Don Blog

30.01.2009., petak


ZAŠTO ŽELIM OBRANITI VEDRANU RUDAN...?

Zašto su neki prijašnji Rudaničini istupi prešućeni, a najnoviji nije?

Premda u ovim trenutcima cijela nacija grčevito i euforično proživljava svaku sekundu teške borbe naših rukometnih Vilenjaka s Poljacima, ja počinjem pisati post za koji ne znam ni kako ću ga dovršiti ni hoću li ga objaviti. Naime, ovo bi trebao biti apsurdni paradoks - moja (prva!) obrana Vedrane Rudan! A zašto? Ne znam jasno, ali slutim negdje duboko u sebi da je pretrpjela nepravedno poniženje (doduše, kao što je mnogo puta i sama druge ponizila) ter da su joj povrijeđena ljudska prava i kao novinarki i kao čovjeku!

Što sam ono još htio reći? Teško se koncentriram jer i sam mislim na rukometno polufinale - koje ne gledam zbog svjesnog i namjernog bojkotiranja RTL-a! - ali još više zato što je ovo teška tema. Među ostalim i zato što je "u paketu" riječ i o Židovima. Zapravo, ne - jer to je preopćenit pojam i lako ga je zlorabiti (kao što neki vrlo lako i rado čine). Zato što ima Židova koji se potpuno slažu s onim što je Rudanica rekla (ili napisala?).

Ali ne želim to komentirati. Ne zanima me njezina samohvala što je "herojski čin" izvela na "židovskoj televiziji". Zakasnio sam reći ono što sam odmah htio (jer sam dva dana bio u Zagrebu na Teološko-pastoralnom tjednu na Šalati; premda sam zapravo, bit ću iskren, više vremena proveo u obližnjem teniskom balonu nego na predavanjima, a laptop nisam ponio zbog kvara). Zato ću samo postaviti jedno pitanje i problematizirati fenomen različite reakcije na nečiji "ispad" - u novinama ili na televiziji.

Naime, Vedrana Rudan je mnogo prije "incidenta" na Novoj TV iste ili još strašnije misli "izrekla" u Nacionalu, gdje je imala svoju kolumnu. Štoviše, dobar dio "(inkri)minirajućeg" sadržaja, radi kojega je dobila otkaz zajedno s "kolateralcima", izdiktirala je ranije Slobodnoj Dalmaciji. U samom Nacionalu ispisala je već prije gotovo točno četiri godine zastrašujući tekst s naslovom DOLJE AUSCHWITZ! A u br. 560 s nadnevkom 7. kolovoza 2006. godine, ona se u kolumni pod naslovom "Ana i njezini sinovi" osvrnula na tadašnji izraelsko-libanonski rat. Evo što je na kraju napisala:

"Nisam među zlobnicima i sve sam ove (prethodne; m.op.) citate navela u strahu da se ne pomisli kako sam antisemitski raspoložena, tata mi je mrzio Židove a majka bila ljubavnica šefa Jasenovca. Ne pijem poput Mela Gibsona, Primo Levi mi je jedan od najdražih pisaca, žao mi je i Ane Frank... Kužite koliko strašljivici poput mene treba da bih izrazila samo jedno, gnušanje nad izjavama gospodina Shmuela Meiromoma, veleposlanika Izraela u Zagrebu. Taj se gospodin, ovih dana, mrtav hladan, usudio reći:

'Stanovnike Qane i okolice nekoliko smo dana prije napada nekoliko puta putem radija i letaka upozorili da će doći do napada i da napuste mjesto. Briga za život libanonskih civila, koje je okrutno zloupotrijebio Hezbollah u agresiji na Izrael, sastavni je dio naše vojne doktrine koja zahtijeva iznimnu pozornost da se što više smanji stradanje civilnog stanovništva, često po cijenu gubitka prednosti u borbi.' Možda je i Hitler, kad je Židove prisiljavao da nose žutu zvijezdu na rukavu, samo 'upozoravao da će doći do napada i da napuste mjesto'.

Sjećamo se da šest milijuna Židova nije shvatilo poruku na isti način na koji je nisu shvatili ni stanovnici Qane. A takozvani civilizirani svijet šuti. Šuti onako kako je šutio kad je Hitler krenuo na Židove. Šezdeset godina se mi, potomci šutljivih Evropljana, osjećamo krivima prema živim i mrtvim Židovima. Preispitujemo se, gledamo filmove, uvodimo učenje o holokaustu u škole, čitamo o Ani Frank, učimo napamet židovske poslovice, ima li nekoga tko ne zna onu, 'onaj tko spasi jedan ljudski život, spasio je cijeli svijet'. Zato se danas, mi grešnici, ne snalazimo i zato nam je teško. Ana Frank je napisala: 'Jednom ćemo ponovno biti ljudska bića, a ne samo Židovi.' Bilo bi krasno kad bi Židovi danas bili ljudska bića, a ne samo Židovi. Ana Frank? Jesu li ubojice dječice iz Qane čuli za Anu Frank?"

A dio teksta o Auschwitzu, objavljena u Nacionalu br. 480, 25.01.2005., u povodu 60. obljetnice oslobođenja toga strašnog logora, glasi:
"Ljudi se dijele na izmanipulirane majmune i manipulatore. Izmanipulirani majmuni, u ogromnoj smo većini, iz godine u godinu čitaju o Auschwitzu i zgražaju se nad zvjerskom prirodom gadnih esesovaca, a manipulatori, pokazujući fotografije šezdeset godina starih kostura, skreću pažnju javnosti od svijeta u kojem živimo. Zašto toliko gledamo u Auschwitz? Da se zlo više nikad ne ponovi?

A kako svijet danas izgleda? Hitler je umro? Logori su nestali? Bijede nema? Ljudska prava caruju? Mlade majke rađaju u fenomenalnim uvjetima i u blaženom miru doje svoje bebe? Primjerice, albanske mame koje svakodnevno pokušavaju sklepanim splavima taknuti talijansku obalu? Afričke mame koje sise zaražene sidom uvaljuju u usta beba zaraženih sidom? Zašto se broj ubijenih u Auschwitzu ne uspoređuje s brojem sidom ubijenih u Africi? Plin nije jednako HIV? Živi li sirotinja u Indiji danas bolje nego što su Židovi živjeli u njemačkim koncentracijskim logorima? Tko nam može objasniti razliku između Hitlera kad je krenuo u svoj rat i Busha koji ovih dana kreće u još jedan svoj?

Znamo koliko je Hitler pobio ljudi... Koga briga za sudbinu njemačkih Roma, suze se moraju roniti samo nad Ciganima udavljenim prije šezdeset godina. Gospodari svijeta misle da su današnji kosturi bića koja žive na krivoj strani svijeta, dakle žrtve su više sile, ili se ne znaju nositi sa životom, dakle, sami su krivi. Svaki Auschwitzov rođendan poručuje, moderni svijet je bolji, Hitler je mrtav, esesovaca nema, nešto smo naučili. Auschwitz, Auschwitz, Auschwitz...

A koliko su plaćena dječica koja izrađuju tenisice koje nosim? Zašto je Sarajevo onoliko krvarilo? Kakav je dan u životu kineskog seljaka? Što misli Amerikanka kojoj su u Iraku ubili sina? Kako provodi život rob u nekom od današnjih američkih koncentracijskih logora? Kako se Iračani osjećaju u američkoj slobodi?... O čemu sanja hrvatska radnica koja radi u talijanskoj tvornici odjeće u hrvatskom gradu?

Kužite, mi svake godine u ovo vrijeme lijemo suze nad sirotim Židovima i Ciganima i Slavenima, kao da su ubijanja, klanja, trovanja i izgladnjivanja prošlost stara 60 godina, kao da ogromna većina čovječanstva nije bezimena masa židova i cigana čiji je život jezivo, bosonogo koračanje prema krematoriju. Njihova tužna sudbina ne dira u srce sve svjetske kraljice elizabete i sve busheve koji će se 27. siječnja sastati u Logoru Svih Logora i po šezdeseti put narugati mrtvim Židovima i živim židovima. Auschwitz? Treba zaboraviti Auschwitz! On nas samo podsjeća na tužnu istinu, židovima sloboda stiže samo u priči."

Eto, "takozvani civilizirani svijet" šutio je na sve te tekstove! Ako su pametni - zašto ih nije pohvalio? Ako su blasfemija - zašto ih nije popljuvao? Zašto? Je li se možda bojao "strašnog" pokojnog Pukyja? A zašto su sada svi kriknuli? Zbog (ili radi) "herojskog čina"? Ili...? Ne znam. To je vrlo zbunjujuće. A posebno "zbunjenom stadu pasivnih promatrača"! Za koje je cijeli svijet jedan običan vulgarni "in magazin". Za stoku kojoj treba samo "panem et circenses"! Mislim da je Rudanica - premda ponekad vulgarno - (i) o tome, s pravom, pisala!


- 21:58 - Komentari (33) - Isprintaj - #

26.01.2009., ponedjeljak


TKO SU GLOBALNI VLADARI IZ SJENE?

Može li nas svjedočenje K. G. Rakovskog približiti odgovoru...

Financije u svom najvišem vrhu kao cilj sam po sebi - Financijska Internacionala - poriče i ne priznaje ništa nacionalno; oni ne priznaju državu; prema tome je (FI) anarhična, i bila bi apsolutno anarhična kad ne bi on - poricatelj bilo koje nacionalne države - po nužnosti bio država u svom vlastitom elementarnom bitku. Država kao takva je jedina moć. A novac je ekskluzivna moć. (...) Novac je moć. Novac je danas centar globalne gravitacije...


Prošle godine na današnji dan, točno na 70. obljetnicu vrlo zanimljivog i malo poznatog događaja, htio sam pisati što se dogodilo 26. siječnja 1938. Budući da tada nisam stigao, činim to godinu poslije. Ovdje nije riječ o komunizmu već o velikom imenu i još većem "igraču" među osnivačima toga pokreta u bivšem SSSR-u. Zove se Kristijan G. Rakovski. Poput mnogih postao je žrtva Staljinovih čistki 1938. Njegov značaj u svjetskim događanjima sljedećim je riječima opisao Lav Trocki u knjizi MOJ ŽIVOT - pokušaj autobiografije (Penguin Books, Ltd., c. 1928):

Kristijan G. Rakovski na međunarodnoj je sceni jedna od najpoznatijih ličnosti u europskom socijalističkom pokretu. Bugarin po rođenju... podanik Rumunjske po balkanskoj karti, francuski fizičar po obrazovanju, Rus po vezama, simpatijama i književnom radu. Govori sve balkanske i četiri europska jezika; u različita vremena je igrao aktivnu ulogu u unutarnjim radovima četiri socijalističke partije - bugarskoj, ruskoj, francuskoj i rumunjskoj - da bi na kraju postao jedan od vođa Sovjetske Federacije, osnivač Komunističke internacionale, predsjednik Ukrajinskog sovjeta narodnih komisara, predstavnik sovjetske diplomacije u Engleskoj i Francuskoj - da bi ga na kraju snašla sudbina sve "lijeve" opozicije. Karakterne crte Rakovskog, njegov široki internacionalni svjetonazor, duboka plemenitost karaktera, učinili su ga mrskim Staljinu koje je utjelovljenje sušte suprotnosti.

Naravno, dok je bio u Zatvoru, Rakovski je dao do znanja, želeći najprije vlastitu glavu zadržati na ramenu, da ima neke informacije koje bi drugu Džugašviliju mogle biti vrlo zanimljive i važne. Istog trena moćni Brko naredio je svome agentu Gavrilu G. Kusminu (s nadimkom Gabriel) da ispituje Rakovskog. Sadržaj razgovora procurio je u javnost tako što je izvjesni dr. Landowsky (zadužen za zdravlje Rakovskog) bio angažiran i kao prevoditelj razgovora s francuskog na ruski... O tome se može čitati i u njegovoj knjižici RED SYMPHONY (The Plain Speaker Publishing Co., 43 Bath Road, London W6).

Važno je i točno vrijeme ispitivanja. Bilo je to u noći od 25. do 26. siječnja 1938. između ponoći i 6 sati ujutro. Važno je reći da je moskovsko vrijeme tri sata ispred zapadnoeuropskog vremena. Kako su objavili svi dnevni listovi po svoj Zapadnoj Europi i New York Times od 26. siječnja 1938., neobična, jarka svjetlost obasjavala je nebo po cijeloj Europi između 18,30 i 21,30. To je po moskovskom vremenu između 21,30 i 00,30. Ozbiljno ispitivanje Rakovskog počelo je otprilike u 00,30.

Kad je jarka svjetlost zasjala na nebu, sestra Lucija, vidjelica iz Fatime, u svom samostanu u Španjolskoj, obznanila je da je to znak dan od Boga, koji je Gospa Fatimska prorekla još 13. srpnja 1917. da će uskoro izbiti veliki rat.

