smrtno stradalih osoba...

Tijekom 2008. godine policija je evidentirala 4823 prometne nesreće u kojima su sudjelovali vozači motocikla i mopeda, što je u odnosu na prethodnu godinu smanjenje od 3,6 posto. Smanjio se i broj teže i lakše ozlijeđenih u tim nesrećama. Naime, tijekom prošle godine teže ili lakše je ozlijeđeno 3580 sudionika u prometu, odnosno 123 ili 3,3 posto manje u odnosu na 2007. godinu. No, najviše zabrinjava podatak da je tijekom 2008. godine poginulo 127, odnosno 11 sudionika ili 9,5 posto više u odnosu na 2007. godinu (prema Vjesniku, 16.3.09.).

Dobro je nedavno taj fenomen opisao novinar Željko Žutelija: Smrskane olupine i raskomadana tijela, svakodnevni prizori s naših cesta, zasad nisu opametili ni roditelje koji tek punoljetnoj djeci kupuju moćne strojeve za brzi odlazak u smrt, ni mlade vozače s minimalnim vozačkim iskustvom i strastvenom željom za iskušavanjem svojih krajnjih, a zapravo skromnih mogućnosti. Statistika bi nas mogla navesti na zaključak da je riječ o mladima koji jednostavno žele umrijeti, uz prešutno odobrenje roditelja koji im u tome nehotice pomažu: kupili su im - ili dopustili da se njime koriste - smrtonosno oružje kojim neiskusni mladići, unatoč dozvoli za nošenje/upravljanje, ne znaju rukovati (SD, 8.3.2009.)

Dakle, kako je netko dobro primijetio, u Hrvatskoj se vikendom gine kao u doba rata na bojišnicama. Strašno je ponedjeljkom vidjeti kako je pola osmrtnica u novinama rezervirano za žrtve prometnih nesreća, a dva dana poslije ucviljeni se roditelji posljednjim pozdravom i nekim nemuštim stihovima opraštaju od djece koju su, nemarom ili nepromišljenošću, sami poslali u smrt. To je golema tragedija za obitelji stradalih, ali i za naciju u cjelini, na čiju se demografsku katastrofu nastavlja i ta stravična prometna statistika pomora na cestama. Dakle, kumovi - ne darujte krizmanicima mrtvačke sanduke!


- 00:23 - Komentari (40) - Isprintaj - #

15.04.2009., srijeda


VREDNOVANJE VJERE i PUT DO ISTINE
Razmišljanje uglednog znanstvenika, obraćenika na kršćanstvo - odgovor na prigovore o nevrijednosti vjere zbog štete učenjene u ime vjere

Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.

Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.

Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!


Iz knjige: Francis S. Collins, BOŽJI JEZIK (Profil, Zagreb, 2008.)
- 20:33 - Komentari (19) - Isprintaj - #

NUNCIJ CASSARI NA USKRS U GOSPIĆU

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj i doajen diplomatskog zbora mons. Mario Roberto Cassari, na Uskrs, 12. travnja, boravio je u Gospiću kao gost župe Navještenja BDM. U gospićkoj katedrali nuncij Cassari predvodio je misno slavlje u 11 sati

Nuncija su na trgu ispred katedrale dočekali gospićki župnik i dekan pop Ante Luketić i vikar don Anđelko Kaćunko (to sam ja), kao i gospićki gradonačelnik Milan Kolić, župan ličko-senjski Milan Jurković, ministar Darko Milinović sa svojim suradnicima ter predstavnici vojske, policije, vatrogasaca, folklorna društva, gradska glazba, članovi povijesnih postrojbi i predstavnici katoličkih udruga.

Nunciju je kao domaćin riječ dobrodošlice uputio gradonačelnik Kolić, istaknuvši radost i privilegij Gospićana što će nuncijeve riječi biti poruka pape Benedikta koja će iz Gospića biti odaslana svim vjernicima diljem Hrvatske. Gradonačelnik je upoznao nuncija s osnovnim karakteristikama Gospića, podsjetivši na nedavnu prošlost i žrtve koje je grad u Domovinskom ratu podnio za oslobođenje Hrvatske, u pokušaju da nam se oduzme stoljetno ognjište i zatre duhovna i vjerska pripadnost. U tim vremenima velikih iskušenja, istaknuo je gradonačelnik Kolić, veliki je oslonac svima bila vjera, vrijednost održanja obitelji i korijenska pripadnost ovom ponosnom tlu.

"Hrvatski narod ovih prostora zadržao je dostojanstvo i nikada nije poticao na govor mržnje, nego je u duhu kršćanskog nauka i etike, tražio mirna rješenja i pružao ruku oprosta", naglasio je gradonačelnik, istaknuvši trajnu zahvalnost hrvatskoga naroda na potpori koju je imao od Svete Stolice, posebno od pape Ivana Pavla II, koji je također 2000. godine ustanovio Gospićko-senjsku biskupiju, a istu podršku imamo i danas od pape Benedikta XVI. Na kraju je gradonačelnik još jednom zahvalio preuzv. nunciju za dolazak u Gospić, naglasivši da je to "jedan od onih velikih dana za naš grad i za našu katoličku zajednicu koji će ostati dugo u našim srcima i biti zapisan zlatnim slovima u povijest Grada Gospića", ter njemu i svim vjernicima čestitao Uskrs.

U katedrali je preuzv. Cassarija pozdravio župnik Luketić, a nuncij je na početku euharistijskog slavlja rekao: "Pozdravljam vas, dragi prijatelji, iz Gospića i biskupije Gospićko-senjske, riječima Krista uskrslog Mir vama!", posebno pozdravivši župnika, vikara, redovnice, udruge koje djeluju u župi, kao i građanske, političke i vojne vlasti "ovog predivnog grada i regije, koji su od danas i meni posebno dragi". U svojoj homiliji nuncij je najprije istaknuo važnost događaja Kristova uskrsnuća. "I kada sam danas ušao u ovu vašu prekrasnu gospićku katedralu, moje se srce zahvalno divilo ovom velikom misteriju koji pred nas stavlja Krista, pobjednika nad smrću, kako okuplja svoj sveti narod, a to ste vi, kako vas grli, vodi i hrabri", nastavio je nuncij, naglasivši da je Uskrs dan "u koji smo oslobođeni grijeha da živimo kao djeca Božja otkupljeni, obnovljeni, očišćeni. Jednom riječju: uskrsnuli".

Naglasio je potom da nam Isus svojim uskrsnućem govori o postojanju života koji je iznad fizičkog života, podložnog slabostima i padovima ter da postoji vječni život koji se otvara svima nama. Također, Uskrsli nas uči živjeti pravim životom koji je s onu stranu naših ljudskih ograničenja, Nuncij je svima poručio: "Krist nas neće ostaviti same! Bog koji nas bezgranično ljubi, nije zadovoljan svijetom u kojem vlada logika rata, osvete, nasilja, arogancije, zakon jačega. Bog nije napustio svoga Sina. Uskrisio ga je. Bog nas ne napušta. Možemo utvrditi da je među nama ljubav Božja u Isusu, ljubav jača od smrti. To je Uskrs koji nam je snažno naviješten, jer nas Isus želi uključiti u svoje uskrsnuće", naglasio je propovjednik dodavši da Isus ne uskršava sam već želi uskrsnuti s nama, i to svaki dan!

Pozvavši vjernike da prihvate Život koji nam nudi Gospodin, nuncij je istaknuo da smo svi pozvani dati svjedočanstvo Uskrsnuća. "Ja i vi, dragi prijatelji, svi smo pozvani živjeti svjetlo Uskrslog, koji nas uvijek poziva na novost života i trajno obraćenje koje nas otvara nadi. Svaki Uskrs je dan neizmjerne radosti, ali je i dan hrabrosti i novih obveza za sve nas krštenike to jest: mi trebamo biti hrabri i vjerodostojni svjedoci Krista uskrslog i u našem hrvatskom društvu kojemu je i te kako potrebno takvo svjedočenje!" Naglasivši da u tome nemamo vremena za odgađanje, oklijevanje i prepuštanje komotnosti, nuncij je vjernike potaknuo da se ne daju zavesti "lažnim prorocima, koji i u naše vrijeme i u našem hrvatskom društvu čine sve, kako bi zanijekali ili ocrnili naučavanje Crkve, pape i biskupa; koji himbeno nastoje uništiti kršćanske vrijednosti i naš identitet".

Na kraju je propovjednik istaknuo da je poziv Krista uskrslog istodobno snažan, jasan i odlučan ter se ne smijemo bojati jer uskrsli Krist živi! "To nam je dovoljno! Jer ako Krist živi s nama, u nama i među nama, ništa nam ne manjka, ni u čemu ne možemo pogriješiti, ništa ne može pobijediti snagu novog Života koji nam je Bog darovao", zaključio je svoju propovijed nuncij Cassari, zaželjevši svima sretan i svet Uskrs, s molbom Gospićanima da njegove čestitke prenesu i članovima svojim obitelji, posebno "bolesnicima, patnicima, osobama koje se nalaze u teškoćama, mladima koji danas nisu ovdje. Neka vas sve blagoslovi Uskrsli Gospodin. Amen. Aleluja!"

