Don Blog

28.08.2008., četvrtak


CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA

Poruka povodom Dana Hrvatskih mučenika 13. rujna 2008. i gradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini

Draga braćo svećenici i vjernici u domovini i inozemstvu! I ove godine upućujemo poziv svim vjernicima za proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbinu te na prikupljanje milostinje i darova za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika. Ujedno vas obavješćujemo da projekt Crkve hrvatskih mučenika ostaje vjeran početnoj zamisli iako je u građevnom smislu doživio velike izmjene u odnosu na prvi projekt. Riječ je zapravo o novom projektu. Sve do sredine prošle godine imali smo garancije koje su prvi projekt činile prihvatljivim.

Glavni razlog promjene jest što je prvi projekt u svome razvoju postao jako skup i već po tome neprimjeren svojoj namjeni. Time ne želimo osporiti njegovu umjetničku i arhitektonsku vrijednost. Ispričavamo se darovateljima zbog nužne promjene do koje je došlo. Uvjereni smo da vaši darovi nisu bili vezani uz određene oblike Crkve nego uz ideju projekta, a nju novi projekt još jasnije izražava a ujedno ostaje u prihvatljivim financijskim granicama. I pored promjene projekta izgradnja neće kasniti u odnosu na predviđanja. To znači da bismo već sljedeće godina Dan hrvatskih mučenika mogli slaviti pred izgrađenom Crkvom.

Novi projekt svojim oblicima našem hodočasniku jasnije izražava molitveni i bogoslužni prostor te povezanost hrvatskih križeva kroz cijelu našu povijest. Zato je kao nadahnuće za novi projekt uzeta crkva Sv. Križa u Ninu, povezana s krstionicom kneza Višeslava. Na pročelju je Branimirov križ, jer se ovim projektom želi još bolje uprisutniti ideje poruke Branimirove godine (1979.). Braniteljsku ulogu našega naroda izražavaju oblici obrambenog zida prema Krbavskom polju. Osebujnost naše glagoljske kulture izražena je kroz "preslicu" na pročelju u obliku glagoljskog slova A (ujedno križ i znak vjere u jednoga Boga u tri božanske osobe). Ispod kupole bit će Višeslavova krstionica istih dimenzija kao original. U kripti ispod krstionice bit će sarkofag kao simbol svih naših žrtava.

Crkva hrvatskih mučenika je naš vjerski i nacionalni projekt kojem su potporu dale naše najviše društvene i državne ustanove. Ona se gradi i nesebičnim darovima pojedinaca i skupina iz domovine i inozemstva. Zato vas, draga braćo svećenici i dragi vjernici u domovini i inozemstvu, pozivamo da se na misama u nedjelju 7. rujna, na dan hrvatskog mučenika Sv. Marka Križevčanina, skuplja milostinja i priberu darovi za gradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. To će biti vidljivi znak naše vjerničke zahvalnosti prema onima koji su nas svojim žrtvama zadužili za slobodu koju uživamo. Milostinja neka se šalje na nad/biskupski ekonomat, a darovi na donju adresu ili račun.

Proslava Dana hrvatskih mučenika bit će na Udbini u subotu 13. rujna, na koju vas također pozivamo. Naime, prema zaključku Glavnog odbora, godišnja proslava bit će redovno u prvu subotu nakon Male Gospe. Ta promjena učinjena je zato da proslava bude uvijek u neradni dan i izvan redovnih nedjeljnih slavlja. Ujedno je taj dan između dana Krbavske tragedije (9. rujna) i blagdana Uzvišenja Svetoga Križa (14. rujna). Želimo tu tragediju i sve druge kroz našu povijest gledati u svjetlu pobjedničkog Kristova križa.
Svečana sveta misa bit će u 11 sati, a tko dospije moći će se priključiti u 9.30 križnom putu od crkve Sv. Marka na Krbavskom polju prema Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Pozivamo sve vas da se u što većem broju kao pobožni hodočasnici pridružite ovom slavlju.

Mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup
predsjednik izvršnog odbora za gradnju CHM


Opširnije informacije o projektu mogu se dobiti i na: www.hr-mucenici.hbk.hr i www.gospic.hbk.hr.
Brojevi računa kod Gospićko-senjske biskupije (Senjskih žrtava 36, 53000 Gospić) kod Hrvatske poštanske banke:
kunski: br. 2390001-1100333894 (za Crkvu hrvatskih mučenika),
devizni: 7030-01505912 (Swift:HPBZHR2X) (za Crkvu hrvatskih mučenika)




- 00:18 - Komentari (32) - Isprintaj - #

26.08.2008., utorak


VJERONAUKOM DO PREOBRAZBE ŽIVOTA

Poruka predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju na početku školske godine 2008./2009.

Dragi učenici i roditelji, poštovani vjeroučitelji i vjeroučiteljice, katehete i katehistice, sestre redovnice i braćo svećenici!

Čovjek, stvoren kao slobodno biće, traži Boga i uz njega pristaje. Takvo traženje i pristajanje istinski je znak ljudske slobode i temelj dara vjerske slobode, koju smo pozvani njegovati u vremenu i društvu u kojemu živimo. Budući da vjerska sloboda u sebi ne podrazumijeva nikakav relativizam, a tako niti bilo koji oblik religijskog indiferentizma, ona je neodvojiva od svojeg oživotvorenja unutar konkretnog društva. Vjerska sloboda, duboko upisana u ljudsku narav, u našim se društvenim okolnostima očituje i u organiziranoj provedbi vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama ter vjeronauka u školama.

U suvremeni se koncept sveukupnog obrazovanja danas ubraja promišljanje o ciljevima i svrsi individualnog i društvenog djelovanja, shvaćanje smisla vlastitoga života ter tumačenje jedinstvenosti svijeta i stvarnosti. U tom kontekstu obrazovanje, kao temeljni naglasak hrvatskoga školskog sustava, poprima i u Hrvatskoj najprije društveno značenje. Njegov je cilj razvoj vlastitoga kulturnog identiteta, koji je u mogućnosti razumjeti i sporazumjeti se s drugim postojećim identitetima na našem, ali i na europskom području. Tako ovaj vid obrazovanja biva shvaćen kao osposobljenost za komunikaciju i izvan vlastite kulture.

Konfesionalni vjeronauk u hrvatskoj školi jedinstven je predmet takva obrazovnog sustava, jer je jedan od njegovih postulata usmjerenost na dijalog ter je stoga bitno otvoren drugim kršćanskim konfesijama i nekršćanskim religijama. Promatrajući cilj cjelokupnog sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj kroz razvoj vlastite osobe, njezina odnosa prema svijetu ter omogućavanje vlastitoga odgovornog djelovanja u društvu, Crkva vjeronaučnu nastavu ne shvaća stoga kao strateško, nego najprije kao komunikacijsko djelovanje. Konfesionalni katolički vjeronauk omogućuje naime ostvarenje navedenih ciljeva nastave i njezin uspjeh jer njeguje slobodu misli učenika ter odgaja njihovo vlastito prosuđivanje i djelovanje na dobro svakoga od njih, ali i cjelokupnog društva.

No Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj želi, ipak, svakomu djetetu i mladoj osobi neizostavno pružiti i mogućnost otkrivanja vlastitog puta ter odgovora na Božji poziv, tako da naviještena riječ ne bude samo izgovorena, već da je oni kojima je upućena istinski i dožive (usp. Kongregacija za nauk vjere, Doktrinarna nota o nekim aspektima evangelizacije, br. 8). A budući da bez stvarne povezanosti s vjerskom praksom neke istine vjere mogu zvučati apstraktno, veoma je važno u vjeronaučnoj nastavi probuditi i zanimanje učenika za živu vjeru Crkve ter ih odgajati i omogućiti im ozračje povjerenja prema Crkvi koja, ne samo da uči, nego i živi ter zajedno slavi otajstva vjere, objavljena u Kristu Gospodinu.