RAZGOVOR
Slijede ulomci ispitivanja Kristijana G. Rakovskog (R) koje je obavio Gavril Gavrilovič Kusmin (G) 26. siječnja 1938. (boldiranje dodano). Zapravo, prenijet ću samo nekoliko bitnih odnosno najintrigantnijih izjava Rakovskog, jer je cjelovit razgovor preopširan za podnošljiv post.

(...) Rakovski (R): Marksizam je, prije nego filozofski, gospodarski i politički sustav, konspiracija za revoluciju... Slijedi da su filozofija, gospodarstvo i politika točni ukoliko vode k revoluciji... "Komunizam", kaže (Marx), "mora pobijediti jer će mu kapitalizam dati tu pobjedu, premda mu je neprijatelj."

(...) Suprotnostima buržoaskog sustava pridružuju se suprotnosti unutar proletarijata. To je dvostruko oružje revolucije a ono... ne nastaje samo: postoji organizacija, šefovi, disciplina; a iznad svega postoji glupost. Zar sumnjate kako je i te toliko spominjane suprotnosti kapitalizma, napose financijske, također netko organizirao?

(...) U pitanju novca, Marx je reakcionar... Imajte na umu "zvijezdu petokraku" kakva je sovjetska, kakva sja po cijeloj Europi, zvijezdu sastavljenu od petorice braće Rothschild sa svojim bankama, koji posjeduju kolosalnu akumulaciju bogatstva, najveću za koju se ikad znalo... Ta činjenica... Marxu promiče. Nešto je tu čudno... Zar ne? Moguće je da iz tog neobičnog Marxova sljepila izranja jedna pojava zajednička svim budućim revolucijama.

Stvar je u ovome: možemo svi potvrditi: kad se mase dočepaju grada ili države, uvijek ih spopadne neki čudan praznovjerni strah prema bankama i bankarima. Ubijaju se kraljevi, generali, biskupi, policajci, svećenici i ostali predstavnici omraženih povlaštenih klasa; pljačkaju se i pale palače, crkve, čak i znanstvena središta; no premda su revolucije gospodarsko-društvene, pošteđuju se životi bankara, a kao rezultat toga, veličanstvena zdanja banaka ostaju netaknuta… to se nastavlja čak i sada...

(...) Međunarodna bit novca je dobro poznata. Iz te činjenice proizlazi da je organizacija koja ga posjeduje i akumulira kozmopolitska organizacija. Financije u svom najvišem vrhu kao cilj sam po sebi - Financijska Internacionala - poriče i ne priznaje ništa nacionalno; oni ne priznaju državu; prema tome je (FI) anarhična, i bila bi apsolutno anarhična kad ne bi on - poricatelj bilo koje nacionalne države - po nužnosti bio država u svom vlastitom elementarnom bitku. Država kao takva je jedina moć. A novac je ekskluzivna moć. (...) Novac je moć. Novac je danas centar globalne gravitacije.

(...) Zamislite... mali broj ljudi koji ima neograničenu moć jer posjeduje stvarno bogatstvo, i shvatit ćete da su oni apsolutni diktatori burze; a kao rezultat toga oni su diktatori proizvodnje i distribucije a također rada i potrošnje... Pomnožite to s globalnim faktorom i vidjet ćete njegov anarhični, moralni i društveni utjecaj, tj. revolucionarni... Razumijete li sada?
G. Ne, još ne.
R. Očito je jako teško razumjeti čudo.
G. Čudo?
R. Da, čudo. Nije li čudo da je drvena klupa pretvorena u hram? Pa ipak, to su čudo ljudi vidjeli tisuću puta, i nisu trljali oči, tijekom cijelog stoljeća. Jer bilo je izvanredno čudo da su klupe na kojima su sjedili masni lihvari i plasirali novac sada preobražene u hramove koji veličanstveno stoje na svakom uglu modernih velikih gradova... A mase ljudi idu tamo s vjerom... revnosno odnijeti svoje uloge... bogu novca, koji, kako oni zamišljaju, živi u čeličnim sefovima bankara, i kojem je predodređeno, zahvaljujući njegovoj božanskoj misiji, povećati bogatstvo do metafizičke beskonačnosti.
G. To je nova religija...
R. Religija, da, religija moći.
G. Na što Vi pretendirate?
R. Samo potvrđujem da su oni revolucionari, objektivno i subjektivno, posve svjesno.
G. ...Mora da ste ludi.
R. ...Promislite malo. Zašto ovi ljudi ne imali impuls prema moći, prema punoj moći?...
G. Ali ako, prema vašim riječima - a i ja isto mislim - oni već imaju globalnu političku moć, pa kakvu još drugu moć žele posjedovati?
R. Moć, ako je u stvarnosti apsolutna, može biti samo jedna.
Ideja apsoluta isključuje mnogostrukost… To shvatite kao jedino do čega oni još nisu došli...
G. To je zanimljivo, ako ništa drugo, a ono kao primjer ludila.
R. Svakako ludila, ali u manjem opsegu nego kod Lenjina, koji je sanjao o moći nad cijelim svijetom… ili Staljinovom ludilu (koji je sanjao) istu stvar... Smatram da su snovi o takvim ambicijama mnogo prirodniji za ljude od novca koji žive u neboderima New Yorka.
G. Zaključimo: tko su oni?
R. Tako ste naivni da mislite kad bih znao tko su ONI, da bih bio ovdje zatvorenik?... Onaj koji iz poznaje ne bio došao u poziciju gdje bi morao o njima dati izvješće... Ovo je elementarno pravilo svake inteligentne konspiracije... nijedan od NJIH nije osoba koja zauzima politički položaj ili položaj u Svjetskoj Banci... političke ili financijske položaje daju samo srednjima... koji su odani i uživaju povjerenje... BANKARI i POLITIČARI su LJUDI OD SLAME... čak i kad zauzimaju visoka mjesta, uređeno je da se čini kako su oni tvorci planova koji se provode u djelo...

------------------------------------------------------------------
PS&NB: Eto, i to je previše... ali tko ipak želi više mora drugdje čitati... ili spomenutog Landovskog, ili na španjolskom LA LUCHA POR EL PODER MUNDIAL (prevedena je i na engleski), ili NOVI SVJETSKI POREDAK (Deirdre Manifold), ili... ma ima toga more i gore (tj. brda literature...)! Tko voli, nek' izvoli! Ujedno se nadam da ne moram posebno isticati na koji se prethodni post odnosi ova novobačena kost...


- 19:41 - Komentari (33) - Isprintaj - #

25.01.2009., nedjelja


RUMIČINA LIVADA, RUMIČINA TRAVA...

P R I Č A

Obilazeći Lijepom našom, u jednom ličkom središtu svratim u jedan kafić da se uz piće malo odmorim.
Nisam ni sjeo a priđe mi jedan domaći gost i reče: "Vi niste odavde." Ja mu to potvrdim, a on nastavi: "Vi ne znate našu priču, ako želite, ja ću vam je ispričati." I on poče svoju priču.


Ovdje blizu živi sama jedna sredovječna žena, u kućici s malim dvorištem i vrtom iza kuće. U dvorištu još ima bunar, kokošinjac s par kokoši i pijetlom, štalicu i u njoj kravu Rumicu. Ništa neobično, takvih domaćinstava u našem mjestu ima još, ali je odnos između krave Rumice i njene gazdarice poseban, pa vam zato pričam ovu priču.

Gazdarica bi svako jutro pomuzla svoju Rumicu, odvezala od jasala, otvorila vrata štale i dvorišta, a Rumica bi sama izišla na ulicu i uputila se cestom na općinski pašnjak, gdje bi s ostalim kravama pasući travu, koje nije bilo u izobilju, provela cijeli dan. No ova priča ne bi bila zanimljiva da krava Rumica, u odnosu na ostale krave u mjestu, nije u posebnom položaju, što opravdava nastavak ove priče.

Krava Rumica svaki dan kad ide na pašu ili s paše - prolazi kraj jedne livadice. Livadica je blago nagnuta prema cesti, ograđena je ogradom od živice, s ceste ima ulazna vrata zatvorena žiokama. Kad Rumica ugleda tu livadu dođu joj sline na usta. "Bože moj, lijepe li livade, puna je sočne trave, gore pri vrhu ima razgranato drvo, a dolje kraj ceste malo zelenije trave, valjda je tu mali izvor vode", misli si Rumica. "Kako bi ja ovdje uživala! Brzo bih se napasla sočne i ukusne trave, pa bih kad sunce upeče, otišla gore i lagano preživajući, odmarala se u hladu, čini mi se, hrasta, a kad ožednim sišla bih dolje i napila se izvor-vode. Ni putem ne bih se umarala kao sada kad idem na općinski pašnjak koji je udaljen od moje štalice oko petsto metara, a do ove livadice nema ni stotinu."

Prigodom jedne večernje mužnje Rumica gazdarici iznese želju kako bi rado prešla s općinskog pašnjaka na ispašu na livadicu, ali zna da to ne smije učiniti na silu, već mora naći gazdu livadice i s njim ugovoriti njeno korištenje. Ne zna kako saznati tko je vlasnik te livadice, jer na livadici nikad nikoga nije vidjela da bi ga za nj pitala. Gazdarica joj odgovori da je njene želje shvatila, da će noćas o njima razmisliti i prilikom jutarnje mužnje iznijeti joj svoje mišljenje.

Gazdarica je tijekom noći razmotrila sve dobre i loše strane Rumičinih želja i za jutarnje mužnje rekla Rumici: "Podržavam tvoje želje i učinit ću sve što mogu, da ih ostvariš. Što se tiče gazde, to nije teško saznati tko je, kao i njegovu adresu. Trebaš otići u katastar, objasniti im za koju parcelu tražiš vlasnika i oni će u svojim knjigama pronaći posjednika te parcele. Pismeno će ti priopćiti njegovo ime, prezime i adresu, pa ga na temelju tih podataka možeš potražiti. Katastar je malo ispred crkve kad ideš odavde, počinju raditi od 8 sati, a ti budi tamo oko 9 pa nećeš na red dugo čekati." Poslije mužnje Rumica umjesto na općinski pašnjak krenu u katastar i stiže tamo kako joj je gazdarica savjetovala. Uđe unutra i odmah je bila na redu.

Službenica koja je bila za pultom iznenadi se kad ugleda Rumicu, ali to nije pokazala. Rumica je lijepo pozdravi i iznese joj svoje želje i uslugu koju od nje traži. Službenica nekamo ode i vrati se s nekim knjigama i velikim papirom. To sve stavi na pult pred sebe i Rumice. Gledala je u veliki papir i prstom nešto pokazivala pa Rumici reče:
"Ja ovdje na planu ne mogu odrediti o kojoj se čestici radi, jer na mjestu što ste ga opisali imaju tri jednake parcele. Mogu Vam dati pogrešne podatke, pa ćete s krivim posjednikom, za krivu parcelu ugovarati njeno korištenje. Ja sam poslije 15 sati slobodna pa Vam mogu s planom izaći na lice mjesta i utvrditi točnu parcelu koja Vas zanima i za nju vam dati tražene podatke. Moj izlazak na teren u slobodno vrijeme stoji 200 kn, a taksa na izvadak iz posjedovnog lista 50 kn, ukupno 250 kn. Ako se slažete s mojim prijedlogom možemo se oko 17 sati naći kod Vaše livadice, a ujutro možete dobiti izvadak iz posjedovnog lista i potražiti gazdu livadice." Rumica prihvati prijedlog i obeća da će ujutro kad dođe po izvadak donijeti 250 kn, za izlazak i taksu.

Poslije podne Rumica ode ranije s paše potražiti mjesnoga gazdu za kojeg je čula da ima mnogo novaca pa posuđuje onima kojima novci trebaju. Nađe ga i iznese mu svoje želje. On joj obeća pomoć, pod uvjetom da će, ako ona prestane plaćati ugovorene rate, livadica biti njegova, a otplaćene rate neće joj vratiti. Rumica mu ništa ne odgovori i pođe prema livadici.

Oko 17 sati Rumica dođe pred livadicu i vidi kako prema njoj ide ona gospođa iz katastra i nosi veliku torbu. Dođe do Rumice, s njom se pozdravi, a Rumica joj pokaza livadicu koja je zanima.
Gospođa iz torbe izvadi kopiju katastarskog plana za to područje, pogleda okolne parcele i zaključi da je od one 3 jednake parcele, srednja ona koja Rumicu zanima, to zapiše, stvari stavi u torbu i reče Rumici: "Ovdje smo gotovi, ujutro dođi po izvadak kako smo se dogovorile." Pozdravi se s njom i istim putem krenu natrag.