Potom su na oltar prineseni darovi za euharistijsku žrtvu ter košara s plodovima ličkoga kraja nunciju na dar, kao i lička kapa, simbol krajevnog i hrvatskog identiteta. Na kraju mise preuzv. nunciju su riječ pozdrava uputili župan Jurković i ministar Milinović, nakon čega je Nuncij još jednom svima zahvalio i naglasio svoju radost i oduševljenje svojim prvim posjetom Gospiću.

Poslije euharistijskog slavlja, koje je svojim pjevanjem obogatio katedralni zbor pod ravnanjem s. Velimire Marinović uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića, u perivoju na Trgu kardinala Stepinca pokraj križa upriličeno je polaganje vijenca i prinošenje svijeća, a nuncij je predvodio molitvu za sve poginule za Hrvatsku s nadom u uskrsnuće.

....................

NB: Premda je ova vijest objavljena na portalu IKA-e, prenosim je zato što su me neki pitali zašto je nisam stavio na blog, a drugi su me zbog toga "špotali" (kažu da ovdje i informiraju!), pa eto udovoljavam jednima i drugima. A oni koji su to već pročitali dobro će doći "utvrđivanje gradiva"!

- 16:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.04.2009., ponedjeljak


LUKINO USKRSNO JAJE

Neobična uskrsna priča

ON JE BIO BEZNADAN SLUČAJ I ONA VIŠE NIJE HTJELA NA NJEGA TROŠITI SVOJE VRIJEME...


Luka je rođen s tjelesnom i duševnom manom. S dvanaest godina još uvijek je bio u drugom razredu. Izgledalo je kao da nije sposoban za učenje. Često se nemirno vrpoljio po klupi, slinio naokolo i neartikulirano se glasao, a to bi njegovu učiteljicu Martu dovodilo do očaja.

U drugim bi trenucima govorio jasno i razgovijetno, kao da je tračak svjetla uspio prodrijeti u tamu njegova uma. No, većinom je Marta bila nezadovoljna rezultatima Lukina učenja. Jednog je dana pozvala roditelje na razgovor.

I dok su majka i otac u tišini sjedili pred učiteljicom u praznom razredu, ona im je priopćila: "Luki je doista potrebna posebna škola. Nije pravedno prema njemu da bude s toliko mlađom djecom koja nemaju poteškoća s učenjem. Pa to je pet godina razlike između njega i ostalih učenika u razredu!"

Majka je tiho brisala suze, dok je njezin muž govorio: "Gospođo, ja Vas potpuno razumijem, ali u našoj blizini nema takve škole. Bio bi to strašan šok za Luku da ga moramo izvaditi iz ove škole. Mi znamo da on voli biti ovdje."

Nakon što su roditelji otišli, Marta je još dugo ostala sjediti pogleda uprta u školsko dvorište prekriveno snijegom. Ta snježna hladnoća kao da joj se uvukla u dušu. Željela je suosjećati s roditeljima - njihov jedinac je tako teško bolestan. Ali nije u redu niti da ostane u razredu. Ona ima još tridesetak druge djece da poučava! A Luka samo remeti mir. Uz to, on nikada neće naučiti pisati i čitati. Čemu uzaludno trošiti vrijeme?

Dok je tako razmišljala, preplavio ju je osjećaj krivice. "O, Bože" - molila je glasno – "evo, ja samu sebe sažalijevam, a moji problemi nisu ništa u usporedbi s teškoćama te obitelji. Molim te, pomozi mi da budem strpljivija s Lukom!"

Od toga je dana Marta svom silom pokušavala ignorirati Lukina glasanja i prazan pogled. A onda je jednog dana iznenada došepao do njezina stola i uzviknuo tako da su ga sva djeca mogla čuti:
"Volim te, učiteljice!"

Cijeli je razred prasnuo u smijeh, a učiteljičino lice se zarumenilo. Zamucala je: "O, t-to je vrlo lijepo, Luka. Al-li sada se, molim te, vrati na svoje mjesto."

Došlo je proljeće i djeca su uzbuđeno govorila o Uskrsu. Marta im je pričala o Isusovoj smrti i uskrsnuću. Naglašavajući ideju novoga života, dala je svakom djetetu veliko plastično jaje. "Ponesite jaje kući i stavite u njega nešto što će predstavljati novi život, pa sutra donesite u školu" - rekla im je. "Jeste li me razumjeli?"

"Da, učiteljice!"- djeca su uzbuđeno odgovorila - svi osim Luke. On je samo napeto slušao; njegove se oči nisu makle s Martina lica. Nije čak ni proizvodio svoje uobičajene glasove. Je li Luka razumio što je govorila o Isusovoj smrti i uskrsnuću? Je li razumio što treba uraditi? Možda bi bilo dobro nazvati njegove roditelje i objasniti im zadaću...

Te večeri Marti se začepio sudoper, pa je morala pozvati majstora da to popravi. Zatim je žurila u trgovinu, a nakon toga čekala ju je gomila rublja za peglanje i priprema testa za sutrašnji dan. U toj gužvi potpuno je zaboravila nazvati Lukine roditelje.

Sljedećeg jutra tridesetak djece nahrupilo je u razred uz galamu i smijeh. Prije nego su sjeli, ostavili su svoja jaja u veliku pletenu košaru na učiteljičinu stolu. Nakon testa iz matematike, bilo je vrijeme da se jaja otvore.

U prvom je jajetu Marta našla cvijet. "Da, cvijet je zasigurno znak života" - rekla je. Kada jaglac proviri iz zemlje, znamo da je došlo proljeće." Djevojčica iz prve klupe radosno je mahala rukom: "To je moje jaje, učiteljice!"

U sljedećem jajetu šćućurio se mali plastični leptir koji je vrlo stvarno izgledao. Učiteljica ga je uzela u ruku: "Svi znamo da se gusjenica mijenja i postaje krasni leptir. Da, i to je život." Mala Maja se ponosno smiješila: "To je moje jaje."

Zatim je Marta pronašla kamenčić obrastao mahovinom. Objasnila je da i mahovina ukazuje na život. Marko se javio iz pozadine sav ozaren: "Moj tata mi je pomogao!"

A onda je učiteljica otvorila četvrto jaje. Iznenađeno je zastala. Jaje je bilo prazno! Mora da je Lukino, zaključila je u sebi. Pa naravno, on nije razumio što treba uraditi. Bar da nije zaboravila nazvati njegove roditelje! I da ga ne bi osramotila pred cijelim razredom, bez riječi je odložila jaje i posegla za slijedećim.

No iznenada se javio Luka: "Učiteljice, zar nećete pričati o mom jajetu?"
Marta se zbunila: "Ali Luka, tvoje je jaje prazno!" On ju je pogledao ravno u oči i tiho rekao: "Da, ali i Isusov grob je bio prazan!"

Vrijeme je zastalo. Kad je Marta smogla snage da progovori, zapitala ga je: "A znaš li zašto je grob bio prazan?" "Znam!" - Luka je odgovorio - "Isusa su ubili i tamo stavili. Onda ga je njegov Otac oživio!"

Zvonilo je za odmor. I dok su djeca jurila na dvorište, sjedila je Marta još uvijek iznenađena, očiju punih suza. Ona unutarnja hladnoća polako se topila. Ovaj zaostali zagonetni dječak shvatio je istinu uskrsnuća bolje od sve ostale djece.

..........................

Tri mjeseca poslije Luka je umro. Ljudi koji su došli na groblje da se s njim oproste, iznenađeno su gledali tridesetak jaja poredanih po njegovu kovčegu - sva su bila prazna.

Ida Kempel


- 14:56 - Komentari (51) - Isprintaj - #

12.04.2009., nedjelja


USKRSNUĆE & BOŽJI GOVOR

Uvod u djelo kojim znanstvenik iznosi dokaze u prilog postojanju Boga

Objasnit ću kako je znanstvenik, genetičar, počeo vjerovati u Boga koji je neograničen vremenom i prostorom i kojem je stalo do ljudskog bića. Mnogi će pretpostaviti da je bila nužna posljedica strogog vjerskog odgoja, kulturne ili obiteljske tradicije te kako takvo neizbježno pred završetak života. No, to nije bio moj slučaj.


Tog toplog sunčanog dana, samo šest mjeseci nakon početka novog tisućljeća, čovječanstvo je zakoračilo u novu vrlo važnu eru. Vijest se brzo proširila svijetom, isticale su je gotovo sve važne novine, svečano objavljujući da je sastavljen prvi nacrt ljudskoga genoma, knjige ljudskog života.