Vjeronauk u školi želi učenike na taj način uvesti u susret s Bogom, koji nam je u Kristu pokazao svoje lice i otvorio svoje srce, ter za nas ne ostaje samo "informativan", već postaje i "djelotvoran", tj. počinje preobražavati naš život, dajući nam da se osjetimo otkupljenima (usp. Benedikt XVI., Spe salvi, br. 4).

Dragi učenici i roditelji, radosni smo što možemo ustvrditi da vjeronauk u školi kao predmet pobuđuje vaš velik interes ter da kroz izbor tog predmeta izričete vlastito traženje i duboku težnju za onim što može ponuditi i nudi katolički vjeronauk u školi. Svjesni smo u potpunosti da je svijet vas, djece i mladih, oblikovan činjenicom pluralnosti općenito, ali i pluralnosti religija ter kršćanskih konfesija. Vjerujemo da je susret s različitim, pa i međusobno nespojivim religijskim i vjerskim izrazima, u okviru oblikovanja mozaika vašega vjerničkog identiteta, velik izazov za sve vas. Tim vas više pozivamo da ostanete na putu otkrivanja Boga, koji se objavio u svojem Sinu Isusu Kristu ter nam u njemu podario svaku nadu: u smisao zemaljskoga i u vječni život.

Iako je konačni cilj vjeronauka u školi dovesti vas, učenike, do susreta s vjerničkom zajednicom u kojoj se slavi i živi vjera u Trojedinoga Boga, podsjećamo vas, ipak, da taj vjeronauk razlikujete od priprave za primanje sakramenata inicijacije i poniranja u primljenu sakramentalnu milost, koja nas osposobljava za kršćansku odgovornost u Crkvi i u svijetu. Ta se dimenzija vjerskog odgoja na cjelovit način može pružiti jedino u okviru župne zajednice. Ona je ne samo cilj, nego i izvor sveukupnoga katehetskog djelovanja Crkve, pa tako i vjeronauka u školi. U župnoj se zajednici i u njezinu liturgijskom slavlju i životu ostvaruje duhovno, liturgijsko, sakramentalno i apostolsko dozrijevanje. Sasvim je stoga razumljivo da pristup sakramentima pomirenja, euharistije i potvrde, zahtijeva izbor i neprekidno pohađanje vjeronauka u školi kroz čitav tijek osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali da kao preduvjet podrazumijeva i redovito pohađanje župne kateheze ter sudjelovanje u životu župne zajednice.

Draga braćo svećenici, dragi vjeroučenici i roditelji, pozivamo vas da svi, svatko na svoj način, pokažete da župna zajednica nije samo administrativno sjedište traženja i pružanja crkvenih usluga, nego da je ona prije svega mjesto susreta i zajedništva svih župljana radi produbljenja osobne vjere, molitve i slavljenja otajstava vjere, a osobito euharistije u Dan Gospodnji, iz čega proistječu i rast u kršćanskoj odgovornosti, svjedočenje ter poslanje svih vjernika.

Zagovorom Blažene Djevice Marije neka nas sve zahvati nova snaga Duha Svetoga ter u školskoj i pastoralnoj godini koju započinjemo učini predanim navjestiteljima i graditeljima kraljevstva Božjega.

Biskup Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju


- 23:01 - Komentari (39) - Isprintaj - #

25.08.2008., ponedjeljak


FILIP UDE I "KONJI BEZ HVATALJKI"

Zašto su medalje osvojili tzv. anonimci, a tzv. velike zvijezde pogodile "u ništa"?

U trenutnoj postolimpijskoj inventuri "Pekinške patke" – koja će kratko trajati, jer s "igara" treba što prije prijeći na razmišljanje o "kruhu" – analiziraju se uspjesi i porazi, tj. "suze i smijeh". Mnogi će raditi raščlambe jedinstvenog fenomena: svi hrvatski olimpijski favoriti, od tenisača do rukometaša, otpadali su jedan po jedan kao suhi listovi... svi po redu, od prve "sječe knezova" do posljednjeg poraza "paklenih" (kako odvratan nadimak!) izgorjeli su u "insajderskoj" vatri zvjezdane (njihove i naše?) umišljenosti pod pritiskom imperativa rezultata... a medalje su donijeli potpuni "autsajderi" – oni koji su "nas iznenadili" (ispada da su zalutali na olimpijadu!) – sve redom "zvijezde" tzv. malih sportova (u kojima mafija nema velikog ili nikakvog udjela), koji nemaju ni masovnu publiku ni udarne stranice u svakodnevnim vijestima...

