Don Blog

02.03.2008., nedjelja


KAKO SLIJEPAC MOŽE IMATI BOLJU DIOPTRIJU OD ČOVJEKA ZDRAVIH OČIJU

Nedjeljna biblijska poruka

OČINJI VID I VJERSKO GLEDANJE

Temeljna tema nedjeljnih čitanja (četvrte nedjelja korizme A: 1 Sam 16 ,1b. 6-7. 10-13a; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41) je gledanje. Premda je fizički vid važan, on samo upućuje na važniju temu - vjersko gledanje. Zajednička tema koja se nameće iz novozavjetnih čitanja (poslanice i evanđelja) jest tema Krista kao svjetla koje je ljude prosvijetlilo u krštenju i na taj način donijelo objavu Boga svijetu. Vrijeme korizme je pogodno vrijeme kada bi se kršćani trebali prisjetiti krsnih obećanja. Ona ne smiju ostati samo na riječima, ona itekako moralno obvezuju.

Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu iznose na vidjelo važne događaje iz spasenjske povijesti Izraela. Današnje čitanje želi naglasiti da je Davidovo pomazanje za kralja rezultat božanske inicijative. Ljudi u tom izboru nisu imali nikakvu ulogu. Samuelov izbor je bio najstariji te ujedno najmoćniji od braće. No Bog izabire najmlađeg i očito najmanje kvalificiranog za tu službu, barem u ljudskim očima. Znači svaki korak u tom izboru određuje Bog, i na taj način povijest Izraela postaje povijest spasenja.

Zgoda počinje tvrdnjom o Božjem izboru a završava izvješćem o Božjoj potvrdi. Naglašen je i simbolizam tog ulomka. Jišaj izvodi sedmoricu svojih sinova, broj koji su Izraelci smatrali savršenim brojem. David je osmi sin, u neku ruku višak, autsajder. Nije čak ni pozvan na žrtvu. No Bog je gledao u srce, i očito mu se svidjelo što je unutra vidio. Bog izabire slabe svijeta da posrami jake. Dovodeći Davida pred Samuela pisac govori da je bio rumen (hebrejski ´admônî), što je hebrejske slušatelje moglo odmah podsjetiti na prvog čovjeka (hebrejski ´adâm) budući da obje riječi potječu od istog korijena. Kao što je prvi čovjek stvoren iz praha, tako je i drugi izabran kao neznanac; prvi je bio praotac ljudskog roda, a drugi utemeljitelj dinastije. Budućnost naroda Božjeg ležala je na leđima obojice.

Današnje novozavjetno čitanje iz Poslanice Efežanima obiluje krsnim aluzijama te je prikladno za slušanje u korizmenom vremenu. Očite krsne aluzije su izričaji nekoć/sada, tama/svjetlost, kao i krsni himan u zadnjem retku ulomka. Ujedno se lijepo slaže s evanđeoskim ulomkom koji govori o Isusu kao svjetlu svijeta. Prijelaz s tame na svjetlo je temeljna metafora koja se koristi da bi se opisala radikalna promjena koja se dogodila u životima kršćana kao rezultat prihvaćanja Krista.

Da je prvotno stanje bilo krajnje ozbiljno i nepovoljno, pokazuje i izbor riječi. Ne kaže se da su ljudi bili okruženi tamom, niti da su bili u tami. Oni su bili dio te tame, tako da su poistovjećeni s njom. Ali ne više. Kao što su prvotno bili poistovjećeni s tamom, tako su sada poistovjećeni sa svjetlošću, i to onom koja dolazi od Boga. Prihvaćanje Krista obvezuje. Pisac poslanice govori u imperativima: "kao djeca svjetlosti hodite" te "nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte". Preporučuje se krepostan život koji se može vidjeti i pokazati pred svima, za razliku od sramotnog ponašanja koje obavija tama.

U evanđeoskoj zgodi o slijepcu od rođenja i Isusovu izlječenju slijepca evanđelist je istaknuo kristološke elemente u kojima se naglašava da je Isus svjetlo svijeta. Na taj je način za evanđelista Isusovo izlječenje slijepca kristološki znak - pokazuje da je Krist svjetlo koje je ušlo u tamu ovog svijeta. Drugim riječima, on je objava Božja. Način ozdravljenja - pranjem u kupalištu Siloama - još više tu zgodu povezuje s krštenjem koje se u ranoj Crkvi zvalo i "prosvjetljenje".

U cijelom tekstu pravi se razlika između tame i svjetla, između sljepoće i vida. Isusovo izlječenje nije ozdravljenje, budući da je čovjek bio slijep od rođenja. Radi se više o novom stvaranju. Očit je čovjekov progres u vjeri: on ispočetka Isusa samo priznaje prorokom; zatim ističe da Isus dolazi od Boga i na kraju ispovijeda svoju vjeru u Isusa. Izvještaj postupno govori o fizičkom ozdravljenju sljepoće, ali isto tako i o progresivnom pomaku od duhovne sljepoće prema vjerskom prosvjetljenju. S farizejima to nije bio slučaj. Onaj koji je bio slijep - vidi, a oni koji vide jesu slijepi.

(http://www.glas-koncila.hr/rubrike_nedjeljna.html?broj_ID=13696)


- 01:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.