Ljudski genom sačinjen je od cjelokupne DNK naše vrste, nasljednog životnog kôda. Taj novootkriveni tekst sastojao se od tri milijarde slova i bio je ispisan neobičnim kôdom od četiri kriptografska slova. Složenost informacija koje prenosi svaka stanica ljudskog tijela toliko je nevjerojatna da bi glasno čitanje toga kôda brzinom od jednog slova u sekundi zahtijevalo 31 godinu, čak i kada bi to čitanje bilo danonoćno. A uvezivanjem papira na kojima bismo ispisali ta slova u normalnoj veličini dobili bismo kulu koja bi dosegla visinu Washingtonova spomenika (= 169 metara; m.op.).

Taj nevjerojatan tekst koji objedinjuje sve upute za stvaranje ljudskog bića postao je toga ljetnog dana dostupan čitavom svijetu. Kao voditelj međunarodnog "Projekta ljudskog genoma" (Human genom project), na kojem se više od desetljeća mukotrpno radilo kako bi se otkrio taj slijed DNK, stajao sam uz predsjednika Billa Clintona u Istočnoj sobi Bijele kuće zajedno s Craigom Venterom, voditeljem konkurentskog poduzeća iz privatnog sektora. U tom je događaju posredstvom satelitske veze sudjelovao i britanski premijer Tony Blair, a proslave su se istodobno održavale u mnogim dijelovima svijeta.

Predsjednik Clinton započeo je svoj govor usporedbom ove karte ljudskoga genoma s kartom koju je Meriwether Lewis raširio pred predsjednikom Thomasom Jeffersonom u toj isto sobi gotovo dva stoljeća prije. Clinton je rekao: "Nesumnjivo, ovo je najvažnija, najčudesnija karta koju je čovječanstvo ikada iscrtalo." No dio njegova govora koji je privukao najviše pažnje iskoračio je sa znanstvenog stajališta prema onom duhovnom. "Danas", rekao je, "mi učimo jezik kojim je Bog stvorio život. Sada s još većim strahopoštovanjem shvaćamo složenost, ljepotu i čudesnost tog najuzvišenijeg i najsvetijeg Božjeg dara."

Jesam li ja, rigorozni znanstvenik, u tom trenutku bio osupnut tim izravnim pozivanjem na vjeru vođe slobodnog svijeta? Jesam li se našao u iskušenju da zakolutam očima ili da u nelagodi spustim pogled? Ne, nimalo. Zapravo, u frenetičnim danima koji su prethodili tog objavi, blisko sam surađivao s piscem predsjednikova govora i snažno sam podržao uključivanje tog dijela teksta. Kada je došao čas da i sam dodam nekoliko riječi, nadovezao sam se upravo na taj dio: "Ovo je sretan dan za svijet. Svijest o tome da smo prvi put zavirili u knjigu ljudskog života, koja je dotad bila poznata samo Bogu, lišava čovjeka svake oholosti i izaziva strahopoštovanje."

Što se tu zapravo događalo? Zašto bi se predsjednik i znanstvenik, zaduženi da objave prekretnicu u biologiji i medicini, pozivali na poveznicu s Bogom? Nisu li znanstveni i duhovni svjetonazori međusobno oprečni i ne bi li trebali izbjegavati zajedničko pojavljivanje u Bijeloj kući? Koji su bili pravi razlozi za pozivanje na Boga u tim dvama govorima? Je li to bila samo pjesnička figura? Licemjerje? Ili cinični pokušaj podilaženja vjernicima i obeshrabrivanja onih koji bi mogli kritizirati istraživanje ljudskoga genoma kao svođenje ljudske vrste na obične strojeve? Ne, nije, barem ne za mene. Naprotiv, za mene je iskustvo sekvenciranja ljudskoga genoma i otkrivanje tog najčudesnijeg od svih pisama, bilo ujedno i nevjerojatno znanstveno otkriće i prigoda za štovanjem Boga.

Mnogi će biti zbunjeni takvim osjećajima, pretpostavljajući kako pravi znanstvenik ne može istodobno ozbiljno vjerovati u nedokučivog Boga. Ova knjiga nastoji odagnati takve predodžbe tvrdnjom da vjera u Boga može biti potpuno racionalan izbor te da su načela vjere zapravo komplementarna načelima znanosti.

Tu potencijalnu sintezu znanstvenog i duhovnog svjetonazora mnogi danas smatraju nemogućom, sličnom pokušaju da se dva suprotna magnetska pola dodirnu u jednoj točki. Unatoč tome, mnogi bi ljudi u svom svakodnevnom životu rado povezali vrijednosti obaju svjetonazora. Nedavna istraživanju potvrđuju da 93% Amerikanaca na neki način vjeruje u Boga. Istovremeno većina njih vozi automobile, koristi se električnom energijom te prati vremenska izvješća, očigledno pretpostavljajući da je znanost općenito pouzdana.

No što je s vjerskim uvjerenjima znanstvenika? Broj vjernika među znanstvenicima mnogo je veći nego što se misli. Istraživači su 1916. godine upitali biologe, fizičare i matematičare vjeruju li u Boga koji djelatno komunicira s ljudskom vrstom i kojemu se možemo moliti očekujući odgovor. Oko 40% ispitanika odgovorilo je potvrdno. Isto istraživanje ponovljeno je 1997. godine i, na iznenađenje istraživača, postotak potvrdnih odgovora ostao je manje-više nepromijenjen.

Prema tome, "sukob" između znanosti i vjere možda nije toliko velik kao što se čini. Nažalost, dokaze o mogućem skladu često zasjenjuju glasne izjave suprotstavljenih strana. Dakako, za to su jednako odgovorne obje strane. Na primjer, diskreditirajući duhovna uvjerenja 40% svojih kolega kao sentimentalnu besmislicu, istaknuti evolucionist Richard Dawkins postao je najvažniji glasnogovornik stajališta da vjerovanje u evoluciju zahtijeva ateizam. Ovo je jedna od njegovih brojnih iznenađujućih izjava: "Vjera je veliko opravdanje, veliki izgovor za izbjegavanje promišljanja i procjenjivanja dokaza. Biti vjernikom znači vjerovati unatoč nedostatku dokaza, a možda upravo i zbog nedostatka dokaza... Vjerovanje koje se ne temelji na dokazu, osnovni je nedostatak svake religije."

S druge pak strane, određeni vjerski fundamentalisti napadaju znanost kao opasnu i nepouzdanu te upućuju na doslovnu interpretaciju svetih tekstova kao jedino pouzdano sredstvo pronalaženja znanstvenih istina. Među takvim stavovima, ističu se komentari pokojnog Henryja Morrisa, vođe kreacionističkog pokreta: "Evolucionistička laž dominira suvremenom mišlju na svim područjima. Iz toga jasno proizlazi da je evolucijska misao u osnovi odgovorna za zloslutan razvoj političkih zbivanja i uznapredovalo posvemašnje moralno i društveno propadanje... Tamo gdje se znanost i Biblija razilaze, znanost je očito pogrešno protumačila svoje dokaze."

Ta sve snažnija kakofonija antagonističkih glasova zbunjuje i obeshrabruje mnoge iskrene promatrače. Razumni ljudi zaključuju da su prisiljeni izabrati između dviju neprivlačnih i podjednako zbunjujućih krajnosti. Razočarani nesmiljenošću obaju stajališta, mnogi odbacuju i pouzdanost znanstvenog zaključivanja i vrijednosti sustavnog vjerovanja, upadajući u različite oblike protuznanstvenog razmišljanja, duševnu prazninu ili apatiju. Ostali prihvaćaju i znanstvene i vjerske vrijednosti, ali strogo odvajaju vlastitu materijalnu i duhovnu egzistenciju kako bi izbjegli nedoumice zbog očitog sukoba tih dviju stvarnosti.

U skladu s tim razmišljanjima, pokojni biolog Stephen Jay Gould zastupao je stav da znanost i vjera trebaju zauzeti odvojena, "međusobno neisprepletena područja učenja". No, čini se da ni to nije zadovoljavajuće rješenje. Takvo razmišljanje potiče unutarnji konflikt i uskraćuje ljudima mogućnost potpunog prihvaćanja bilo znanosti, bilo duhovnosti.

Upravo je to središnje pitanje ove knjige. Postoji li, u ovo moderno doba kozmologije, evolucije i ljudskog genoma, mogućnost uspješnog usklađivanja znanstvenog i duhovnog svjetonazora. Moj je odgovor, dakako, potvrdan. Smatram da nema proturječja između bavljenja znanošću i vjerovanja u Boga koji vodi brigu o svakom od nas. Domena znanosti je istraživanje prirode. Domena Boga je u spiritualnom svijetu, području koje nije moguće istražiti sredstvima i jezikom znanosti. Ono se treba ispitati srcem, umom i dušom, a um mora pronaći način da prihvati oba područja.

Dokazat ću da je supostojanje tih perspektiva u jednoj osobi moguće i da ono može uvelike obogatiti ljudsko iskustvo. Znanost je jedini pouzdani način za razumijevanje prirodnog svijeta i pravilna uporaba njezinih sredstava može dovesti do dalekosežnih spoznaja o materijalnom postojanju.

