Don Blog

31.03.2009., utorak


KRIST I DANAS TJEŠI ŽENE
Osma postaja BKP-a

ISUS:
Koliko puta sam želio prigrliti djecu jeruzalemsku i privinuti ih sebi, a oni me odbiše?
Evo, ove žene Jeruzalemke plaču i žale me, a mene srce boli zbog njih i njihovih nesreća koje im dolaze.
One suosjećaju sa mnom, a ja tješim njih!

Koliko ti možeš osjećati za druge?

MOJ ODGOVOR:
Uči me učitelju blagi, pomozi mi da već jednom naučim ne "režati" na one koji me muče svojim izazovnim podsmjehivanjem, na one koji me ne mogu razumjeti, na one koji me iritiraju svojom glupošću ili koji mi se bezobrazno nameću.

Molim Te da sputaš moj pogani jezik.
Nauči me krotkosti, da postanem poput Tebe.


- 15:33 - Komentari (63) - Isprintaj - #

29.03.2009., nedjelja


NIKAD NAZAD!

Poziv na predstavljanje nove knjige blogera Ivana Ugrina

Knjiga NIKAD NAZAD novinara i publicista Ivana Ugrina iz Splita, u izdanju zagrebačkog nakladnika TREĆI DAN, bit će predstavljena u Zagrebu u ponedjeljak 30. ožujka.
Predstavljanje se održava u Velikoj dvorani kod Isusovaca u Palmotićevoj 31,
s početkom u 20 sati.

Novo djelo Ivana Ugrina - koji također vodi internetski dnevnik na adresi http://ivanugrin.blog.hr (link se nalazi i ovdje na Don Blogu) - predstavit će:
Darko Pavičić, novinar Jutarnjeg lista,
Anto Mikić, glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija i
Mate Krajina, glavni urednik katoličkog glasila MI.

Nazočnima će se obratiti i akademik Nedjeljko Mihanović, autor predgovora u Ugrinovoj novoj knjizi NIKAD NAZAD, a nazočne će pozdraviti i pater Luka Rađa, za čije liječenje u Krapinskim toplicama ide sav prihod od prodaje knjige.

S nekoliko pjesama predstavit će se i mladi glazbenici Studentskog katoličkog centra (SKAC). Cijeli program će moderirati pater Zdravko Knežević, voditelj vjeronauka za studente i mlade radnike u popularnoj Palmi.

Svi ste pozvani na predstavljanje!
I nitko da ne dođe... sam!
Također (pa i kad ste na križnom putu) ne zaboravite - NIKAD NAZAD!



- 22:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.03.2009., subota


DRUGI PAD, ZA NAŠE UZDIGNUĆE!

Sedma postaja BKP-a

ISUS:
Opet padam, moj "dragi drugi JA".
Ovo je ispit snage moje volje.
Tijelo kaže da dalje ne može, ali volja čini nemoguće mogućim.

Doći će i tebi trenutci kada ćeš s pravom misliti da ne možeš dalje, jer svi tvoji napori su uzaludni. U tim trenutcima sjeti se mene, moj, preopterećen neuspjesima, drugi Ja, Ja ću ti dati odmora i nove snage da ustaneš i nastaviš. VJERUJ MI!

MOJ ODGOVOR:
Kada me moji neuspjesi pritisnu u zdvojnost, potakni me, Gospodine, da posegnem za Tvojom rukom da mi pomogne, jer ja sam slabić, Gospodine, ali s Tobom ipak mogu sve što od mene tražiš.

Blagoslovi, Gospodine, moje krahove, da shvatim kako moja snaga proizlazi iz Tvojih ruku a ne iz mojih!
Izliječi padove moga naroda... kao kod proroka Ezekijela oživi i uzdigni kosti razasute po slovenskim i našim šumama i gorama...!



- 23:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

27.03.2009., petak


MOJA KOŠULJA NIKE ili RUBAC VERONIKE?

Šesta postaja BKP-a

ISUS:
Bi li i ti imao snage da mi priđeš, onako krvavom i popljuvanom, pred svjetinom koja divlja i obrišeš mi lice svojom košuljom (uglednog brenda)?
Pitaš me gdje je to moje lice u tvom životu?
Kod kuće kad god suze dođu na oči; na poslu kad nervoza i napetost samo što ne provale; na igralištu, u zatvoru, u bolnici... svuda gdje postoje patnje i nepravde...
I tu ja tražim tebe da mi obrišeš lice.

MOJ ODGOVOR:
Gospodine, teško je to što me pitaš!
Za to treba hrabrosti, za to je potrebna žrtva, a Ti znaš da sam ja slabić i lijena kukavica.
Daj mi snage da u takvim trenutcima ne pobjegnem ili se sakrijem od Tvoga krvavog i popljuvanog svetog lica.
Intimo intime moje, živi u meni, djeluj u meni, ljubi kroz mene, i ne samo kroz mene nego kroz sve nas, tako da svi mogu vidjeti tvoje sveto lice među nama, ne više krvavo i popljuvano, nego sjajno i ljubljeno!



- 14:18 - Komentari (24) - Isprintaj - #

26.03.2009., četvrtak


Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena…!
Pa čovječe, kakve veze ima "Prinz Eugen" divizija s NATO-om...?!

Prije 65 godina - 26. ožujka 1944. - spaljeno je u mojoj rodnoj župi Donji Dolac pet zaselaka. Pisao sam o tome i prošle godine (27. ožujka), pa da ne izmišljam ponavljam dio toga posta:
"U to mirno selo u Gornjim Poljicima (to je sjeverni, zamosorski dio drevne Poljičke knežije, ili Poljičke republike), premda je bilo izvan svih ratnih operacija, ranom su zorom upali vojnici divizije "Prinz Eugen" zajedno s četnicima zloglasnog dinarskog odreda popa Đujića i lokalnim izdajicama ter su pobili 275 nevinih odraslih ljudi, a selo potom zapalili.

Strahotu toga zločina pojačava činjenica da je toga dana također prestalo kucati srce 103 djece školske i predškolske dobi, a najmlađe dijete bilo je rođeno samo tri sata prije strašnog događaja. Ne samo što ni ime još nije imalo, nego je pred majčinim očima, prije nego je i ona ubijena, bilo nabodeno na bajunetu. Kad god se toga sjetimo, većini mojih mještana i župljana i danas poslije toliko vremena bolan grč steže grlo i guši bolan jecaj, ali suze je nemoguće zaustaviti.

Premda je mjesto preživjelo taj rijetko viđen gubitak ravan holokaustu, ipak se može reći da se do danas Dolac Donji u mnogočemu nije još oporavio od te tragedije. Selo je početkom 20. stoljeća imalo 1054 žitelja, a sada se broj kreće oko 400 stanovnika. O veličini užasa govori i činjenica da dvadesetak godina poslije toga najtužnijeg dana u donjodolačkoj povijesti nitko iz sela nije krenuo ni u vojsku ni i školu...!"

Ponovit ću da su tek nedavno znanstvenici počeli ozbiljnije istraživati tko je počinio taj zločin, tko ga je naredio i zašto! Večeras je u sjedištu Udruge zagrebačkih Poljičana u Zagrebu u 19 sati održan znanstveni susret o toj temi. Govorili su povjesničar dr. Jurčević, dr. Kozlica i general Vladanović. Daj Bože da konačno doznamo ISTINU!

Kao i svake godine i danas je u Docu održana komemoracija 26. ožujka 1944. Najprije je u 11 sati u župnoj crkvi Sv. Martina slavljena misa zadušnica za žrtve "dolačkog holokausta", koju je predslavio biskup gospićko-senjski dr. Mile Bogović. U nadahnutoj propovijedi istaknuo je potrebu poštivanja svake nevine žrtve i posebno naglasio važnost štovanja žrtava onih koji su svoje živote ugradili u budućnost svojega naroda i svoje domovine. Podsjetio je na poticaj pape Ivana Pavla II s prijelaza u treći milenij, da popišemo svoje mučenike i ističemo njihovu žrtvu i ljubav za naše dobro ter da to kao vrednotu prenosimo na nove naraštaje. Na kraju je biskup Bogović napomenuo da će Crkva hrvatskih mučenika na Udbini biti mjesto gdje će se upravo takvim žrtvama iskazivati poštovanje i moliti za napredak i budućnost Domovine.

Budući da sam jutros rano s biskupom krenuo iz Gospića upravo u Dolac, tek sam večeras pročitao Slobodnu Dalmaciju. Na udarnu treću stranicu medijski "stari lisac" Danko Plevnik lupio je "pečat" za potrebe dnevne politike. Dio toga komentara, od naslova pa dok mi se ne zgadi, citirat ću i kratko komentirati (ovako: - boldiranim fontom između crtica -), uz obećanje "župljanima" da ni o temi NATO i HR više neću pisati.

Dakle, krećem od naslova: Hrvatska pod kacigom - i čizmom - NATO-a!

U gotovo apsolutnom omjeru (119:1) - kao na "izborima" u vrijeme Maoa i Broza - Sabor je ratificirao Sjevernoatlantski ugovor i prepustio se - točan izraz za stanje suverene nemoći! - zakonitostima kolektivne - koljektivne, u bivšem Varšavskom paktu - obrane (i napada) - kao za turskog vakta: kadija te tuži, kadija te sudi -. Ostvaren je jedan od najvažnijih - Bože, što su i kakvi su drugi?! - strateških vanjskopolitičkih ciljeva Hrvatske - dakle, nisu to HRVATSKI ciljevi, nego je Hrvatska opet "u genitivu" neka se vidi koliko smo samostalni /ili samo nestalni -. I prije je Hrvatska, kao Vojna krajina, bila - a danas je kao ZDVOJNA pokrajina - topovsko meso imperijalnih sila, ali sada prvi put ulazi u vojni savez da je se pita - nakon što joj je milijun puta rečeno da NEMA ALTERNATIVE; a nije jasno je li tu možda riječ o tipfeleru pa sintagma glasi: DAJE SE PITA savijača ili... - na demokratski način, - ha ha ha... u strahu od terorizma! - a Stranka slovenskog naroda, koja ju je htjela blokirati referendumom, se raspala - nakon što je svoju ulogu izvršila!

