Don Blog

06.05.2008., utorak


TO NI ZVIJERI NE BI URADILE...! – KAŽE OČEVIDAC

Jedan prijatelj (s nadimkom Kamićak) poslao mi je prilog, s napomenom da je to za nevjerne Tome na mome blogu!, koji se, premda je medijski "potrošen", dobro uklapa u aktualna jasenovačko-bleiburška prepucavanja. Prijatelj najprije navodi onu groznu izjavu poznatog slovenskog šovinista Zmage Jelinčiča (za kojega u Sloveniji znaju da je i bivši UDBAŠ): "Vi, Hrvati pogledajte se u ogledalo pa ćete vidjeti... stoku!"

Čemu taj crni navod, jasno je iz zaključka: Svakako da je to uvreda cijelom hrvatskom narodu, od koje se nije ni legalna slovenska vlast ogradila, ali da se prema bezbrojnim stratištima pobijenih Hrvata nakon drugog svjetskog rata hrvatske vlasti i tzv. neovisni pa i državni mediji ponašaju uistinu kao prema pobijenoj stoci, dovoljno pokazuje samo sljedeći, veoma aktualni primjer.

Prošle godine 18.listopada u dnevniku TV-Nove bila je emitirana izjava slovenskog građanina X.Y., tada 78-godišnjaka, koji se iz straha od Udbe još uvijek boji stati pred tv-kamere! Razlog? Taj čovjek je - OČEVIDAC POKOLJA! Naime, uz dosadašnjih 560 u Sloveniji su bile pronađene još dvije masovne grobnice Hrvata pa se time broj posmrtnih ostataka partizanskih zločina popeo iznad dosad 'registriranih', stravičnih stotinu tisuća.

Od slovenskih stručnjaka za povijest, kakav je Jože Dežman i dr., procjenjuje se da je ukupan broj grobnica/stratišta u Sloveniji oko 800 (osam stotina) pa se matematičkom aproksimacijom lako može doći do približnog broja likvidiranih 'ratnih zarobljenika' - najvećim dijelom Hrvata; taj broj bi bio 170.000 (stotinu i sedamdeset tisuća). Impozantno (i) jezivo!

Dakle, u šumi Lancovo kod Bleda partizani su u lipnju 1945. u jednoj noći poubijali osamstotinjak Hrvata. Ali pucnjevi se nisu čuli. Jer jadnike su najprije svukli do gola a onda su ih poput goveda i druge stoke ubijali zidarskim čekićima i noževima. Zločin nad tim zarobljenim ustašama i domobranima počinili su pripadnici 28. hercegovačke brigade i domaći 'aktivisti'!

Prema pričanju toga poštenog Slovenca, pokolj je izvršen u noći između 22 i 24 sata, uz jezive krikove, a ujutro je mjesto zločina bilo u velikim lokvama krvi, s ostatcima nagorjelih uniformi i sličicama Majke Božje Bistričke. Najstrašnije što je vidio bio je leš ubijenog djeteta obješen na jednoj grani na drvetu. "To ni zver ne radi, to ni danas ne mogu zaboraviti", s grčem na ustima i suzama u očima ispričao je ustrašeni očevidac novinaru Andriji Jarku na dnevniku TV-Nove!

Budući da sa Slovenijom nemamo sklopljen međudržavni sporazum o postupku s kostima pobijenih, najvjerojatnije će cijelo to područje poput onog u Teznom kod Maribora biti lijepo sanirano, zatrpano, ograđeno, a na njemu posijana zelena travica i eventualno postavljen križ u znak pijeteta i sjećanja na davno pobijene 'ratne zarobljenike', stradale od "pravedne i osvetničke partizansko-antifašističke ruke"!

Na kraju Kamićak zaključuje da bi trebalo umjesto toga na mjestu zločina urediti jedan spomen-trg, nazvati ga Trgom maršala Tita i obilježiti kao memento mori "tom mega-zločincu, da bude opomena svim 'milanovićevskim' generacijama koje dolaze kako se takav zločin nikad više ne bi ponovio... inače ćemo biti stoka, kako Zmago Jelinčič kaže!"

Glede namjene i preimenovanja toga prostora u stranoj državi, čini se ipak da prijedlog zvuči kao fantazija (premda bi to možda lakše prošlo nego pokušaj u Zagrebu s nekadašnjim Kazališnim trgom!?). Činjenica da je čak i Rusima dodijao balzamirani revolucionar Vladimir Lenjin na moskovskom Crvenom trgu, vrlo je znakovita. Njegovo micanje opravdano je namjerom kako bi se zatvorilo burno poglavlje ruske povijesti, priopćio je izvor u Kremlju. "Tek smo se odmaknuli od revolucija, burnih političkih prevrata, zemlja želi normalno živjeti, raditi i biti bogata", kazao je za 'Rosiskaju Gazetu' Vladimir Kožin, dužnosnik Kremlja, dodavši da je glupost imati nekropolu/mauzolej u središtu grada.

U Hrvatskoj štošta izgleda kao da još uvijek "revolucija teče" i traje i ždere ne više "vlastitu djecu" nego nažalost "neke nove klince". Nešto se događa i pod auktoritetom visokih političkih dužnosnika oko kojih se još uvijek motaju nakadašnji pripadnici vječno prisutne Udbe. Čitajući izvještaje o najnovijem "hodočašću" u Kumrovec i čuvši izjave pojedinih sudionika proslave 28. obljetnice smrti "najvećeg sina naših naroda i narodnosti", zbilja se nameće dojam kao da je "poklana stoka podigla i klanja se spomeniku svog mesara!", kako bi rekao Kamićak.

Premda Ivan Fumić kaže da oni ne žele (kao da je to uopće moguće!) od JBT-a "praviti sveca", ističe da su u njegovo vrijeme "ljudi bili zadovoljni, zaposleni, siti, išli su na more, liječili se, a danas uglavnom toga nemamo"! Tome se nema što dodati, osim napomene da životni mozaik ima mnogo više kockica nego bilo koji partizanski (poput onoga više nepostojećeg u Omišu – šteta umjetničkog truda Joke Kneževića!). Jedan Fumićev istomišljenik upisao je u kumrovečku knjigu dojmova: "Dok si ti bio živ i ja sam bolje živio." To zvuči gorko kao nekadašnji zabranjeni aforizam: "Boga nema, Marx je mrtav, Tito je u bolnici, a ni ja se ne osjećam dobro!"

A gledajući u novinama fotografiju maloga desetogodišnjeg Zlatana Muharemovića, "koji svake godine dolazi sa svojim ocem" i donosi cvijeće kumrovečkom svecu, najozbiljnije se valja zapitati – zašto se ne javlja dječja pravobraniteljica?!

- 23:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.