No znanost nam ne ože odgovoriti zašto je stvoren svemir, koja je svrha ljudskog postojanja ili što se zbiva nakon naše smrti. Jedan od najsnažnijih pokretača čovječanstva jest traženje odgovora na složena pitanja, a kako bismo shvatili i ono vidljivi i ono nevidljivo, moramo ujediniti snage znanstvenih i duhovnih stajališta. Zadatak je ove knjige istražiti put prema trijeznoj i intelektualno poštenoj integraciji tih shvaćanja.

Razmatranje tako složenih pitanja katkada je uznemirujuće. Bez obzira na to kako ga nazivali, svi smo mi došli do određenog svjetonazora. A on nam olakšava shvaćanje svijeta koji nas okružuje, osigurava nam etički okvir i usmjerava naše odluke o budućnosti. Svjetonazor ne smijemo olako shvaćati. Knjiga koja poziva na preispitivanje temeljnih vrijednosti mogla bi biti više uznemirujuća nego utješna. No, čini mi se da mi ljudi posjedujemo duboko ukorijenjenu težnju za pronalaženjem istine, premda je ona često potisnuta materijalnim pojedinostima svakodnevice. Svakodnevnim se problemima pridružuje i nerado razmišljanje o vlastitoj smrtnosti te tako mogu proći i dani, tjedni, mjeseci, pa i godine, a da ozbiljno ne pomislimo na vječna pitanja ljudskog postojanja. Ova knjiga tek je dio odgovora na takvo stanje, ali možda će potaknuti na samoispitivanje i želju da se dublje zamislimo.

Ponajprije, objasnit ću kako je znanstvenik, genetičar, počeo vjerovati u Boga koji je neograničen vremenom i prostorom i kojem je stalo do ljudskog bića. Mnogi će pretpostaviti da je bila nužna posljedica strogog vjerskog odgoja, kulturne ili obiteljske tradicije te kako takvo neizbježno pred završetak života. No, to nije bio moj slučaj.

Francis S. Collins, BOŽJI JEZIK (uvod), Profil, Zagreb 2008.

NB: Objavljujem ovaj tekst iako još nisam dobio dopuštenje od izdavača (premda sam ga mailom zatražio), zato što smatram da je upravo takvo djelo izvrstan putokaz svim mislećim ljudima prema Uskrsnulom!
Autor je jedan od najvažnijih istraživača na području ljudske genetike, voditelj Američkog nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma, koji je 2000. g. u nazočnosti tadašnjem američkog predsjednika Billa Clintona imao čast objaviti da je otkrivena tajna ljudskog genetskog koda; otkriće koje ga je, kao sam tvrdi, ispunilo strahopoštovanjem jer je otkrio "najčudesniji od svih jezika", jezik koji je dotad znao samo Bog - Božji jezik!

Ova knjiga ne izuzetno zanimljiv način objedinjuje Collinsovo osobno intimno životno iskustvo (put od ateista do vjernika), njegova znanstvena otkrića i istraživanja na području genetike. U njoj Collins ne samo da pokušava odgovoriti na neka konkretna pitanja koja muče današnjeg čovjek, kao što su: Kako Bog može dopustiti toliko patnje na svijetu?, Kako racionalna osoba može vjerovati u čuda? nego daje i svoje viđenje nastanka svemira, darvinizma i ljudske evolucije, ali i svoj prilog raspravi oko nekih važnih bioetičkih pitanja. Zaista, tko je Bog? I o čemu govorimo kada govorimo o Bogu?

Da vas ne gnjavim previše, evo samo dio naslova iz sadržaja ove fantastične knjige:
PRVI DIO - Raskol između znanosti i vjere
1. Od ateizma do vjere
2. Rat svjetonazora
DRUGI DIO - Velika pitanja ljudskog postojanja
3. Postanak svemira
4. Život na Zemlji - o mikrobima i ljudima
5. Dešifriranje Božje knjige uputa - saznanja o ljudskom genomu
TREĆI DIO - Vjera u znanost, vjera u Boga
6. Postanak, Galileo i Darwin
7. Prva mogućnost - ateizam i agnosticizam: kada znanost nadjača vjeru
8. Druga mogućnost - kreacionizam: kada vjera nadjača znanost
9. Treća mogućnost - inteligentni dizajn: kada znanost treba božansku pomoć
10. Četvrta mogućnost - Bilogos: sklad znanosti i vjere
11. U potrazi za istinom
DODATAK - moralna praksa znanosti i medicine - bioetika
Dakle, odmah poslije blagdana - trk u knjižaru & tolle et lege!

Svima želim blagoslovljen Uskrs ter mnogo milosti, mira i duhovne radosti!

- 00:00 - Komentari (28) - Isprintaj - #

11.04.2009., subota


GROB JE MOST DO VJEČNOSTI

Četrnaesta postaja BKP-a

ISUS:
Moj ljudski život tako je završen, ali grob je samo kraj ovog našeg ljudskog života, dok ako vjeruješ da si i ti moj drugi JA, imaš također kao i JA, život vječni.
Dok ti ovaj život traje do groba, Ja te molim da nastaviš moje djelo spasenja svijeta.
Molim te budi moj apostol,
budi moja žrtva,
budi moj svetac!

JA:
Moj Isuse, Ti znaŠ da sam ja u duhu spreman, ali i da sam u stvarnosti slabić.
Sve Tvoje pouke, koje nisi mogao za svoga kratkog ovozemaljskog života reći svima, sva Tvoja djela ljubavi, sve boli drugih koje nisi mogao osobno svojim dolaskom ublažiti, sve to daj meni da u Tvoje ime činim.
Ali, Gospodine, ja sam slab i nitko bez Tebe.
POMOZI MI!

Pogovor:
ISUS:
INTIMO INTIME MOJE (naziv koji je Isusu dao Sv. Filip Neri, a ja ovdje koristim umjesto originalnog autorova "ti moj drugi Ja", što se u oba ova slučaja svodi na ono bitno: ISUS JE DIO MENE I JA SAM DIO ISUSA),
KAO ŠTO TI REKOH NA POČETKU OVOG NAŠEG PUTA, moje životno djelo nije bilo dovršeno dok ga nisam okrunio svojom smrću.
Tvoj put neće biti dovršen dok ga ne okruniš svojim životom.
Uzmi svaki trenutak života onakvim kakav ti dođe, s vjerom i ufanjem da taj svaki trenutak ima moj biljeg na sebi.

Jednostavan FIAT ("neka bude kako Ti kažeš, Bože moj!") bit će dovoljan da dobiješ moju pomoć i blagoslov, ali to mora biti tvoja volja.
Dakle, ne traži me u dalekim mjestima, ja sam ti uvijek blizu. Kod tvoga radnog stola, u školi, u kuhinji, na webu. To su moji oltari gdje ja primam djela tvoje ljubavi za mene, dana drugima. Tu sam ja uvijek uz tebe.
Idi sada. Uzmi svoj križ i svojim životom dokaži da si moj i da sam Ja tvoj, da smo mi najintimniji prijatelji zauvijek.
AMEN (tako neka bude)!

- 17:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.04.2009., petak


KRIŽ RASTANKA I MIR POČINKA
Trinaesta postaja BKP-a

ISUS:
Moja žrtva na križu je svršena, ali ne i žrtva moje majke, koja mrtvo, izmučeno, hladno, tijelo djeteta koje je rodila, sada posljednji put prima u svoje majčinsko krilo.

Ti ćeš se također morati ovako rastati sa svojim najmilijima jednog dana, kada će te bol rastanka duboko pogoditi, ali, intimo intime moje, molim te sjeti se kolike duše su se spasile primjerom moje majke.
Iskoristi i ti takve prilike da svojim primjerom u tim trenutcima nekoga usmjeriš prema vječnom spasenju.

Pomozi mi u mojem djelu otkupa duša.

JA:
Molim Te, Isuse, Bože moj, pomozi mi pri rastancima u mome životu, koji se moraju dogoditi.
Kada prijatelji odu, kad djeca napuste naš dom, kada nam drage pozoveš k sebi u svoj dom...
Tada Te molim za milost da mogu reći iskreno i s ljubavlju: BUDI VOLJA TVOJA,
i s mirom u srcu poželjeti im: POČIVALI U MIRU BOŽJEMU!
Amen!
- 21:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ŠTO MOŽE MALI HRVAT NA GLOBALNI VELIKI PETAK!

Umjesto preduskrsne čestitke na dan Gospodinove muke

Ulazak Republike Hrvatske u puno članstvo Sjevernoatlantskog saveza (NATO) iznimni je povijesni događaj i uspjeh, definitivni izlazak Hrvatske iz umjetnih državnih tvorevina 20. stoljeća koje nisu mogle uspjeti, i povratak hrvatske države u njezino naravno, povijesno, zemljopisno i kulturno okruženje. Članstvo u najmoćnijem svjetskom vojnom savezu, koji ne ugrožava državni suverenitet svojih članica, uz obveze, koje nikada nisu ni male ni lagane, donosi - opravdano se može smatrati - faktično, tj. stvarno priznanje Hrvatske u međunarodnoj zajednici, a što je puno više i važnije od same vojne komponente i od juridičkog priznanja koje je Hrvatska doživjela 1992. godine. Ulaskom u NATO Republika Hrvatska otklonila je skrivene sumnje o neodrživosti hrvatske države, kao neovisne i međunarodno priznate, porazila skrivene ideološko-političke snage, koje ne samo da se nisu mirile s opstankom samostalne hrvatske države već su je i više ili manje suptilno potkapale, i otvorila sasvim novu stranicu u svojoj povijesti.

