Don Blog

04.07.2008., petak


ADZ & HDZ – TKO ĆE KOGA...?!
Mediji upravo kao skandal serviraju "pepucavanje" između Griča i Kaptola - legendarnih zagrebačkih brežuljaka (koji uvijek, pa i kad nisu složni, nekoga "bre žuljaju"!). Povod i razlog je(su) ADZ – odnosno tzv. antidiskriminacijski zakon(i)! Budući da su mediji u toj "igri" opet Crkvu sveli na kardinala Bozanića, zaboravljajući ili ne shvaćajući da Crkvu tvori njezina baza, prenosim vrlo važan crkveni "vox populi", upućen 4. srpnja 2008. na HRVATSKI SABOR odnosno g. Luki Bebiću, predsjedniku.


ZAHTJEV ZA ODGODOM USVAJANJA
ZAKONA O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE
kao i Zakona o ravnopravnosti spolova u predloženom obliku


Poštovani!
Povodom usvajanja Zakona o suzbijanju diskriminacije, što su ga zajedno izradili Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske reagiralo je oko 120 udruga građana (među kojima su razne građanske, braniteljske, vjerničke i obiteljske udruge), tražeći odgodu glasovanja na prošloj sjednici Hrvatskog sabora (zaključenoj 30. svibnja 2008.). Zbog sličnih razloga udruge traže odgodu usvajanja i Zakona o ravnopravnosti spolova u predloženom obliku na tekućoj sjednici Hrvatskog sabora.

Razlozi za odgodu usvajanja Zakona:

prijedlog Zakona nije prošao široku javnu raspravu, a zbog njegove važnosti opća i stručna javnost trebale su dobiti prigodu za otvorenu raspravu

Na jedini "okrugli stol", održan 28. ožujka 2008., pozvani su predstavnici samo nekih očito "ravnopravnijih" udruga, dok su mnoge druge udruge, sukladno ovom Zakonu, "diskriminirane". U izradu nacrta i na javnu raspravu nisu pozvane ni vjerske zajednice iako ih se Zakon izravno tiče. Ni mnogi saborski zastupnici HDZ-a na dan predviđenog glasovanja nisu bili upoznati s odredbama Zakona, što je vidljivo i iz reakcije predsjednika njihova kluba zastupnika u Jutarnjem listu, 30. svibnja 2008. Nije zabilježen nijedan do tada relevantniji medijski odjek na prijedlog Zakona, a nakon toga nastala je lavina reakcija, što potvrđuje i raniji izostanak, kao i potrebu za javnom raspravom.

Zakon je trebao ići u redovnu proceduru, kao što stoji na njegovu prijedlogu od 28. ožujka 2008., jer je, kako je najavljeno, trebao stupiti na snagu tek 1. siječnja 2009.

Nije postojao odnosno nije obrazložen razlog zbog kojeg je došlo do odluke njegova usvajanja po žurnom postupku.

Zakon sadrži niz dvojbenih odredbi, zbog čega je, uz podijeljene zastupnike HDZ-a, i HSS, kao član vladajuće koalicije, tražio odgodu njegova usvajanja i otvaranje javne rasprave

Nismo upoznati da je u međuvremenu došlo do bitnih pomaka ter po tom pitanju očekujemo da se zastupnici izjasne pred vlastitim biračkim tijelom.

– prema obrazloženju predlagatelja u hrvatski su prijedlog Zakona "unesene diskriminatorne osnove koje nadilaze međunarodne standarde na ovom području"

Nužno je građanima odgovoriti na pitanje tko je to od Hrvatske tražio, što se sve "nadilazi" i koje su realne posljedice takvog široko postavljenog Zakona. Posebno je to važno stoga što Protokol 12, dokument vezan uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nije željela potpisati većina europskih zemalja zbog "nepredvidljivih posljedica" koje bi on mogao imati u praksi, a hrvatski prijedlog Zakona nadilazi i takav, široko postavljeni Protokol, kako po broju osnova, tako i prema subjektima koje obvezuje. Nove osnove koje ne sadrži Konvencija i Protokol 12 su: "članstvo u sinkikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija", a ispuštena je osnova "rođenje". Također, dok Protokol 12 i međunarodni dokumenti na koje se poziva obvezuju javna tijela, hrvatski Zakon obvezuje i pravne i fizičke osobe.

neprihvatljiv je i sam naziv Zakona, jer sugerira na sveprisutnu diskriminaciju u hrvatskom društvu

U pitanju je i samooptužba države za sveprisutnu diskriminaciju u njezinoj "režiji", stoga držimo da je umjesto naziva "Zakon o suzbijanju diskriminacije" primjereniji naziv "Zakon o zaštiti od diskriminacije".

– u prvom članku pogrešno se poziva na Ustav Republike Hrvatske

Jednakost se proglašava "najvišom vrednotom" Ustava, iako on nabraja jedanaest jednakopostavljenih najviših vrjednota. Usuglašavanje s Ustavom traži promjenu niza članaka i odredbi Zakona, a ne tek promjenu prvog članka, jer iz pogrešnog promatranja jednakosti kao najviše vrjednote proizlazi "duh" i filozofija Zakona.