Ujutro, kako je dogovoreno, Rumica svrati u katastar platiti dug, primi izvadak i sva sretna krenu na ispašu. Cijeli dan je razmišljala o susretu s gazdom te, već svoje, livadice. "Ako je gazda dâ u zakup, pristat ću na zakup, a ako je odluči prodati, što bih voljela, kupit ću je, a novac ću posuditi kod mjesnog gazde, pod uvjetima koje je odredio. Računam da ću napasajući se na livadici biti sitija i odmornija, pa ću umjesto sadašnje 4 litre davati i 10 litara mlijeka dnevno. Gazdarici će ostati njene 4 litre, a sa 6 litara plaćat ću zakup ili dug mjesnom gazdi. Jedva čekam večer da se sretnem s gazdom moje livadice. Nadam se da ću se večeras nagoditi s gazdom i već sutra pâsti na svojoj livadici. Danas ću malo brže pâsti pa kad se dovoljno napasem idem potražiti gazdu svoje livadice."

Prije uobičajenog vremena Rumica s pašnjaka krenu tražiti gazdu svoje livadice. Držala je papir što ga je dobila u katastru. Prema njemu, gazda je stanovao nekoliko kuća dalje od njene štalice. Malo ubrza korak i brzo se nađe pred kućom u ulici i kod broja kako je stajalo u izvodu iz katastra. Razočarana shvati da tu nema nikoga tko bi joj mogao dati neke podatke o traženom gazdi. Put od ulaznih vrata do kuće zarastao je u travu a na zapuštenoj se kući vidi da tu već duže vremena nitko ne stanuje. Tužna i nesretna, sa suzom u oku, malo je pred kućom stajala, pa krenu natrag u svoju štalicu.

Kad je gazdarica ušla u štalu na večernju mužnju i ugledala kako Rumica, tužna i nesretna, sa suzom u oku, gleda u prazne jasle, nježnim glasom joj se obrati: "Rumice, što ti je?" Rumica joj srdito odgovori: "Nisam znala da Uprava pljačka vlastiti narod. Tebe sam poslušala i pomoć zatražila u katastru. Izgubila sam više od pet sati vremena, dva puta bila u katastru, jedan put na terenu, jedan put na razgovoru s gazdom koji ima novaca, od kojeg sam posudila 250 kn, danas tražeći gazdu livadice i dala u gotovu 250 kn. A što sam dobila? Praznu kuću u kojoj nema gazde, ni nekoga tko bi mi rekao gdje je. Zar to nije isto kao da ti nekom prodaš mlijeko, a umjesto mlijeka uliješ mu vodu iz svog bunara?"

Gazdarica joj odgovori: "Nije za to kriva Uprava, već mi. Prema postojećim propisima, posjednik mora svaku promjenu na svom posjedu u roku tri mjeseca prijaviti nadležnom uredu za katastar, koji će je tijekom godine provesti kroz operat, a ako je potreban izlazak na teren, uvrstiti u raspored izlazaka za iduću godinu. Znam da je tako bilo nekada, a valjda je i danas. Ipak, nije sve propalo. U mjestu postoji odvjetnik. On puno znade i pomaže onima kojima je pomoć potrebna. Mogla bi otići do njega i zamoliti ga da ti on potraži gazdu livadice. Ponesi mu papir koji si dobila od katastra. Odvjetnik je blizu katastra. Lako ćeš ga naći a u kancelariji je poslije podne."

Rumica, ujutro kad je pošla na pašu, ponijela je i izvadak iz katastra, pa ako odluči otići odvjetniku neka je izvadak kod nje. Negdje poslije podne Rumica ipak odluči otići odvjetniku. Kad je došla k njemu ispričala mu je svoje želje i pomoć koju od njega očekuje te mu predala izvod iz katastra. "Ako sam te dobro razumio", reče joj odvjetnik, "ti tražiš izgubljenog vlasnika. Znaš li ti da je lakše naći izgubljenu iglu u stogu sijena nego izgubljenog vlasnika nepokretne imovine? Ja imam toliko posla da ne znam gdje mi je glava. Svaki dan se dešavaju krađe, uvrede, svađe i razbojstva i svi traže pomoć od mene, ili da tužim ili da branim. Ipak ću uzeti tvoj predmet jer mu je namjena plemenita."

Rumica smirena krenu od odvjetnika prema svojoj štalici, pomirena sa sudbinom da se do daljnjega mora napsati na općinskom pašnjaku. Odvjetnik je pak počeo obilaziti sve općinske urede koji imaju veze s građanima, nadajući se da će u njima pronaći neke podatke koji će ga dovesti do traženog posjednika. Dani, tjedni, pa i mjeseci su prolazili - a nikakvih rezultata nema. Gotovo će i godina dana, pa odluči prekinuti potragu i o tome obavijestiti Rumicu. No žao mu Rumice pa odluči još pokušati u župnom uredu potražiti potrebne podatke, znajući da oni imaju najstarije knjige rođenih u svojoj župi.

Sljedećega dana nije bilo puno stranaka, pa ranije zatvori ured i oko 19 sati uputi se u mjesni župni ured. Kad ga na vratima ugleda župnik, upita ga kao u šali: "Tko me je, gospodine odvjetniče, opet tužio?" "Nije nitko, gospodine župniče, ali imam jedan ozbiljan problem, pa bih ga uz Vašu pomoć pokušao riješiti. Ako me pustite unutra reći ću Vam o čemu je riječ." "Samo izvolite", reče župnik i pred odvjetnikom uđe u gostinjsku sobu, ponudi mu da sjedne a sam priđe vitrini. Upita gosta: "Rakiju ili vino?" Odvjetnik odgovori: "Sad sam iz ureda, još nisam bio na večeri pa će rakija dobro doći." Župnik iz vitrine izvadi servis s rakijom, natoči čašice, nazdrave si i popiju za uspješan razgovor. Odvjetnik iznese problem koji ga muči.

Župnik je pažljivo slušao odvjetnika, i kad ovaj završi svoje izlaganje, župnik uze čašicu i s ostatkom rakije nazdravi odvjetniku te ispije rakiju do kraja. To učini i odvjetnik. Župnik se malo zamisli pa će odvjetniku: "Mi u župnom uredu imamo knjigu rođenih od osnutka ove župe pa sve do danas, a to je preko stotinu godina. Sumnjam da će Vam podaci iz knjige rođenih išta pomoći. Komunističke vlasti su koncem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća prepisale naše matice i od tada ih redovito vode, pa ako ste bili u matičnom uredu i pregledali njihove matice i niste našli tražene podatke nećete ih naći ni u našim maticama."

Poslije toga župnik opet napuni čašice dobrom šljivovicom, ponovo nazdravi, malo otpije, pa nastavi: "Moj prethodni župnik, kojeg sam ja naslijedio a koji je ovdje tu dužnost vršio od 1938. pa do 1978. godine, pričao mi je da je koncem četrdesetih ili početkom pedesetih godina prošlog stoljeća došlo pismo jedne katoličke misije iz Australije, u kojem traže podatke za nekoliko naših župljana, navodeći njihova imena. U pismu još stoji da tamo ima naših ljudi, koji su iz straha svoje osobne podatke preveli na engleski jezik, tj. kao mjesto rođenja u pokrajini u kojoj se pretežno govori engleski jezik. Ja ću to pismo potražiti u našoj arhivi, pa kad ga nađem javit ću Vam da u njemu pogledate ima li traga koji bi Vas doveo do pozitivnog rezultata."

Odvjetnik mu zahvali na potpori te nastavi: "Spomenuli ste 1938. godinu. Priča se da su te godine bili izbori za Skupštinu Kraljevine Jugoslavije. Da je dr. Vlatko Maček, vođa HSS-a, premoćno pobijedio, tako da se govorilo da je na tim izborima dobio plebiscitarnu podršku ne samo hrvatskog nego i drugih naroda koji su sačinjavali Kraljevinu Jugoslaviju, za politiku koju je tada vodio HSS, a to je visoka autonomija hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji. Ta politika i pobjeda na izborima dovela je do pregovora vodstva HSS-a na čelu s dr. Mačekom i državnim vrhom Kraljevine Jugoslavije na čelu s regentom Pavlom. Na tim pregovorima postignut je sporazum o osnivanju Banovine Hrvatske sa svim prerogativima države, osim obrane, vanjskih poslova i valute. Odluke tih državnih resora bile su obvezne i za banovinu Hrvatsku. Teritorij banovine Hrvatske sačinjavale su pokrajine u kojima je živjelo većinsko hrvatsko stanovništvo. Tim sporazumom formirana je vlada Cvetković – Maček u kojoj je, ako se dobro sjećam, Maček bio potpredsjednik vlade. U tijeku 1939. godine uspostavljena je banovina Hrvatska na čelu s banom Subašićem.

U rano proljeće 1941. godine kraljevska vlada Cvetković – Maček potpisala je ugovor o nenapadanju s Hitlerovom Njemačkom, zbog čega su 27. ožujka 1941. god. u Beogradu i Sarajevu izbile jake ulične demonstracije u kojima su izvikivane parole: "Bolje rat, nego pakt! Bolje grob, nego rob!" Te demonstracije su srušile vladu Cvetković - Maček, čime je u stvari izvršen državni udar. Neki povjesničari i politički analitičari zamjeraju dr. Vlatku Mačeku što nije, čim je službeno prestao biti član vlade Kraljevine Jugoslavije, banovinu Hrvatsku proglasio Državom Hrvatskom, zatražio od sila osovine, saveznika i ostalih suverenih država Europe i svijeta međunarodno priznanje i proglasio neutralnost. Tako bi možda spriječio krvavi bratoubilački rat na području Hrvatske, koji se kasnije dogodio.

To potvrđuje i jedna naša priča o trojici braće. Stariji je brat živio bećarski i ostao bez imovine pa mlad umro. Srednji je brat ostao u mjestu, izbjegavao redovnu vojsku i našao se u partizanima. Mlađi je brat stigao u ustaše. Poslije rata, srednji je brat, zbog srama što mu je mlađi brat bio u neprijateljskoj vojsci, rasprodao imovinu i napustio mjesto ter otišao u nepoznat kraj i više se u mjestu ne pojavljuje. Mlađi je brat stigao u Australiju, promijenio generalije iz straha od osvete vojske u kojoj je bio srednji brat. Stariji je brat uzurpirao imovinu mlađeg brata jer je bila slobodna, nitko je nije uživao, pa je prilikom nove katastarske izmjere ta imovina upisana na njega kao posjednika. To je moguće jer katastar vodi evidenciju posjeda bez obzira tko je njegov vlasnik, a zemljišna knjiga vlasništvo bez obzira u čijem je posjedu."

Odvjetnik zahvali župniku na tome satu novije hrvatske burne povijesti riječima: "Sada više znam, a to će mi dobro doći u mom poslu." Isprazne čašice i odvjetnik zadovoljan napusti župni ured. Župnik je u arhivi našao pismo, u njemu nije našao traga o traženom gazdi, pa je poslao svoje pismo na adresu katoličke misije koja je navedena u nađenom pismu. Nakon mjesec dana dobio je odgovor katoličke misije u kojem župnika obavještavaju da je jedan Europljanin sličnog imena i prezimena 1946.god. doselio u Australiju, ali se prilikom upisa u registar useljenika upisao kao Englez s engleskim imenom i prezimenom. Prije nekoliko godina je umro, ali su mu ostala dva sina, čije su adrese naveli u pismu. Čim je župnik dobio pismo odmah ga je odnio odvjetniku u ured. Odvjetnik je upravo imao stranku pa je s njom brzo završio razgovor ter se obratio župniku: "Kakvo dobro, velečasni?" Župnik mu odgovori: "Izgleda da je dobro", i pruži mu pristiglo pismo.

Odvjetnik uze pismo, pročita ga, pa izađe u predvorje među stranke i objavi im da više ne može primiti nikoga jer ured mora zatvoriti. Stranke su se malo bunile ali nisu promijenile odvjetnikovu odluku. Poslije pozdrava i župnik je napustio ured, a odvjetnik je sjeo za svoj pisaći stol i počeo sastavljati pismo mogućim nasljednicima vlasnika livadice. U pismu ih je zamolio da provjere je li njihov otac Hrvat, pa ako jest da mu pošalju punomoć da im kod hrvatskih vlasti isposluje dvojno državljanstvo, jer kao australski državljani ne mogu imati nepokretne imovine u Hrvatskoj i punomoć s potrebnim dokumentima za pokretanje ostavine iza pokojnog oca. Ujutro je koncept pisma predao tajnici i zamolio da ga prepiše i pošalje na adrese koje su se nalazile u danas primljenom pismu.

Nakon mjesec dana stiže iz Australije preporučeno pismo na odvjetničku kancelariju. U omotnici pisma bili su sljedeći dokumenti:
1) punomoć za pokretanje postupka za dobivanje dvojnog državljanstva s potrebnim dokumentima za obojicu braće,
2) punomoć za pokretanje ostavinske rasprave,
3) smrtovnica pokojnog oca,
4) popis nasljednika matičnog ureda iz Australije,
5) opširno pismo.

