PROSJAK
slika: digital art
Sa praznim srcem bez nade u umu,
bez svjesnosti u svome razumu
sam na svijetu, bez krova nad glavom
potlačen sa samilosnim pravom
na ulici sjedi čovjek,
a dvadeseti je vijek.
Čovjeka zovu prosjakom
i u trenutku svakom
od njega ljudi okreću glavu,
dok svom obilju pripisuju slavu,
ispred prosjaka je zdjelica mala,
a on na milostinju bogatih odgovara
spuštenim pogledom i nijemim 'hvala!'
Hvala za milostinju, sitni novčić ili dva,
pitam te: "Bože, što ovdje radim ja,
gledam čovjeka sebi ravna
i razmišljam: jesam li sa njim ravnopravna?"
Dok on hrabro ispred sebe zdjelicu drži,
mene savjest iz dna duše prži
moj kukavičluk savjest ne čuje,
dok u suosjećanju površno sudjeluje.
Prosjakova hrabrost nadmašuje moju,
dok on gleda hoće li dobiti novčanicu još koju,
bolan uzdah grudi mi para
i opet se pitam: imam li kakvog milodara?
Drhtavom rukom novčanik otvaram
sama sa sobom o darovnoj svoti pregovaram,
dok sitan novac pod rukom osjećam
svog se jada i neimaštine prisjećam.
Mislim da bih rado prosjaku bogatstvo dala
kad bih ga kojim slučajem imala,
prijetvorna misao vara me i samu,
dok gledam ljudsku patnju, manu i tamu.
Najradije bih prosjaku pružila ruku,
da nikad više ne osjeti nikakvu muku,
zašto to ne činim, ja odgovora nemam,
dok svoj novčanik sigurno u torbu spremam.
Na odlasku se pitam: zašto li prosi
i kakvu misao on o sebi nosi,
da li to mene Svevišnji iskušava
kad moje suosjećanje i savjest na kušnju stavlja,
što me u naumu, da mu pomognem sputava,
da li se prosjak ikad oporavlja?
Samo jedan kratak trenutak sa molitvom ostadoh
stojeći tako i ja prosjakom postadoh,
molim te, Bože, daj bogatstvo svakom živom biću
ne dozvoli nikad više, da netko moli za nevrijednu siću.
Neka svakom u životu dobro bude,
neka vrlina oplemeni sve ljude,
neka svakom sunce sreće i blagostanja sja,
tada ćemo, Bože, biti ravnopravni i Ti i on i ja.
A ovako, ja ne poduzimam ništa
i sama sam bekućnik bez svog ognjišta,
sve što imam tebi pripada,
a meni ostaje samo nada,
da ću jednog dana biti bogata
kad mi ti otvoriš svoja rajska vrata.
Pored prosjaka samilosno prolazim,
dok za svoje bogatstvo opravdanje nalazim,
bogatstvo je krov nad glavom,
vladanje sobom sa punim pravom,
je li prosjak siromašan stvarno
ili me Bog iskušava stalno?