Don Zlatko Mehun, pardon, vlč. Ivan Miklenić (Glas Koncila, Uskrs 2009.)

--------------------------

Poštujući svačije uvjerenje mi, kršćani u vojno-redarstvenim snagama, po svom krštenju želimo s radošću živjeti svoje poslanje u svijetu izvršavajući sve svoje obveze ne poradi straha nego po savjesti jer smo povjerovali Isusu Kristu svjesni da time njemu služimo. Upravo u tome vidimo i radost našeg ulaska u NATO asocijaciju gdje nam se pruža još veća mogućnost ostvarenja našega katolištva jer upravo u tim asocijacijama otkrivamo, na opipljiv način, pripadnost velikoj obitelji naroda.

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij (u uskrsnoj poruci svojim vjernicima)

--------------------------

Na Jadranu, na terasi jednog restorana, za vrijeme vojne vježbe usred turističke sezone:

"Hvala Bogu", reče konobarica, "konačno dolazi kiša."
"Ali miss", odgovori na to glavni tajnik NATO-a, "pa you morati znati da Boga, hvala Bogu, nema!"
"Sigurno, gospodine. A što ako ga, ne daj Bože, ipak ima?"

--------------------------

Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!(Evanđelje po Mateju 10,16)



- 14:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.04.2009., četvrtak


SMRT BOGOČOVJEKA NIJE SMRT BOGA!

Dvanaesta postaja BKP-a

ISUS:
S križa, uz strahovite boli za svaku riječ, propovijed se nastavlja:
- Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!
- Danas ćeš biti sa mnom u raju!
- Ivane, evo ti majke; ženo, evo ti sina!
- Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!
- Žedan sam!
- Svršeno je!
- Oče, u ruke Tvoje predajem Duh svoj!

Djelo spasenja ljudskog roda time je završeno. Mojom ljudskom smrću moja je misija na zemlji dovršena.
Sada je red na tebi, moj drugi JA, da tu misiju nastaviš primjerom svojeg života.

JA:
O Bože, Isuse moj, što ti mogu kazati, kako da ti se zahvalim za tako neizmjernu ljubav Tvoju....?!
Ja Ti prikazujem svoju smrt i molim Te da mi i u tom času budeš blizak.
Bože moj, Isuse moj, ne ostavi me nikad, ne daj mi da se odijelim od Tebe!

Oprosti i nama jer ne znamo što činimo.


- 22:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.04.2009., srijeda


PARADE ATHEIST PRIDE?!

Što žele agresivni neznabošci

Otkako su hrvatski ateisti započeli svoj pohod po ulicama, novinama i internetskim forumima, ja prema njima osjećam samo sućut. Ne zato što bih povjerovao kako su oni doista u ovom društvu diskriminirani – tu parolu ističe svatko tko želi nešto na brzu ruku ušićariti – nego zato što već vidim da neće ništa postići usprkos velikom trudu. Jer, oni govore tako da će prije izazvati odbojnost nego pridobiti pristaše.

Njihov stil ima čak tri nedostatka. Prvo, naši su deklarirani ateisti upadljivo neoriginalni. Oni su se uskomešali tek onda kad se isto već dogodilo u Londonu i u drugim svjetskim centrima. Tako se sad ova hrvatska kampanja doima kao da radi na daljinsko upravljanje, a osim toga je i pomalo smiješna, kao i svako pomodarstvo.

Drugo, ti su aktivisti neugodno agresivni. Oni kao da se ne bore za vlastita prava, nego protiv prava drugih. Nije im dovoljno što sami mogu do mile volje ne vjerovati, nego im smeta što drugi vjeruju. Zato njihova argumentacija nikad ne ostaje na terenu građanskih prava, nego uvijek zadire i u svjetonazorska pitanja. Kraće rečeno, čim otvore usta, nastoje vas uvjeriti kako Boga zapravo nema, i još misle da to mogu učiniti brzo i lako. Oni su misionari svoje nevjere.

Treće, naši su javni neznabošci uza sve to još i nepodnošljivo banalni. Izražavaju se poput propagandnih brošura iz doba ranoga socijalizma, pa tvrde kako Boga još nitko nije vidio i kako treba vjerovati samo u ono što se može dokazati. Tako pokazuju da ne razlikuju vjeru od znanja, jer u ono što se može dokazati nije potrebno vjerovati. Ne može se, na primjer, dokazati kako je dobro biti pošten i ne rasipati tuđi novac, ali većina nas ipak u to vjeruje, pa čak i neki od samih tih ateista.

Ukratko, cijela je stvar prilično besmislena, pa se čovjek može upitati što onda tjera te ljude da djeluju, i to još ovako trapavo. Odgovor na to pitanje možda bi mogla dati ona parola koja se pojavila u Londonu, a od koje je sve i počelo. U toj se paroli otprilike kaže: Vrlo je vjerojatno da Boga nema, pa zato budite slobodni i uživajte u životu.

I, time je sve rečeno. Najprije su Boga proglasili za zaštitara u šoping-centru, a onda stali pobjedonosno vikati: To radno mjesto je ukinuto, pa prema tome, grabi, prika, koliko možeš! Ukratko, ne radi se tu nipošto o Bogu, nego se radi o moralu. Morala se oni zapravo žele otresti, da bi se mogli vladati po načelu koristi i užitka. Jer, o Bogu su i dosad mogli misliti što ih je volja.

Naši ateisti, doduše, nisu toliko izravni, premda njihove akcije nisu ništa manje bizarne. Među njima zacijelo ima i učenih i razumnih ljudi koji slute da to što čine nema nikakva izgleda da uspije. Pa zašto onda ipak tako postupaju? Pitaj boga.

Književnik Pavao Pavličić (Večernji list)

---------------

PS&NB: Smatram vrijednim ovaj tekst jer je pametno izazovan (a i uklapa se u naš blogerski križni put) pa ga zato prenosim. Objavljen je u VL-u (prije nekoliko dana) pod naslovom koji je ovdje u podnaslovu, a gornji naslov je, naravno, moj. Vrijedi ga komentirati (tekst, a možda i naslov) i na nj se višestruko osvrnuti. Ne znam jedino je li autoru ili uredniku VL-a ispalo veliko B u zadnjoj riječi (čak i ako je riječ samo o uzrečici). Ali smisao je jasan.


- 22:04 - Komentari (63) - Isprintaj - #

07.04.2009., utorak


BOL I SNAGA RASPETE LJUBAVI

Jedanaesta postaja BKP-a

ISUS:
Možeš li sebi stvarno predstaviti grozotu raspeća?
Grubo me polegoše golog na te dvije ukrižene grede.
Drže mi ruku uz gredu a jedan me vojnik velikim čavlom ubada u ruku, krv počinje teći iz mog tkiva.
Zamahom velikog čekića zabijaju čavao kroz moju ruku u drvo križa. Strašna bol, kao vatra bombe eksplodira u mom mozgu.

Onda me uhvatiše za drugu ruku i rastegoše na drugu stranu križa i strašna se agonija opet ponavlja.
Saviše mi onda koljena, tako da su mi tabani bili ravni s gredom, i čavlima ih onda također probadaju i pribijaju na drvo križa.
Strašni ognjevi bolova bukte neizdrživo u mom mozgu, oni me razdiru. Boli su nesnosne, ali mogu barem disati.

Potom uzdižu križ i ja visim na svojim otvorenim ranama, a svaki udisaj je nova stihija neizmjernih boli jer se moram upirati u moje žive rane za svaki udah...

JA:
O Isuse moj, zar smo ja i moja duša toliko vrijedni Tebi???
Ne vidim nikako kako bih ti se za ovo što si podnio za mene ikada mogao odužiti!!!

Evo, sada i ovdje ja ti obećavam da ću bez mrmljanja i žalbi primiti sve što me snađe u mome životu. Bolest, nesreće, agonije, i sve boli koje će me snaći, Tebi i Tvom svetom križu na slavu i hvalu ću primiti i prinijeti.

Hvala Ti, Intimo intime moje, što se kroz Tvoju muku i ja mogu osjećati vrijednim da stanem jednog dana pred Oca našega nebeskog.