U pismu se objašnjava kako je otac stigao u Australiju i zašto se upisao kao Englez s engleskim imenom i prezimenom. Otac je bio mobiliziran u vojsku kraljevine Jugoslavije kad su je Nijemci napali 1941. i ubrzo zarobljen. U zarobljenički logor došle su ustaše i zarobljenike vrbovali u svoje redove, tvrdeći da su oni elitna hrvatska vojska s tada suvremenim naoružanjem, tenkovima, topovima, bornim kolima i ostalim samovoznim naoružanjem, motorima i kamionima. Borit će se samo na području NDH protiv unutarnjeg neprijatelja ako ga bude. Vjerujući da su dočekali svoju državu, ne znajući tko su ustaše i tko ih vodi, mnogi mladi ljudi su im povjerovali i priključili im se pa tako i naš otac.

Prilikom kapitulacije 1945. godine i naš otac s prijateljem se našao na Bleiburgu. Izdvojili su se iz grupe, sakrili u jednom šumarku i pričekali da se gužva smiri. Došli su u jedno selo i tu im je netko dao staru civilnu odjeću, pa su glumeći jedan slijepca a drugi vodiča stigli u Italiju u izbjeglički logor, a iz logora u Australiju. Mijenjali su identitet jer su u logoru čuli da su partizani predvođeni centralnim komitetom KPJ, na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom, ustaše proglasili zločinačkom vojskom i kolektivno ih osudili na smrt, pa su se bojali za svoj život.
To nam je sve ispričao taj tatin prijatelj poslije 1990. godine. Otac o svom životu do Australije, nikad ništa nije pričao, kao da ga nije ni imao.

Odvjetnik je, čim je primio pismo, naručio kod jednog ovlaštenog geodeta elaborat za usklađenje zemljišno-knjižnog stanja sa stanjem u katastarskom operatu, podnio zahtjev za provođenje ostavine i pokrenuo postupak za dobivanje dvojnog državljanstva za oba brata. Suca koji provodi ostavinu, zamolio je da je zakaže bar mjesec dana unaprijed, kako bi braća imala vremena iz Australije doći na ostavinsku raspravu. Nedugo zatim, sudac je zakazao ostavinsku raspravu kako ga je odvjetnik zamolio, geodet je napravio naručeni elaborat i predao ga katastru na ovjeru, a postupak za dobivanje dvojnog državljanstva teče normalno i ima izgleda da se pozitivno riješi.

Došlo je vrijeme ostavinske rasprave. Braća su došla na ostavinsku raspravu, odvjetnik ih je ugostio. Na ostavinskoj raspravi sudac je nasljednike pitao prihvaćaju li nasljedstvo a oni su odgovorili da prihvaćaju; hoće li se žaliti na rješenje o nasljedstvu, oni su odgovorili da neće. Sudac je zaključio raspravu i nakon nekoliko minuta predao im pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Poslije rasprave braća su s odvjetnikom otišla u njegov ured, s njim dogovorili troškove postupka i to platili.
Također, zamolili su ga da napravi očitovanje kojim daju svoju livadicu na besplatno doživotno korištenje Rumici. Želja im je da sutra ujutro Rumicu uvedu u posjed i za uspomenu se s njom fotografiraju.

Što su dogovorili, to su ujutro i napravili. Pred livadicu su zajedno s odvjetnikom stigli prije Rumice. Otvorili su vrata livadice i kad je Rumica do njih došla primili je jedan za jedan, drugi za drugi rog i uveli na livadicu. Kad je Rumica ušla na livadicu pustili su je, a ona je sva sretna otrčala do drveta i natrag do izvora ter se vratila njima na isto mjesto gdje su je pustili. Braća su je opet uzela za rogove, a odvjetnik je to ovjekovječio snimkom.

Nakon toga braća su krenula u zračnu luku da uhvate let za Australiju, a odvjetnik u zemljišno-knjižni ured da preda rješenje o nasljedstvu i elaborat o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stanjem u katastarskom operatu na provedbu. Kad je odvjetnik ušao u prijamnu kancelariju, priđe mu šef zemljišno-knjižnog ureda, pruži mu ruku i reče: "Doktore, čestitam!" Odvjetnik se zbuni pa upita šefa: "Na čemu mi čestitate?" "Na uspješnom završetku predmeta koji vodite više od godinu dana. Vi ste uspješnim rješenjem ovog slučaja u malom opsegu izvršili reviziju zemljišne knjige i katastra!"

"Stanje u zemljišnoj knjizi ste uskladili sa stanjem u katastarskom operatu, a katastru ste pronašli izgubljenog posjednika, pa ste u oba slučaja njihove evidencije uskladili sa stanjem na terenu, a to je zadatak njihove revizije. Kad bi svi korisnici zemljišno-knjižnih i katastarskih usluga bili tako uporni kao Vaša Rumica, u dogledno vrijeme imali bi stanje u zemljišnoj knjizi i katastru koje odgovara stanju na terenu, pa država ne bi trošila novac poreznih obveznika da riješi problem neodgovornih vlasnika u njihovu korist. Možda želi ispraviti pogrešku bivše komunističke vlasti koja je zabranila promet nekretnina na nacionaliziranom području. Nacionalizirana su sva zemljišta za koja je postojalo urbanističko rješenje a to su atraktivna zemljišta u gradovima i naseljima."

Odvjetnik mu odgovori: "Kad je riječ o reviziji, ja sam ih do sada na desetke uspješno riješio", i ode predati dokumente na provedbu. Iz zemljišno-knjižnog ureda odvjetnik se uputi Rumičinoj gazdarici da je obavijesti o sretnom ispunjenju Rumičinih želja. Gazdaricu nađe kako nešto u vrtu kopa, pozdravi je, a kad ga je gazdarica ugledala iznenadi se i pozove ga u kuću. On uđe u kuhinju, koja je bila lijepo uređena - po zidovima vezene krpe, na stolu bijeli stolnjak, fijaker-peć i klupa s kantom za vodu... Odvjetnik izvadi poklon, paketić kave i pola kilograma šećera u kocki, i stavi ga na stol. Gazdarica ga prekori što joj donosi kavu kad je već godinama ne pije. Za doručak si pripremi bijelu kavu od kavovine i mlijeka. Za ručak skuha varivo od povrća iz vrta, kojeg od ranog proljeća do kasne jeseni u vrtu za nju ima dovoljno... "Pojedem godišnje dva, tri pileća pohanca, kakve su nekada zagrebačka gospoda jela", reče radosno.

Ipak skuha kavu koju je odvjetnik donio. Dok je ona kuhala kavu, odvjetnik je obavijesti o sretnom ispunjenju Rumičine želje, koja bez naknade već pase ne željenoj livadici, pa će imati više mlijeka. Gazdarica je kavu stavila na stol, sjela i nalila je odvjetniku i sebi. "Hvala vam doktore na lijepim vijestima. Hvala Bogu da još ima tako dobrih ljudi kao što ste vi i gazde livadice. Ja imam koliko mi treba u dvorištu i vrtu. A puno mi i ne treba. Struju trošim na dvije žarulje i radio, drugih komunalnih izdataka nemam, a što trebam a u svom dvorištu i vrtu nemam, zaradim pomažući susjedima kad im je pomoć potrebna. Ja sam zadovoljna i sretna ovakvim načinom života. Samo Boga molim za zdravlje, a drugo mi ništa ne treba.Više mlijeka od Rumice dobro će doći. Sebi ću ostaviti dosadašnje 4 litre koliko mi je dovoljno, a višak ću svaki dan odnijeti u kuhinju za uboge i nemoćne župnoga Karitasa. Bojim se da će i meni brzo doći vrijeme, kada će mi tuđa pomoć biti potrebna, pa ću i ja piti mlijeko nečije Rumice."

Odvjetnik ispi posljednji gutljaj kave, pozdravi gazdaricu i napusti kuću sretan što je u svome mjestu susreo zadovoljnu osobu.


PS: Zahvaljujem domaćem gostu na priči. Ja je smatram poučnom i interesantnom, pa sam je zapisao da je otmem zaboravu.

Košljun, 3. kolovoza 2008.

Pradjed Marko



PSS: A ja priču, zahvaljujući gospodinu Marku T., predajem blogosferi odnosno javnosti. Uživajte u čitanju!
Vaš Don Blog

- 13:46 - Komentari (19) - Isprintaj - #

23.01.2009., petak


ZAŠTO BAŠ OBAMA & JE LI ON ŠTO NAMA?

Razmišljanje jednoga sjevernoameričkog intelektualca

Dragi prijatelji!
Na samom sjeveru, mi..., poput drugih ljudi širom svijeta, promatramo i molimo za nastupajuće federalne izbore u SAD.* Radije bih zadržao privatnim svoj savjet o političkim odabirima, međutim, primam pisma... i oni koji posjećuju moje stranice postavljaju mi iznenađujuća pitanja o Baracku Obami...

Tijekom prošle godine pročitao sam brojne njegove izjave i vidio "dim i maglu" iza te retorike, ali nisam mogao razumjeti zašto je svatko... tako uzbuđen kada je on u pitanju, bio "za" ili "protiv".

Onda, nekoliko tjedana kasnije, prijatelj Nijemac me je nazvao odmah nakon Obaminog govora u Berlinu, kako bi mi rekao da je predsjednički kandidat opčinio gomilu i da je komentator na Njemačkoj televiziji rekao: "Upravo smo čuli narednog Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država ... i budućeg Svjetskog Predsjednika." (...)

Čitajući Obamine izjave i analizirajući njegove izrečene stavove, ja znam da je on ultraliberal, društveni revolucionar s vizionarskim pretenzijama. Ali Antikrist? Ne, to nije moguće, pomislio sam. Osjećao sam da je isuviše plitak čovjek da bi bio Sin propasti, Čovjek bezakonja, Zvijer iz Knjige Otkrivenja. I ja tako i dalje mislim.

Obama je onaj koji ugađa gomili, s pravim etosom idealističnog križara. To što su križarstvo i zastave pod kojima stupa zli, to automatski ne dokazuje da je on Antikrist. Ali sada kada sam vidio video-snimku njegova govora u Berlinu mislim da tu ima više od onog što se na prvi pogled vidi. On je uistinu moćni manipulator gomile, čak kada se čini tako poniznim i bezopasno šarmantnim.

Sumnjam da je on od davnina prorokovani vladar svijeta, ali isto tako vjerujem da je on nositelj smrtonosnog moralnog virusa i da je on uistinu jedna vrsta anti-apostola koji širi koncepte i programe koji ne samo što su anti-Kristovi nego su ujedno anti-Čovječji.

U tom smislu on je u duhu Antikrista (možda to ni ne znajući) i vjerojatno je jedna od nekoliko ključnih figura u svijetu koja će (znajući to ili ne) biti instrument ulaska u vrijeme velikih kušnji za Crkvu, kada će Crkva prolaziti svoje posljednje i najgore progone, usred brojnih drugih nevolja prorokovanih u knjigama Danijela i Otkrivenja ter pismima Sv. Pavla, Sv. Ivana i Sv. Petra.

Naravno, mistiku koja se je stvorila oko njega, beskrajno potiču liberalni mediji, koji nam ga predstavljaju kao visokoumnog humanista, jednu vrstu sekularnog mesije (v. Katekizam Katoličke Crkve, 675). Ipak kada se sva retorika ispari do kraja, do svoje supstance, vidi se da čovjek zastupa neograničeno državno ubojstvo i nježno ga miješa s uobičajenim obmanama.

On je dobro naučio poigravati se istinom kad god mu je to isplativo; ili je žrtva, u povijesti neviđenog, gubitka pamćenja; ili možda samo nije pažljiv kako se izražava o stvarima – zamagljujući ili selektivno birajući činjenice u svrhu podizanja svoga javnog imidža.

U tijeku je kontroverza po internetu, koju potiče afroamerički voditelj u Los Angelesu koji je naveo 39 značajnih pojedinosti za koje je Barack Obama tvrdio da su činjenice o njemu, ali daljnjom istragom bilo je dokazano da su, jednostavno, neistinite. Bilo je i nekoliko žestokih demantija i onda još protudemantija, ali ostaje razvidno da iskrenost i transparentnost nisu glavna briga u Obaminom taboru.

Što nam je misliti o čovjeku koji se je pojavio iz poluanonimnosti i koji je postao, gotovo preko noći, idol popularnog maštanja? To što on namjerava postati najučinkovitiji zagovornik ubojstva nerođenih ikada viđenog u Americi trebalo bi nas zaustaviti.

