Don Blog

13.07.2007., petak


NOSE LI RODE GAY DJECU (ili: Tko rađa LGBTIQ-ovce?)
Portal katoličke udruge HKZ "MI", nedovoljno poznat većini surgera, opet je objavio sjajan komentar. Zbog aktualnosti teme ne mogu odoljeti da ga ne prenesem u cijelosti.

Bog se zacijelo zabunio, a priroda griješi kad uporno slijedi Božju kreaciju i rađa muško i žensko. Tako, po svemu sudeći, misle muške i ženske homoseksulane osobe. Ali, zanimljivo, iako tako misle, i, što je još važnije, tako žive, oni uopće kao da ne misle da su se rodili iz ljubavi između muškarca i žene. Dapače, oni slave svoj način seksualnosti kao zdrav, naravan i poželjan.

U svijetu je više godina praksa, a odnedavno i u nas da organiziraju "paradu" - svoj "pride": ponosni su na svoje opredjeljenje i smatraju da ga smiju, moraju i mogu javno iskazivati. Iako su malobrojni i pod velikom policijskom zaštitom, među onima koji se protive takvu shvaćanju i prakticiranju seksualnosti ima nažalost i onih koji misle da nasiljem mogu iskorijeniti takve ideje i životne stilove. Katolici svakako ne misle i ne postupaju tako, prije svega zbog toga što osuđuju nasilje, a onda i zato što takvi napadi stvaraju dojam kako je spomenuta manjina zaista ugrožena.

Ne podupirući dakle nikakvo nasilje ni prema kome, ipak se valja upitati čemu "pride"? Želi li se njime zaista postići potpora većine? Ako naime netko traži ne samo da većina tolerira stanovit stil života, što im nitko ne spori - neka žive kako hoće i neka svoje odnose privatno uređuju međusobno kako žele - nego žele i da se njihove međusobne veze nazivaju brakom i tako pravno reguliraju i tretiraju, premda iz takve veze nikada ništa ne može proizići, ni obitelj niti se itko može roditi; ako žele i da im se dopusti usvajanje djece, iako dakle prirodnim putem ne žele i ne mogu začeti i roditi djecu, onda je jasno da potporu većine, koja slijedi naravan zakon upisan u sebi, neće dobiti.

Kao kršćani katolici vjerujemo da su svi ljudi djeca Božja, pa dakle i homoseksualne osobe. Njima pripada ljudsko poštovanje i kršćanska ljubav. No to ne znači da svi treba da bez riječi argumentirane oporbe odobravaju javno manifestiranje njihova individualističkog i autonomnog shvaćanja morala, socijalnih odnosa, pa eventualno i religije.

Dakako, dobacivati komu kakve god pejorativne ili vulgarne kvalifikative svakako nije prihvatljivo, ali postoji opasnost da se i argumentiran filozofski, antropološki, teološki, socijalni, medicinski, psihološki ili kakav god pristup fenomenu homoseksualnosti proglasi "govorom mržnje". Ta je tendencija veoma prisutna - pa se sve više i argumentirano protivljenje homoseksulanosti pejorativno, netočno i površno naziva "homofobija".

"Homofobija" bi međutim bila strah od čovjeka. Čovjeka se čovjek u normalnim okolnostima ne bi trebao bojati. Znači li da bi se tko trebao bojati homoseksualaca kao ljudi ako oni svoje kritičare nazivaju "homofobima"? Zacijelo ne. Onda je dakle argumentirana kritika takvoga stila života moguća i opravdana. A prva kritika je ona očita, logička. Ako je naime očito da oba načina života ne mogu biti jednako prirodna, pa samim tim ni jednako vrijedna, onda netko griješi.

Možda griješe heteroseksualne osobe, muškarci i žene, kada začinju i rađaju nove ljude? Ipak, to je činjenica ljudske naravi - dok se drukčije ne dokaže. Ako tko dokaže da je homoseksualan odnos također naravan, onda će taj zacijelo dokazati i to da djecu donose rode.

(http://www.hkz-mi.hr)


- 13:43 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.