(...) (- preskačem sve, do zadnje rečenice! -))
Pedeseta godišnjica NATO-a u Hrvatskoj - ups, mnogi nisu ni znali da je NATO tako dugo "u nama"! - prošla je nezapaženo - jer detonacije s vojnih vježbi na Jadranu nisu se posvuda u Hrvatskoj jednako čule - ali 60. godišnjica dolazi - gotovo kao posjet pape Ivana Pavla II? - u posve drukčijem ozračju - a tako, dakle, s više ozračenog prostora "plemenitim uranom", neplemenitim urinom i "pametnim bombama" - s Hrvatskom kao ravnopravnom članicom - što je vrhunac cinizma, hrvatskog mazohizma, političke demagogije, diplomatske laži...
Ali da se ne raspadnemo od crnog humora najbolje je da prekinem jer
- Vremena se mijenjaju - zaključuje lukavo Plevnik, spreman već sutra promijeniti ploču i vrijeme, ako medijski gazda zatraži...!

A meni je, posebno danas, na sjećanje pokolja u mojemu Docu, kao i na pojam NATO-a, uvijek prva asocijacija (ali ne kao međunarodni savez i "hrvatski prioritet"!, nego kao vezivanje u svijesti jedne pojave s drugom) stih iz recitala za slavlje 13. stoljeća kršćanstva u Hrvatâ (1976. u Solinu):
Mila zemljo naša, draga nam Hrvatska,
Krvlju natopljena, suzam' zalivena...
mila zemljo naša, zemljo hrvatska!



- 23:30 - Komentari (41) - Isprintaj - #

25.03.2009., srijeda


NOVO DOBA - BLAGOVIJEST, A NE "BARBIFEJS"!
Uz svetkovinu Navještenja Gospodnjega, 25. ožujka

Svakako, i nedužna je lutka Barbie (jer nije ona sama sebi odredila svoju sudbinu i "životnu orijentaciju"!) zoran pokazatelj kojom su podlom ideologijom punih pet desetljeća na sve moguće načine, pa i suptilnom "lutkarskom" propagandom, organizirano inficirane generacije mladih žena. Koje su zbog toga bile i bolesne i nesretne!


Točno devet mjeseci prije Božića Crkva poziva svoje vjernike da svečano, pa i usred Korizme, proslave otajstvo utjelovljenja Božje Riječi. Taj blagdan usmjerava naš pogled na dvije veličanstvene činjenice: to je najprije čin ljubavi Božjega Sina koji je htio postati jedan od nas, ter izvanredna Marijina vjera, koja joj je omogućila da postane Majkom Božjom.

Htio bih ipak, prije govora o značenju i poruci svetkovine Navještenja Blaženoj Djevici Mariji, napomenuti da se toga čudesnog otajstva vjere spominjemo svakoga dana dok ujutro, u podne i uvečer na našim crkvama zvoni "pozdravljenje" koje nas poziva da molimo molitvu "Anđeo Gospodnji". Neki uopće ne znaju da upravo u čast događaja navještenja, uvijek u isto vrijeme, odjekuje taj trostruki "Angelus".

Taj prevažan događaj, pri susretu Marije i anđela Gabrijela, opisan je na početku Evanđelja po Luki. Nije se to dogodilo pred "publikom" i masom, nego u poniznosti i skrovitosti - što zorno predočuje umjetnički prikaz na oltarnoj slici u gospićkoj katedrali. Dakle taj, za nas spasonosan trenutak i odlučujući za povijest čovječanstva, nitko nije vidio, nitko za njega nije znao, osim Marije. Ali kad je Djevica Marija izrekla svoj pristanak na Božju ponudu da bude majka njegova Sina - kad je izrekla svoj "da" kao odgovor na anđelovo navještenje - začet je Isus. A s Isusom je započela nova era povijesti, jedinstveno i jedino pravo Novo doba. To novo razdoblje ljudske povijesti poslije će biti potvrđeno o Uskrsu kao "novi i vječni savez"!

Marija je s punim povjerenjem svojom riječju darovala Bogu svoje djevičanstvo i stavila na raspolaganje majčinstvo, cijelim svojim bićem stala je u službu Božjega plana i prepustila se jedinstvenoj "Božjoj avanturi". "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" - to je ključna Marijina formula.

Ali Marijin odgovor anđelu nije ostao u tišini njezina doma u Nazaretu. Taj veliki čin poslušnosti Nebeskom Ocu nastavio se najprije u njezinu Sinu, a potom u Crkvi koja je "pozvana uprisutniti Krista u povijesti, nudeći svoju raspoloživost kako bi Bog mogao i dalje pohoditi čovječanstvo svojim milosrđem", kaže papa Benedikt. Jeka toga Isusova i Marijina "velikog odgovora" (koji možemo smatrati novozavjetnim milosnim "big bangom") nastavlja se i obnavlja u odgovoru svakog Kristova učenika što ga on daje svojim životom. Posebno snažno odjekuje svijetom odgovor što ga izriču sveci - ali s osobito privlačnom snagom šire se "evanđeoski decibeli" koji izviru iz "životne pjesme" mučenika koji su ubijeni poradi Evanđelja.

I danas, na početku trećega tisućljeća kršćanstva širi se svijetom ta "musica sacra" crkvenog "orkestra" evangelizacije. No papa Ivan Pavao II jedini je na svoj način upozorio i na fenomen organizirane antievangelizacije, koja "galopira" s planom i programom ter kao razgranato stablo ima mnoštvo grančica i listova. Jedan od njih - ponavljam što sam rekao nedavno na tribini u Labinu (a prenio je prekjučer potpuno točno list 24sata) - jest model antimarijanskog "tretiranja" žene, kojim se već 50 godina maltretira svijest i podsvijest djevojčica širom svijeta - famoznom lutkom Barbie!

Tek o njezinu 50. rođendanu ja sam prvi put u životu (a stariji sam od toga "plastičnog bića" samo pet godina) doznao za tri njezine bitne karakteristike (nazvao sam ih "Visokom Stručnom Spremom"). Dakle, Barbie je uvijek:
1. Vitka (cijeli život samo njeguje tijelo, tj. pazi na izgled i dijetom oblikuje liniju!);
2. Sama (nikad se nije udala, tj. nije imala obitelj ni bila majka!);
3. Samostalna (inzistirala je na karijeri da bude financijski neovisna; vjerojatno je bila feministica, a možda i lezbo-orijentacije - jer pokušaj s Kenom nije uspio!).

Međutim, to ipak ne znači da je upravo ta plastična plavuša bila presudan čimbenik što su mnoge djevojke, već od puberteta, (bile) izrazito orijentirane protiv djevičanstva i majčinstva. Ali je svakako i nedužna Barbie (jer nije ona sama sebi odredila svoju sudbinu i "životnu orijentaciju"!) zoran pokazatelj kojom su podlom ideologijom punih pet desetljeća na sve moguće načine, pa i suptilnom "lutkarskom" propagandom, organizirano inficirane generacije mladih žena. Koje su zbog toga bile i bolesne i nesretne!

A tako završava svako odbacivanje Božjega plana s čovjekom, tj. odstupanje od naravne ljudske orijentacije koju je Stvoritelj "inteligentnim dizajnom" stavio u njegovo biće stvorivši ga "na svoju sliku". Zato je poruka današnje svetkovine da se čovjek može ostvariti u punini samo ako kroz život ide vođen "Božjim kompasom". Odnosno, poruka za kršćanina glasi: Biti radosna i svjedočka jeka Marijina evanđeoskog odgovora Bogu zadaća je svakog Kristova vjernika. A On nam ju je (v. Evanđelje po Mateju 5,14) izrazio slikovitom "zapovijedi": "Vi ste svjetlost svijeta!"


- 00:25 - Komentari (59) - Isprintaj - #

24.03.2009., utorak


(S)VRATIJA SE ŠIME (CIRENAC)!

Peta postaja BKP-a

ISUS:
Ne mogu sam ovako dalje. Uhvatiše Šimu u prolazu vojnici i prisiliše ga da mi pomogne nositi moje preteško breme križa.
Dragi moj "drugi JA", taj Šime je kao ti. On meni nejakom pomaže jer se tu našao.
Zapamti, svaki put kada pomogneš bilo kome, a osobito onim nejakim i prezrenim, osuđenim od društva, ti dižeš dio tereta s mojih leđa, tereta koji me satire.

MOJ ODGOVOR:
Gospodine, pomozi mi da se sjetim da svaki put kada operem posuđe, pospremim nered koji su drugi napravili, poigram se s djecom a rado bih čitao novine, kada drugima dadem prednost na cesti ili u dućanu, kada sam konstruktivan u društvu, strpljiv s neukima, blag s nametljivima... Kada pomognem bilo kome - moje ime je Šime, i ljubaznost koju ljudima pružim, ja pružam TEBI.
Hvala Ti na tome daru!