Međutim, čini se neusporedivo zanimljivijim jedan drugi fenomen: olimpijska veza čarape i križa! Znamo, pojava nošenja križa kod sportaša i križanja prije utakmice ili natjecanja danas je u kršćanskoj civilizaciji raširena i dobro poznata. To je gotovo nemoguće sakriti od televizijske publike, premda uvijek ima onih koji žele Boga maknuti (ne samo) sa sportskih borilišta (kao što je u tu sramotnu zamku upao urednik tv-dnevnika Zoran Šprajc, izrezavši izjavu koju je poslije uspjeha dao Filip Ude, rekavši da se ponosi što je Hrvat i da na medalji zahvaljuje Bogu)!

A upravo je taj marljivi mladić, kako je poslije otkrio njegov trener Vukoja, vježbao s križićem u čarapi! Naravno, sada nekome može biti zanimljiva nevjerojatna podudarnost kako je upravo FILIP (čije ime na starogrčkom znači: "onaj koji voli konje"), postigao planetarni uspjeh – za sebe i za svoju Hrvatsku – upravo kao vrhunski "jahač" na gimnastičkom KONJU! Uz to, moguće su šale na račun Filipova imena kad ga "prevedemo" na hrvatski: Filip je u mladosti Ždreboljub, u zreloj dobi Konjoslav, a u starosti Kljusomir...

Zatim se ovdje može raspredati npr. i o simbolici čarape kao primitivnog trezora (ili privatne "banke") u kriznim i nesigurnim vremenima... Filip Ude je, umjesto novčića ili neke s praznovjerjem vezane amajlije, kao najveće blago u čarapu sakrio – križić! Posebnost je ovdje u tome da na "konju s hvataljkama" sportaš stalno sve radi samo rukama, tj. cijela vježba mu "stoji" na rukama dok noge "plešu" po zraku, pa je i Filipov križić u čarapi opisivao specifične "olimpijske" krugove... Ne treba sada fantazirati o simbolici ili izgledu tih "krugova" za vrijeme srebra vrijedne Filipove vježbe u Pekingu, jer ti srebrni olimpijski krugovi doslovce su tragovi njegove vjere i pouzdanja u Boga...

Filip Ude – jednostavan i skroman mladić, obiteljsku je tragediju prebrodio bavljenjem sportom. Ali temeljni životni oslonac ima u vjeri – otvoreno kaže da je Bog za njega odabrao teži put. A to je izjava zrelog vjernika, prekaljena patnjom i mnogim žrtvama...

Promislimo li da je takva ljudska i sportska veličina bljesnula usred ljeta, istodobno s medijskim svakodnevnim reklamiranjem sodomsko-gomorskog iživljavanja stotina mladih na poznatoj paškoj plaži, onda zlatni hrvatski gimnastičar s olimpijskim srebrom zavrjeđuje još veće udivljenje. Ali svakako i neusporedivo jači medijski tretman nego do sada. Jer upravo takav karakter može biti i treba da bude uzor djeci i mladima, umjesto da im se podvaljuje razne idole koji su karijeru izgradili na nesvetom antitrojstvu seks-droga-rock...! A to potvrđuju i mnogi komentari na web-portalima...

