02.06.2008., ponedjeljak
MIR U 21. ST. - SAMO ZA BOGATE I MOĆNE?
|
OGLED O PESIMIZMU U POVODU DANA MIROTVORSTVA 29. SVIBNJA Dvadeset i deveti svibnja je dan mirotvorstva, posebno dan mirotvoraca UN-a i njihovih misija očuvanja mira. Za nas je ova tema opet aktualna, dobro desetljeće nakon uspostave mira, ali iz mnogo ugodnijeg razloga: privremeno članstvo u Vijeću Sigurnosti obvezuje nas na angažman. No, kako zapravo stvari stoje? Optimisti će reći da imamo razloga hvaliti međunarodno institucijsko mirotvorstvo jer je ono u mnogim krajevima uspješno održavalo, ili još uvijek održava razmjerno podnošljivu situaciju polu-mira ili primirja. Pesimisti će upozoriti na velike i zabrinjavajuće neuspjehe. Vrijedi stoga podsjetiti na probleme i dileme, kako humanitarnih akcija, tako i poslijeratne pravde koja im često slijedi. HUMANITARNE DILEME Glavni je problem poznat: humanitarne i preventivne akcije su nužne, jer je svijet pun krvavih nepravdi. No, takve su akcije bez odobrenja UN-a nezakonite i neprihvatljive. No, vrlo se često članice UN-a ne mogu dogovoriti, pa UN ne može odobriti potrebne akcije. Neki će onda reći da treba reorganizirati UN ili čekati. Nekad su se takvi glasovi čuli od promiloševićevskih intelektualaca iz Srbije, koji su štitili interese. Danas su glasovi koji osuđuju uplitanje silom daleko pošteniji, jači i brojniji, jer je američka invazija na Irak bacila lošu sjenu na nj. Humanitarne organizacije, koje se bave medicinskom i drugom pomoći, zgrožene su da se izraz "humanitarna intervencija" upotrebljava za nasilne, ratne operacije, tako da neke ugledne međunarodne komisije čak predlažu da se naziv promijeni. Kritičari, poput Davida Chandlera, onda dokazuju da su to verbalni trikovi da bi se zaobišlo autoritet UN-a, i da bi moćni mlatili po slabima kad im se prohtije. Ima nečeg u tome. No, prisjetimo se toga kako izgleda odsutnost uplitanja kad je ona zaista potrebna. U Ruandi je general Romeo Dallaire čekao skrštenih ruku, jer nije imao "mandat za intervenciju", i tako je pobijeno skoro milijun ljudi. U Srebrenici su čekali Holanđani, s razmjerno sličnim rezultatom. Danas se pitamo zašto "netko" ne uskoči u Miyanmaru i ne spasi od hunte stotine tisuća koje bi mogle pomrijeti od gladi. I tu se vraća pitanje humanitarne dileme, ali u još širem obliku. Kako se odnositi prema vlastima koje su na papiru legitimne, ali u stvarnosti nisu? Ili onima na samom rubu legitimnosti, koje ne ubijaju masovno ljude, ali na primjer divljački potkradaju svoju vlastitu sirotinju, prisvajajući pristojbe što ih zapadne organizacije plaćaju za korištenje i iscrpljivanje resursa, ili zarađujući stvaranjem neodgovornih "mrskih" dugova? Uplesti se silom ili ne? S jedne strane, treba poštivati formu i papir, jer će se međunarodna zajednica raspasti, ako svatko upotrebi silu kad mu se vlast neke tuđe države ne svidi. S druge strane, papir skriva stvarno zločinački karakter mnogih današnjih vlada, a nevolje običnih ljudi su takve da ne možemo čekati vječno. ZAŠTITITI LJUDSKA PRAVA Čini se tako ne samo da su neke vrste uplitanja silom ne samo nužno zlo i stoga prihvatljive, a daju se legalizirati, poput kosovske priče, već i da postoji moralna dužnost da se zaštiti one čija ljudska prava dana država neštedimice krši. To je nedavno uspješno dokazivala Carla Bagnoli, etičarka koja već dugo surađuje s našim kolegama. No, moralno nužna a pravno polulegalna praksa ne može trajati vječno, pa pravnici tu govore o paradoksu običajnog prava. S jedne strane, hoćemo da dobra običajna praksa postane zakon, a s druge, praksa ne može biti pravno "dobra", ako već nije zakonita. Inače bi, ako bismo tjerali mak na konac s takvim "pravnim realizmom", i Guantanamo mogao postati pravnim uzorom. Neki poznati stručnjaci, poput Finca Marttija Koskenniemija, vide u tome duboko i nerješivo proturječje. Po njima, čak i ako su intervencije poput on na Kosovu česte, poduzete s osjećajem za pravdu i obvezu te imaju dobre posljedice, to ih ne čini pravno prihvatljivima. Kako da se pravnici slože s njima, ako su protuzakonite? No, ako budemo čekali na legaliziranje i odbacivali i zabranjivali vojna uplitanja takve vrste, neće ni postojati običajna praksa koju se može pretvoriti u međunarodni zakon. Zaključak je jasan: ako je uplitanje silom radi zaštite ljudskih prava dužnost, a u današnjoj je situaciji ne možemo ispuniti, treba što prije reorganizirati UN. A