Don Blog

15.03.2008., subota


DIJALOŠKI ODGOVOR NA MEDIJSKO SILOVANJE

Točno je da je za tango i medijski dijalog potrebno dvoje, pa kad si već Gall uzima za pravo žestoko opaliti po Crkvi, čim ona "optikom vlastite moralke i dogmi" progovori o nekom društvenom problemu i fenomenu, to i on mora dopustiti "audiatur et altera pars" – tako bih najzgodnije mogao parafrazirati rečenicu Zlatka Galla iz komentara "Egzorcist umjesto dijaloga" (Slobodna Dalmacija 12.2.2008.), u kojem među ostalim ponavlja svoju tezu iz prethodnog žestokog osvrta na riječi dubrovačkoga biskupa dr. Želimira Puljića (Slobodna Dalmacija 5.2.2008.).

Budući da me ples ne zanima – jer se teško držati one stare "pleši, ali ne griješi!" – volim samo medijski ples po rubu, tj. dijalog do kraja i to u svim for(m)ama. A to je upravo ono što i novinar Gall traži, to više što, kako dobro ističe, "između sakralnog i sekularnog mora postojati onaj tip uzajamnih dvosmjernih veza koje su uobičajene i u diplomaciji". Zato se osvrćem na njegove riječi i odazivam na njegov poziv. Jer ako Crkva odgovor na ono što kaže "mora dopustiti i drugima" (kao da Crkva ikome išta može zabraniti!), onda i meni treba da bude dopušteno odgovoriti drugima. To više što je Gall (mnogo puta?) prešao spomenuti rub(ikon) – nesvjestan da time pada u provaliju samodiskvalifikacije za dijalog – jer vulgarno vrijeđa, što npr. meni ne dolikuje i jer mi urednici svih novina (srećom!) izbace svaki izraz koji i samo miriše na uvredu.

Naime, upravo kad se slegla prašina javnih polemika oko odnosa rimskoga sveučilišta "La Sapienza" prema papi Benediktu XVI, Sveti je Vlaho podigao novi kovitlac. Ne sam svetac nego, po kritičkom sudu spomenutog novinara, mons. Puljić na taj blagdan. Dakle, Zlatko Gall se u svome prvom komentaru vrlo uvredljivo i gotovo kočijaškim stilom obrušio na jednoga intelektualca, zanemarujući pravilo da čovjeka treba uvažavati čak i da je njegov doktorat nastao na analizi npr. dalmatinske kuharice ili u okviru "rubrike" sex-drugs-r'n'r (koja je nekima sveto trojstvo). Zato nikako nije moguće razumski opravdati niz Gallovih sintagmi: "skandalozne poruke", "silovanje silovanoga" (u nadnaslovu i naslovu teksta!), "otkliznuće i gaf biskupa", "nadahnuta moralizatorska ognjica", "odvalio žestoku pljusku zdravom razumu", "bešćutno 'hračnuo' na svaku žrtvu silovanja", "opasna i primitivna budalaština" i "drska manipulacija tragedijom" te "veličanje monstruozne ideje" (sic!).

A što je to zapravo tako grozomorno biskup Puljić učinio? On je, pozdravljajući prije mise i hodočasnike iz Trilja, među kojima je bio i otac nedavno ubijene Kristine Šušnjare, među ostalim kratko rekao: "Kao članica društva Prijatelji malog Isusa (Kristina) je svojim svjedočanstvom u obrani dostojanstva i djevojačkog poštenja ostavila jasnu, hrabru i vječnu poruku kako ima vrednota za koje se isplati žrtvovati i život dati."

Možda Gall ne zna da je u crkvenom kalendaru mnogo djevica-mučenica od prvih stoljeća Crkve do danas te da su već dva tisućljeća širom svijeta štovane kao svetice i "u nekim doista sekularnim državama" (koje Gall ne nabraja, valjda da bi bio uvjerljiviji), a ne samo u Hrvatskoj. Dakle, biskup Puljić samo je pohvalio Kristininu odluku da u obrani svojega dostojanstva pruži otpor silovatelju (bez obzira na posljedice), a nije uopće ni u primisli imao osudu onih (potencijalnih žrtava silovanja) koji bi "umjesto mučeničke 'smrti u kreposti' odabrali - život", tj. mirno se prepustili nasilniku – što Gall očito preferira i što bi vjerojatno, kako se iz njegovih riječi može zaključiti, i sam učinio! Jer, kako bi rekao Bora Čorba - "za ideale ginu budale"!