- 13:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.03.2009., ponedjeljak


BOCA-BOLA? ili: KAMO VODE NAŠE VODE?!
Hoće li neka korporacija "hrvatski Jordan" preliti u svoje skupe flašice?

Mnogo puta smo već mogli negdje pročitati ili čuti da će se u 21. stoljeću voditi ratovi za - VODU, a ne više za naftu. Valjda se misli na NOVE ratove (u "novom dobu")? A kako je Hrvatska u Europi treća (po nekima peta) po vodnim resursima, to samo po sebi znači da je u samom središtu geostraTEŠKIH planova i prepucavanja ne samo na našoj zerp-obalnoj već i na GLOBALNOJ razini. To nas potiče na ozbiljno razmišljanje i trebalo bi nam trajno dozivati u svijest i um (ne NEUM) činjenicu kolikim nas je bogatstvom Bog obdario već davno i zašto već odavno traju razne igre oko cro-čigre (a danas "kifle" ili "ptice").

Želeći posvetiti pozornost tom vod(e)nom fenomenu, Slobodna je Dalmacija upravo uz svjetski Dan voda u nedjelju 22. ožujka objavila lijepu reportažu o "hrvatskom Jordanu". Vrsni novinar Damir Šarac i izvrsni snimatelj Duje Klarić učinili su "đir niz najslavniju dalmatinsku rijeku" i napravili prilog pod naslovom DAN VODA: JADRO NAŠE JADNO. Ne moraju nam se dopasti te riječi, ali crna sugestija ne treba nas odbiti od čitanja velikog teksta, iz kojega smatram najvažnijim ovo što slijedi.



Nekoj velikoj rijeci ne bi bilo dovoljno mjesta ni da poteče, izvije se, opere od utrobe zemlje matere, a u malo više od četiri kilometra Jadra prošiktala je jedna naša povijest. To malo jureće bistre vode pojilo je, krstilo, mljelo i gradilo priču o jednom od najljepših mediteranskih zaljeva u zadnje barem tri tisuće godina. Kad je ilirski Salon postao hrvatski Jadro nije sasvim jasno, ali očito je tko je ime nadio antičkoj dalmatinskoj metropoli.

U Jadru je veliki Cezar oprao ruke, mali Dioklecijan naučio plivati, biskup Duje umakao glave prvih kršćana, njegov pomoćnik Staš završio na dnu s mlinskim kamenom oko vrata. Onda su se niz Klis sjurili Hrvati, u Jadru su vidjeli Jordan, tu su primili krst, okrunili Zvonimira za kralja u Šupljoj crkvi. Puno kasnije, opet niz Klis, zaletjeli su se Turci i zadugo je krvavili.

Slijede mirniji dani slavne Rike, a tragični epilog dalo je naše doba: fabrička manija zasula je maleno čudo cementom, mazutom, azbestom, kemijom, zagadila je kraške bazene po Mosoru, svakoga vraga otrovnoga ulilo se u krašku bistricu… Rika i njezin morski zaljev postali su savršeno strašna slika lude more, pretvaranja rajske uvale u pakleno grotlo ružnoće. Konačno smo se zasramili, pokušavamo oprati izvor iz kojeg srčemo život, a s njim i veliku avanturu. Samo da ne bude kasno.
(…)

Slijedi razgovor sa šefom ekoudruge koja se bori protiv azbesta, vražje prašine koja ubija Vranjic i okolicu.

Mrsiš kroz prste fini salbun, jasno je da si na bogomdanom mjestu i vrtiš: rijeka, pješčane plaže, polutočić Vranjic, splitske Stinice, brdo Marjan, otok Čiovo, bijela Kaštela, čupavi Barbarinac, onda Kozjak, Klis, opet Rika, šaš, tišina, zalaz u milijun boja. Carevi, kraljevi, palače, teatri, vojske, slikari, kvadrige, pivači, bazilike, težaci, biskupi, akvedukti, mornari… Pa studeni vonj ferate. Lovre šapće o sutra:

- Prije nekoliko dana, sa Svjetskog foruma za vodu u Istanbulu generalni zaključak je kako postoji prevelika ponuda vode, te je treba ograničiti. Drugim riječima, vodu žele kontrolirano prodavati po mnogostruko višim cijenama. Ali forum nije organizirao UN, nego privatne multinacionalne korporacije.

Kad su već sad izašli otvorenih karata u javnost s time, znači da su planovi zacrtani. Oko skupa su prosvjednici, tjera ih se suzavcem, vodenim topovima, hapsi. Ne treba nas tješiti činjenica da u Hrvatskoj imamo velike rezerve vode. Moguća zarada od vode sigurno neće biti utrošena u infrastrukturu, školstvo, zdravstvo, mirovinske fondove, za budućnost.

Dosad nismo znali zaštiti nacionalne interese, pa nema sumnje da će sitniš završiti u proračunu, dosta love na tajnim računima i superprofit na računima multinacionalnih korporacija…
- A narod? Šta će narod? Rike su narodne.
- Gledat iz daljine, kroz ogradu.


Kraj (teksta).
Stoga sada nije uopće blesavo pitanje (koje evo postavljam više nego drugi put u posljednjih nekoliko godina):
Je li slučajno da je Xoca-Xola (ONI ne vole da ih se spominje i odmah lako pokrenu tužbu!) već davno svoj pogon u Solinu sagradila ma upravo baš nedaleko od IZVORA JADRA?! Treba li nam umjesto naše Bogom dane zdrave i pitke, prirodne i čiste izvor-vode - neka skupa tuđa "boca-bola"?!


-------------------

Cijeli tekst iz SD: http://www.slobodnadalmacija.hr/Nedjeljna/tabid/95/articleType/ArticleView/articleId/47106/Default.aspx


- 14:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.03.2009., nedjelja


DUHOVNA OBNOVA OZDRAVLJENJA I OSLOBOĐENJA

Proslava Blagovijesti u Gospiću

Uoči svetkovine Navještenja Blažene Djevice Marije, istoimena gospićka župa priređuje višednevnu Duhovnu obnovu ozdravljanja i oslobođenja. Riječ je o završetku mjesečne priprave za godišnju proslavu zaštitnice župe, katedrale i biskupije, Navještenja Gospodinova – Blagovijesti, koja će se održati od nedjelje do srijede, 22.-24. ožujka.

Trodnevnu obnovu pod naslovom "Gospodin moj i Bog moj", redovito će u večernjim satima predvoditi fra Zvjezdan Linić, ravnatelj Kuće susreta TABOR i ugledni voditelj duhovnih obnova i seminara.

Na sam blagdan Blagovijesti, 25. ožujka, u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije svečanu koncelebriranu misu u 17 sati predvodit će mons. dr. Ivan Devčić, nadbiskup riječki i metropolit.


PROGRAM:

22. ožujka - 4. korizmena nedjelja:

- 18,30 sati: križni put i početak duhovne obnove
- 19,00 sati: večernja nedjeljna misa i propovijed
- 20,00 sati: euharistijsko klanjanje i molitva

23. ožujka - ponedjeljak:

- 17,00 sati: razmatranje
- 17,30 sati: krunica sa žalosnim otajstvima
- 18,00 sati: misa i propovijed
- 19,00 sati: klanjanje i molitva ozdravljenja

24. ožujka - utorak:

- 17,00 sati: razmatranje
- 17,30 sati: krunica sa žalosnim otajstvima
- 18,00 sati: misa i propovijed
- 19,00 sati: klanjanje i molitva oslobođenja

25. ožujka - srijeda: BLAGOVIJEST

- 08,00 sati: jutarnja blagdanska misa – predvodi fra Zvjezdan Linić
- 17,00 sati: svečana koncelebrirana sv. misa – predvodi mons. dr. Ivan Devčić, nadbiskup riječki i metropolit


- 09:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.03.2009., petak


MAJKA NA KRIŽNOM PUTU
Četvrta postaja BKP-a

ISUS MI GOVORI:
Moja majka gleda kako me bičuju, ona gleda kako me zlostavljaju kao marvu. Ona osjeća svaku moju ranu i njeno srce se para u mojoj agoniji, a ipak ona se ne buni, ne nariče, ne proklinje.
Ona gleda dijete koje je rodila, kako trpi i ona trpi s njim. Mi trpimo jedno pred drugim, zajedno, ne žaleći se ili tugujući zbog naše boli, jer je to volja Očeva.

MOJ ODGOVOR:
Dragi moj Isuse!
Iz ovoga shvaćam da je nama često teže gledati muke i patnje onih koje volimo nego da mi sami to podnosimo.
Dakle, ako želim ići za Tobom, na ovom svome životnom križnom putu, i ja moram trpjeti gledajući kako trpe oni koji su mi najmiliji ter im moram dopustiti da me vide kada trpim, jer kada se ljubi onda se i trpi zajedno.
Vjerujem u tvoj primjer i tvoju nauku. Pomozi mi u takovim časovima da izdržim i ne izgubim vjeru.

- 00:32 - Komentari (27) - Isprintaj - #

19.03.2009., četvrtak


OŽIVIO HRVATSKI KATOLIČKI POKRET!

Prvi hrvatsko-slovenski sveđački katolički sastanak

Ako ne znaš tko si,
doći će drugi pa će ti reći da budeš
ono što on bude htio!

(I. Petričević)

Ta me je misao potaknula već prošli tjedan da, idući ususret svetkovini Sv. Josipa, zaštitnika Crkve i zaštitnika naše Domovine (po odluci Hrvatskoga sabora iz 1687. godine), iz povijesti izvučem nešto za Domovinu posebno važno a većini potpuno nepoznato: Hrvatski katolički pokret! O tome postoji literatura - ali se ne prodaje na kioscima, o tome povremeno pišu katolički listovi - ali ta je tema za današnje elektronske "farmere" i virtualce čisti "lanjski snijeg"... Svojedobno je o tome u listu mladih MI pisao p. Božidar Nagy, a sada, tj. ima već 20 tjedana tjednik Fokus objavljuje niz priloga.

