četvrtak, 31.05.2018.

MOJ DOM



slika: digital art

Moj dom je najljepše mjesto na svijetu,
kroz njega doživljavam
i spoznajem cijelu planetu
i planeta Zemlja je moj dom
prirastao i blizak srcu mom.

Sunčev sustav samo je prati
kao da želi znati
kako li je ljudskim bićema,
dok teže svakodnevnim otkrićima?

Galaktički sustav
sve milo gleda,
on nikom ne da,
da Zemlju dira.

Zemlja je sposobna
sama da bira
svoj put razvoja
nespokoja i spokoja.

I zato je moj dom
najljepše mjesto na svijetu
u njemu imam obitelj svetu,
kroz njega se učim svetosti
tuge i radosti,
ljubavi koja sve oprosti,
zato dom zovem svojim,
jer kroz njega živim i postojim.


09:23 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 30.05.2018.

UZDAH



slika: digital art

Što je uzdah za tijelo
crno ili bijelo
osjećanje duha,
dok izlazi iz trbuha?

Zašto li je izašao
što je pronašao,
da ga unutra smeta
pa hoće da dotakne
konture svijeta?

Gledam na mjesto gdje je bio
kao da nije smio tu biti
niti napetost mišića osjetiti.

Podsjeća li me, da se odmorim
o zaboravljenom progovorim,
tjeskobu možda odnosi
ili dah novi prosi?

Hoće li da spoznam
plućima kisika da dam,
tko to u meni uzdiše,
dok mi sudbinu uzdahom piše?

Sviđa li mu se biti u meni
ili bi da promijeni
disanje svoje,
dok se udasi j
edan za drugim roje?

Opet se na mah
pojavljuje novi uzdah,
a ja mu imena ne znam
niti mogu da ga spoznam.

Samo sam svjesna
njegovog postojanja
unutarnjeg pokretanja
udisanja i izdisanja.



09:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 29.05.2018.

RECI MI, SVJETLO...



slika: digital art


Reci mi, svjetlo, smatraš li uistinu da sam sve te kazne svojim životom i zalaganjem zaslužila?

Ne očekujući odgovor, prisjećam se svojih obveza domaćice i majke. Osjećam se stupom svoje obitelji. Njihovo dobro zavisi od mog služenja njima. Služim li ja njima na ispravan način? Što je ispravan način služenja? Radim najbolje što znam, ali da li je to ispravan način? Imam osjećaj da sam nešto krivo posložila u svom životu. Nisam ja na prvom mjestu. Smijem li sebe postaviti ispred svih? Neznam je li to moralno.

Izalazim iz vode i odlazim kući spremiti obrok djeci i mužu. Nisam li sama sebi postavila previše obveza?, postavljam si pitanje. Nakon dugo vremena osvještavam. Životno breme služenja postalo mi je preteško. Umorna sam, nesretna, nezadovoljna, bolesna. Nemam više od kuda crpiti snagu. Što je snaga? Gdje se ona nalazi? Ne znam. Promišljam. Kako bih mogla otkriti dodatni izvor snage. Tek sam na polovini svog životnog puta, a već sam iznemogla. Zaključujem. Moja djeca me još trebaju. Nesmijem pokleknuti. Odgovorna sam za njih.

Čudne neobične vizije do tada nepoznate zaboravljene istine i zaboravljene ljepote mog života počeše me pratiti kao sjena. U prvi mah ne obraćam pozornost na njihove poruke. Nisam svjesna sa kim sam to uspostavila komunikaciju. Nikoga ne vidim ali spoznaje o zaboravljenim sretnim iskustvima i nepoznatim pozitivnim znanjem neprestano su prisutne u mojim trenucima osamljenosti. Shvatam ubrzo da je to područje komunikacije vrlo neobično uzimam olovku i bilježnicu i odlučujem ih zapisivati.

Sve što dotaknem rukama uspostavlja samnom komunikaciju na prijateljski način. Ne razumijem, kako tu povezanost nisam prije osjećala. Možda sam „pošandrcala“ pomišljam. Preispitujem svoju mentalnu stvarnost i zaključujem da je ista kao što je i bila.

Da ne zaboravim te spoznaje počinjem ih bilježiti na papir. Zaključujem da je bolje tako nego da o tome nekome pričam. Koga bih mogla pitati šta mi se to događa? Ne znam nikoga sa sličnim iskustvima. Na literaturu nisam ni pomišljala. Nisam dolazila u doticaj sa pisanim znanjem o tim iskustvima. Ne mogu reći da su me ta iskustva opterećivala dok nisam počela dobivati uvide o drugim ljudima, i kosmičkim zbivanjima. Kada se to dogodilo počela sam postavljati pitanja i tražiti odgovore.

Zapravo odgovori su dolazili bez da sam ih ja tražila, ali ja u njih nisam vjerovala. Počela sam ih povremeno provjeravati. Uplašila sam se tek kad su se pokazali istiniti i tad sam se od straha o njihovoj istini gotovo, potpuno blokirala. Ukočena u spoznaji da me nitko ne voli niti ja volim ikoga. Da svi lažemo o tome ko smo i što smo, da lažemo u svojim mislima osjećajima, riječima i djelima.