- 19:03 - Komentari (21) - Isprintaj - #

06.04.2009., ponedjeljak


POKUŠAJ "ZRĆA" NA KALVARIJI

Deseta postaja BKP-a (Isusa osramotiše golotinjom)

ISUS:
Pogledaj me, moj dragi drugi JA, najsiromašniji sam kralj ikada na svijetu.
Pred mojim stvorenjima ja sam gol, čak ni ovo drvo križa na kojem ću umrijeti - ne posjedujem.
A opet, tko je ikada bio toliko bogat Očevom ljubavlju!
Potpuno ispražnjen od svih materijalnih vrjednota Ja sam sada kao prazna vaza pripravan da budem potpuno ispunjen Očevom ljubavi.
Dragi moj drugi Ja, i ti se sjeti da u srcu punom zemaljskih dobara, želja i briga ne preostaje mnogo mjesta za Boga.
Prije nego i ti kreneš na svoje posljednje putovanje, ako želiš u nebo, moraš se potpuno predati Bogu.

MOJ ODGOVOR:
Moj Bože, predajem ti moje sve, što god imam. Predajem ti samoga sebe.
Istrgni iz moga srca sve želje za slavom, uspjesima, za visokim položajem, za bogatstvom. Iščupaj iz moga srca svaki trag zavisti na mog susjeda koji je u svemu bolji od mene.
Oslobodi me okova mojega ponosa, želje da me drugi poštuju i povedi me dnu mojeg samoljublja, tako da u potpunom siromaštvu svjetskih vrednota budem potpuno otvoren da me Ti ispuniš!


- 14:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.04.2009., nedjelja


"Aj hev U drim!" - kao novopoganska Cvjetnica!?

Kako je organizirano ludilo zahvatilo Hrvate zbog jednog rockanja…

Mnoštvo vjernika s cvijećem i maslinovim grančicama u procesijama Cvjetne nedjelje i u crkvama, nametnulo mi je usporedbu s nedavnim guranjem i strpljivim čekanjem u redovima - a gle za što...! U jeku odnosno na vrhuncu duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan - Uskrs (recimo da mu je kratica U1), u našem je medijskom prostoru i u javnosti pokrenuta organizirana manija oko koncerta rock-skupine U2.

Stvoreno je ozračje kao da sâm Bog s neba dolazi svojim specijalnim zahvatom osloboditi nas od recesije, krize i svih briga. Tako npr. Sanja Simić u JL (29.03.09.) ističe da će koncert U2 bit će najveći rock spektakl u povijesti Hrvatske uz Davida Bowieja i Rolling Stonese. Bend će svirati nove pjesme s albuma "No Line On the Horizon", najosobnije i najsnažnije koje su snimili. Ali - kaže "rock-vjernica" Sanja - dogodit će se još nešto: Bono će i na maksimirskom stadionu podići "crkvu U2". Dok publika bude okretala dlanove prema nebu, on će, navodno, recitirati psalme, prozivati ravnodušnost svijeta i autizam politika i držati publiku čvrsto u stisku od prve do posljednje sekunde.

Dakle, Bono će držati publiku čvrsto u stisku, kao pravi mađioničar. Masa će potpuno, kao u pravom magijskom obredu, utonuti u samozaborav. Zabavom će se, bar na kratko vrijeme, dogoditi potiskivanje briga, ali bit će to još jedno gubljenje dragocjenog vremena za duhovno i umno uzdizanje (za čitanje o manipulaciji i za traženje istine!) ter padanje u zamku ovisnosti o "neprestanoj ushićenosti", nenormalnom podržavanju stanja non-stop ugode.

Ali bit će to i novi pad u staru zamku jeftine obmane. Kažu, naime, da je ova najnovija svjetska turneja U2 jedna od najvažnijih, "upravo zbog onoga što Bono Vox radi i što simbolizira. Nekoliko desetljeća nakon što je proglasio da je rock’n’roll mrtav, svijet je (ili barem tako osjeća) postavio rock ikonu u Bijelu kuću, a rock u mainstreamu učinio vitalnim političkim pokretačem" - tvrdi jedan "žurnalistički filozof".

Naravno, on ne kaže tko je taj svijet, jer niti ne zna da globalna središta moći, kao i npr. američki establishment, dovode na najviše svjetske pozornice i političke "propovjednike" i "rock-propovjednike" ter ih financijski pomažu čak i kad masu potiču na pobunu protiv tog istog establishmenta. Jer to je izvrsno sredstvo da masa bezopasno "ispuše" svoje nezadovoljstvo i buntovni bijes.

Jer svi vole lijepo pitanje: "Što je potrebno da bi svijet postao bolje mjesto?" Neki odgovaraju: "Politika sama nije dovoljna, ali uz pomoć rocka, masmedija i Bona Voxa stvar možda čak i uspije!" Jasno, Bono spremno potvrđuje: "Ovo je naša generacija, mi za razliku od prijašnjih imamo sve što nam treba da mijenjamo svijet!" Doista, i Bono i Obama mijenjaju "svijet" na jedinstven način. I svijet ostaje nepromijenjen! Jedino je više onih koji (za)ostaju u halucinogenim maglama (uvjereni da rješavaju svjetske krize). Tako smo dobili lijek i za globalno rješenje svih problema. Pa blago nama, a posebno njima obama!

Također, ističu neki komentatori, publika će u Zagrebu dobiti i više od zadovoljštine za sve one turneje U2 koje su zaobilazile našu metropolu (dok nismo ušli u NATO!). A riječ je zapravo o tome da (pred)umirovljene tzv. svjetske zvijezde ili bendovi u "drugom poluvremenu" svoje karijere, redovito pohađaju i mjesta na kojima "pada manja lova". Ali, time se onima koji imaju kompleks manje vrijednosti nameće veća misao: Sada nam eto konačno dolazi i "svjetska prva liga" što znači da smo uvaženi na svjetskoj karti poželjnih koncertnih destinacija. Tako i rock-duda-varalica (kao i NATO) postaje sredstvo za liječenje kompleksa.

Eto, tek u tom kontekstu očita je bijeda onoga stajanja u redovima i kampiranja - radi čega ono... "Čekao sam 12 sati i 25 minuta da bi kupio kartu!" - kaže jedan razdragani rock-vjernik. A mediji napuhuju nadmetanje među gradovima tko je brže prodao ulaznice... No neki ipak javljaju da su "ulaznice za U2 podijeljene tvrtkama i dilerima"! Ništa nije čudno kad je ime organizatora "lupapromotion". Znamo li da "lupa" na latinskom znači "vučica", jasno je da se ne radi o promotivnom lupetanju, nego netko također dobro "mlati lovu" - jer na ulaznice se ne plaća PDV (pomnožite koliko se odlilo... kamo?...)! Kao da je riječ o mlijeku za dojenčad ili npr. o hostijama za vazmeno bdijenje - Bože mi oprosti!

Svakako, da zaključim, sve što se zbiva pokazuje da je riječ o obmani, o pranju love, o novoj religioznosti! Ovo posljednje najviše me zanima. Bono (s gitarom na pozornici) zamjenjuje Krista (na magarcu i na križu), a spektakl dolazi umjesto Cvjetnice ili Uskrsa, tj. koncert će uspješno nadomjestiti (ili zasjeniti) sva vazmena liturgijska slavlja! Sretnici koji su kupili skupu ulaznicu već su "pričešćeni" - oni su svoj "rock-vazam" već proslavili! Zato im odmah čestitam "rock-uskrs"! Neka lete od sreće.
Ipak, zaboravili su - i pad je let (2 i 3)!

PS&NB: A naslov ovoga posta (kao svojevrsna ironijska parafraza poznate izjave Martina L. Kinga - kojom se u kampanji služio i sadašnji američki predsjednik) posvećen je Damiru Kajinu. Valjda mu neće smetati U na travi u Maksimiru. Tko zna bi li tu "U dvojku" pustio u pulsku Arenu?



- 22:53 - Komentari (23) - Isprintaj - #

04.04.2009., subota


CRKVA U JASENOVCU, O JASENOVCU
Iz propovijedi predsjednika HBK, Jasenovac, 3. travnja 2009.*

Jasenovac! Želeći izreći svoje osjećaje poslužit ću se riječima što ih je papa Benedikt XVI. izgovorio prigodom posjeta koncentracijskom logoru u Auschwitzu: "Govoriti na ovom mjestu strave, gomile zločina protiv Boga i čovjeka, gotovo je nemoguće, napose je teško i mučno za jednoga biskupa koji pripada narodu iz čijih su redova došli oni koji su te zločine počinili" (usp. Benedikt XVI.).

Sabrali smo se ovdje u Jasenovcu, na mjestu na kojem su ubijeni brojni nevini, muževi i žene, na mjestu zatora, na mjestu gdje je vladalo bezumlje, još više, "zvjersko" bezumlje (usp. Ivan Pavao II. za Auschwitz). Što je Jasenovac za hrvatski narod, izrekao je davne 1943. godine, Bl. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije, kad je tadašnjim vlastodršcima poručio da je jasenovački logor "sramotna ljaga", a ubojice u njemu "najveća nesreća Hrvatske". Taj su sud ponovili i biskupi Hrvatske biskupske konferencije o 50-oj obljetnici završetka Drugog svjetskog rata. Nažalost, nisu se ozbiljno shvatile ni riječi nadbiskupa mučenika ni poruka hrvatskih biskupa. Bez obzira na to, mi taj sud ponavljamo i danas!