Tako današnjoj mladeži može biti vrlo zanimljivo kako su prije stotinjak godina mladi bili organizirani i aktivni, iako nije bilo interneta, blogova ni Facebooka. Ondašnji događaji zanimljivi su i vrlo aktualni posebno u kontekstu suvremenih nategnutih odnosa službene hrvatske i slovenske politike, što se neminovno odražava i na raspoloženje jednog i drugog naroda, većinski katoličkih (kao da je upravo napetost i netrpeljivost nekome cilj).

Primjerice, u Zagrebu je od 4. do 6. kolovoza 1907. održan drugi sastanak hrvatske katoličke mladeži. To je bio veliki događaj za Crkvu u Hrvata u okviru Hrvatskog katoličkog pokreta. Sastanak je okupio oko 400 mladih sudionika od kojih je jedan dio došao iz Slovenije pa se taj sastanak nazivao i Prvi hrvatsko-slovenski katolički đački sastanak. Iznenađuje da su sastanak organizirali sami mladi bez izravnog sudjelovanja crkvene hijerarhije. Glavnu organizaciju sastanka vodili su članovi društva "Domagoj" i zagrebački bogoslovi udruženja "Zbora duhovne mladeži". Sve sudionike i mlade katolike Hrvate i katolike Slovence ujedinila je jedna jedina ideja: oduprijeti se liberalizmu koji je prodirao kako u hrvatske tako i u slovenske krajeve. Stoga je na sastanku razmatrana situacija u društvu i donesene su konkretne odluke i smjernice za djelovanje.

Časopis za hrvatsku katoličku mladež "Luč" tijekom cijeloga godišta 1907./1908. u svakom broju donosio je prikaz sastanka, pojedina važnija predavanja ter zapisnike sa sjednica i samu diskusiju. Čitajući te materijale danas ostajemo zadivljeni kolika je bila svijest kod tih mladih katolika da na temeljima kršćanske tradicije svoga naroda ter svojih osobnih vjerskih uvjerenja porade za spas naroda i za očuvanje vjere i moralnih vrednota.

Prvoga dana sastanka, 4. kolovoza održana su u prijepodnevnim satima tri predavanja nakon kojih je uslijedila diskusija i izglasane su rezolucije. Predavanja đaka svjetovnjaka održavala su se u dvorani "Sokola" blizu Hrvatskog narodnog kazališta nad čijim je vratima stajao natpis "Bratstvo, jednakost, sloboda". Predavanja za studente teologije, koji su kao članovi "Zborova duhovne mladeži" sudjelovali na sastanku održavala su se u dvorani Vijenac na Kaptolu.

Prvo predavanje - vrlo zanimljivo! - održao je slovenski student prava Ivan Česnik, a drugo također Slovenac, Ivan Dolenec, student filozofije i predsjednik slovenskog akademskog katoličkog Društva "Danica" iz Beča. Nakon njegova predavanja (o temi Naše organizacije) prihvaćene su dvije rezolucije:

1. Prvi sastanak slovenskog i hrvatskog đaštva naglašava potrebu udruženja katoličkih đaka u akademskim društvima u svrhu odgoja karakternih katolika među inteligencijom i raširenja katoličke ideje među đaštvom.
2. Sastanak naglašava dužnost svakoga člana katoličkog akademskog društva da sudjeluje u društvu za procvat društva i za ugled katoličkog đaštva u javnosti.

Treće predavanje, koje je održao hrvatski student agronomije u Beču Josip Andrić, izazvalo je posebnu pozornost. Predavač se založio za održavanje predavanja po selima, koja bi bila prožeta kršćanskim duhom za prosvjećivanje seljačkog staleža i za njegovo gospodarstveno, vjersko i kulturno uzdizanje. U diskusiji koja je slijedila naglašena je potreba da se na taj sastanak pozove i hrvatsko katoličko radništvo, na čemu je posebno inzistirao vlč. Ivan Butković ističući "kako je naše geslo demokratizam, ali ne onaj lažni, zasljepljujući demokratizam, koji je zadojen egoizmom, već kršćanski demokratizam, koji se osniva na kršćanskoj ljubavi." Itd.

Čitajući o tome posljednjih tjedana, sjetio sam se, ne tako davnih, nekoliko pokušaja (u kojima sam na svoj način i sam sudjelovao) da se naš katolički laikat, pardon "hrvatski katolički Lazar" digne od mrtvih. Ali, nažalost, uza sva nastojanja on je uvijek ostajao u povojima u "hrvatskoj Betaniji" (ne onoj Sudčevoj!), gdje se i danas nalazi i gdje ga povremeno oplaču "sestre Marta i Marija" uz vapaj: "Gospodine, da si ti htio ovdje brat naš ne bi umro!" Ipak, hvala Bogu (i patru Boži) da je katolički pokret, premda virtualno odnosno medijski, oživio makar u jednoj hrvatskoj laičkoj tiskovini...

Sveti Josipe, moli za nas!


- 00:19 - Komentari (46) - Isprintaj - #

17.03.2009., utorak


DOVIĐENJA U "REGIONU" 2020. GODINE!

Konačno je objavljen plan EK za Hrvatsku!

Budući da se do sada još nije dogodilo da jedna država samostalno uđe u EU, postoji vjerojatnost da se zbog kašnjenja Hrvatske ubrza proces pristupanja Srbije. Nitko ne sumnja da će u tom slučaju Beograd, čim riješi probleme suradnje sa Sudom u Haagu, započeti proces priključivanja po ubrzanom postupku. A kako Srbija ne može računati na to da će završiti pregovore prije 2015., vrlo se lako može dogoditi da u Bruxellesu zaključe kako bi bilo politički važno da dvije najvažnije države s Balkana budu zajedno primljene u EU


Ovaj post je, dajem svima svečano obećanje, moj oproštaj s temom RH&EU! Što se razlikuje od teme Hrvatska i Europa! To pak ne znači da se više neću "petljati u politiku", jer pamtim staro upozorenje dr. Esada Ćimića da će se politika, ako se ne bavimo njome, baviti nama. Time naravno nije mislio na stranački angažman, nego na potrebu i nužnost aktivnog sudjelovanja u raznim odnosno svim važnim raspravama i pitanjima glede utjecaja politike na sve aspekte života naroda i društva.

Mnogo sam se puta do sada "bavio" tom temom i uvijek isticao da glede famoznog "hrvatskog približavanja euroatlantskim integracijama" - našim političkim i medijskim prostorom carujem Velika Laž! Točne činjenice o stvarnom stanju na tom polju stizala su dosad "na kapaljku". Ipak, u subotu 14. ožujka 2009. (u dnevnom listu JL-Magazin), konačno je u Hrvatskoj o tome objavljena ISTINA! I to tako da je svatko može lako razumjeti. Pa i oni koji nisu naučili dešifrirati i dekodirati diplomatske formule - poput one na drugoj predsjedničkoj inauguraciji na zagrebačkom Trgu Sv. Marka, koju su složno ponovili i gost iz Srbije, i hrvatski Premijer, i novo-stari Onaj-s-Pantovčaka. A ona glasi: HRVATSKA NEĆE POBJEĆI IZ REGIJE!

Dakle, te je u cijeloj Hrvatskoj sunčane subote, prije tri dana, samo u Jutarnjem listu (i na portalu i u tiskanom izdanju) osvanuo naslov -
Bruxelles: Ne možete se dogovoriti sa Slovencima? U EU ćete sa Srbima!
A onda se to objašnjava na sljedeći način:

"Njemačka, kao i ostale članice EU, umorne su od problema koje je donijelo proširenje Unije. Došlo je vrijeme da se zaustavi proces proširenja, potrebno je više godina, najmanje šest ili sedam, da se uspostave novi mehanizmi funkcioniranja i tek kada se sva ta pitanja riješe, možemo nastaviti s primanjem novih članica, istaknuo je Elmar Brok, jedan od vrlo utjecajnih njemačkih političara, blizak kancelarki Angeli Merkel, i čovjek s gotovo 30-godišnjim stažem u Europskom parlamentu, u razgovoru sa 25 glavnih urednika dnevnih novina u kojima je vlasnik ili suvlasnik njemačka tvrtka WAZ."

"Ako se ne uspijete dogovoriti sa Slovenijom, ma koliko bili u pravu, nećete moći nastaviti s procesom priključivanja. Naprosto, takva su pravila ponašanja u EU i ne postoji šansa da se, primjerice, ukine pravo veta. Svaka članica ima i imat će pravo veta na ključne odluke EU, a tu pripada i proširenje Unije. To je, naime, jedan od temelja na kojem se zasniva naša asocijacija - zaključio je Brok."