Ponajprije osvještavam svoje laži. Jasno vidim gdje sam griješila. Nevoljno se suočavam sa njihovim posljedicama. O, kako bih se rado vratila u onu iluzornu stvarnost u kojoj sam do tada živjela. Vjerovala sam u ljubav i da me netko ipak voli, a ako me i ne voli nitko u mojoj blizini, vjerovala sam da postoji netko tko će doći da me voli.

Lako je vidjeti svoju osobnu istinu i istine drugih ljudi iz perspektive neznanja i nesvjesnosti. Ali kada se osvijesti znanje koje se ne vidi to je, užas-užasa.

Kada spoznaš da si prevaren od sudionika u igri života, u iskustvu izdan od partnera, nevoljen od djece istina je gorča od čemera, otrov bi joj tek spasenje bio, a ti nemaš čak ni njega pri ruci da si uskratiš tešku tugu, bol neizmjernog gubitka vjere u zajedništvo sa drugim čovjekom, svojim bližnjim, voljenim i rođenim. To je trenutak samospoznaje.

Tek sada shvatam zašto ga religija ne odobrava, mada religija ima i druge razloge ne odobravanja samospoznaje.

Malo koji čovjek posle tog uvida bi ostao živ kad bi u tom trenutku mogao presuditi sebi. U takvim trenutcima često se presuđuje netkom drugom, onom koga se smatra neprijateljem ili tlačiteljem. Žuta minuta u crnilo se pretvara. Dosta je bilo! O Sodomo i Gomoro ima li i jednog pravednika pojavljuju se riječi iz Svete knjige Biblije u mojoj svijesti. Lako mi je reći odgovor na to pitanje. Nema, Gospode Bože, oprosti nam. Ne znamo što činimo. Skrivene mane mnogo su nam veće od vidljivih vrlina. Zbog toga tama vlada našim životima. Mojim više neće vladati!

Naći ću put do trajne sreće. Osvijestila sam da ona ne ovisi samo od ljudi u mojoj blizini. Ima mnogo stvari koje mi čine zadovoljstvo, a ja sam to nesvjesno uzimala zdravo za gotovo. To je normalno, a svoju svijest sam usredotočila na ono što nije normalno. Zašto? Što je to što me vuče da više vidim zlo nego dobro?


09:05 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 28.05.2018.

TOLERANCIJA



slika: digital art

Zemaljska nacija
zna što je tolerancija,
to je kad susjed susjeda ne dira
kad nitko nikog ne kontrolira,
kad svi žive ispravno,
kao što je nekada bilo davno.

To je kad svatko ima izbora
i kad nitko zbog ničeg ne mora
mijenjati stavove svoje
kroz uvjerenja koja već postoje.

Tolerancija je kad se onom do sebe pomaže
i kad se sa njim besprijekorno slaže,
to je zaštitničko ponašanje
u međusobne odnose nemiješanje,
to je stanje kad ruka ruku mije,
a pošten obraz obadvije.

Tolerancija ima formu svoju
ona poštuje ljude po soju,
prihvaća različitost vrsta
uvažava komunikaciju „s prsta“,
otvorenoj komunikaciji prednost daje
i nerazjašnjeno ništa ne ostaje.

Tolerancija nije usputna energija neka,
to je odgovornost savjesnog čovjeka,
ona jasan stav uvjerenja ima
kao poštenje u svemu štima.

Svatko ima pravo na toleranciju,
slobodu izbora za situaciju
u kojoj se ponekad nađe,
da bi izbjegao neprilike i svađe.

Tolerantnim ljudima se biva
gdje je komunikacija harmonija živa,
bilo u mislima, riječima ili djelima
gdje se većina ljudi osjeća cijelima.

19. rujan 2012.


09:15 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 27.05.2018.

OŽIVJELA PJESMA


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Oživjela pjesma stihovima budi,
u njoj pjesmu poje probuđeni ljudi,
oni su opijeni prirodom i okolinom
susreću se sa manom i vrlinom,
razumijevanje života kroz pjesmu traže,
dok se tekst pjesme u stihove slaže.

Pjesmi su vrijeme i bezvremenost krila
uvijek je sa veselim ljudima bila,
pjeva pjesma vrline svete,
neke spominje rime prošlosti daleke
u ovdje i sada ih stavlja
melodijom svojom vječnost proslavlja.

Jesam li i ja pjesnik nekad bila
ili sam samo stihove u snu snila,
dok me nije pjesma probudila?

Stihovi mi se roje u umu
i smisao traže u razumu
duša ih plete mrežama poete,
a duh blaženstvo šalje
u ovo ovdje i ono dalje
pa životnost proslavlja,
dok riječi pjesme u stihu ostavlja,
život joj sija na bijelom papiru
poučavajući ljude svjetlu i miru.