Jasenovac! Nije riječ o jednome činu, o jednome događaju, nego o mjestu neopisiva zločina koje je postalo paradigma (obrazac) drugih mjesta zločina. Zato se danas ne spominjemo samo nepravdi i zala koja su se dogodila u Jasenovcu, nego i na drugim mjestima, o čemu svjedoče jame, znane i neznane, rasute po cijeloj našoj Domovini Hrvatskoj i izvan nje. No, Jasenovac je za sebe stvarnost koja se ne može i ne smije zaobići i pred kojom se nikoga ne može ušutkati.

Budući da danas ovamo nismo došli ni kao eksperti za povijest, ni kao suci, ne želimo manipulirati ni brojem žrtava, ni težinom zločina ovoga logora. Sabrali smo se kao vjernici koji s ovim hodočašćem želimo dati duhovnu zadovoljštinu za učinjeno zlo i "obnoviti čišćenje pamćenja". Zato nam prva misao i molitva ide prema onim nevinim ljudima, muževima i ženama, koji su stradali na ovome mjestu i molimo Gospodina da žrtvu njihova života pridruži žrtvi Svoga Sina. Ovim hodočašćem žrtvama iskazujemo pijetet i za njih upravljamo molitvu Gospodaru života i smrti, upravljamo molitvu za oproštenje i dajemo duhovnu zadovoljštinu.

U ovom trenutku mislimo i na one koji su prouzročili toliku bol, na zločince. Što da kažemo o njima? Oni su se na strašan način ogriješili o Božju zapovijed da se treba poštivati dostojanstvo svakoga čovjeka koji je "slika Božja" i da se ne smije oduzeti život koji je Božji dar svakome čovjeku. Stoga, jasno i nedvosmisleno kao kršćani moramo reći da je njihov čin protiv brata čovjeka za svaku osudu i da se takvo nešto više nikad ne smije ponoviti ovdje u našoj Domovini niti na bilo kojem drugom mjestu.

No, ne očekujte od mene biskupa, svećenika i kršćanina riječi mržnje i osvete. Ni s čisto ljudskog stanovišta to ne biste mogli očekivati, jer biste tada tražili nastavak lavine zla. Gledajući Krista na križu i za njih ponizno molimo Božje milosrđe i praštanje. Budući da svaki zločinac ima svoje ime i prezime i nipošto ne smijemo generalizirati zločin, mi danas otvorena i skrušena srca molimo Gospodina da nam pomogne u tako plemenitom činu praštanja. Molimo nevine žrtve za oproštenje zbog nasilja koje su počinili neki zavedeni sinovi našega naroda.

Isto tako molimo milosrđe od Gospodina i za one koji su našem narodu nanijeli zlo. Molimo Gospodina da spirala zla koja je donijela toliko zla nevinima u našoj Domovini u prošlom stoljeću, a čije posljedice i mi danas osjećamo, konačno prestane i da u ljudskim srcima konačno zavlada mir i ljubav. Molimo da se svima otvore oči te da drugoga promatramo Kristovim očima u svijetlu evanđelja. A Krist nas poučava da je presudno u našem životu kako na ovoj zemlji tako i u vječnosti da "što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće meni učiniste" (Mt 25, 40).

Kršćanin nije nikad tako velik, nikad tako blizak svome Učitelju kao kad iz svog bolnog srca uspijeva izreći riječ oproštenja. Nemojmo se obeshrabriti ako ta riječ milosrđa i oproštenja mučno izlazi iz našeg srca, ako se čini da je krik mržnje i osvete snažniji. Gospodin zna dobro od čega smo sazdani.

"Ako se sjećamo drame žrtava, ne činimo to zato da otvorimo bolne rane, niti da probudimo osjećaje mržnje i odluke osvete, nego da odamo poštovanje prema tim osobama, da na svjetlo dana stavimo povijesnu istinu, a napose da svi postanu svjesni da ti mračni događaji budu za ljude današnjice poziv na odgovornost u izgradnji naše povijesti… Neka se više nikada ni na kojem uglu zemlje ne ponovi ono što su iskusili muževi i žene kojih se već preko šezdeset godina sjećamo i koje oplakujemo". (Papa Ivan Pavao II. 2005.)

--------------------
* cjelovita propovijed: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=111413
- 09:41 - Komentari (26) - Isprintaj - #

TKO SU PROSTITU(T)KE I PROSTI TUKCI?
U povodu najnovije gole naslovnice

Hvala na razumijevanju onim novinarima koji su me zvali i tražili komentar... pa - kako sam i obećao, želeći izbjeći iskrivljene izjave - pišem o tome kratak post, premda sa žalošću što njime moram sebi i drugima pokvariti konac Korizme. Ponovit ću najprije što sam nekima rekao: Ne razumijem zašto bih ja trebao komentirati ama baš sve što netko javno napravi, pa bile to i osobe s kojima sam na bilo koji način (bio) povezan. Budući da o najnovijoj "goloj naslovnici" njemačkog izdanja famoznog časopisa FHM-a nemam što reći više od osvrta na spot pjesme "Bijesna", iskoristit ću ovu prigodu da kažem nešto općenito o fenomenu javnog svlačenja (muškaraca i žena) "za potrebe čitatelja".

Premda se taj fenomen-biznis jednom opravdava "umjetničkim potrebama", a drugi put eufemizmom (umjetničke) erotike, sve je to obična PORNOGRAFIJA, koja je zapravo VIZUALNA PROSTITUCIJA! S tim da pravim prostitu(t)kama odnosno prostim tukcima treba smatrati one (muške i ženske) kojima je cilj pogledom "općiti" sa ženama odnosno muškarcima. Budući da to prostaštvo i zabluda "umjetničkog bluda" služi tek za najniže raspaljivanje požude, tako se i na onih navodnih 100.000 čitatelja navedene "elitne" slikovnice-sljigovnice može primijeniti ono što Isus reče: "Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu!" A to je osuda "preljubničkog naraštaja" koji se hvali "ulaskom u 21. stoljeće" i sve je oblike opačine proglasio poželjnom vrlinom!

U svakom slučaju jadno je i ponižavajuće da se žene (ili muškarci) moraju baviti tim "poslom". To je zapravo najočitiji znak da još nije iskorijenjeno ROBOVLASNIŠTVO i pokazatelj na kako bijednoj duhovnoj razini stoji današnji čovjek, ohol i umišljen da je dosegnuo "vrhunce čovječanstva" i svih sloboda, dok poput svinje u blatu gazi ljudsko dostojanstvo ili se sam u sličnoj prljavštini valja! Potpuno nesvjestan da je tek u neznatnoj nijansi "napredovao" od vremena starih poganskih bordela.

Koliko god će prostaku, jednako kao i "kršćanskom poganinu", smiješno djelovati svako evanđeosko upozorenje, ozbiljan vjernik će itekako respektirati Isusovu "srednjovjekovnu" prijetnju paklom:
"Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao" (v. Evanđelje po Mateju 5,28-30).

Ostali, koji se ne smatraju Kristovim učenicima, poglavito "ljudi dobre volje" i oni koji poštuju biblijsku mudrost, barem se mogu zamisliti nad tim riječima.
Dakle, klasično: Sapienti sat! Odnosno, biblijski: Tko ima uši, neka čuje!


- 00:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.04.2009., petak


"TREĆA SREĆA": NAJTEŽI PAD - PRED CILJEM!?

Deveta postaja BKP-a

ISUS:
Potpuno bespomoćan, bez zadnjeg trunka snage ležim u prašini. Ništa više ne može natjerati ovo slomljeno tijelo da se podigne, a opet moja volja je moja volja.
Nauci, moj dragi drugi Ja, da i ti imaš slobodnu volju ter da i kada ti je tijelo potpuno skrhano i snaga sasvim oduzeta, tvoju volju ipak samo ti posjeduješ i nikakva sila na zemlji ili u paklu ti tu moć ne može oteti.
Tvoja volja si ti.

MOJ ODGOVOR:
Dragi moj Isuse!
Vidim Te ponovno potpuno slomljena, s krvavim licem u prašini i teško mogu povjerovati da ćeš se ikada više moći dići, a evo - Ti ponovno ustaješ!

Kada su sve moje snage iscrpljene i gorki okus mojih grijeha tjera me na zdvajanje, sačuvaj me Judina grijeha, ne daj mi da svisnem...
Gospodine daj mi milost da nikada ne posumnjam da je Tvoja ljubav za mene veća od bilo kakvog mog grijeha.

Daj mi snage da uvijek uz Tvoju pomoć budem spreman početi iznova, ma kako težak krah da doživim...