A sam je Filip Ude (ima 22 godine) – valja zapamtiti: čakovečki gimnastičar, hrvatski olimpijski reprezentativac, koji je na Olimpijskim igrama u Pekingu 17. kolovoza 2008. osvojio srebrnu medalju u gimnastičkoj disciplini konj s hvataljkama (a gimnastiku trenira od sedme godine i prvi je Međimurac ter prvi hrvatski gimnastičar koji je nastupio na Olimpijskim igrama) – nedavno u razgovoru za časopis župe Močile izjavio kako vjeruje da je sve rezultate postigao uz Božju pomoć. "Vjerujem da je Bog uz mene u svakom trenutku. Svaki dan molim i čitam Bibliju. Siguran sam da smo svi povezani s Bogom. Bog nam uvijek i u svemu pomaže, a i sama molitva je, kako smo naučili, razgovor s Bogom".

Filip je u tom intervjuu sebe predstavio onako kako ga drugi vide - kao marljivog mladića, skromnog, dobrog srca koji je voljan pomoći drugima. Naglasio je također da danas mnogi mladi ne znaju što žele u životu ili pak uglavnom samo traže načine kako da se zabave, a malo je onih koji se trude nešto i postići. Primijetio je i kako mnogi nakon nekoliko neuspjeha odustanu i ne pokušavaju ići dalje. Mladima je poručio neka ne provode previše vremena u kafićima ili pred televizorom.

Da bude zanimljivije – za razliku od anketa koje su predviđale "sigurne" medalje velikih zvijezda naših momčadskih sportova, što su poticale i izjave samih sportaša – Filip je (kao predstavnik tzv. malih sportova) uoči Olimpijskih igara istaknuo kako mu je olimpijska medalja san i da će dati sve od sebe da mu se taj san ostvari, dodavši da mu je želja da barem uđe u finale. Na kraju razgovora svima je poručio da vjeruju u Boga jer Njegova pomoć sigurno neće izostati.

Tako se skromnost, povezana s marljivom upornošću, poglavito kad Boga ima kao najčvršće i najpouzdanije "hvataljke" – i kod Filipa i kod ostalih sjajnih hrvatskih pojedinaca (za razliku od umišljenih zvijezda koje su kao svoje najjače "hvataljke" držale nekadašnje lovorike, brkove ili "paklenu" vatru...) – pokazala neusporedivo uspješnijim putem do cilja. Osim toga konačno je razbijena predrasuda o tzv. velikim i malim sportašima ter je svima – natjecateljima i gledateljima – pružena sjajna životna lekcija!


- 00:31 - Komentari (34) - Isprintaj - #

06.08.2008., srijeda


STRPLJENJEM DO PREOBRAZBE
Danas je blagdan GOSPODINOVA PREOBRAŽENJA
pa je (ne)slučajna podudarnost da sam konačno odlučio
obaviti "preobrazbu" Don bloga.
Stoga sve 'župljane' molim za strpljenje do (nadam se kratkotrajnog)
dovršenja toga procesa.
Svima pozdrav i blagoslov & mir i dobro!
- 17:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.08.2008., utorak


ZEMLJA HRVATSKA

Zemlja
na koju svakodnevno rose
tople majčine riječi:
kruh, mlijeko, ljubav,
sunce...

Zemlja
puna dragoga kamenja
koje njezini sinovi i kćeri
pohranjuju u svoje srce
i neće ga prodati
ni za sve blago svijeta.

Zemlja
na kojoj su sve staze
blagoslovljeni križni putovi
na kojima su oci naši
pomagali Isusu
nositi križ.

Zemlja
na kojoj se u podne
glazba crkvenih zvona
stapa s molitvom očenaša
i uznosi k nebu
kao pjesma zahvalnica.

Zemlja
u kojoj u miru
počivaju naši najdraži,
pokriveni našom molitvom
i pjesmom anđela.

Zemlja
iz koje su naši predci
odlazili s tugom i nadom
i vraćali se s ljubavlju.

Zemlja
u kojoj anđeli zorom
na njezine otvorene rane
polažu kao melem
suze jutarnje rose.

Zemlja
blagdan ljubavi
u očima djece,
u miru mrtvih,
u srcima živih.


Tin KOLUMBIĆ

.......................................

OBOGATITI DRUGE SVOJOM DUHOVNOM BAŠTINOM

IZ PORUKE BISKUPA JEZERINCA ZA BLAGDAN ZAŠTITNICE VOJNOG ORDINARIJATA, DAN POBJEDE I DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, 5. kolovoza 2008.