Oživjela pjesma život slavi
i veseli se svakoj proslavi,
grlu što joj zvuk daje,
zraku u kojem odjek ostaje,
struni na glazbalu koje je prati
i hoće ljepotom zvuka da uzvrati
ne traži nikakvog blagam,
samo pjesnika mila i draga.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=89694


09:21 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 26.05.2018.

UVJERENJA



slika: digital art

Uvjerenja, koja mi je nametnula
moja obitelj, okolina i religija
o sposobnosti samostalnog upravljanja,
živim kao da su moja istina,
a to je samo kolektivna svijest
tko zna čijih iskustava i misli.

Ovog trenutka sva ta uvjerenja
idu ad act-a, tamo gdje pripadaju
u potpunu razgradnju iz mog uma
sve ih odlučno svjesno brišem,
od danas odlučujem disati punim plućima.

Od danas ću sama kreirati svoja uvjerenja,
ona u koja sam se osvjedočila
svojim osobnim iskustvom,
sazrela sam konačno
za donošenje samostalnih odluka
o svojim životnim izborima.

Uvjerenje „o, ne mogu izdržati više“
odlučno mijenjam u „mogu i hoću“
od svog života stvoriti
rajsko stanje samosvijesti
u kojem će samopouzdanje
zauzeti svoje sveto mjesto
u izboru ljubavi i moje osobne moći.

Mogu i hoću upravljati svojom svijesti
i odlučno vjerovati da sam sposobna
samostalno živjeti i preživjeti
u bilo kojim životnim uvjetima
birajući zdravlje, sklad i miroljubivost.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:20 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 25.05.2018.

PJESMO MOJA!



slika: digital art

Družiš se sa mnom, pjesmo moja,
k'o najbolja prijateljica
šapćem ti svoje tajne
iz dubine svoga srca.

Sa nikim nisam dijelila ove tajne,
osim sa tobom, pjesmo moja,
samo mi ih je ponekad šaptala duša
i pokazivala mi mjesta spokoja.

Srce i duša, suputnici moji,
upoznaše me sa tajnama svojim
i ja ih u svijet ponesoh, pjesmo,
umilnim i nježnim stihovima tvojim.

Skupilo se blago duše
iz mnogih njenih života
pa ga srce stihovima dijeli
kao da je najveća vrednota.

Družimo se uvijek zajedno
ja, duša, srce i ti, pjesmo,
sa tvojim stihovima bajnim
bili smo, bit ćemo i jesmo.

Drugari pravi, vjesnici istine,
blaga iz najdubljeg dijela bića
pa neka vanjski svijet ako hoće
o našim dubokim tajnama priča.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


12:21 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 23.05.2018.

TEBI, MAJKO



slika: digital art

Tebi, majko, koja si me pod srcem nosila,
tebi, koja si me rodila i odgojila
želim svoju zahvalu napisati,
ti si mi najdraža, ti si moja mati.

Otkad si me na ruke stavila
uvijek si uz mene u svemu bila,
čuvala si me dok sam bila mala,
dizala si me kad bih pala,
a kad sam malo odrasla
i mislila da sam svom životu dorasla,
učila si me kako da preživim
i poštujem život i da mu se divim.

Tebi, majko, svoju zahvalnost dajem
što svakim danom boljom ženom postajem,
voljela bih sada da te služiti mogu,
ali tebe nema, otišla si Bogu.

Svoj si posao ovdje odradila
hvala ti što si moja majka bila.

Sada ti od sveg srca kažem hvala
ta je moja gesta jako mala
za sve što si za mene činila
divna si osoba i majka bila.

Moje si srce svojim oplemenila
od mene si dobru osobu stvorila
nadam se samo da ti je milo
što me tvoje biće stvorilo.

Tebi, majko, svoj naklon dajem
što postojim i još uvijek trajem,
ti si me prva o životu naučila,
da bih dobar i pošten čovjek bila.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


15:16 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 22.05.2018.

AVANTURE ŽIVOTA



slika: digital art

O, koliko sam životnih avantura imala
otkad sam bila mala
pa do sad kad sam postala velika,
bilo je za avanture bezbroj prilika,
da se u njima kako hoću izrazim
i da svoj život iskustvima mazim.

Sve mi se više i više
moje avanture sviđaju
ne volim ih samo kad se ljudi svađaju,
tada mi se ni jedna avantura ne sviđa,
jer moja duša tada uviđa,
da je svađanje potpuno nepotrebno
i da smo svi mi u biti jedno.

Ali ovim avanturama
koje trenutno živim,
stvarno se svim srcem divim,
svakim danom su sve ljepše i ljepše
pa im moje srce iz sve duše plješće,
a duša ih gleda blagonaklono,
jer je moje biće miroljubivosti sklono.

Pozdravljam sve avanture svoje
neka se i dalje jedna za drugom roje,
a ja ću ih živjeti sretno iz sveg srca
pa neka moje tijelo od zdravlja puca,
a emocije neka sreću slave
i sve i jedno iskustvo u mudrost postave.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:36 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 21.05.2018.