– u Zakonu nema jasne definicije diskriminacije, a i mnoge druge odredbe preširoko su i nejasno definirane, što izaziva pravnu nesigurnost građana

Diskriminacija je tako "stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe" (...) "kao i osobe povezane s njom rodbinskim i drugim vezama" (čl. 1. st. 2.). Nejasno i široko se uzima i neizravna diskriminacija "kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj" (čl. 2. st. 2.). Uopće nije pojašnjeno što se smatra poticanjem na diskriminaciju, a izjednačeno je s diskriminacijom (čl. 4.). Segregacija je izjednačena s diskriminacijom (čl. 5), a nigdje nije definirano na što se pod segregacijom misli, budući da pravne segregacije u Hrvatskoj nema. Područje primjene zapravo obuhvaća sva područja života, uključujući i obiteljske odnose koji nisu izuzeti, a neka područja koja su izuzeta nejasno su postavljena, a traži se da ih se "usko tumači". Širinom ovlasti povjerenih Pučkom pravobranitelju nadilazi se njegova sadašnja zakonska pozicija, čime se podrazumijeva promjena Zakona o pučkom pravobranitelju, pa do tada Zakon ionako ne može stupiti na snagu. Zakon je nejasan i u pravnom smislu s obzirom na oblike postupka.

– prijedlog Zakona je u nesuglasju s Obiteljskim zakonom po pitanju usvajanja djece od strane istospolnih zajednica, jer je to evidentno "stavljanje u nepovoljniji položaj" u odnosu na prava koja prema Obiteljskom zakonu ima heteroseksualni brak

Očita je stoga intencija predlagatelja da se u budućnosti mijenja "stariji", a ne novi Zakon, inače bi ga se odmah usuglasilo s Obiteljskim zakonom. Pitamo se je li to u skladu s programskim načelima HDZ-a na temelju kojih je dobio relativnu većinu na izborima ili je riječ o prijevari vlastitih birača, što se vidi čak i iz činjenice da Zakon snažnije brane oporbeni SDP i HNS (koji o tim pitanjima imaju krajnje liberalna stajališta), negoli stranka predlagatelja Zakona.

– Zakon otvara prostor novim neusuglašenim standardima u odgoju i obrazovanju zbog mijenjanja "naizgled neutralnih odredbi, kriterija ili praksi" (usp. čl. 2. st. 2.)

Zakon će, posebno u sinergiji sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u kojem to također nije jasno postavljeno, uvoditi nove "odredbe, kriterije ili praksu" u odgojne i obrazovne procese, pozivajući se na to da one i stvarno, a ne tek "naizgled", trebaju biti "neutralne". No, problem je što neutralnog odgoja jednostavno nema, pa je otvoreno pitanje tko će postavljati (ili nametati?) te nove "naizgled neutralne" kriterije? Hoće li se svima nametnuti odgojni obrasci "gender ideologije" koja niječe binarnu biološku podjelu spola i roda te nameće rod kao izbornu kategoriju u nebrojenom nizu varijacija? Hoće li društvo biti prisiljeno na prohomoseksualne i druge "rodne" identitetske poglede kao normu koja će se djeci nametati već od vrtića?

– Zakon predviđa snažnu ulogu organizacija civilnog društva u smislu "socijalnih partnera" Pučkom pravobranitelju u sastavljanju izvješća o diskriminaciji, kao i status umješača u postupku na strani tužitelja

Budući da nigdje nije predviđeno njihovo ograničavanje i odgovornost u slučaju mogućih manipulacija, postoje bojazni da se ta njihova uloga u određenim slučajevima pretvori i u svoju suprotnost, pa da od zaštitnika diskriminiranog postanu diskriminatori zlonamjerno tuženog. Upravo način na koji je rađen Zakon pokazuje koliko je u Hrvatskoj civilno društvo neautentičan odraz sveukupnog građanskog društva te koliko marginalne skupine zbog neprimjereno velikog javnog utjecaja, mogu svojim djelovanjem iskrivljavati sliku hrvatskog društva. Davanjem odlučujuće uloge takvim "skupinama za pritisak" uvodi se opasan prostor za manipulacije i stigmatizaciju svih onih koji nisu po volji tim skupinama. Tako se, paradoksalno, ovakvim Zakonom otvara prostor diskriminacije više negoli se diskriminacija "suzbija".


Zbog svega toga, a budući da je Hrvatski sabor odustao od glasovanja na svojoj posljednjoj sjednici, kao i stoga što u međuvremenu nije došlo do otvaranja tražene široke javne rasprave, nisu se ispunili uvjeti da se Zakon o suzbijanju diskriminacije usvoji na tekućoj sjednici do 15. srpnja. Tražimo stoga da se na jesen otvori prostor za nužnu javnu raspravu od strane predlagatelja Zakona, a tek nakon toga da Hrvatski sabor aktivira tu nedovršenu točku dnevnoga reda. Budući da je s ovim Zakonom "sestrinski" povezan i Zakon o ravnopravnosti spolova (koji također nije imun na neke ozbiljne navedene primjedbe) tražimo da se o oba Zakona otvori (nastavi) široka javna rasprava do jeseni, te da se tek nakon nje i sukladno s njom, isti uvedu u daljnje postupanje Hrvatskog sabora.

Za Koordinaciju udruga:

Ivica Relković
HRVATSKO ODGOVORNO DRUŠTVO


(U NASTAVKU JE NAVEDEN POPIS OD OKO 120 UDRUGA, MREŽA UDRUGA I GRAĐANSKIH INICIJATIVA)


- 23:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.