Ubojstvo i laž stari su koliko i zemlje istočno od Raja, naravno, ali kada su šarmantno upakirane, predložene kao razumna i pravedna politika (s osmijehom, rezonantnim glasom i s molećivim treptajem očiju) onda se čovjek počinje pitati što se to zbiva u ovo moderno vrijeme.

Pada mi na pamet citat iz prvog čina Shakespeareovog Hamleta: "Da netko može smiješit se i smiješit i biti hulja..." Citat je iz scene u kojoj je princ Hamlet upravo susreo duh svoga oca, koji daje znati svome sinu da ga je otrovao vlastiti brat Klaudije ("nasmijana i kleta huljo"), koji je nakon što ga je ubio, preuzeo krunu i njegovu kraljicu.

Barack Obama je kreator imidža, on stvara svoj vlastiti mit dok ide naprijed. To je tužni defekt u svakom ljudskom biću, ali koji poprima zlokobne, prijeteće razmjere kod osobe koja bi mogla postati, nakon 4. studenoga, jedna od najmoćnijih figura na svijetu. Kako je moguće da se dogodi tako tragičan tijek događaja, ako uistinu većina Amerikanaca bira vjerovati da je brak stvarnost, čak sudbina?

Čeznu li pro-Obamini birači za svjetskom figurom koja će iscijeliti sve podjele među rasama i religijama, tako navješćujući novo doba za čovječanstvo? ("Počelo je novo doba" - bilo je istaknuto na naslovnici Novog lista od 21. siječnja!; m.op.).

Tijekom ovoga gotovo nepodnošljivog vremena prepunog tenzija - čini li se da je on onaj koji može pomiriti Islam i Kršćanstvo, Afriku i Ameriku, istok i zapad, crne i bijele, bogate i siromašne? Vide li oni njegove rasne korijene kao simboličku pobjedu nad poviješću rasnih progona?

Vide li oni u njemu dobrodušnog autsajdera, žestokog uličnog borca koji agitira za prava "malog čovjeka", čiji meteorski uspon do pozicije maksimalnog utjecaja završava konačnim ustoličenjem na najvišem položaju moći? Ignoriraju li zato oni svaku njegovu tešku pogrešku i pohlepno konzumiraju njegove nejasne idealističke banalnosti i fraze kao da su neka vrsta novog evanđelja za treći milenij?

Naš heroj. Naš vizionar. Naš Veliki Prijatelj i glasnogovornik na svjetskom forumu? Jasno je da suvremeni čovjek treba heroje... ali zašto Obama? Zašto se on uspinje i uspinje dok se njegova usta smiju i smiju, zračeći iskrenost dok govori laž i smrt? I zašto ga, što je najužasnije i najsramnije, podržava toliko mnogo Kršćana izobličene ili neuobličene savjesti?

Je li to zato što nikada nisu bili jasno podučeni o istini, što nikada nisu razumjeli temelje na kojima je izgrađen moralni svemir? Je li moralnost za njih samo još jedan od sustava apstraktnih "vrijednosti" u prenatrpanom skladištu takvih sustava, iz kojeg svatko može birati i uzimati? (...)

I tako to ide... laži izmiješane s lažima, i sve to pluta oceanom prolivene nevine krvi. I tko može pogledati u taj ocean (ili biti njime zapljusnut) a da ne dođe do radikalnog odabira: ili ćeš se okrenuti ter upasti u još dublje stanje nijekanja i odbijanja ili ćeš okrenuti srce svoje i um svoj prema divoti i sjaju Istine i sukladno tome promijeniti svoj život. (...)

Zašto zamijeniti jednu vladajuću oligarhiju drugom vrstom oligarhije – štoviše, onom koja će pobiti golem broj svojih vlastitih građana? "Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo" (Biblija, Ponovljeni zakon 30,19-20).

* Pismo je autor objavio na svojoj web-stranici, 1. studenoga 2008., a ja sam ga neznatno skratio i izbrisao ona mjesta koja bi mogla upućivati na autorov identitet (koji je u ovom slučaju sekundaran)!


- 00:24 - Komentari (63) - Isprintaj - #

20.01.2009., utorak


(TKO JE) INAUGURAN(CIA & FBI) U BIJELU BARACKU
Zašto je globalnom Imperiju potrebno
globalno ob(a)manjivanje


Točno u podne danas je cijeli svijet mogao zapjevati hrvatsku "božićnu" pjesmu:
Radujte se narodi
Kad čujete glas,
Inauguriran je
Spasitelj svih vas!

Poticaj za to Hrvatima koji očekuju "novog mesiju" dala je Slobodna Dalmacija prilogom o svečanosti polaganja prisege novoga američkog predsjednika s naslovom: Afroamerikanac od kojega svijet očekuje spas (20.01.09.). Ali i drugi su današnji dnevni listovi u Hrvatskoj toj globalnoj obmani posvetili golemu pozornost i u svima su glavne komentare o tome pisali njihovi prvi kolumnisti (iznimka je spomenuta SD, u kojoj je prilog pripremila "neka" Snježana Gazde).

U jednom je to učinio dobro nam znani "of the Record Doctor", a u drugom u "obamanjivanju" svojih čitatelja sudjelovali su ugledni Dražen Vukov Colić i sociolog dr. Dražen Lalić, koji je napisao knjigu "OBAMA - strme staze do bijele kuće". To "strme", kao, imalo bi značiti "crne". Kao što u prilogu na dvije stranice u rubrici SVIJET sugerira naslov komentara U Bijeloj kući "prva crna prva dama". Gotovo da im se zalomilo "crna udovica"! Jer - kako reče Obama - "u Americi je sve moguće"!

O detaljima same svečanosti 44. američke prisege, najskuplje u povijesti (oko 150 milijuna dolara), bivši drug gospodin Colić otkrio je zanimljivost: "Neće se voziti limuzinom, neće se doticati zemlje, već će do Capitol Hilla dolebdjeti u sanjkama, koje će vući vitorozi jeleni. Ova američka šala na račun današnjeg POSVEĆENJA Baracka Obame, kao 44. predsjednika SAD-a, ironično sažima planetarnu OPČINJENOST prvim obojenim Amerikancem koji je OSVOJIO Bijelu kuću, kao da je dosta riječ o nekom NADNARAVNOM biću koje će ojađeni svijet obdariti poput Djeda Mraza..." (sva isticanja moja!).

A ono čime će to "nadnaravno biće" svijet obdariti jest NADA! Toj je opčinjenosti sociolog Lalić posvetio cijelu knjigu. Naravno, to uopće nije bilo teško - napisati knjigu i dati se opčiniti - jer NADA umire posljednja (osim ako se ne zove Vjera, ili Ljubica). A koliko je doktor Lale u pravu svjedoči i posljednja Obamina predinaugurativna (na svečanosti nije rekao ništa nova) značajna izjava da su "Bin Laden i Al Qaeda najveća prijetnja" svijetu (što je "prepisao" iz Orwellove "1984."!), ali se "problem neće riješiti samo u Afganistanu već će trebati posvetiti pozornost i Pakistanu".

Zna li se da se Pakistan i Indija - koji imaju nuklearno oružje - odavno vole kao pas i mačka, izjava izaziva trnce, jer obje su te zemlje tek malo južnije od činjenice tužnije - bliskog a tako dalekog ruskog plina! A budući da je SAD u zemlji iz koje joj stiže najveća količina droge na rubu poraza od talibana i da za Afganistan sve teže može regrutirati bijelog specijalca, sada vojno-naftno-bankarskom lobiju Afroamerikanac dolazi kao spas za animaciju "crnih čizama", koje će tamo daleko u Aziji "širiti demokraciju" i bez problema se vraćati doma u sanducima prekrivenima zastavom.

Znam da na ovo neki otresaju glavom. Isto je bilo i kad sam nedavno u naslovu posta povodom izbora Baracka Obame za predsjednika SAD istaknuo ključnu riječ OBMANA - svi su graknuli na mene. A kad je prije nekoliko dana u jednom podnaslovu tu riječ - i to s upitnikom na kraju! - spomenuo I. Z. Čičak, neki su zamišljeno klimali glavom! Ne ljutim se zbog toga - svi mi pomalo kopipejstamo... Uostalom, riječi su upravo kao i ČIČAK - nismo ni svjesni koje smo usput pokupili u ovoj verbalnoj pustinji...

Međutim, opet će se (možda već sutra) ponoviti stara priča: nakon što se svečani zastor spusti i masa se raziđe a tv-gledatelji prebace program, rat (u Gazi & drugim "kriznim žarištima") može krenuti dalje. Jer globalno postrojenje svakim zaustavljanjem "ostvaruje goleme gubitke" - pa treba kontinuirane bitke! Jer njegova je deviza - (U)GAZI(MO) DALJE!

A glede nade (HOPE), svijet nije teško ob(a)manuti, jer NADA nam je, kaže Biblija, "kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus" (v. Heb 6,18-20). No i bez toga znademo što i koliko NADA znači i za čovjeka koji nije vjernik... Ali - gdje je njezin temelj?

Mnogi proročki duhovi ističu da svijet danas proživljava konačnu APOKALIPSU. Jedan od takvih je kanadski pisac Michael O'Brien, koje je upozorio da su duhovni i intelektualni obrambeni mehanizmi današnjih vjernika oslabjeli i stoga oni postaju veoma primamljivi za Antikristov duh koji će biti dalekosežno aktivniji u trenutku kulminacije povijesti. Zato valja ozbiljno uzeti piščevu dijagnozu:

"Ali kako ćemo se probuditi? Valjalo bi se od povijesti distancirati osjetilima i duhom kako bismo počeli gledati novim očima. Bez ovakve dubinske percepcije, čovjek s lakoćom postaje žrtvom kolektivističkih socijalnih teorija, političkih sustava ili vlastitih grješnih impulsa koje današnja sekularna kultura potvrđuje i nagrađuje na svakomu koraku. Neće nam pomoći ni pesimizam ni plitki optimizam. Kao i u svakom povijesnom razdoblju, valja tragati za KRŠĆANSKIM REALIZMOM koji se temelji na kreposti NADE."

Dakle, kako je rečeno da najprije valja skočiti pa kazati HOP! - tako i danas valja najprije PROMISLITI pa tek onda kazati HOPE! Jer Biblija upozorava da pod nebom nema drugoga imena po kojem se možemo SPASITI - osim jednog Imena... (v. Dj 4,12)!

PS: Zanimljiva je i podudarnost da se svečanost inauguracije novoga predsjednika u SAD uvijek događa 20. siječnja na blagdan svetih mučenika Fabijana i Sebastijana - prvi je bio papa, a drugi visoki vojni časnik - koji su radi vjernosti Isusu Kristu pogubljeni u vrijeme globalne diktature cara Dioklecijana!


- 23:59 - Komentari (60) - Isprintaj - #

17.01.2009., subota


DRUGO BLOGOJAVLJENJE

Danas je drugi Don Blogov rođendan…

Dragi "vjernici", poštovani prijatelji!
Ne mogu vjerovati da smo već na pragu treće godine izgradnje našega zajedništva! Dakle, danas je drugi Don Blogov rođendan, ali kako sam još uvijek u blagoslovu obitelji (danas bismo trebali po planu završiti), toliko sam zaposlen da ne stignem ništa drugo napisati (osim obveza u župi prihvatio sam i trodnevnicu - misa u 18 sati i propovijed, sinoć, večeras i u ponedjeljak - u Otočcu za blagdan Sv. Fabijana i Sebastijana, zaštitnika grada) pa sada svim svojim virtualnim župljanima zahvaljujem na ustrajnom "dolaženju u crkvu", na upornosti u komunikaciji... ter svima želim obilje Božjega blagoslova u trećoj godini našega druženja!

- 08:56 - Komentari (32) - Isprintaj - #

15.01.2009., četvrtak


SRETAN VAM DAN MEĐUNARODNOG PRIZNANJA RH!!!

Predstavljanje knjige admirala Loše STRATEGIJA VUČJEG ČOPORA



ŽUPA NAVJEŠTENJA BDM - GOSPIĆ
Kaniška 1, Gospić



Čast nam je pozvati Vas na

predstavljanje knjige

admirala Davora Domazeta Loše

STRATEGIJA VUČJEG ČOPORA
ili
Kako je Hrvatska pretvorena u veliko lovište


O knjizi će govoriti:

Don Anđelko Kaćunko

Tomislav Držić,
bivši urednik vanjske politike Večernjeg lista,
i autor,
uz multimedijalnu prezentaciju.


Predstavljanje se održava u
Kulturno informativnom centru
Budačka 12, Gospić

u četvrtak 15. siječnja 2009.

s početkom u 19 sati.


Radujemo se Vašem dolasku!