JA NISAM KAO TI



slika: digital ar

Ti si svjetlo, jedan jedini,
a ja tamna sjenka koja te prati...
ti si sunce, a ja tvoja sjena,
ti si mjesec iznad pustinje,
a ja zrnce pijeska na dini...
ja sam sama, a ti si sve,
ja sam oblak, a ti duga na nebu,
ja sam tvoja kopija, a ti unikat,
dva različita pola
u jednoj duši svijeta...
Ja nisam kao ti,
a željela bih biti.

Rado bih bila kao ti
i pratila te u stopu,
sjedinila se sa tobom
i sijala svjetlo
gdje god se pojavim
i slavila bih život
u svim njegovim bivanjima
vidjela nevidljivo,
čula najtiše zvukove,
osjetila milosrđe tvoje,
dodirnula dušu nježnošću,
kušala ljubav na izvoru znanja...

Ti i ja u vječnoj čežnji spajanja,
igramo se života u njegovoj biti
i ni jedno nije gubitnik,
a ni pobjeda se nikome ne smiješi.


09:08 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 20.05.2018.

SJEĆANJE NA MIRJANU JANKOVIĆ CUNA


slika: Anđa Jotanović


MIRJANA JANKOVIĆ CUNA

Kao lastavica lakih krila
Mirjana Janković Cuna je bila,
mlada, lijepa, vesela i sretna
pisala je Mirjana pisma sjetna.

Pisala je i pjesme o ljubavi
i kako duša boli kad nas voljeni ostavi,
živjela je u nadi kao i sve mlade djevojke
kako će ludo voljeti i birati momke.

Letjela je svijetom od grada do grada,
a mi je se ovdje prisjećamo sada
željela je mira cijeli svijet proći
i zadovoljna životom svome domu doći.

Pričala bi roditeljima i prijateljima
o svojim sretnim putovanjima,
ali avionska nesreća i sudbina kleta
oduze je od roditelja, prijatelja i zemaljskog svijeta.

Dođoše po nju anđeli sa neba
i njima valjda takva duša treba,
lastavičija krila anđeoskim zamijeniše,
a Mirinim voljenima tugu ostaviše.

Ostaviše nadanja o jednom mladom životu
koji nije živio svu zemaljsku divotu
nije Mira pravu ljubav upoznala,
nije voljenog druga imala,
nije djecu u naručju imala
ni unuke nikad dočekala,
nije starost svoju doživjela,
i nije cijeli svijet vidjela,
otišla je, otišla je,
a tako nije htjela.

Vrijeme prolazi tiho i polako,
a Mirjanu se ne može zaboraviti nikako,
ona živi u srcima svojih voljenih
i trenucima sa njom nikad zaboravljenih.

Slomilo se i zapalilo avionsko krilo
koje je za njenu smrt krivo bilo,
ali Mirjana Janković još krila ima
uvijek mlada, lijepa, vesela i mila
ostat će u našim srcima i dušama
u našem sjećanju živjet će mira sa nama.


09:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 19.05.2018.

TENDELE-MENDELE



slika: digital ar

E, ovu moram objaviti...naslov me nasmijao od uha do uha...

Rad bez volje i korisnosti
kao udarac dlanom od dlan,
izvršavanje djela bez volje
i istinskog znanja o njemu,
samo da što prije iz ruku izađe
i nebitno za onog tko radi,
je li dobro i korisno napravljeno.

Ovaj stari izraz, tendele-mendele,
pripisivao se lijenim ljudima
hoće-neće sporom djelovanju.

Ne znam otkud potječe,
tu i tamo netko bi ga
ponekad spomenuo,
dok sam kao dijete odrastala,
da dočara nečiji nevoljni rad.
pa tako i ja, tendele-mendele,
radim, a nisam sigurna,
da znam što radim
i kako da dočaram
taj svoj rad i saznam
je li ikome stvarno koristan?

Neka inspiracija duše
vodi me svojim labirintima
nepoznatog stvaranja,
istraživanja, izražavanja
i oblikovanja riječi u rečenice,
smislene ili ne, voljne i nevoljne.

Tendele-mendele
samo se nadam,
da će nekome stvarno
bar nekad koristiti
ovo vodstvo moje duše
koje me potiče da se izrazim
na sve nepoznate
i ljudima poznate izraze.


12:20 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 18.05.2018.