- 00:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #

01.04.2009., srijeda


KULTURA I KRIZA

Međunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture

Tribina pod nazivom "Kriza – ekonomska ili moralna" održana je 30. ožujka u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture, javlja agencija IKA. O kakvoj je krizi zapravo riječ pokušali su odgonetnuti katolički intelektualac dr. sc. Neven Šimac, potom financijski stručnjak i savjetnik, poduzetnik 2006. godine Dragan Munjiza ter mr. sc. Mario Raguž, urednik Programa religijske kulture koji je i moderirao tribinom.

Raguž je početku istaknuo da je istina da živimo u vrijeme krize i kako je ta kriza sveprisutna, ali kaže da je kriza nešto što se ponavlja, kao da je stalno tu. Ističe, kako su ljudi više u moralnoj, nego ekonomskoj krizi, ali kako su nažalost sve više u krizi optimizma, što je doista zabrinjavajuće. Dr. Šimac je u uvodnom izlaganju istaknuo kako je riječ o krizi koja je započela kao financijska kriza u Americi, a potom se proširila po svijetu i prerasla u ekonomsku, gospodarsku i političku krizu, a vrlo skoro bi se mogla pokazati i kao socijalna jer se njene posljedice osjećaju u društvu.

Kao uzroke navodi nestanak organiziranog tržišta, nestanak industrijskog kapitala, razdvajanje novca od rada zbog pojave tzv. virtualnog novca. Također kao uzrok navodi i sveprisutnu potrošnju iznad mogućnosti ter investiranje pomoću zajmova. Kaže kako su jednim dijelom za to odgovorni ekonomisti, a drugim zakonodavstvo koje je to omogućilo, također i agencije za procjenu rizika ter ideološki obojene politike. Nažalost, ističe Šimac, dogodio se udar na rad, kako bi se olakšalo poslovanje kapitalom.

Moguće rješenje vidi ponajprije u brzom reagiranju vlada na trenutna događanja i u uvođenju potrebnih mjera za novu regulaciju financijskog tržišta. Također ističe kako je potrebno rehabilitirati rad kao socijalnu kategoriju, kao posao koji je potrebno obavljati svjesno i pošteno ter kao poslanje koje definira čovjeka, a u kojem na dostojanstven način čovjek postiže ispunjenje na društvenom polju. Također, potrebno je uvesti mjere štednje, ali ne samo kapitala, nego i resursa, ponajprije onih prirodnih poput vode i zemlje zaključuje Šimac.

Sa Šimčevom dijagnozom složio se i Munjiza, koji je istaknuo kako je ono što se događa u ekonomiji zapravo pojavni oblik društvenog djelovanja, jer je ekonomija neodvojiva od društva. Upravo stoga ističe da je potrebno raditi na izgrađivanju društva. Možda nije moguće promijeniti svijet, ali promijeniti sebe i utjecati na ljude oko sebe moguće je i potrebno, ističe Munjiza ter dodaje da svatko treba dati osobni primjer i doprinos. Za početak u svom svakodnevnom životu potrebno je odvojiti se od dnevnih ciljeva i treba gledati dugoročnije, jer dnevni ciljevi čovjeka navode na prihvaćanje kompromisa.

Kaže kako je veliki izazov pred mladim ljudima kojima se medijski sugerira kako je za sreću potreban uspjeh, posao, automobil, stan, novac, ljepota, mladost… a s tim se složio i Šimac. To su izazovi koji su sveprisutni i koji čovjeka navode da ide za tim kratkoročnim ciljevima kako bi postigao sreću, zanemarujući sve ostalo. Međutim, to nije i ne može biti izvor sreće, tvrdi Munjiza.

On nudi nekoliko savjeta za prevladavanje krize koji se odnose na svakog čovjeka koji mijenjajući sebe može doprinijeti izgradnji boljeg društva u kojem će onda i njemu samome biti bolje, a to su: umjerenost u ciljevima i suzdržavanje od potrošnje, ali i u odnosima s drugima, savjesnost, poštenje i moralnost u poslu, očuvanje obitelji i prijateljstava kao osnova društva, temeljitost… Izvor problema vidi u ljudskoj površnosti, pohlepi, licemjerju i smatra kako bi svi trebali raditi na prevladavanju krize kao što bi svi trebali raditi na sebi i tako mijenjati sebe i zajednice oko sebe.


A međunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture - koja se ove godine održava u Splitu, Dubrovniku i Šibeniku do 7. travnja - započela je u subotu 28. ožujka. Ovogodišnji program obuhvaća čak 44 različita sadržaja.

Ta je međunarodna manifestacija prvi put održana 2005. godine u Splitu i otada je postala prepoznatljiv sadržaj koji predstavlja značajan doprinos kulturnom bogatstvu i raznolikosti u hrvatskom društvu, a otada se proširila u Dubrovnik i Šibenik.

Ciljevi manifestacije su, s jedne strane, ukazati na bogatstvo tradicije koju baštinimo i pokazati zašto se europska kultura u svojoj najdubljoj matrici može nazvati kršćanskom te uputiti na djela i osobe bez kojih je ona nezamisliva. S druge strane, manifestacija želi otvoriti prostor suvremenim autorima, onima koji osluškuju vrijeme u kojemu živimo i koji na različitim područjima kulturnog i umjetničkog djelovanja stvaraju nadahnuti kršćanskom vizijom svijeta i stvarnosti.

Utemeljeni na takvom konceptu, Dani kršćanske kulture uključuju izložbe, koncerte, tribine, okrugle stolove, predstavljanja knjiga i nosača zvuka, kazališne predstave, filmske projekcije itd. koji zajedno čine višednevni nezaobilazni kulturni i društveni događaj prepoznatljivog identiteta.

U okviru manifestacije dodjeljuje se nagrada Andrija Buvina za izniman doprinos kršćanskoj kulturi onoj osobi ili ustanovi koja je dala najzapaženiji doprinos razvoju kršćanske kulture, odnosno zastupanju kršćanskih vrijednosti u kulturno-javnom životu.

Ovogodišnji laureat je međunarodno priznati slovenski teolog i umjetnik Marko Ivan Rupnik, pripadnik Družbe Isusove, ponajprije poznat po svojim iznimnim mozaicima diljem svijeta izrađenim u suradnji s Ateljeom duhovnih umjetnosti Centra Aletti, čiji je ravnatelj. Osim toga, poznat je i po brojim knjigama, njih 30-ak koje se, baš kao i njegova umjetnička djela, odlikuju iznimnom duhovnom snagom.

Ulazak na sva događanja DKK je besplatan, a program je dostupan na web stranici www.danikrscanskekulture.info .


- 10:02 - Komentari (17) - Isprintaj - #

LJUBAV PREMA ISTINI!
Sažetak korizmeno-uskrsne poslanice biskupa Mile Bogovića

Tajnik i kancelar naše biskupije fra Draženko Tomić, obavješćuje o korizmeno-uskrsnoj poslanici gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića koja nosi naslov "Ljubav prema Istini".

U šest poglavlja poslanice biskup je nastojao ukazati na prednosti ljubavi prema Istini (rast u istini) i nedostatke zbog pristajanja uz laž (razočaranje).
Naglašava da, iako laž može nositi dio istine, ona uvijek teži razbijanju cjeline, razgradnji, upropaštavanju... Naprotiv, istina izgrađuje, spašava i sagledava stvari u cjelini. Biskup uočava da je nadmetanje istine i laži u ovom svijetu neprekidno, a na našim prostorima posebno izraženo.

Biskup se zapitao je li danas istina u krizi, je li ona nemoćna i besperspektivna, ima li izgleda protiv onih koji uopće niti ne žele da istina izbije na površinu, jer se kosi s njihovim planovima. Dodatno je istaknuo da u suvremenim društvima, dok se na jednoj strani razvija odbojnost protiv nasilja, na drugoj strani postoji veliko razumijevanje za laž - gotovo je ubrojena i među ljudska prava. Svoju tvrdnju potkrepljuje primjerima iz medijskog i pravnog miljea.

Biskup Bogović je uvjeren da se laž ne može liječiti povećanjem količine znanja, jer laž i mržnja mogu svako znanje okrenuti protiv čovjeka i njegova dobra. Uvjeren je da puninu istine, koja spašava i oslobađa od svake laži, ovaj svijet ne može dati jer nema u sebi načina ni snage kako do nje doći. Oslobađajuću istinu o čovjeku navijestio je i ostvario jedino Isus Krist, a Duh Sveti kojeg je poslao ljudima uvodit će ljude u puninu istine i time će braniti i razvijati život u ljudima (usp. Iv 16,13).

Uspješni hod u istini i svjedočanstvo za istinu pokazali su mnogi ljudi koji su slijedili Kristov put. To su mučenici i sveci. Oni su svjetlila u našim sredinama i vremenima koja svijetle i pokazuju nam put, zaključuje biskup Bogović svoju korizmeno-uskrsnu poslanicu.

-------------------

Cjelovita poruka nalazi se na portalu Gospićko-senjske biskupije na adresi:
http://gospic.hbk.hr/content/view/1788/55/


- 00:33 - Komentari (38) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se