Slovenski pak europarlamentarac Jelko Kacin "najavljuje novo, višegodišnje čekanje Hrvatske pred vratima EU. Kao izvjestitelju Europskog parlamenta za Srbiju, Kacinu je itekako stalo da Beograd što prije započne pregovore s EU. Budući da se do sada još nije dogodilo da jedna država samostalno uđe u EU, postoji vjerojatnost da se zbog kašnjenja Hrvatske ubrza proces pristupanja Srbije. Nitko ne sumnja da će u tom slučaju Beograd, čim riješi probleme suradnje sa Sudom u Haagu, započeti proces priključivanja po ubrzanom postupku. A kako Srbija ne može računati na to da će završiti pregovore prije 2015., vrlo se lako može dogoditi da u Bruxellesu zaključe kako bi bilo politički važno da dvije najvažnije države s Balkana budu zajedno primljene u EU."
Cijeli članak može se pronaći na adresi: http://jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2009,3,14,,155756.jl

Ja na kraju mogu reći: Dixi et salvavi animam meam! Što znači da sam dovoljno govorio pa mi je savjest mirna. To ne znači da naši političari ne trebaju i dalje voditi borbu za našu "što bolju poziciju u pregovorima". Ali običan puk mora znati da je sve već davno određeno "za zelenim stolom", a sva ova prašina i magla samo je u funkciji psihološke priprave za buduću "zajedničku državu".

Dakle, ako nas Bog poživi, zaželjet ću vam - u svezi, glede&unatoč ove teme (a sumnjam da ovaj moj beznačajni post može išta promijeniti) - dobrodošlicu tek u "Regionu" (to je samo radni naslov, a kako će se Balkanska unija službeno zvati nije uopće važno!), koji će Europska unija anektirati (kao nekoć Austro-ugarska monarhija Bosnu!) -
tek 2020. godine!

Do tada - budući da se svjetska i hrvatska "korizma" nastavlja pod "mudrim vodstvom" globalnog "društva neograničene neodgovornosti" - čitajmo se kao i do sada! I zajedno se bavimo neusporedivo važnijim stvarima, pitanjima i problemima! Posebno onima glede duhovne obnove i moralne preobrazbe naroda, demografske katastrofe, odgoja i izobrazbe novih naraštaja, borbe protiv medijske "pornografije zla"... i pojedinačno radimo pod starim "misijskim" geslom Spasi dušu svoju. A sve to "sub specie aeternitatis"! To je posebno ozbiljna zadaća kršćana u Hrvatskoj, koji bi i po odgovornosti trebali imati gotovo stopostotni učinak! Samo tada možemo reći da idemo naprijed - uz Božju pomoć!


- 00:17 - Komentari (69) - Isprintaj - #

16.03.2009., ponedjeljak


SMISAO ISUSOVA PADA POD BLOGOKRIŽEM

Treća postaja BKP-a

ISUS MI GOVORI:
Pogledaj: Bog (Gospod) koji je stvorio svijet i sve u njemu i čiji opstanak ovisi o volji Njegovoj, pada pod teretom drvene grede.
Koliko je Sin Božji čovjek u svojoj slabosti? I koliko je čovjek u svojoj slabosti sin Božji?
Eto tako je to Otac moj odredio, jer kako bih ja tebi inače mogao biti razumljiv i prihvatljiv uzor.
Ako Ti želiš biti "Intima intime moje" onda i ti moraš bez prigovora prigrliti svoje ljudske slabosti i mane. Ali sa sigurnošću da ih samo sa mnom možeš nositi i da te, kad pod njima padneš, samo moja ruka može podići!

MOJ ODGOVOR:
Pa kako bih ti ja to mogao odbiti, moj Isuse, kada sam takav slabić i grješnik!
Pomozi mi da prihvatim svoje slabosti i nedostatke ter da sâm sebe mogu podnijeti takvoga kakav jesam jer Ti me voliš.
Učini me strpljivim sa svojim manama i daj mi snage da ustrajem klipsati za Tobom, ne mireći se s postignutim i trajno žudeći za Tvojom slikom koju si nam postavio kao uzor!



- 09:07 - Komentari (32) - Isprintaj - #

13.03.2009., petak


POBAČAJ I POSTABORTIVNE TRAUME

Bolno svjedočanstvo američke profesorice psihologije...

... poštujem djecu i svakoga tko je zavrijedio poštovanje. ne beri brige LJUBICE . Normalna sam osoba. Jer neće biti da netko tko je prije nekih 35 godina počinio neki krimen (po toj tvojoj ludoj verziji) .. da mora ostati time obilježen čitav život i da je paranoičan A za tu filozofiju use nase i podase , ne vidim da je loša i da bi je trebalo izbjegavati. Tako i tako s puno tog u životu svodi na brigu o onom što je zadovoljavanje fizičkih nagona i potreba. Treba biti bahat m kao što ste vi bogomoljci , pa to negirati. A ti ako si majka i supruga , itekako znaš da je to točno. osim kaj lupetaš po tom BLOGU , koliko vremena trošiš na kuhanje, čišćenje , peglanje i ono PODA SE...
a viš ja ne držim da postoje pravila za kvalitetan život za pojedince . Ponajmanje nije uvjet da ga provodim u crkvi ... sve dok imam svoj vrt, svoje druženje, svoju školu , svoje kulturne događaje i tihu želju da .. se posvetim nekom ozbiljnijem pisanju , kada budem u mirovini..A o kauču ..heheh.. nećemo . Viš ja držim da su te teme kauča odviše intimne i žao mi je da se uopće o tome piše na blogu . I javno. Ali činim to samo zato da ti i tebi slični ne budete bez oponenta kada je tak važno pitanje po srijedi . ne želim da mlade žene koje trebaju abortirati . bilo tko opterećuje krivnjom . .. samo to ne želim. jer svjedočim da sam usprkos tome što sam abortirala da sam NORMALNA...


To je glavnina jednoga komentara blogerice s nickom @buhin blog - 12.03.2009. (21:51) - a zapravo dio polemike s blogericom koja se potpisuje kao @ossimpleljubica, kroz koju se (polemiku), kao neka krvavocrvena nit stalno provlači tema POBAČAJA. Kako @buha naglašeno ističe da je unatoč nekoliko pobačaja koje je učinila ostala normalna, valja znati da ima mnogo različitih iskustava, ali sva su u jednom ista. Upravo sam nabavio knjigu HOĆU LI PLAKATI SUTRA? - bolno svjedočanstvo američke profesorice psihologije dr. Susan M. Stanford o poznatom "postabortivnom sindromu" ili traumama poslije pobačaja (PAS) - pa koristim prigodu da ovdje prenesem dio njezinih osjećaja. Knjigu je objavila Teovizija, a vrijedi za nju žrtvovati i triput više od 65 kuna (kolika joj je cijena).


Kad je sestra došla po mene, bila sam odjevena u bijelu bolničku spavaćicu. Njezin me bezlični oblik progutao. Mogla sam biti bilo tko ili nitko. Susan ili Sally Brown (lažno ime pod kojim se prijavila na abortus - m.op.) - uopće nije bilo važno. Nije me čak bilo briga što će mi oni učiniti.
Bacila sam pogleda na sestrino lice dok smo hodale tihim hodnikom. Izgledala je umorno ili neljubazno. U svakom slučaju, nezainteresirana za bilo kakav razgovor. To mi je i odgovaralo. Još uvijek nisam mogla pobijediti osjećaj da sam odjednom samo broj, dio rutine.
Uvela me u malo prostoriju, sličnu ginekološkim ambulantama u kojima sam bila prije za vrijeme rutinskih pregleda. Miris dezinfekcijskih sredstava bio je težak. S jedne je strane bio mjerač s različitim instrumentima i hrpe gaze.

"Lezite ovdje", rekla je sestre, ne grubo, ali kao da sam bila dijete. "Liječnik će doći za koju minutu."
Spustila sam se na uzak krevet koji je pri dnu imalo držače. Ležala sam tamo neko vrijeme buljeći u strop. Ne misli. Ne osjećaj, stalno sam si govorila. Budi jaka, da to izdržiš. Još malo i bit će gotovo. Budi jaka. Ubrzo su se vrata otvorila. Okrenula sam glavu prema liječniku koji je ulazio. Bio je visok, prosijed, vjerojatno ranih četrdesetih godina.

"Dobar dan", počeo je, kao da smo izašli na kavu. "Objasnit ću Vam proceduru" - opet taj neodređeni izraz - "i onda ću to učiniti. Sve skupa bi trebalo trajati dvadesetak minuta."
Kimnula sam glavom, nesposobno govoriti zbog straha da ću opet provaliti u plač kao u Julijinom ured petnaest minuta prije.
Objasnio mi je da će provesti malu cijev do maternice. Cijev će biti priključena na stroj koji će on tada uključiti i njime usisati sadržaj iz maternice, otklanjajući sve stanično tkivo. "Malo će boljeti", dao mi je do znanja. "Ako bude prejako, recite mi."
Opet sam nijemo kimnula.

Sestra je ušla u prostoriju, nešto joj je promrmljao, a onda se ponovno okrenuo prema meni. "Pokušajte se opustiti", rekao mi je. Da čovjek ne povjeruje. Nije bilo šansi.
Mogla sam osjetiti kad je proveo cijev, a onda i gorući osjećaj koji se najednom pretvorio u intenzivnu bol. Stišćući šake i zube pokušala sam trpjeti bol i ne plakati. Nekoliko mi8nuta mogla sam osjetiti kako se ta cijev u meni pomiče. Znoj mi se skupio na gornjoj usni i na čelu.
Napokon je rekao: "Sada ću uključiti stroj. Sve će biti gotovo za nekoliko minuta."
Za nekoliko minuta. Gotovo. Hoću li izdržati toliko? Sada više nije bilo povratka.

Stroj je odjednom zazujao muklim zvukom usisavanja. Utroba mi se kidala, a bol je bilo gotovo neizdrživa. Zujanje se nastavljalo i nastavljalo. Jedva sam hvatala dah i mislila sa da neću izdržati. Grizući usnu, pokušala sam naći utočište negdje u skrivenom kutu misli, gdje bih se skrila od boli i muke. Ne misli, ne misli, ne misli.
Kad sam pomislila da više neću moći izdržati bol i zujanje stroja ni jedan trenutak, zvuk je prestao. U trenutcima tišine koji su slijedili, prošlo je kroz mene nešto kao električni šok - porazni osjećaj nevjerovanja u ono što sam upravo učinila. Kad bih se barem mogla držati uvjerenja da se još ništa nije formiralo...