LEKCIJA LOŠEG I DOBROG



slika: Josephine Wall


Hvala ti što si lažov...
dao si mi priliku da se učvrstim u istini,
hvala ti na neispravnosti...
jer ispravnost je moj izbor,
hvala ti na škrtosti...
ja biram velikodušnost,
hvala ti što si slabić...
podsjetio si me na moju snagu,
hvala ti na tuzi u duši...
osobno biram biti sretna,
hvala ti što si stvarao nemire...
konačno sam se učvrstila u miru,
hvala ti na usamljenosti...
potičeš me na druželjubivost,
hvala ti što živiš neravnotežu...
podsjetio si me kako je lijepo u njoj živjeti,
hvala ti što si grub u ponašanju...
dao si mi izbor da budem nježna,
hvala ti što stagniraš u životu...
prepoznajem i cijenim svoj napredak,
hvala ti što mi nisi prijatelj...
objeručke prihvaćam prijateljstvo prema sebi,
hvala ti što si nestabilan...
o, kako je stabilnost lijepa,
hvala ti što si ovisnik...
prelijepo je biti slobodan od nje,
hvala ti što si nesposoban...
učvrstio si moju vjeru u sposobnost,
hvala ti na ludosti življenja...
biram mudrost kao nit vodilju
sa ljubavlju prepoznajem njenu moć,
hvala ti što me ne voliš...
dao si mi priliku da zavolim sebe,
hvala ti na suprotnostima...
koje nisu moje JA
zahvaljujući tebi i tvom ponašanju,
naučila sam lekciju lošeg i dobrog
svim srcem i hvala ti na ovoj lekciji.


11:45 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 17.05.2018.

JA SAM OVO I ONO



slika: digital art


Ja sam ljetni povjetarac
što u granama ćarlija,
cvrkut ptice u jutarnje sate,
osmijeh na licu tek rođenog čeda,
nježnost u zaljubljenom srcu
i kada me dotičeš,
pažljiv budi, prolazniče,
da mi dušu ne raniš svojim dodirom.

Ja sam misli duhom vođene,
poljubac meki na usnama,
izvor u pustinjskoj oazi,
sreća što ti grudi ispunjava,
vatra blagosti u tvojoj duši,
predvečerje u smiraju dana,
rujna zora na obzoru,
kaplja kiše na tvom licu,
pahulja na toplom dlanu
ja sam začin tvome danu.

Ovo i ono iz mene struje
kao zaljubljeni par
u svojoj ljubavnoj čežnji
kao brižna majka
sa čedom na rukama,
otac dok brani svoj dom,
ja sam miroljubivi prijatelj,
brat i sestra u svijetu tvom.

Sve to sa mnom, prolazniče, dijeliš
i dio si ove priče,
molim te, pomozi mi,
da ova priča ne bude bajka,
već istina koja nas povezuje
iz tvog sjećanja struji
i ostavlja pečet, ovog i onog
koji nas spaja u ljepoti življenja.


09:07 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 16.05.2018.

OBOŽAVAM SVOJ ŽIVOT



slika: digital art


Obožavam svoj život
u igri stvaranja,
održavanja i razaranja
kad me neiskusnu
neprestano golica
i izdražava se u tisuću lica.

Škaklja me i gdje treba
i gdje ne treba
pa mi se smije i grije me
kao sunce sa neba,
svojim iskustvima
potiče me na igru
međusobnog sustvaranja.

Sunce, zemlja i zrak,
tri u jednom iskustvu
svaki vode žedan
ispijaju me u gutljajima,
obožavaju moju nespretnost
malog neiskusnog skrivača
koji njihovo golicanje
i igru teško shvaća.

Obožavam ovaj život
što me žednu
preko vode vodi,
na kapaljku mi
zadovoljstva daje,
dok u meni prebiva
i traje li traje.


09:37 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 15.05.2018.

ZAOKRET ZA 180 STUPNJEVA



slika: digital art

Bijaše to jedne godine davno
kad je počelo moje vrijeme slavno
iz čista mira, počela sam čitati iz zraka
kako da izađem iz mrklog životnog mraka.

Prvi put sam se tada zauzela za sebe,
a imala sam zato i prijeke potrebe,
život svoj i zemaljski trebalo je štititi
potpuno se promijeniti i bolji čovjek biti.

Sedma anđeoska truba zasvirala je iz zraka
došlo je vrijeme, da čovjek izađe iz mraka,
inače će ga mrak zauvijek progutati
i nitko više za čovjeka i Zemlju neće znati.

Počeše informacije iz zraka pljuštati k'o kiša
ljudskom rodu se objavi neka sila viša
koja promjenu ponašanja od ljudi zahtijeva,
a moja svijest se okrenu za 180 stupnjeva.

Zar je ovo istina što iz zraka struji
kako ću se uopće oteti ovakvoj oluji
neistine u kojoj sam do sada živjela
i radila na Zemlji mnoga pogrešna djela?

Iznenađenje za mene potpuno je bilo
o ovakvoj istini nije mi se ni u snu snilo,
a nisam ni znala da budna spavam,
dok na Zemlji život proživljavam.

Tko me to vodio putom mraka i neznanja,
dok sam proživljavalja nesvjesna stanja
brzo mi postade kristalno jasno
a u duši i tijelu gorko i žalosno?!

E, neće više moći, sama sebi rekoh
i svu nesretnu prošlost odmah porekoh,
okrenuh se za sto osamdeset stupnjeva
i svoj život počeh živjeti iznova.

Sve sam krive životne rijeke ispravila,
dok sam svoj život u red postavila
bilo mi je to za učiniti, čak i lako
i kristalno dobro znam, to može svatko.