I ove godine u redovitom liturgijskom ciklusu dolazimo do svetkovine naše zaštitnice Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koju slavimo uz državni blagdan Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti. To nam je prigoda da se na trenutak zaustavimo i razmislimo o poruci koju nam ti blagdani žele dati za naš osobni i zajednički život.

Krenemo li od povijesnice tih blagdana lako ćemo ustvrditi da je Dan domovinske zahvalnosti i Dan pobjede nastao na temelju žrtve naših branitelja koji su u trenutku agresije na Republiku Hrvatsku bili spremni umrijeti da bi sačuvali dostojanstvo doma i Domovine. Upravo ta njihova spremnost i ta njihova žrtva morale bi u svima nama buditi poštovanje i zahvalnost. Slaveći pobjedu u "Oluji" mi zapravo slavimo sebedarje svih onih koji su sa zanosom ušli u obranu Domovine i time spriječili širenje golemih zala koja su se dogodila na samim počecima agresije.

Stoga, ako se danas netko možda pita je li se uopće trebalo braniti, možemo pred cijelim svijetom s punom moralnom odgovornošću reći: ostati po strani u trenutcima kada netko ide na nas s mržnjom i željom da agresivnošću ubije i uništi, da cijelu Hrvatsku pretvori u jedan veliki "Vukovar" i "Škabrnju", značilo bi svojom pasivnošću sudjelovati u tuđem zlu i u tuđem grijehu! I zato sve one koji danas donose "moralne" prosudbe o Domovinskom ratu i o našim braniteljima možemo mirno upitati što su oni učinili da ne dođe do rata, ili što su učinili da agresor ne uništi cijelu Domovinu i da ne bude još više žrtava u Domovinskom ratu!

Drugo, što primjećujemo uz ovaj blagdan, jest da su se naši branitelji s početkom agresije na Domovinu poistovjetili sa znakom koji je bio omalovažavan i u društvu a i u Crkvi. U vremenu poslije Koncila o krunici se govorilo s omalovažavanjem, kako je ta molitva zastarjela i kako u našim vremenima moramo tražiti neke nove vidove "komunikacije s Bogom". Ipak, onoga povijesnog listopada 1990. godine, poslije "balvanâ", krunica je postala molitva koja okuplja, znak po kome se raspoznaju oni koji su spremni žrtvovati se za dobro Domovine.

Krunica doživljava svoj veliki moralni uspon, moli se po obiteljima, po trgovima, u skloništima, postaje znak ponosa ali i znak raspoznavanja naših branitelja. "Domovinu brane svojim životima naši mladići i muževi, a ima među njima i žena. Ti junaci, prije polaska na bojište, dolaze u Zagrebačku katedralu. U sakristiji katedrale kupuju krunice. Vaši svećenici, kanonici i prebendari, blagoslivlju im krunice, koje oni nose u boj. Fotografije hrvatskih vojnika s krunicama oko vrata obišle su čitav svijet" (iz pisma dr. Franje Tuđmana kardinalu Kuhariću, 24. rujna 1991.).

Mi vjerujemo da nam je Gospa pomogla da prekinemo vrtlog zla koji je započeo s agresijom na Republiku Hrvatsku i imao je zadaću uništenje našega naroda. Upravo u toj vjeri Sveta Stolica je odredila da Dan zaštitnice Vojnog ordinarijata u RH bude na dan oslobođenja Knina - 5. kolovoza. Molitva i naše uranjanje u poruku Božje riječi ter nastojanje da je nasljedujemo učinili su da smo mogli zaustaviti rat i okrenuti se izgradnji Domovine a poglavito vrednotâ domoljublja i bogoljublja u miru.

U tome, dragi moji vjernici, vidim aktualnost Krunice i danas... Dobili smo pozivnicu za NATO i na putu smo ulaska u veliku obitelj europskih naroda. S čime ćemo ući u to zajedništvo? Što oni od nas očekuju po ulasku u te zajednice? Od nas se očekuje da budemo plodni kao što su bili naši branitelji u obrani Domovine. A gdje su naši branitelji nalazili snagu za obranu, gdje je naš narod nalazio utjehu i snagu u onim teškim vremenima?