----------------------------------

STRATEGIJA 'VUČJEG ČOPORA' razotkriva kako se pod plaštem 'novog svjetskog poretka', danas na početku 21. stoljeća putem medija, odnosno, pomoću informacijskog rata, koristeći doktrinu 'vučjeg čopora', juriša na državne suverenitete te kulturne i vjerske identitete. Načela ove nove (stare) doktrine su jednostavna, pa slijedom toga njihova primjena u novoj ideološkoj matrici zvanoj "politička korektnost", više su nego ubojita. Jednostavno govoreći "politička korektnost" je poput vuka - nanjušiti žrtvu, a onda je napasti.

U knjizi se analiziraju ne samo domaći udružbeni i medijski 'vučji čopori’ koji lov love na hrvatskom 'velikom lovištu', nego i oni britanski koji od samog nastanka hrvatske države nisu nikada prestali loviti, po njihovom tumačenju, Hrvate kao 'endemske nacionaliste'. Tu su i američki 'vučji čopori' koji ni po cijenu planetarne kataklizme ne odustaju od ostvarenja strateške zamisli 'dominacije punog spektra'. Svima njima zajednički je nazivnik: 'Ako oni kažu da nešto nije "politički korektno" to podrazumijeva da je odmah i neispravno'. Tu sumnje nema, i nije dopuštena. Onaj tko se usudi usprotivi ili nešto o tomu kritički prozboriti na njega se odmah usredotočuju pripravni medijski i udružbeni 'vučji čopori' kako bi se globohulnika pribilo na stup srama ili izopćilo iz svekolikog političkog, kulturnog, športskog, znanstvenog života ili neke druge javne djelatnosti. Izopćenik po naučavanju te doktrine nije samo grješnik, on je zlo.

U knjizi je moguće pročitati da su nositelji 'političke korektnosti' u Hrvatskoj umrežene skupine, tj. 'vučji čopori', koje čine bivši praksisovci, nepopravljivi marksisti, reciklirani titoisti preko noći preoblikovani u demokrate i liberale, i koji se nikako ne mire s povijesnom činjenicom raspada Jugoslavije i stvaranja neovisne hrvatske države. Oni iz znanstveno-sveučilišnih i medijskih sinekura, sustavno provode "policijsku kontrolu misli" putem demoniziranja i prozivanja svega što ima nacionalni predznak, putem tabuizacije i cenzure i etiketiranja političkih neistomišljenika. Obmana i prokazivanje njihovo je glavno oružje.

Knjiga govori i o tomu kako na britanskom mitu o Hrvatima kao 'endemskim nacionalistima', ili u prijevodu 'genetskim zločincima', raznorazni 'vučiji čopori' u Hrvatskoj, i izvan nje, rješavaju uvijek istu jednadžbu koja glasi – 'svatko tko pokuša javno zastupati hrvatske nacionalne interese je sljedbenik zločinačke ideologije'.

Plan koji je sačinila 'politička korektnost' udružbeni i medijski 'vučji čopori' nažalost, na hrvatskom 'velikom lovištu', uspjeli su dobrim dijelom provesti u djelo. Njihov uspjeh je vidljiv. U posljednjih osam godina, tj. od 2000., pošlo im je za rukom poništiti smirenu, činjeničnu povjesničku diskusiju i predočavanje neprijepornih činjenica kako bi se Hrvati neprekidno vraćali u ishitrenu i samorazarajuću raspravu o 'fašizmu' i 'antifašizmu'.

Nesreća je Hrvatske u tome što mnogobrojni udružbeni i medijski 'vučji čopori' nisu samo pojava, trend jednog vremena, histerični impuls neprilagođenih Jugoslavena, nego su izvorište 'ozakonjenog' nasilništva, pače medijskog terorizma, pod okriljem 'političke korektnosti'. Postali su već država u državi sa svojom golemom infrastrukturom financiranom iz inozemstva. Utkani u hrvatsko društveno tkivo izvorište su netolerancije i nefleksibilnosti za nacionalne interese, ali i neumorni lovitelji svega domoljubnog, državotvornog i katoličkog.

U knjizi čitatelj može doznati kako je Hrvatska postala zemlja bez lovostaja. Isto tako čitatelj može pročitati da je u takvom ozračju obezljuđenost postalo stanje u kojem se svatko brine samo o tomu da ne bude lovina. Posljedica toga je da se svi tiskaju među lovitelje, tj. među 'vučje čopore', ne znajući da je to jedan od najpouzdanijih načina da se sutra i sami pretvore u lovinu.

'Vučiji čopor’ je udružba s najizraženijom hijerarhijom, što znači da nad vođom uvijek ima vođa i tako do vrha piramide. Zato se čitatelj u cijelom jednom poglavlju može do potankosti upoznati kako je i na koji način Velika Britanija pomoću svojih 'vučjih čopora' 'diplomacija prijevarom' nadzirala upravljanu krizu na prostoru zvanom bivša Jugoslavija provodeći u djelo jedanaest ideja-planova krajnje jednostranim prikazima događaja i činjenica. Sustavnom proizvodnjom stereotipa o odgovornosti za rat i počinjene zločine britanski 'vučji čopori' 'diplomacija prijevarom' uspjeli su ne samo relativizirati srpsku agresiju nego ostvariti i 'proizvodnju pristanka' o tomu kako su svi jednako krivi, a Hrvati ponešto i krivlji.

U posljednjem poglavlju knjige čitatelj može doznati kako i zašto su na sto pedeset stranica petorica 'posvećenih' napisali 'Manifest' sličan onomu Karla Marxa, kako bi se stvorila vojna sila koja ne bi imala ozbiljnog takmaca i kojom bi zapovijedao nadnacionalni stožer bez ikakvih međunarodnih pravnih ograničenja s temeljnim ciljem, kako u preventivnom nuklearnom ratu uništiti Rusiju.

U knjizi se čitatelju nude i odgovori što se krije iza pojmova: nemogući mir i nevjerojatni rat, upravljane krize, nadzirani neredi, Američko stoljeće, geografski stožer povijesti, 'Hladni rat', 'Vrući mir', otvoreni nastavak, dominacija punog spektra, umreženo vođenje rata, asimetrični odgovor, doktrina preventivnog udara, nuklearna premoć, rat protiv terorizma i proturaketni štit.

Na kraju želja je autora da ova knjiga pod nazivom Strategija ‘vučjeg čopora’ ili Kako je Hrvatska pretvorena u veliko lovište, kao što je rečeno, posljednja iz četveroknjižja o 'gospodarima kaosa' i njihovim klonovima, potakne i druge pisati i govoriti, kako bi Hrvati unatoč iskušenjima, ponovno zajedno u pomirbi bili spremni pobijediti u 'ratu bez rata i miru bez mira', isto onako kao što su pobijedili u Domovinskom ratu.

(iz predgovora...)


- 01:15 - Komentari (28) - Isprintaj - #

14.01.2009., srijeda


POMOĆ TREBA MALA ANJA!

Kako i ti možeš pomoći?

1) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.

2) Možeš objaviti sljedeći banner s linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.


Pomozimo maloj Anji


3) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Zagrebačke banke 2360000-1000000013
sa pozivom na broj 3113728810
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju

Ili na devizni-račun:
br.žiro računa u Zagrebačkoj banci
2360000-1000000013
broj deviznog računa
2435841613
Iban broj:
HR323600003226926047
Swift Code:
ZABAHR2X
Av.Dubrava 43
10040 Zagreb
Poslovnica 016407

Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Jasmina i Tomislav Kostanjevečki
Prugovečka 4
10040 Zagreb
CROATIA


Svi oni koji s nama žele komunicirati preko skype ili messengera mogu nas dobiti na sljedećim adresama :
SKYPE (anja_jas_tomi)
MESSENGER (kosta_njevecki@hotmail.com)



- 23:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.01.2009., ponedjeljak


"ZA PLIN SPREMNI!" - NIJE PLINOLJUBLJE?!

Besmislice Davora Butkovića kao "argumenti" propagandne mašinerije

Potaknut jednom izjavom s najvišeg hrvatskog političkog vrha (glede veze famoznog pozdrava "Za DOM spremni" i DOMOljublja) popularni je Butky u Jutarnjem listu od prošle subote, odrađujući redovitu kolumnističku zadaću, tj. potaknut potrebama svoje medijske kuće, među ostalim istaknuo:

Slučaj Thompson, i činjenica da taj pjevač uživa snažnu potporu dijela Crkve (a "Za dom spremni" redoviti je element u njegovim koncertima, koji se održavaju pred mnogo ljudi, već i zato što se radi o početku Thompsonove najpopularnije pjesme), govori o tome kako dio hrvatskog društva nije vidio ništa osobito sporno u tom pozdravu.

Dakle, o poglavniku Paveliću, hvala Bogu, više nitko ne želi reći ništa dobro, ali je zato bilo OK izvikivati "Za dom spremni", i tumačiti tu parolu kao "izraz ljubavi prema Domovini".

Sada, srećom, više nije tako. Sada je, napokon i ta parola smještena ondje gdje doista i pripada: u repertoar ustaške, za modernu Hrvatsku posve neprihvatljive ikonografije; u repertoar raznih drugih simbola pod kojima su se ubijali ljudi.


Dakle:
... treba zabraniti pozdrav ZA DOM SPREMNI - jer su pod njim počinjeni zločini!
... treba zabraniti KUNU - jer je korištena u vrijeme endehazijskih zločina!
... treba zabraniti NJEMAČKI JEZIK - jer je njime govorio Hitler i drugi zločinci!
... treba zabraniti sve VJERSKE ŠKOLE - jer je sjemeništarac bio i Staljin-zločinac!
... treba zabraniti AUTOCESTU A1 - jer se na njoj događaju zločini i njome se voze zločinci!
... treba zabraniti KRIŽ - jer su i pod njim neke budale počinile neke zločine!
... treba zabraniti korištenje PLINA - jer su njime u nacističkim konc-logorima učinjeni mnogi zločini!

Dakle, ako dr. Butky također tvrdi da "osuda pozdrava 'Za dom spremni' na simboličan način ukida i zadnji preostali prostor za rasprave o stvarnom karakteru NDH i ustaškog pokreta" - premda se relativno lako složiti s njegovom tvrdnjom da "stav mainstreama hrvatske politike, nadamo se i hrvatske javne scene, sada postaje posve jednoznačan u bezuvjetnoj osudi ustaškog pokreta i Nezavisne Države Hrvatske"...

... je li istina ne neki ne mogu razlikovati 1941. i 1991.?
... je li moguće da se i na početku 21. stoljeća predlaže ukidanje (znanstvene?) rasprave o (bilo čemu)...?
... je li...?
... je li Europa, zajedno s Ukrajinom i Balkanom, u aktualnoj žudnji za "plinskim komorama" ušla u najcrnje razdoblje demokratskog nacizma?!

Nije potrebno dalje karikirati stvarnost...
Ali stvarno bi bilo zanimljivo i korisno znati kojim su "plinom" ispunjeni neki medijski propagandistički baloni!?
I čime se u slobodno vrijeme bave neki novinari (&političari), nakon što odrade "profesionalno puštanje plinova"!?
Nije li cijelo globalno selo već odavno u medijskoj plinskoj komori?
Tko danas sjedi u nadzornim odborima korporacija koje proizvode medijsko-politički "ciklon B"?!
... ZZZZZZZ... ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ... SSSSSSSSSSSSSSSSSSS... sssssssssssssss... ssssssssss
... (...)...?


- 00:17 - Komentari (133) - Isprintaj - #

09.01.2009., petak


HC - SOS (A.K.)!? ili STRAH OD UTJECAJA!?
Without control: Razbajrušeni medijski nazzionalizam ili…?

Ovaj post nije nikakva reklama! Nije ni plaćeni oglas. Sve što slijedi samo je jedinstven izraz zahvalnosti jednom "neovisnom news magazinu" (koji izlazi u Hrvatskoj) zato što je u udarnom tekstu posljednjeg broja reklamirao Don Blog!

"Živimo u vremenima spektakla i ekstravagancije (jel' ono Crkva izdavač tjednika EXTRA? - m.op.), i ti trendovi nisu zaobišli ni Katoličku crkvu u Hrvatskoj. Ali sva ta halabuka koja se diže oko Zlatka Sudca i svega što radi postaje psihopatološki fenomen ove države i velikog broja naših vjernika, a to je činjenica koja nas mora zabrinuti. Ljudi ga doživljavaju kao mistika, pa čak i sveca, iako je riječ o vještom manipulatoru, golemog ega i još većih menadžerskih sposobnosti. Premda vjerujem da će za nekoliko godina njegova karizma splasnuti, biskupi koji vode Crkvu moraju biti zabrinuti."

Taj citat (u kojem su boldiranja moja, kao i u nastavku posta) odnosi se dijelom i na don Anđelka Kaćunka. Naime, on i vlč. Zlatko Sudac u paketu su predmet "istrage" spomenutog njuz-magazina (broj 686, od 6. siječnja 2009., str. 16 do 20) pod naslovom "HRVATSKA CRKVA strepi od Sudca" (što je značenje kratice u prvom dijelu naslova ovoga posta!), a nadnaslov je vrlo znakovit: SVEĆENICI IZVAN KONTROLE.