Samo neka bolje u zrak pogleda
i svoju svijest nikome više ne da,
svi u sebi sve znanje o istini imamo
kako sa sobom da ispravno upravljamo.

Hvala zraku što me prosvijetlio
pa i on je moju potrebu osjetio,
da želim biti zdrava i ispravna
i otpustiti nesretna sjaćanja davna.

Sedma truba svoju simfoniju svira
nestat će svih ljudskih nemira,
miroljubivost će vladati u cijelom svijetu
i zauvijek štititi Zemlju planetu.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:49 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 14.05.2018.

INICIJACIJA



slika: digital art

Inicirana sam prije mnogo godina,
da se kroz mene izražava istina
o životu jedne žene na Zemlji,
da se vidi kakvi su doprinosi njeni,
dok svoj život živi potlačeno
i rijetko se osjeća moćno i voljeno.

Htjedoh nebu o nesreći pričati,
ali shvatih da od toga ništa neću imati
pa mu počeh pričati o sreći,
jer ne htjedoh od nje pobjeći,
neka i nebo o sreći zbori
kad sa ljudskim bićima govori.

Nasmiješi se nebo i suzu svoju spusti,
jer zna ono koliki su bili moji propusti,
ali mi moje laži oprosti od srca,
iako u svojoj duši od jecaja grca,
sa mojih obraza osuši sve suze
pa me nježno pod svoju zaštitu uze.

Očisti me nebo od nesreće moje
i sreće počeše jedna za drugiom da se roje,
k'o vrijedne pčelice sletješe u jato
pa pred mene prosuše sve istine zlato,
zlati se istina k'o pšenično polje,
a moj život izgleda sve bolje i bolje.

Jednog dana jasno mi postade,
da za žene na Zemlji ima nade
u ljubav najuzvišenijeg oblika
ljubav žene bit će zemaljska slika
kad se o Zemlji bude raspravljalo
i potomstvu naslijeđe bude ostavljalo.

Pozdravljam ovu inicijaciju istine
i sve divne pozitivne osobine
koje žena u svojoj duši nosi
i sa njima nesreći prkosi,
a sreću jednostavno gradi i kreira
kako bi Zemlju dovela do mira.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:22 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 13.05.2018.

ŠTO JE LJUDSKI ŽIVOT?



slika: digital artist


Bespoštedna stalna borba
za preživljavanje,
borba sa duhom
i njegovim vodstvom,
umnim zavrzlamama,
emotivnim spletkama,
funkcijama fizičkog tijela,
borba sa kolektivnom svijesti,
religioznim dogmama,
društvenim previranjima,
snalaženja u okolini,
povlađivanje obitelji,
traženja trunčice samilosti
za svoje osobne potrebe
i opstanak u toj kaši.

Negdje između svega toga,
stojim malena JA i živim,
nekad se životu čak i divim
i zamislite, volim ga više
od najvoljenijeg.

?bem ti život,
i još se ON, život, kočoperi
kako je glavni u svemu
pa izvoljeva što hoće i neće,
vuče me za nos
od nesreće ka sreći,
zdravlja i bolesti,
od gladi do sitosti,
mržnje i ljubavi,
žudnje i ispunjenja,
ljutnje i smirenosti,
tuge i radosti.

Njegove enigme
na nos mi izlaze
kao udah i zdah
kroz mene prolaze,
neka, mogu ja igrati
njegovu igru
i smijati mu se u brk,
dostojan sam igrač
i ponosim se sama sobom.

Veličanstven je taj
ljudski život,
baš mi je milo da ga živim
i da se sa njim hrvam u areni
svekolikog postojanja.

Hm, odgovorih li
što je ljudski život?

Ne, nemam odgovor
na tu enigmu.



10:11 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 12.05.2018.

NAJSRETNIJA OSOBA NA SVIJETU



slika: digital art

Shvatila sam da sam
najsretnija osoba na svijetu
svojom srećom grlim
cijelu Zemlju planetu,
sva živa bića i sve ljude
i neka ovakva sreća
kod svakoga bude.

Shvatila sam,
sreću je lako spoznati
poželjno je samo
više optimizma imati,
a osjećaj sreće
sam se pojavi,
da ga emocija
svom snagom proslavi.

Shvatila sam
kako je lako sretan biti
i cijelom se svijetu
iz duše diviti,
ta sreća samo od mene zavisi
na dohvat ruke
svakom iz zraka visi,
samo je lagano udahnem
svim svojim bićem
i svu nesreću
iz vidokruga maknem.

Shvatila sam
najsretnija sam osoba na svijetu
sreću širim zrakom
i na pticu u letu
na kapljice kiše
i na biće koje uzdiše
neka se svatko u sreći okupa
pa da budemo sretni
pojedinačno i skupa.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:57 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 11.05.2018.

ČEKANJE I SADAŠNJOST



slika: digital art

Cijeli život sam nešto čekala,
zauvijek mi je dosta čekanja
ništa više ne čekam,
a čekala sam da odrastem,
budem prihvaćena
voljena, poštovana, ravnopravna,
da mi netko potvrdi moju vrijednost
završim školu, sretnem pravog dečka,
ostvarim zanimanje,
udam se i stvorim dom,
zaposlim se, rodim djecu,
ostvarim nešto u životu.