"Evo, to je to". Objavio je liječnik. "Gotovo je."
Sestra ga je nešto upitala i načula sam kad je rekao: "O, izgleda kao otprilike šest ili sedam tjedana."
Ukočila sam se. Šest ili sedam tjedana? Nisam si mogla priznati da je moguće da je dijete koje sam upravo pobacila bilo tako staro. Bilo je itekako moguće, pogotovo kad to nisam očekivala. Sve dok sam mogla misliti o tome kao o "nakupini stanica", nije bilo baš toliko užasno. Zašto sam morala čuti njegov komentar?
Liječnik mi je prodrmao ruku. "Bili ste dobri. Odvest će Vas sada u sobu za oporavak da se odmorite nekoliko sati. Onda možete kući."

Kimnula sam glavom. Pravo mučenje tek je počinjalo. Kad je liječnik otišao, sestra me odvezla niz hodnik, hladnokrvno i službeno. Odgurala me s krevetom u veliko prostoriju obojenu neodređenom zelenom bojom. Ostavila me bez riječi i otišla uz klepetanje klompi u tišini.
Tišina. Ležala sam tamo boreći se sa svojim mislima. Šest ili sedam tjedana. Gledala sam već prije slike djeteta u utrobi. U toj dobi fetus već poprima konačna obilježja - srce mu kuca i ima prstiće i stopala. Što sam to učinila?

Jedino što je spriječilo moju provalu vriska bio je dolazak sestre koja je gurala na kolicima još jednu pacijenticu. Žena je bila sitna, kratke plave kose, oštrih crta lica. Imala je u sebi nešto proračunato. Teško.
Čim se sestra povukla, žena se okrenula prema meni i nasmiješila se kiselo. "Ništa nije vrijedno ove proklete stvari."
To je sigurno, pomislila sam, ali nisam mogla odgovoriti.
Odgovora nije ni trebalo. Sljedećih deset minuta govorila je bez prestanka. Gotovo da se zrak iz njezinih usta crnio od kletvi koje je rigala. Neprestano je bješnjela kako će morati pažljivije provoditi kontrolu rađanja. Pronaći će dečka koji joj je to "učinio". Željela sam se okrenuti. Ustati i pobjeći. Bilo što, samo da nestanem.

Napokon mi je uputilo jedno normalno pitanje: "Je li Vam to prvi put?"
"Da", odgovorila sam tvrdo. Nisam željela nikakav razgovor - ne sada i sigurno ne s njom.
"Eto, meni je četvrti", rekla je. "I nikad nije bilo bolje."
Četvrti. Kako itko može proći kroz to četiri puta? Gledajući je, osjetila sam val sažaljenja. Dok sa ja bila potresena do dubina svoga bića, ona je bilo otvrdnula.
U meni nije ostalo nimalo snage da joj se obratim. Moj doktorat i sve moje iskustvo u savjetovanju ovdje i u ovom trenutku bili su bezvrijedni. Svaki atom energije u meni bio je usmjeren na opstanak.

U sljedećih sat i pol tijelo mise polako oporavljalo od boli i šoka usisnog stroja. Ali ne i moja psiha. Savjetnica, Julie, upozorila me da bih mogla iskusiti osjećaj gubitka. No to je bila praznina. Opustošenost. Ili nešto još gore što se ne može ni imenovati. Jednom sam imala svoju osobnost, život, dušu. Sada sam bila tijelo s razbijenim komadićima u nutrini. To je bio osjećaj skršenosti koji nisam nikako mogla shvatiti...
Nakon još jednog sata sestra se vratila provjeriti kako sam. Rekla je da mogu ustati i otići kući. Sada sam mogla pobjeći od plavuše - ali ne i od sebe. Dok sam se oblačila, osjećala sam kao da oblačim haljinu od žbuke. Ruke i noge nisu pripadale meni, nego nekom strancu...


Sljedeće poglavlje te potresne knjige nosi naslov OČAJ... Srećom, žena se nije utopila u tom nesretnom raspoloženju i bolnom razdoblju - našla je izlaz... Posljednje poglavlje njezine knjige donosi devet koraka za liječenje postabortivne traume. Korisno štivo za žene i muškarce. Uzmite i čitajte! Učite i svjedočite!


- 21:13 - Komentari (146) - Isprintaj - #

11.03.2009., srijeda


SENZACIJA: "TOPNIČKI DNEVNICI" UNIŠTENI U TRILJU!!!

Zahvaljujući akciji sinjske policije - senzacionalno otkriće za Haag!

U jeku aktualne rasprave o tzv. topničkim dnevnicima - koje je HV navodno koristila pri tzv. "prekomjernom granatiranju" Knina, a koji prema izjavama kompetentnih vojnih stratega uopće ne postoje jer ih nije ni bilo - mediji su javili senzacionalnu vijest: DNEVNICI su ipak UNIŠTENI! Upravo ono što nam je Haag predbacivao!

Naime, sinjska je policija uspjela uhvatiti i privesti 15-godišnjeg učenika 8. razreda osnovne škole Trilj koji se u utorak oko 18 sati maskirao i 'naoružao' plastičnim pištoljem ter je iz zbornice pokupio četiri dnevnika petih i četiri dnevnika šestih razreda nakon čega je pobjegao. Potom je dnevnike i imenike uništio tako što ih je bacio u rijeku Cetinu. Prema vlastitom priznanju, maloljetni "topnik" je akciju izveo da zametne tragove jer je u dnevniku vlastoručno "ispravio" jednoga "topa" (negativnu ocjenu) pa se bojao da ga ne uhvate.

U Hrvatskoj je službena politika također u strahu da je nitko/netko ne uhvati... Jer ona i mediji stalno 'trube' o NATO-u kao 'našem strateškom prioritetu'... Međutim, i danas vrijedi ono što je Pavle Kalinić napisao za www.net.hr još prije dvije i pol godine, da "ni pozicija ni opozicija nisu se potrudile objasniti koje su to prednosti, a koji su nedostaci ulaska u NATO, koliko će koštati te koji će rizici biti uvećani, a koji umanjeni. Možda bi stanovništvu trebalo objasniti i koji je interes Hrvatske kao turističke zemlje da se sve više zakopava u sukob u jako dalekoj zemlji za koju većina Hrvata donedavno nije ni čula. Koji su gospodarski interesi i učinci od sudjelovanja hrvatskog kontingenta u Afganistanu? Jesmo li mi tamo ikakav faktor koji može na bilo što utjecati?

(Tu Kalinić lukavo samo postavlja pitanja - da se izravnim odgovorom ne bi zamjerio narko lobiju! - m.op.). Ako je Washington prisiljen pod pritiskom javnosti mijenjati svoju politiku u Afganistanu i Iraku, koji je razlog da ih hrvatske trupe zamjenjuju, kad i sami američki stratezi najavljuju da se radi o ratu gdje se ne može pobijediti? Za rat u Iraku čak se i otvoreno izjavljuje da se radi o 'novom Vijetnamu'. Znači li to da će se Hrvatska vojno zadržati u Afganistanu kad se američka vojska u potpunosti povuče i/ili će se broj hrvatskih vojnika sukcesivno povećavati, u razmjeru s povučenim američkim vojnicima, po nalogu Washingtona?

U ne tako dalekoj prošlosti jedan prilično neutjecajan državnik ostao je do kraja s jednim drugim koji je, svjestan da više ne može pobijediti, počinio samoubojstvo. Iako je znao da mu je glavni mecena prešao u drugu dimenziju i da je poraz neizbježan, ostao je njegov posljednji saveznik, što je njegovu vojsku koštalo i previše poginulih. Ne samo za rata, već i kad je vojska tog istog samoubojice potpisala kapitulaciju, vojnici posljednjeg saveznika i dalje su ginuli. Ne samo vojska, nego i civili (a kosti im se i danas otkrivaju u raznim jamama POGLAVITO po Sloveniji - m.op.). Kako stvari stoje, opet smo spremni ginuti za druge. Čak i kad oni sami ne žele ginuti za vlastite interese. Ali imamo nagradu – NATO!"

A u njegovim "dnevnicima" za nas neće biti "topova" nego - sve same petice! A u Haagu desetke, tj. desetci...


- 00:13 - Komentari (62) - Isprintaj - #

09.03.2009., ponedjeljak


ISUSOV KRIŽ I NAŠI KRIŽEVI

Druga postaja "blogerskog Križnog puta" (BKP)

ISUS GOVORI:
Ovaj križ, ova drvena greda koju moram nositi na stratište, to je ono što je moj Otac odabrao za mene.
Križevi koje ti moraš nositi svakodnevno, također su volja Očeva.
Prigrli ih i ti "intimo intime moje", a ja ti obećavam da ću ti ih učiniti podnošljivim.

MOJ ODGOVOR:
Dragi moj Isuse, obećavam da ću u buduće prigrliti svoje svakodnevne probleme, monotoniju, nezgode, razočaranja, napetosti, brige i boli...
Molim te samo da me podsjetiš, kada sam obeshrabren i umoran, da noseći svoj križić ja, barem malo, pomažem Tebi u nošenju Tvoga teškog križa.