No nadasve je zanimljivo da je navedene riječi izrekao "iznimno ugledni svećenik iz Zagreba, koji je za Nacional, uz molbu da se ne objavi njegovo ime, komentirao kakve reperkusije mogu svojim javnim djelovanjem izazvati ekstravagantni svećenici kao što su Zlatko Sudac ili Anđelko Kaćunko".

A povod za to je golema i nadasve ozbiljna društvena kriza (neusporedivo veća nego trenutno poželjno rusko "puštanje plinskog goluba"), odnosno - kako ističe njuz-novinar - jedan sveprisutni problem: legalizirani UTJECAJ Katoličke crkve na ovdašnje društvo! Zbilja, golema strahota - nešto neviđeno u svijetu! "Dakle, Crkva definitivno ima UTJECAJ i ne treba se brinuti hoće li biti izložena bilo kakvoj diskriminaciji." "Crkva može biti mirna, znajući kako ima izraziti UTJECAJ na politička i društvena kretanja." Itd.

Eto, dakle, zaključuje genijalno sastavljač NCL-istrage, u takvim okolnostima "vodstvu Katoličke crkve ne odgovara način na koji djeluju ekscentrični svećenici poput Sudca ili Kaćunka", tvrdeći čak da mu je to potvrdio prije nekoliko dana "i jedan od najvažnijih crkvenih dostojanstvenika". Taj "svećenik s Kaptola" - naglašava enceelovac misleći da je jako uvjerljiv ako barata floskulama onih koji su "htjeli ostati anonimni" - nije se libio kao ni onaj drugi "predstavnik klera", eksplicitno optužiti svećenike koji iskaču iz crkvenog "mainstreama", ističe NCL-ov (b)analitičar.

Siguran kako većina njegovih čitatelja neće skužiti da to uopće nije uobičajeni jezik i stil tako uglednih crkvenjaka, NCL-ov vodonoša ga i dalje "citira": "Oni su, najblaže rečeno, prilično čudni. Kaćunko zna biti zabavan, međutim on u religioznom smislu nije neki osobiti kapacitet. Nikada mu u Zagrebu nismo dali neku župu, što pokazuje koliko smo ga respektirali, i za sve je najbolji njegov premještaj u Liku." To su zbilja dva genijalna dragulja iz njuz-biserijatrije kojima se NCL-ovi reži-seri definitivno samoraskrinkavaju kao vulgarni izmišljači. Prvo, floskula o "religioznom kapacitetu" besmislica je koju može smisliti samo krajnje teološki nepismen novinar! Drugo, u Zagrebu (tj. u Zagrebačkoj nadbiskupiji) nikako Kaćunko mogao dobiti župu jer NIKADA nije bio inkardiniran u tu biskupiju niti je imao vremena kao župnik igdje djelovati pa dakle nije bilo ni teoretske mogućnosti da mu "daju župu"!

To je sigurno dobro poznato svima na Kaptolu (osim NCL-ovim "najvažnijim crkvenim dostojanstvenicima"!) jer je Kaćunko u Zagrebu proveo "samo" 29 godina kao svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije ili Vojnog ordinarijata! Treće, svaki svećenik, ali i imalo obrazovan vjernik znade da svećenik ne može iz jedne biskupije biti PREMJEŠTEN u drugu, nego sam traži biskupa koji će ga primiti odnosno inkardinirati u svoju biskupiju. Jasno je da NCL-ov isljednik to(liko) ne može (spo)znati.

Ne mareći nimalo za vlastitu površnost, NCL-ov porotnik gazi dalje ter, opet citirajući "jednog od Nacionalovih sugovornika", čitatelja uvjerava da "pojava ekscentričnih pojedinaca kakvi su Sudac ili Kaćunko pokazuje kako crkvena hijerarhija počinje gubiti kontrolu, a to je opasno." Ipak, "ne bojte se!" - kaže nam Biblija na mnogo mjesta - jer tu je NCL-ov medijski stožer - uvjeren u karizmatsku zadaću kakvu je Bog davao prorocima! Zato NCL-ov karizmatik, u silnoj brizi za Crkvu, proriče velike probleme "racionalnim i hladnim" biskupima kad "se pojave dva-tri ekscentrika i postanu inspiracija pastvi"!

Opisavši u prvom dijelu svojega medijskog izloga "grijehe" vlč. Zlatka Sudca, drugi dio veselog NCL-showa posvećen je Anđelku Kaćunku, koji "nije karizmatik, ali također ima znatan UTJECAJ... i snažan UTJECAJ na desno orijentirani dio vjerničke populacije"! Hm, tko je to mogao znati...! Slijedi točno prepisan dio don Anđelkova životopisa (iz knjige ili s bloga) ter potom - od Kaćunkova "woodoo-istupa" 2004. godine do komentara pri koncu 2008. - kompletna sudsko-medicinska anamneza kroz koju se kao crvena nit povremeno provuče NCL-ova dijagnoza.

Na kraju, uspoređujući obojicu "svećenika izvan kontrole", ističe se tvrdnja da i Anđelko Kaćunko, iako možda ne u tolikoj mjeri kao Zlatko Sudac, "iritira Kaptol"! Potom slijedi važan "citat": "I Kaćunko i Sudac su ekscentrici, ali ipak postoji razlika između njih dvojice. Kaćunko je bistar i obrazovan, ali istovremeno pretjerano opterećen samim sobom (što bi bilo da je teži? - m.op.). Jednostavno govoreći, on se nije uklopio u zagrebački milje, i zbog toga je upućen u provinciju..." Dakle, ponovno se potvrdila misao starog rimskog genija da se provincija nosi u glavi. Naime, da je Kaćunko UPUĆEN u provinciju "potvrdio je za Nacional" opet slabo UPUĆEN "pripadnik crkvene hijerarhije", vjerojatno iz NCL-ove metropole!

Konačno, posluživši se u predzadnjoj rečenici vlastite politikantske tkanice riječima samoga Lenjina, NCL-ov tkalački šegrt otkrio je čiju vunu njegov gazda prede, a u zadnjoj je izrazio progresivnu bojazan "da će Zlatko Sudac i u 2009. ostati predvodnik retrogradnih društvenih procesa". U čemu će valjda sudjelovati i don Kaćunko. Opet je dakle, kao na samom početku istrage, iskazan strah od UTJECAJA!

Na koncu konca dakle čovjek (čitatelj) mora se barem zapitati zbog čega NCL-dossier smatra da čini Crkvi dobro ili uslugu ako Don&Vlč. Ekscentrika "izručuje" (na milost i nemilost?) "Kaptolu"? Koja se tu logika očituje (ako je ima)? Ili je to sve potvrda tvrdnje pape Ivana Pavla Drugog kako paralelno s evangelizacijom ide i antievangelizacija i to najuspješnije upravo preko znanosti, kulture i medij?!

Glede famoznih NCL-ovih sugovornika, svatko će imalo upućen u crkvene prilike shvatiti da takvi sigurno ne postoje, premda se u prostranoj "hrvatskoj crkvi" uvijek može (barem teoretski) naći netko (doušnički?) "ekstravagantan" i "izvan kontrole". Stoga je još zanimljivije i znakovitije zašto NCL-njuz uporno nastoji dokazati i pokazati da u tzv. visokopozicioniranom kleru naše Crkve ima onih koji još uvijek spremno "surađuju" kao nekoć!

Ili je to možda potvrda teze da Tajni Vlasnici "Nacionala" (NCL - engl.: National Conspiracy Lobby) - koji su pok. Pukyju "udahnuli dušu" (a možda je čak i "izdahnuli", upravo kao i ONI u SAD na nekoliko primjera, pa će se naručitelj Pukanićeve likvidacije otkriti istoga dana kada i JFK-ov!) - poput vraga kad izgubi kontrolu ili doživi poraz, ponovno u svojoj pamfLET3-tiskovini pokazuju svoje pravo lice i ciljeve? Kao što je npr. onaj - očitovan i u Stepinčevu slučaju - koji otkriva njihovu staru želju da se formira slobodna (što znači "neovisna o Papi") H(A)C - Hrvatska ("autokefalna") crkva, sa čvrstim medijsko-mentorskim UTJECAJEM nazzionalno neovisnog biltena ideološkom ambrom zaudarajućih losionskih mudraca vječno zgužvane obrazine?

A što se samog don Anđelka Kaćunka tiče, NCL-ov traktat je također dokaz da on nije smetao NIKOME u Vojnom ordinarijatu, nego samo nekim "krugovima piramidalnog oblika" (jednako kao i vlč. Zlatko Sudac ili Marko Perković Thompson!)! Da nije tako zar bi pokazivali da im i dalje smeta(ju) jer nastavlja(ju) vršiti UTJECAJ koji ONI nisu predvidjeli (jer su ga rezervirali samo za sebe i svoje), ter su previdjeli da se to može činiti i s vrha Velebita, ili čak s još veće "provincijske" udaljenosti!

Na samom pak kraju spontano se nameće i pitanje što će se sada dogoditi nakon svih tih NCL-laži? NIŠTA! Jer nisu ni vjernici ni biskupi bedasti da razmišljaju ili čak postupaju po nepismenim razbajrušenim nazzionalističkim medijskim izmišljotinama u politikantske i antiklerikalne propagandističke svrhe. Posebno pak ako one fortissimo podsjećaju na pokušaj libreta kvaziduhovitog novinskog rigoletta!

PS&NB: Budući da, kako sam istaknuo i u posebnoj posveti svoje knjige "Hrvanje sa svijetom", ne običavam javno polemizirati s anonimnim osobama (blog je u ovom slučaju samo posrednik), nitko ne bi uopće reagirao na NCL-ov udarac "izvan kontrole" (tj. ispod pojasa) da se "iznimno ugledni svećenik" nije sâm (raz)otkrio! Stoga - hvala Vam "velečasni Roberte Bajruši"!


- 00:49 - Komentari (72) - Isprintaj - #

07.01.2009., srijeda


SPORTSKO DRUŽENJE U TRILJU

Moj prvi nogometni nastup pred publikom

U ponedjeljak uoči Bogojavljenja u Trilju je u 15 sati upriličena komemoracija u kojoj je sudjelovalo nekoliko tisuća ljudi, pretežno Triljana. Bio je to spomen-čin sjećanja na brutalno ubojstvo mlade Kristine Šušnjare. Prva godišnjica te tragedija koja je potresla cijelu Hrvatsku obilježena je procesijom i svetom misom. Procesija do mjesnog groblja krenula je od mosta gdje je Kristina posljednji put viđena živa. Sudionici procesije su u tišini s upaljenim svijećama došli do grobnice u kojoj počiva pokojna Kristina ter položili cvijeće i pomolili se, a potom je u crkvi Svetog Mihovila održana misa zadušnica, koju je predvodio dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas.

A navečer toga dana održan je i završetak malonogometnog turnira - 26. Allianz kup Trilj. Najprije je u sportskoj dvorani osnovne škole pred prepunim gledalištem odigrana utakmica za treće i četvrto mjesto, potom revijalni susret svećenika i estradnih zvijezda ter na kraju finale. Pobjednik toga triljskog Božićno-novogodišnjeg turnira je ekipa PRŽINA JELEN iz Turjaka, zahvaljujući ponajviše jedinom strijelcu na utakmici Boženku Šparu, koji je zatresao mrežu CB DOVITE iz Sinja dvije minute prije kraja utakmice.

O tome sportskom susretu izvijestio je u današnjim "Sportskim novostima" P. Norac Kevo (7.1.2009.). Slavljenicima je pripala novčana nagrada od 20.000 kuna i pehar Sportskih novosti. Sama utakmica je bila poput šaha. Prvi dio utakmice je pripao Sinjanima, a drugi Turjačanima. U utakmici za treće mjesto ekipa Građevinara Podbablje iz Imotskog je nakon boljeg izvođenja sedmeraca svladala Kavanu Carver iz Splita sa 4:2 (2:2). Najboljim igračem na turniru proglašen je Mladen Alajbeg iz CB Dovite, koji je ove godine ponio trofej Sportskih novosti. Najbolji golman na turniru je Stipe Bilandžić iz Pržine Jelen, dok je prvi topnik turnira Ante Ćapin iz Građevinara Podbablje, piše novinar SN-a.

Zatim na kraju dodaje: "U revijalnoj utakmici između svećenika i ekipe Split Star, slavili su svećenici sa 6:2. Treba naglasiti da je četvrti pogodak za svećenike postigao popularni don Anđelko Kaćunko, kojeg je mnogobrojno gledateljstvo dočekalo s ovacijama. Za zvijezde iz Splita nastupio je i Zoran Vulić kojeg je publika pozdravila dugotrajnim pljeskom."