Ne, ne čekam ništa više
moj život godina po godina
prohujao je u čekanju
najuzvišenije ljubavi,
zadovoljavanju strasti,
održavanju fizičke ljepote,
skupljanju iskustvene mudrosti,
ostvarenju duhovne spoznaje.

Ostarih u tom čekanju
o spoznaji života u njegovoj biti
kad mi život istinu pokaza
stadoh skamenjena od čuda,
spoznah sa gorkim osmijehom na licu,
zaboravila sam živjeti,
a živjela sam negdje daleko,
daleko od blizine svog srca.

Sad kad sam srcu blizu,
s uzdahom se samo smiješim
čak više ni ne griješim,
sve moje greške odnijelo je čekanje,
a ja sam sada i ovdje
sa kim god da sam,
čak sam i sve ljubavi preboljela
mržnje, žudnje, ljutnje i tuge.

Zbogom čekanje, sretan ti put,
nikad više ne dođi pred moja vrata,
postojanost života plete svoju mrežu
odrasla sam, konačno odrasla,
a osjećam se kao nevino dijete.

Djetinja duša otvoreno gleda
i nikome više sadašnjost ne da,
mladost je u starosti razvila krila
za sve što sam sretna bila,
sad više nište ne trebam
nisam više dijete, odrasla sam žena,
sadašnjost povezuje prošlost i budućnost,
a ja samo budem i životu se divim
volim i zagonetno se smiješim.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:12 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 10.05.2018.

KUDA IDE OVAJ SVIJET?



slika: digital art

Kuda ide ovaj svijet,
netko kaže da je proklet,
netko kaže da ide Bogu
i ja gledam kuda ga ja usmjeriti mogu?

Života mi jedinog moga,
nisam upoznala Boga,
a ni vraga nisam upoznala
kuda ide svijet, nisam saznala?!

Ni sebe baš dobro ne znam,,
ali sa sobom bar doticaj imam,
zato zdušno svijet uvjeravam,
da ga pozitivnim smjerom usmjeravam.

Vidim svijet u nekakvom redu
miroljubivog u svakom pogledu,
svijet koji svakom mogućnost daje,
da samostalno u svijetu opstaje,
a ljudi se sve nepotrebno vežu
pa ruše svjetsku ravnotežu,
vezanost im slobodu ne daje
pa svijet nesvjesno zarobljen ostaje.

Voljela bih da svatko bude karika u lancu
i da ruku pruži znancu i neznancu.
sve me tim putom vodi moja priroda,
da živim u svijetu kao mirna voda.

Iz bistrog izvora vodu pijem
i znanje koje mi daje ne krijem,
voljela bih da sa tog izvora pije svatko
i da mu u životu sve ide glatko.

U svakom slučaju, ja ću se truditi
i čvrsta karika u lancu života biti
koja svijet drži u ravnoteži
i od osobne odgovornosti ne bježi
pa neka cijeli svijet korača ka sreći
i svakim danom bude sve veći,
neka se izgrađuje u harmoniji i ljubavi
i sve loše za sobom ostavi.

Kad božanske energije svijet prihvati
lako će ljepotu i mudrost spoznati,
prokletstvo će progutati noć
i svijet će spoznati svoju svetu moć.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


08:57 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 09.05.2018.

U PLAVETNILU NEBA



slika: digital art

U plavetnilu neba
tvoj lik se ocrtava
satkan mislima o ljubavi
k'o duga poslije kiše,
svijetli i smiješi se
sretan ili samo sjetan
pokazuje svoje lice
zacrtano u vječnosti.

Jedno smo znam
i mnoštvo koje nas prati,
samo se ogledamo
u moru života
kao narcis u izvoru
spoznajemo svoje bivanje
i veličanstveni osjećaj
koji se ljubavlju zove.

Nebo nam je svjedok,
da smo bili,
bit ćemo i jesmo
esencija jednog
koji mnoštvo stvara,
da bi se uvijek iznova
preobrazio u lik
koji sam sebe gleda
iz plavetnila neba.


09:19 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 08.05.2018.

MORE I SUNCE



slika: digital art

Ogleda se u moru sunce
zrakama svojim svjetlost širi,
a more mu sretno odgovara
iz njega isijavaju svjetlosni leptiri.

Leti tako ljubav njihova
preko cijelog zemaljskog svijeta
sunce sretno diše sa morem
i njihova ljubav u vodi i zraku cvjeta.

Proširila se ljubav preko livada i polja
ptice o njoj pjesme pjevaju,
a sva živa bića na zemlji
u njihovoj ljubavi uživaju.

More i sunce dva rivala moćna
jedan na Zemlji, drugi u zraku
i ja sa njima, ljudska duša mala,
upijam svjetlost, otimam se mraku.