- 23:30 - Komentari (48) - Isprintaj - #

08.03.2009., nedjelja


PREOBRAŽENJE & "PAKET MJERA" ZA IZLAZAK IZ KRIZE

Razmišljanje uz 2. korizmenu nedjelju

Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Onaj čudesni događaj Isusova preobraženja, kako nam ga je prenio evanđelist Marko, nije nimalo slučajan ni u jednom detalju. Naravno, ništa u Isusovu životu nije slučajno, ali tu je očito kako je Isus to sve precizno isplanirao i izveo. Uzeo je samo trojicu svojih učenika - Petra, Jakova i Ivana - i odveo ih je daleko od grada, buke, stresa i mnoštva, na visoku goru, u osamu. Tu im je omogućio da vide, da osjete i dožive Njega, svojega učitelja - u budućoj slavi! Zatim, apostoli su vidjeli kako glavni predstavnici Staroga zavjeta, Mojsije i prorok Ilija, razgovaraju s Isusom. I - ovo je posebno važno - odjednom, iz oblaka koji ih je zasjenio čuli su glas (s) Neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"

Ta zgoda nam je svojevrstan podsjetnik na onaj veliki i važni starozavjetni događaj na brdu Sinaju, gdje Bog u oblaku, uz munje i gromove, predaje Mojsiju Deset zapovijedi: "Ja sam Gospodin Bog tvoj...!" A ovdje, u potpunom miru Bog izgovara, tj. daje samo jednu, jednu jedinu "zapovijed": "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"

Zašto je to sve Isus izveo, što je time htio? Zar nije njegovim učenicima već bilo jasno da je on Sin Božji i da ga trebaju slušati? Tu dvojbu riješio je sam Isus, ali onako usput, kao slučajno - a zapravo kao vrstan pedagog i psiholog! Odgovarajući apostolima na pitanje o Iliji, kaže da u Sv. pismu "piše o Sinu Čovječjem da će mnogo PRETRPJETI i biti PREZREN". Dakle, to je bitno: nakon što su ga vidjeli preobraženog, proslavljenog - On im govori o muci, patnji, trpljenju, progonu, preziru... Oni nisu tada bili svjesni da te dvije krajnosti imaju veze jedna s drugom, da su patnja i proslava povezane, da se po muci i smrti dolazi do uskrsnuća! Zato je Isus htio da se poslije - i kad bude stajao pred Pilatom osuđen, kad bude bio popljuvan i ponižen, pritisnut teškim križem, u mukama na sramotnom drvetu među razbojnicima... - oni svega toga sjete, tj. da u vrijeme njegove muke, u njihovoj duši i umu odjeknu riječi s Neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"

A što nama danas znače te riječi i taj događaj Isusova preobraženja? Prvo, to je jamstvo našega preobraženja, i, drugo, to je nama poziv na preobrazbu svijeta Kristom, tj. evanđeljem. A kako ćemo to postići? Imamo recept - jer i za nas vrijedi onaj glas (s) Neba: Slušajte moga ljubljenog Sina! Ali što znači "slušati Isusa"? On nam je sâm to objasnio rekavši: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i VRŠE JE!" Štoviše, Isus je svu širinu, visinu i dubinu Riječi Božje, tj. sve Božje zapovijedi sveo na jednu jedinu - LJUBAV! To je, kao u jednostavnu formulu, sjajno sažeo Sv.Pavao: "Sav je Zakon u jednoj riječi: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!" A Sv. Ivan je još konkretniji: "tko ne ljubi bližnjega, ne ljubi ni Boga!"

Dakle, taj glas (s) Neba, taj poziv da slušamo Isusa - to je zadaća kršćanina svaki dan, u svakom trenutku života, to je naša domaća i školska zadaća: preobrazba svijeta evanđeljem, Isusovim Zakonom ljubavi! Međutim, jesmo li mi sposobni to činiti? Mogu li kršćani danas biti "svjetlo svijeta"? Da bismo to mogli uspješno činiti, najprije se mi sami moramo preobraziti! Kad u mraku ni jedna svijeća ne svijetli, svi se spotiču, posrću i padaju, nitko ne zna put i ne vidi izlaza...

Dakle, unatoč našem poslanju, svjesni smo vlastitih nedostataka i znademo da nam trebaju mnoge preobrazbe. Evo npr.:
- je li moguća preobrazba djece da u znanju budu prvi...?
- je li moguća preobrazba mladih da subotom navečer ne divljaju po gradu i da nedjeljom dođu na misu...?
- je li moguća preobrazba da krizmanici nastave povezanost s crkvom...?
- je li moguća preobrazba da Gospić i Senj ne budu "lički Amsterdam"...?
- je li moguća preobrazba da muškarci shvate da je i njihovo mjesto u crkvi...?
- je li moguća demografska preobrazba Hrvatske, a posebno Like...?
- je li moguće da… evo primjer iz osn. škole: dijete nije napisalo zadaću jer mu nema tko pomoći pa kaže učiteljici: "Tata radi, a mama mora na aerobik!" Dakle, je li važnija "preobrazba tijela" ili preobrazba djetetova duha i uma?!

Zato nas riječ Božja upozorava da Isusa slušamo! Isusovo evanđelje je put za preobrazbu našega osobnog, obiteljskog, crkvenog i narodnog života. Isusova Radosna vijest u životnoj praksi najbolji je "antirecesijski paket mjera za izlazak iz krize"! Glas (s) Neba nas upućuje na Isusa i kaže: "Ovo je moj ljubljeni Sin! Ako želite preobrazbu - Njega slušajte!" To znači da će(mo) do preobrazbe doći samo ako ISUSU kažemo: "Bit ću program tvog kompjutora!" O tome ovisi naša sadašnjost i budućnost; odnosno, naša vremenita i vječna sreća ne ovisi o primanju u NATO, nego o tome hoćemo li poslušati Isusa!


- 10:21 - Komentari (103) - Isprintaj - #

07.03.2009., subota


PUBLICITET ZLA I "MEDIJSKI REKET"

Iz izjave komisije Hrvatske biskupske konferencije "Iustitia et pax" o nekim aspektima medijskog života u Republici Hrvatskoj

Svjedoci smo kako su interesi vlasnika i oglašivača za što bržim i većim profitom, u situaciji sve žešće konkurencije, stavljeni, na žalost, ispred prava čitatelja na cjelovito, istinito i točno informiranje. I mediji, stoga, sve više postaju žrtvom korporativnog novinarstva i svih drugih inačica njihove sprege s kapitalom, pa i politikom


Prije svega uočavamo kako je današnji duh vremena obilježen, među ostalim, određenim redukcionizmom u kojem je tržište postalo jedina etička norma, generator svih "vrijednosti", stvarnost kojoj se sve druge stvari moraju podložiti. Otuda i sve raširenije dijagnoze o tzv. "tržišnom fundamentalizmu" kao sekularnom obliku isključivosti i dominacije. Posljedice tog fundamentalizma vidljive su u aktualnoj gospodarskoj i socijalnoj krizi ostavljajući za sobom pustoš, strah i paniku koja ponajprije pogađa najslabije i najranjivije.

Iako je bilo za očekivanje da će se mediji u svojoj veoma važnoj društvenoj ulozi povoditi i za drugim normama, osim onih koje nameće "tržišni fundamentalizam", svjedoci smo kako su interesi vlasnika i oglašivača za što bržim i većim profitom, u situaciji sve žešće konkurencije, stavljeni, na žalost, ispred prava čitatelja na cjelovito, istinito i točno informiranje. I mediji, stoga, sve više postaju žrtvom korporativnog novinarstva i svih drugih inačica njihove sprege s kapitalom, pa i politikom. Suočeni s ovom situacijom, komisija HBK "Iustitia et pax" smatra svojom zadaćom i obavezom "založiti se za jasnu i cjelovitu informaciju koja bi trebala poslužiti napretku cijelog svijeta" (Ivan Pavao II., apostolsko pismo Brzi napredak, veljača 2005.). Stoga ukazujemo na određene pojave koje ozbiljno ugrožavaju zajedničko dobro hrvatskog društva u medijskom prostoru.

1. Publicitet zla.
Prva posljedica podređenosti medija tržištu, kao jedinoj normi, jest žalosni fenomen "publiciteta zla" (V. Tenžera). Naime, publiciranje zla, kao oblik podilaženja najnižim ljudskim porivima, oduvijek je, pa i danas, najlakši, ali i najneodgovorniji način privlačenja masa. U tom smislu, gledajući naslovnice i naglaske većine medija u Hrvatskoj, umah se primjećuje da je crna kronika postala suvišna rubrika, jer je gotovo najveći dio prostora u medijima zapravo već pretvoren u crnu kroniku. Dapače, nerijetko su čitave novine i informativne emisije isključivo crna kronika. Međutim, kako metodologija "publiciteta zla" očigledno nije vođena željom za raskrinkavanjem zla, ona proizvodi kontraproduktivan efekt - zlo se još više potiče. Upravo nekoliko tragičnih događaja i likvidacija, koji su posljednjih mjeseci duboko potresli naše društvo, na to zorno ukazuju.

Naime, mnogim medijima nije bilo dovoljno zlo koje se već dogodilo, nego su ga još potencirali izmišljajući događaje i tako obezvrijedili žrtve, dovodeći u pitanje njihovo ljudsko dostojanstvo, pravo na privatnost rušeći istovremeno temeljne etičke i zakonske norme. Mnoge su se insinuacije kasnije pokazale kao laž, onkraj svakog ukusa, čak na granici patološkog. Posebna priča su fotografije osoba stradalih u prometu ili ubijenih na ulici, čime se beskrupulozno nanosi bol obiteljima tragično stradalih.

