Don Blog

02.12.2008., utorak


TRAŽENJE BESKONAČNOGA

"Vječni Galilejac": Beskonačno u neizmjerno malenome (1)

Kako će duša naći Boga? Psihološka je činjenica, da samo onda kad postajemo maleni, otkrivamo velike stvari. Ovaj zakon primijenjen na duhovno područje, govori nam kako ćemo naći neizmjernoga Boga: samo tako da budemo kao malena djeca. Sada namjeravamo pokazati istinitost toga zakona pozivom na osobno iskustvo, a onda ćemo vidjeti kako ga Bog primjenjuje.

U fizičkom redu mogli ste opaziti da se djetetu sve čini velikim; njegov otac veći je od ikojeg drugog čovjeka na svijetu; njegov stric što stoji kod prozora, viši je od hrasta ondje u dolini. Dijete voli priču o čovjeku što se po stabljici graha popeo do neba. Svakako stabljika graha ne dosiže do zvijezda, ali u očima djeteta je ipak tako, jer ono je tako maleno da mu je sve u usporedbi s njim veliko pa i stabljika graha. Samo kad dijete odraste postaje mu ta stabljika malena. Samo kad smo maleni, otkrivamo nešto veliko.

Uzmimo drugi primjer: sva djeca rado jašu na metli kao na konju i tim samim što su uzjašili onaj komad drva, on se kao u čudu pretvara u vatrena konja, a metlaševa glava postaje griva što leprša na vjetru. U zbilji metle nisu konji i svežanj metlaša nije griva, već djetetu izgleda to istinitim, jer je tako maleno da mu se sve s obzirom na njegovu osobu pričinja velikim. Čak su i njegovi divovi što prolaze šumama gazeći ih kao travke, tvorevine malešnosti. I tek kad dijete poraste i odraste njegovi divovi umiru i priče gube svaki smisao. Jedino kad postajemo maleni otkrivamo ono što je veliko.

I zadnji primjer. U mnogim se kućama dijete igra olovnim vojnicima, koji nisu ni pet centimetara visoki. Ono ih postrojava na zapovijed poručnika, bojnika, generala i šalje ih na neprijatelja. Za njega oni vojnici nisu od cinka već od kostiju i mesa, nisu visoki pet centimetara već metar i osamdeset, nisu naoružani prividnim topovima već pravim mitraljezima; nisu nepokretni već jurišaju.

Ono osjeća vonj bitke, čuje prasak granata, vidi kako padaju vojnici ranjeni na smrt. Crvena boja tepiha jest krv što preplavljuje bojno polje, dok dalekometni topovi pretvaraju makova polja u more krvi. To je pravi rat i neće biti mira dok ne svrši. Kad dijete odraste neće se više igrati, vojnici će postati polupane igračke, njihov stas od 180 cm past će na pet centimetara, bit će bačeni u koš za otpatke i nestat će zajedno s radostima djetinjstva, koje se nikada više neće vratiti.

(nastavlja se)


- 11:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.