za to opet treba dosta mudrosti, jer povećana demokratičnost u međunarodnom odlučivanju ne znači automatski i bolju pravdu: ako proširite Vijeće sigurnost s desetak azijskih, afričkih ili latinoameričkih diktatura, to vam neće mnogo pomoći. Treba naći dobar put, a onda ga i stvarno prijeći. Pogledajmo sada situacije nakon što je rat negdje završio, a na pozornicu stupa "poratna pravda", kakvu dobro poznajemo na haškom primjeru. SPORA I NEDOSTIŽNA PRAVDA Međunarodna je pravda spora, a bilo bi lijepo kad bi barem bila dostižna. Ali nije. Imajte ne umu Mladića i Karadžića pa uzmite za daljnji primjer mješovite mjesno-međunarodne sudove koji pod okriljem UN-a funkcioniraju od početka tisućljeća. Krenimo od suda za Kampučiju, ECCC-a. U tri su godine, od proljeća sedamdeset i pete do samog kraja sedamdeset i osme, Pol Pot i njegova vlast uništili zemlju, pobili ili neizravno usmrtili oko dva milijuna ljudi, otprilike četvrtinu stanovništva, te nanijeli teške štete i boli skoro svim ostalim građanima. Nakon čega je Pol Pot mirno u snu umro od srca i to pred desetak godina, kao sretni tata kćerkice, nakon samo devet mjeseci vrlo udobnog zatočeništva. Danas se sudi preživjelim vođama, sada već starcima. A kao u davnom jugo-suđenju ostarjelom Artukoviću, proteklo je trideset godina prije no što je do suda uopće došlo. Optuženi su, srećom, bivše "velike zvjerke". Prvi, Deuch, je bio šef za mučenje u zloglasnom centru Tuol Sleng. Drugi, danas osamdesetipetogodišnji Ieng Sari, tada se bavio tek ideologijom i vanjskim poslovima, ali je zato njegov vršnjak, optuženik Nuong Che, bio kmerski Ranković, zadužen za "sigurnost". Sudi im se pod neprimjerenom optužbom za genocid, umjesto zločina protiv čovječnosti. Neprimjerenom, jer nisu istrebljivali neku posebnu etničku ni vjersku skupinu, nego je od njihove ruke stradavao njihov vlastiti narod u cjelini. Sam sud ECCC je, čini se, opterećen svim nedostacima mjesne pravde u vrlo zaostaloj zemlji koja se jedva oporavlja. Što je još gore, na njegovu čelu su političari, i sami bivši Crveni Kmeri, pravodobni prebjezi na suprotnu, provijetnamsku stranu, koji su i sami sudjelovali u crvenokmerskim vojnim užasima, poput premijera Hun Sena. Kad vam taj priča o tome kako će "zemlja odahnuti kad skine s leđa breme prošlosti i kad se konačno zadovolji pravdu u ime njezinih žrtava", teško ćete mu povjerovati: zemlja će odahnuti kad on i ljudi poput njega konačno siđu s pozornice. GLOBALNE SITNE RIBE Slično se razvlače suđenja u drugom "mješovitom" međunarodnom sudu, onom za Sierra Leone. Tamo se ipak sudi za zločin s početka devedesetih, istodobne srbijanskima, a ne davne kao što su crvenokmerski. Desetak procesa, uključno suđenje bivšem predsjedniku Charlesu Tayloru, još se uvijek vuče. Na trećem mješovitom sudu, onom za Istočni Timor, mnogo je gore. Počelo je vrlo ambiciozno, sa skoro četiristo optužnica, a odluka o okončanju nije imala veze ni s kakvim stvarnim uspjehom, kako upozoravaju stručnjaci. No, najgori je problem onaj koji svi poznajemo: na sud dolaze optuženici koji u svojoj sredini, srećom, jesu krupne ribe, bivši pukovnici, generali ili čak predsjednici država, ali koji su, globalno gledano, male ribice u malim barama jer njihove države nemaju nikakvu međunarodnu težinu. Velike ribe uživaju u miru: Putinu se ne sudi za Čečeniju, niti Bushu za Irak. Zaključak: i mješoviti sudovi i Međunarodni kazneni sud za sada su slabašne institucije, plaćene da provode pravdu Bogu iza leđa, a da puštaju na miru velike i moćne. I opet se čuje isti vapaj, treba što prije reorganizirati međunarodni kazneni sustav. Jer bez takvog sustava, neće biti ni uspješnog mirotvorstva, ni uspješne pravednosti kad jednom ratovanje okonča. Nenad Miščević Novi list - Pogled, 31.5.2008. ............................................. PS&NB: Ovaj tekst, autora s kojim se redovito u mnogočemu ne slažem, ipak potiče na razmišljanje o važnoj temi, kojoj sam prije nekoliko dana posvetio post, koji je kod nekih naišao na otpor. Zato ovaj (pesimističan) prilog "s druge strane"... – premda sam realni optimist odnosno optimistični realist. Odnosno, kršćani vjeruju da je Bog gospodar povijesti ter da je On jedini pravedan Sudac pa nemaju straha ni kad se globalni brod opasno naginje, jer Krist je rekao svojim učenicima: "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!" |
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.