Unatoč pozitivnim učincima borbe protiv korupcije, senzacionalističko izvještavanje i fotografiranje osumnjičenike implicitno proglašava "krivima" pa će, bez obzira na nevinost, mnogi od njih nositi teret insinuacija objavljenih u sredstvima društvenog priopćavanja. Iznošenjem imena osumnjičenih od strane nadležnih institucija, što se, na žalost, često čini, ozbiljno se ugrožavaju njihova ljudska prava, napose načelo "pretpostavka nevinosti" pri čemu mediji u izvješćima i komentarima nerijetko preuzimaju i ulogu pravosudnih organa.

Metoda "publiciteta zla" očituje se i u ignoriranju demantija. Na taj se način marginalizira istina koja opovrgava medijski raširene lažne tvrdnje. Tako zla vijest dobiva veliki publicitet, da bi se nakon istrage nadležnih institucija pokazalo da se radi o lažnim optužbama, a što su mediji, uz časne iznimke, prešutjeli. "Publicitet zla" opasan je i za psihičko zdravlje cijelog društva jer širi i potiče kolektivno uvjerenje da su gotovo sve javne službe korumpirane i da su svi uspješni ljudi sumnjivi lopovi.

2. "Medijski reket".
Druga rak-rana naših medija, na koju se već u nekoliko prigoda ukazalo, jest problematika tzv. "medijskog reketa", u kojem se od institucija ili osoba traži novac u zamjenu za "korektno pisanje" ili prešućivanje. Pojedini narodni zastupnici i gradonačelnici izišli su u javnost s ugovorima koje im je ponudio jedan medij, a u kojima eksplicitno stoji iznos novca koji trebaju uplatiti kako bi taj medij "promicao pozitivne primjere" iz rada "korisnika usluge". Ovakvi "ugovori" dodatna su ljaga proklamiranoj "slobodi medija", ali i javnim dužnosnicima koji su pristali, novcem poreznih obveznika, platiti vlastitu medijsku promidžbu. Time se otvara i problem sprege politike i medija, s novcem kao zadnjim nazivnikom, pri čemu informiranje javnosti postaje ne više svrha, već "kolateralni učinak" interakcije triju moći: kapitala, medija i politike. Ovakve manipulacije vode odumiranju "javnoga mnijenja".

U svemu tome, pod pritiskom izdavača, vlasnika medija i kapitala, sve više trpi novinarska struka, i novinari općenito, od kojih se zahtijeva "lojalnost" takvoj metodologiji, pa novinari, nerijetko protiv svoje volje i(li) egzistencijalno pritisnuti, postaju "plaćenici zla". Treba u tom kontekstu spomenuti i medije u manjim sredinama, kojima su u vlasničkoj strukturi gradovi ili županije, te, pod nadzorom lokalnih vlastodržaca, više služe političkim oligarhijama, nego informiranju građana i stvaranju javnog mnijenja općenito. (...)...

U Zagrebu, 5. ožujka 2009.

Mons. dr. Vlado Košić
Predsjednik komisije HBK "Iustitia et pax"



- 23:08 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.03.2009., srijeda


ISUS PRED "MEĐUNARODNIM SUDOM PRAVDE"
Prva postaja "blogerskoga Križnog puta"

Isus, pravi Bog i pravi Čovjek (savršen čovjek) izveden je pred sud najciviliziranije i najkulturnije svjetske velesile. To je ustanova slična današnjim tzv. međunarodnim sudovima pravde, kakav je npr. onaj u Haagu... Optužen je za narušavanje društvenih normi, što je zapravo ugrožavanje društvenog poretka. "Buni narod!" je čista politička optužba. Isus je dobio etiketu "narodnog neprijatelja"!

Civilizirani moćnik mu sudi, ali u proceduri mu zapravo ne može pronaći ništa što je taj čovjek zgriješio po postojećim zakonima odnosno čime je zavrijedio osudu koju tužitelj traži. Jer "udruženi zločinački pothvat" zajedno s Dvanaestoricom (uglavnom ribara spremnih "loviti ljude"), kao i "prekomjerno granatiranje" pučanstva (evanđeoskim idejama blaženstava) - nisu ondašnjim pravnim stručnjacima bili poznati kao krimen. Ali svejedno, pod političkim pritiskom gomile i u strahu od Cara, upravo "toga Pravednika" (kako je Isusa nazvala moćnikova žena dok je sjedio na sudačkoj stolici) Pilat osuđuje - na smrt. TO je LJUDSKA ISTINA i PRAVDA!

A kako (moralno) savršen čovjek reagira na takvo suđenje i takvu presudu?! On na iskrena pitanja iskreno odgovara, a na neiskrena - On šuti. Nije naprasit, ciničan, provokativan, ne tuži se, ne psuje, ne žali se, ne prijeti, ne lamentira, ne moralizira, ne zdvaja, ne plače, ne prigovara... ZAŠTO...?! ZATO da nama dadne primjer savršenog predanja u VOLJU OCA NAŠEGA NEBESKOG koji nas neizmjerno ljubi i želi nam uvijek samo najbolje, iako mi to kojiput u teškoćama našeg postojanja ne možemo vidjeti ili pojmiti.

Stvarno "brutalan" primjer totalnog povjerenja u BOGA! Čvrstina volje, snaga ljubavi i vjere ovdje su temeljne kvalitete toga savršenog čovjeka...
Zamislimo sebe na Njegovu mjestu...!
Što bismo mi učinili...?
Što nam sve to danas znači...?



- 19:34 - Komentari (84) - Isprintaj - #

01.03.2009., nedjelja


BLOGERSKI KRIŽNI PUT

Nova akcija: Krenimo za križem (razmišljajući o Isusovu i našem križu)!

Poštovani blogeri & blogerice, dragi virtualni župljani!
Ovim postom pokrećem još jednu korizmenu akciju (koju je još prošle godine poticao bloger sa sadašnjim nickom @pogled iz mišje rupe) koju možemo nazvati upravo kako glasi naslov ovoga posta. Dakle, od danas ćemo zajednički tijekom Korizme kreirati "naš" Križni put - razmišljajući nad svakom od 14 (15) Isusovih postaja i njihovim "odrazom" na naš život odnosno život Crkve i naroda pa i globalnog sela. Jer svi smo djeca Božja i sav svijet je zapravo stalno na "križnom putu" (poglavito sada kad su mase siromašnih uvučene u bogatašku tzv. recesijsku krizu).

Izraz KRIŽNI PUT ima dvostruko značenje. Njime se naziva vjernička pobožnost molitvenog razmatranja četrnaest različitih "postaja" (mjesta) odnosno dijelova Isusove muke, od osude pred Pilatom do ukopa, obično hodajući od jedne do druge postaje (između kojih se pjeva po jedna kitica himna Stala plačuć tužna mati). U novije vrijeme dodaje se Uskrsnuće kao petnaesta postaja. Zatim, isti izraz rabi se za takav prikaz Kristove muke, koji izveden u slikovnoj (ili u nekoj drugoj izvedbi) visi na zidovima crkve ili je u obliku kipova smješten u vanjskom prostoru, tj. u blizini crkve ili podalje, obično u većim svetištima, na brdu najčešće zvanu Kalvarija (kao što je u Lurdu, Mariji Bistrici i sl., a nedaleko od Gospića npr. u Trnovcu ili na Vukavi). Pobožnost Križnog puta može se obavljati, pojedinačno ili zajednički, također u bolesničkoj postelji na bilo kojem mjestu, ali i kao obiteljska molitva u kući.

Za ostvarenje ove akcije obraćam se prvenstveno katolicima kojima je tradicionalna pučka pobožnost Križnog puta vrlo bliska ili dobro poznata. No svakako računam i na doprinos ostalih kršćana, no svojim razmišljanjem mogu nas obogatiti i svi drugi pa i oni koji ne vjeruju ali žive u kršćanskoj civilizaciji (tu spadaju i tzv. kršćanski ateisti, agnostici itd...). Jer svi smo "u istom hrvalištu i ista nas borba čeka", može se ovdje zgodno iskoristiti misao staroga kršćanskog pisca...

Svatko dakle ima punu slobodu da, u bogatstvu vlastite duhovne i umne kreativnosti, na pojedinoj postaji "ostavi dio sebe". Budući da meni kao domaćinu pripada i uloga voditelja odnosno moderatora, ja ću na kraju, tj. kad procijenim da smo stigli do kraja pojedine postaje, zaključiti temu i nakon toga ćemo nastaviti hod sljedećom postajom - s planiranom nadom da ćemo do posljednje postaje stići do svetkovine Uskrsnuća. Na priloge koji ne budu nimalo u svezi s temom (ili budu kritički raspoloženi) nećemo se obazirati...

Radi "aktualizacije" pojedine teme, nekim postajama Križnoga puta ne moramo davati tradicionalne naslove nego... npr. ovako: 1. postaja - ISUS PRED HAAŠKIM PILATOM, ili nekako slično... Znam, neki će to možda doživjeti kao nepotrebnu "politizaciju", ali takav oprez je suvišan, jer je i sam Isus završio na pravom političkom procesu s osudom: "Buni narod!" Kao mnogi poslije njega, pa i naš Stepinac...

Dakle, pozivam vas da svi krenemo ZA KRIŽEM (kako se lijepo zove tradicionalna procesija u pet mjesta na otoku Hvaru, s nošenjem križa u Velikom tjednu)!

PS&NB: Ovaj post može poslužiti i kao uvod u ovu "akciju" odnosno pobožnost (do prve postaje).



- 01:03 - Komentari (67) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se