Međutim, Gallu se u tom djelu potkrala "vraški" izokrenuta logika ili je pak svjesno grubo izvrnuo misli biskupa Puljića želeći karikirati kršćanski moral i pogled na dostojanstvo žene. Jer Gallove tvrdnje da je "smrt jedini pravi i moralni izbor za svaku potencijalnu žrtvu silovanja" i "teza o bezvrijednosti života 'uprljanog' silovanjem" – nemaju ama baš nikakve veze ni s kršćanstvom ni s biskupom Puljićem. Iz brda literature dovoljno je izvući npr. "Mulieris dignitatem", apostolsko pismo Ivana Pavla II o dostojanstvu i pozivu žene, pa se u to uvjeriti.

Također, treba se začuditi i Gallovu čuđenju nad činjenicom da su "ideje" biskupa Puljića "kompatibilne" s onima biskupa Valtera Župana te da "uživaju podršku najšire crkvene baze" (nije jasno je li to Gallov strah nad tom činjenicom ili tek puka konstatacija!). Jer u propovijedi biskupa Župana, nabraja Gall, kao glavno od svih zala spominjalo se moralno rasulo, raspad (bogobojažljive) obitelji i moralna nizbrdica koja nas vodi u uništenje.

Očito, ne smatrajući to nikakvim problemom za hrvatsko društvo, Gall odmah potom podvaljuje Crkvi navodnu šutnju na korupciju u društvu, umjesto da upre prstom u stramputice na kojima gine mladež te i sam obavi javni "mea culpa" za sve pozitivne kritike koje je dao raznim "deicidnim" bendovima koji siju destruktivnu agresivnost i duhovni mrak te u nezreloj mladeži stvaraju podlogu za razna razbojstva pa i za suicid.

Eto, Gall se, nažalost, tako svrstava u arhitekte "kulture smrti" te ujedno usavršava novi estradno-filozofski smjer odnosno novi medijski žanr: TULUMOVANJE – žurnalizam "kulturom smrti" poremećenog (tul)uma. A njegova je bitna oznaka reklamiranje pornokulture i silovanje morala uz loše prikriveni pledoaje za promiskuitetno ponašanje.

Zato se valja upitati ima li Gall sestru ili kći (brata ili sina)? Bi li i njih zaštitio ili prepustio nečijem suludom prijedlogu za prosječno jedno silovanje dnevno? Ili će šutljivu većinu u hrvatskom društvu, kojoj je još stalo do morala, natjerati da konačno ustane protiv javnog podmetanja razorne teze (ponovljene bezbroj puta u opusu naših liberalnih medijsko-estradnih aktivista, koji se zajednički može nazvati "Galliotova pesen"), a koja glasi: NAJGORE ŠTO SE ŽENI MOŽE DOGODITI JEST DA NIKADA U ŽIVOTU NE BUDE SILOVANA! Sapienti sat!

Na kraju, za svakoga pa i za gospodina Galla vrijedi pravilo: ako se i ne slažeš s drugim, to nije razlog da ga javno popljuješ, tj. otkud ti pravo da mu na glavu izliješ medijsku kiblu zagrabljenu u kipućem loncu vlastite "antimoralizatorske ognjice"?! No to se uvijek događa kada kultura ustukne pred "racionalnim" bijesom. Ali kad se izgubi moral, ni razum ne pomaže!

Eee, moj Gall – gdje ti je "sapienza"!?

Don Anđelko Kaćunko
Zagreb, 19. veljače 2008.

.....................................

NAPOMENA: Ovaj sam osvrt poslao navedenog nadnevka redakciji Slobodne Dalmacije. Međutim, kako sam "po vezi" doznao, moj tekst nije prošao redakcijsku procjenu (točnije, cenzuru) pa sam ga 8. ožujka poslao redakciji Novoga lista s molbom da ga objave, uz napomenu da sam uvjeren kako se, zbog jedinstvene otvorenosti koju taj list njeguje, "objavljivanje ne bi doživjelo ni kao napad na konkurenciju, ni kao upadno dokazivanje neke nadmoći" jednoga medija nad drugim.
Budući da, do danas, ni u Rijeci moj tekst vjerojatno nije prošao redakcijsku procjenu, objavljujem ga ovdje na blogu. Tako će, osim što sam u Splitu podijelio 50-ak kopija na tribini o KRŠĆANSKOJ JAVNOSTI, biti dostupniji širem krugu ozbiljnijih čitatelja. Ujedno napominjem da su takvi negativni postupci tzv. otvorenih medija prema svakoj oporbenoj reakciji, jasan pokazatelj našoj slabašnoj kršćanskoj javnosti koliki je hendikep i što znači nemati VLASTITE JAKE MEDIJE!



- 12:21 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.