Znademo odgovor: u Krunici i ljubavi prema našoj nebeskoj Majci. I upravo zato potrebno nam je ponovno otkriti tu vrednotu. Radujem se što naši lurdski hodočasnici dnevno mole deseticu svete Krunice. Molitvom i etičko-moralnom izgradnjom samih sebe na evanđeoskim načelima ostati ćemo dosljedni vrednotama koje su učinile da smo izdržali u svim burama i olujama koje su tijekom povijesti pustošile Lijepu našu, a ujedno ćemo obogatiti Europu i svijet tim kršćanskim blagom za kojim oni možda i ne znajući čeznu.

S tim mislima obraćam se svima Vama... sa željom da po ovom crkvenom i državnom blagdanu još jače svjedočimo one vrednote duha koje su dio naše duhovne baštine i kulturne tradicije ter da živeći ih pridonesemo zajedničkom dobru Domovine i svijeta.

Sretan vam i blagoslovljen Dan Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta ter Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti!


- 00:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.08.2008., nedjelja


BESPLATNO HRANJENJE KOJE ZASIĆUJE

NEDJELJNO RAZMIŠLJANJE

18. nedjelja kroz godinu: Iz 55,1-3; Rim 8,35.37-39; Mt 14,13-21

Isus je onaj koji hrani vjernike, koji proviđa ono bitno za život. Kruh i ribe predstavljaju ono čime Isus održava ljude na životu. U svijetu punom besmisla, Isus nudi smisao; svijet koji posrće u tami i zbunjenosti On upravlja na pravi put. On gladno srce hrani, okrjepljuje smalaksali duh. Oni koji slijede Isusa nikad neće usahnuti u pustinji. Onaj koji slijedi Isusa svim srcem često ostane začuđen na koji ga sve način Isus održava na životu i hrani. I to čini obilato.

Božja darežljivost nadilazi sva ljudska očekivanja i ljudska shvaćanja. Hrana koju nudi vjernicima dolazi preko zajedništva njegovih sljedbenika, kroz služenje jednih prema drugima. A to služenje je raznoliko. Ono što možda ljude najviše ostavlja u čudu jest da Bog svoju dobrotu dijeli besplatno. Njemu »nije palo na pamet« naplatiti hranu. Izaija jednostavno ističe da Bog sve poziva: »Svi koji ste žedni... dođite.« Čovjek treba pružiti ruku da bi primio, i kad ispruži prima. Jer Isusova briga za ljude nije nestalna i promjenjiva...

Zgoda hranjenja mnoštva je zgoda češća od svih ostalih u sva četiri evanđelja. Pojavljuje se šest puta. To samo govori o njenoj važnosti za prvu Crkvu, važnosti zbog povezanosti s euharistijom. Iako je euharistija ustanovljena na posljednjoj večeri, prva Crkva nije puno manju pozornost poklanjala Isusovu hranjenju mnoštva i njegovom blagovanju s učenicima. Način na koji je zgoda ispričana itekako podsjeća na euharistijsko blagovanje: »uze... kruhove«, »blagoslovi«, »razlomi«, »dade«.

Potrebno je uočiti i značajnu ulogu apostola u ovoj zgodi. U Markovu opisu učenici nisu ništa razumjeli, dok ovdje učenici dobro razumiju. Učenici su bili posrednici preko kojih je mnoštvo iskusilo Isusovu darežljivost. Oni su razdijelili hranu, i vjerojatno skupili ostatke, tj. dvanaest košara ulomaka. Evanđelist je time htio pokazati da Isus pomaže svojim sljedbenicima preko posrednika Crkve. Službenici Crkve imaju važnu ulogu, no Krist je taj koji djeluje u euharistiji, koji daje kruh života preko njihova služenja.

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_nedjeljna.html?broj_ID=14757


- 00:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se