Eto, znadem kako ljudi vole pretjerivati, pa mogu dodati samo da je atmosfera bila sjajna a sportski doživljaj neopisivo uzbudljiv, posebno kod pozdravljanja prije utakmice, kao i kod našega četvrtog pogotka. Znao sam da su mi kolege svećenici sjajna ekipa (gledao sam ih prošloga ljeta 5. kolovoza u Čavoglavama), ali nisam vjerovao da ćemo lako pobijediti. To više što su za protivnike igrali već spomenuti Vulić, zatim odreda vrsni igrači: Deni Lušić, Denis Šabić, Leo Kazinoti i ostali (premda su se poslije pravdali da nisu bili u najjačem sastavu, ali tko izgubi...).

Za našu ekipu igrali su (inače članovi svećeničke repke Splitsko-makarske nadbiskupije): don Milivoj Čalo (vratar), don Dražen Dukić, dr. don Josip Dukić, dr. don Mladen Parlov, fra Ilija Mikulić, fra Jozo Jukić ter dva bogoslova Branko Prnjak i Hrvoje Vuica i moja malenkost. Već sam prije u komentaru spomenuo da nisam u nogometu već više od 10 godina, iako sam prije igrao dobro i žestoko, pa je moj nastup bio više "estradnog karaktera". Ipak neloše sam se snašao među mnogo iskusnijim igračima, ali najveći mi je problem bila kondicija, jer sam u posljednja tri mjeseca odigrao tek jedne teniske parove u Zagrebu i dvije nogometne utakmice ovdje u Gospiću.

Ali najvažnije je bilo prijateljsko (d)ruženje, pa za ovaj lijepi doživljaj posebno moram zahvaliti kolegi i prijatelju don Milivoju. Poseban je trenutak na utakmici bio također kad je službeni spiker najavio najstarijeg člana u publici - gospođu Tomažinu Čalo, majku kolege don Mile - publika ju je srdačno i gromoglasno pozdravila dugim pljeskom. Po završetku druženja u sportskoj dvorani svi smo otišli na večeru u restoranu u Vojnićima (o čemu ni sada neću opširnije pisati jer se ne mogu odlučiti je li bolja lička ili dalmatinska janjetina...)...

Tu je bilo krasnih razgovora, upoznavanja i lijepih susreta... (tako sam susreo kolegu iz gimnazije Stipu Roguljića, kojega nisam vidio od 1982., kad smo slavili 10. obljetnicu mature!). Kolegama i članovima ekipe Split Star obećao sam uzvratni susret u Gospiću, jer su rado pristali sudjelovati na humanitarnom sportsko-glazbenom susretu za izgradnju Crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Dakle, čim snijeg okopni moram početi ozbiljnije trenirati...


- 22:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.01.2009., utorak


HRISTOS SE RODI!
Božić po julijanskom kalendaru: Mir Božji - Hristos se rodi!

Braći i sestrama kršćanima koji danas 06.01. slave Božić, kao kršćanima jeruzalemske patrijaršije, te braći i sestrama kršćanima koji sutra slave Božić (pravoslavnima i katolicima-melkitima) blagoslovljen Božić - sveto i slavno porođenje Isusovo s riječima divnih božićnih tropara i kondaka:

Rođenje Tvoje, Kriste Bože naš, darova svijetu svjetlost razuma:
jer u njemu oni, koji zvijezdama služahu, od iste zvijezde se naučiše da se klanjaju Tebi, Suncu pravde
i da upoznaju Tebe, s visine istoka, zato o Gospode slava Tebi.

Djeva danas Nadsuštastvenog rađa, i zemlja pećinu Nepristupnome prinosi.
Anđeli sa pastirima slavoslove, a mudraci sa zvijezdom putuju;
jer se, poradi nas rodi djetešce mlado, prevječni Bog.
(skinuto s portala)


Kršćani istočnog obreda prema julijanskom kalendaru 7. siječnja proslavljaju Božić, blagdan Kristova rođenja, a svečanu arhijerejsku liturgiju u hramu Preobraženja Gospodnjega u Zagrebu predvodio je mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan Pavlović.

Srpski patrijarh Pavle pozvao je na prestanak bezakonja te se posebno osvrnuo na problem čedomorstva. "To je najgnusnije ubojstvo, odbijanje blagoslova Božjeg i uskraćivanje prava na život novoj osobi. Još nerođeno dijete nije bezimeni zametak, fetus; to je čovjek - živa duša", poručuje patrijarh Pavle.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Pavlu te srpskopravoslavnom metropolitu zagrebačko-ljubljanskome i cijele Italije Jovanu Pavloviću božićnu čestitku preko koje je čestitao Božić svim episkopima, svećenicima, monasima i pravoslavnim vjernicima.

Moskovski pravoslavni patrijarh i cijele Rusije Aleksej II. u božićnom je nagovoru potaknuo Ruse da se kao svjedoci Kristove riječi aktivno zauzimaju u društvenome životu. Sve su brojniji Rusi koji se vraćaju vjeri svojih otaca, crkve su pune vjernika svih uzrasta, primijetio je patrijarh. Potom je istaknuo učinjeni napredak u korist jedinstva između lokalne Crkve i Pravoslavne crkve u inozemstvu, te je izrazio zabrinutost za događaje u Svetoj zemlji, gdje se rodio Spasitelj. U tom je smislu podsjetio na poziv svjetskih vjerskih vođa, upućen svim vjernicima kako bi se uzajamno poštivali, unatoč vjerskim i nacionalnim razlikama.
(Križ života)


Badnji dan i Badnje veče koji najavljuju Božić, praznik rođenja Isusa Hrista, pravoslavni vernici koji poštuju Julijanski kalendar, obeležiće prazničnim bdenijima i paljenjem badnjaka.

Na Badnji dan domaćin u seoskim pravoslavnim sredinama odlazi u šumu po hrastovo drvo - badnjak. Uveče se badnjak stavlja na ognjište, jer hrastovo granje na vatri simbolizuje svetlost i toplotu, koja greje i zbližava ukućane. U gradovima se na Badnje veče, takođe, poštuje običaj unošenja badnjaka u kuću. Uoči praznika slamom se posipa pod kuće, čime se dočarava pećina u Vitlejemu u kojoj je Hristos rođen.

Božiću prethodi 40-dnevni post, a na sam dan praznika trpeza je bogata i mrsna. U domovima pravoslavnih vernika za Božić se mesi česnica i ona se lomi na onoliko delova koliko ima ukućana. U česnicu se stavlja i novčić od srebra ili zlata, koji simbolizuje dar novorođenome Hristu.

Iako mesec i dan rođenja Isusa Hrista nisu tačno utvrđeni, taj praznik se uvek slavi 7. januara (hrišćani koji se pridržavaju Gregorijanskog kalendara to čine 25. decembra) još od 380. godine nove ere.

Prema drevnom verovanju i običaju, Božić se smatra veselim porodičnim praznikom. Na taj dan se ne ide u goste, već se Hristovo rođenje proslavlja u sopstvenoj kući. Hrišćani tradicionalno veruju da bi tog dana svi koji su tokom godine bili u svađi, trebalo da se izmire i eventualno oproste jedni drugima nanete uvrede.

Prema običaju, kod pravoslavaca na Božić u kuću rano ujutro dolazi položajnik, po pravilu muškarac, koji čestita praznik i poželi sreću, napredak i zdravlje domaćinovom domu. Na ovaj praznik pravoslavni vernici pozdravljaju se sa 'Hristos se rodi', a odgovara se sa 'Vaistinu se rodi'. Božić se slavi tri dana.

(Ovdje sam čestitku koja slijedi bio upisao na ćirilici, ali to program ne podržava!)

Želim svima koji slave danas Badnji dan, svim vernicima koji slave pravoslavni Božić, da praznik provedu u radosti, miru i blagostanju.
Hristos se rodi!
(skinuto s portala)


- 22:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

01.01.2009., četvrtak


BLAGOSLOVLJENA VAM OVA GODINA!

Po milosti i radosti Onoga koji je jedini istinska Novost, blagoslovljen vam nastavak svega već prije započetoga što je dobro!!!

Premda je danas svetkovina Svete Bogorodice Marije, najprije vam - dragi moji virtualni župljani diljem i širom globalnog sela - od srca svima želim sretnu, tj. blagoslovljenu OVU godinu!

Blagoslov, u biblijskom i kršćanskom shvaćanju, neusporedivo je vrjedniji i važniji od famozne SREĆE, koju ljudi najčešće spominju i za njom žude. A ta(kva) sreća je relativna! Jednako kao i ZDRAVLJE, što većina želi sebi i drugima. (I noćas sam stotinu puta čuo: "Zdravlja, zdravlja, najvažnije je zdravlje!") Eto dakle i kršćani zaboravljaju da su npr. i Hitler i Staljin i... ne znam... npr. Fritzl bili jako zdravi, a npr. Sv. Leopold Mandić cijeli život bolestan - a razlika među njima je golema!

Ili npr. na Titanicu su svi bili zdravi, ali nisu imali sreće! Zapravo, osjećali su se toliko moćnima da nisu ni tražili Božji blagoslov! Naravno, ovdje je brod Titanic tek slika čovjeka i svijeta - u ludovanju bez Boga nužno slijedi brodolom pojedinca, naroda, sustava...! Ali ljudi ustraju u svojoj ludosti...!

Nisam protiv ljudskog veselja, dapače, i sam u njemu sudjelujem. Ali evo kako je stvarno malo pameti u ljudima dovoljno je usporediti broj katoličkih vjernika, bilo gdje u Hrvatskoj, na misi Zahvalnici na Staru godinu i broj onih koji su išli "ispratiti Staru" i "dočekati Novu" po kafićima ili trgovima uz buku, piće, ludovanje, lunjanje i vatromet!

Opet je s jedne strane "Tiha noć, sveta noć", a nasuprot tome je "najluđa noć": pokušaj umanjivanja i relativiziranja Božića i njegove poruke... - pravi pravcati "poganski božić"! Zbog toga sam u posljednjih 20 godina, iako sam svaku ponoć dočekivao za radnim stolom, redovito namjerno prespavao taj novogodišnji "prijelaz". Ipak, sinoć sam učinio iznimku jer sam želio pozdraviti Marka Perkovića Thompsona i Matu Bulića i susresti se mnogim dragim ljudima (zato što mi je ovo prva Nova godina u Gospiću), a na koncertu je doista bilo veličanstveno!

No dobro, premda se u tom famoznom novogodišnjem trenutku nigdje ništa stvarno ne mijenja, kao ni u prijelazu između studenoga na prosinac ili pak sa subote na nedjelju, ipak, oni koji stvarno misle da je današnji dan početak nečega novoga u njihovu životu, neka promisle kako su proživjeli proteklih 365 dana – da ne bi na kraju ove godine rekli: "Idu dani, idu dani... sve je isto ko i lani!" Neka promisle jesu li u novu godinu ušli trijezni ili pijani, s Bogom ili s raznim demonima u mislima... Jer (k)ako se po jutru dan poznaje, a cijela godina po prvom danu, onda... (!?)

U svakom slučaju, mi vjernici molimo Svetu Mariju Bogorodicu, koja nam je donijela jedinu istinsku Novost - Isusa Krista, Bogočovjeka, Spasitelja, s kojim počinje Nova era! - da svatko od nas pojedinačno (ma gdje bio!) ter cijela naša "župa" i cijeli naš narod ostvari duhovni napredak!

PS&NB:
Umjesto famoznog pregleda "događaji godine" dodajem tri bisera iz 2008. (moja nominacija):

- USPJEH GODINE: Potencijalni hrvatski nogometni reprezentativac, inače napadač Ajaxa Dario Cvitanich, uvršten je u idealnu momčad 17. kola Eredivisije u izboru web-portala Goal.com. Argentinac hrvatskih korijena postigao je hat-trick u 3:0 pobjedi protiv Den Haaga!
Eto, što ne može cijela Hrvatska zajedno, može pojedinac! Takvih smo uvijek imali.

- PROVALA GODINE: "Što misliš vole li BBB bijeli Božić?!"
Pita se lik iz karikature Ivana Miškovića iz - Rijeke!

- KOMENTAR GODINE: U Americi na jednom obiteljskom susretu prijatelji komentiraju moj prelazak u Gospić. Mišljenja su raznolika, uglavnom se slažu da je to dobro za Gospić... Onda netko reče: "Mislim da je biskupu Bogoviću Gospodin dodao u tobolac još jednu ubojitu strjelicu!"
Hvala lijepa! Premda me strah takvih komplimenata, uvijek sam se oduševljavao stihovima proroka Izaije: "Gospodin je od usta mojih britak mač načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu" (v. Iz 49,2). Svakako, meni je u tome i događaj godine!




- 15:21 - Komentari (385) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se