Molim se moru i suncu,
sladim se tajnom ljubavi njihove,
da mi svojom vječnom srećom
tijelo, emocije i um obnove.

Volim tako sunce, volim i more
molim se da traje ljubav njihova,
živim i divim se jednom i drugom,
dok traje moja svakodnevna obnova.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:28 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.05.2018.

OD NESREĆE KA SREĆI



slika: digital art

Malo sam nesretna,
a više sam sretna
i svakim danom sve više spretna,
spretno održavam svoju sreću
potrudim se, jer nesretna biti neću.

Kad znam što i kako hoću,
lako mi je u tijelu stvoriti čistoću,
kreiram trenutke kakvi će biti
i koji će mi samo sreću graditi.

Često sreću kreirati nisam znala
pa sam nesreću umjesto sreće imala,
sada uvijek biram ono što me usrećuje
neka proba svatko tko mi ne vjeruje.

Osjećam se dobro birajući sreću
nikada više nesretna biti neću,
sreća se gradi pozitivnim mišljenjem,
a rezultira ispravnim rješenjem.

Osjećaji dobri potvrđuju samo,
da i mi ljudi sretni biti znamo,
a kreirano potvrđuju riječi
sa kojima se svaka duša liječi.

A te riječi su savršeno zdravlje
koje uvijek poziva na slavlje,
u slavlju se oslikava radost
sa kojom je srećna i mladost i starost.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:44 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 06.05.2018.

DAJEM ŠANSU ONOM ŠTO VOLIM



slika: digital art

Dajem šansu onome što volim,
da svome tijelu udovoljim
i da mi duša sretnija bude
kad pored sebe vidi
nesretne ljude.

Baš mi se sviđe sebi udovoljiti
i svoj život i tijelo voljeti,
doživljavati svjesno svoju sreću
jasno reći, ako nešto neću,
a ako mogu i hoću
želim ostvariti čistoću.

Volim biti sita, a ne gladna
radosna, a ne jadna
zdrava, a ne bolesna
ponosna, a ne bijedna.

Volim biti zdrava i prava,
snažna i važna,
sigurna i zaštićena,
radosna i nasmijana,
smirena i miroljubiva,
prihvaćana i poštovana,
zadovoljna i dobra,
lijepa i mudra
pa neka budem
bilo kome čudna.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:30 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 05.05.2018.

PRIJATELJICI ZA ROĐENDAN



slika: digital art

Ti danas slaviš rođendan,
a ja slavim što si moja prijateljica,
jutrom ranim podsjećaš me
na svoje postojanje
i osjećaj, ima netko
tko mi nije rod,
a volim ga kao da jeste.

To prijateljstvo naše
sjeća me na
tvoju prisutnost i uslužnost,
da si uvijek tu
kada mi treba
čašica povjerljivog razgovora.

Slavim sa tobom
rođendan svakog dana,
a jednom godišnje
pečatom prijateljstva
potvrdim ljubav
koja nas u čovječnosti spaja.

Sretan ti rođendan,
sretan nam rođendan
neka se rađaju prijatelji svuda
kao listovi na stablu želja
koji nose poruku,
ovakva mi ljubaznost treba
koju samo prijateljstvo nosi,
dok zajedništvo
među ljudima cvjeta
od čovjeka do čovjeka,
preko cijelog svijeta.



08:58 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 04.05.2018.

SAVRŠENO SAM ZDRAVA



slika: digital art

Konačno, savršeno sam zdrava,
samoj sebi postala sam prava
ne krivim sebe za nikakve propuste
niti za trenutke, upitne, guste,
kada sam se morala snalaziti
i svakakve izgovore za učinjeno nalaziti.

Bože mili, ala' mi je lijepo
kada nepravdu ne slijedim slijepo,
već pravednost provodim na djelu
i sebe vidim lijepu i cijelu
pa mi zdravlje u tijelu caruje
i svaka mi se želja ostvaruje.

Kako je samo lijepo savršeno zdravlje
nije mu ravno nikakvo slavlje,
iznad svega ono moćno stoji
koja je to ljepota, dragi ljudi moji!

O, kako je prelijepo zdrav biti
i ispravno, konstruktivno misliti,
pratiti smislene riječi smjelo,
zadovoljan biti kroz svako djelo.

Hvala ti, savršeno zdravlje moje,
za sve usluge savršenstva tvoje,
hvala ti, što se samo održavaš
i moj život svjesno podržavaš.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:44 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 03.05.2018.

O LJUBAVI NE MAŠTAM



slika: digital art

O ljubavi ne maštam
konačno je živim,
a kako je do toga došlo,
da se životu divim?

Život je čista ljubav,
znam to sada sigurno
zato što živim sanjano,
a u meni je milo i mirno.

Sve su se strasti smirile,
poveznice u umu svjesno rade
plus i minus se pomirio
pa se ljubavnim skladom slade.

Baš mi je ovako lijepo,
živjeti ovdje i sada
sve je upravo tamo
gdje po prirodi pripada.

Misli mi snivaju
svoj čarobni san,
a ja živim sretno
svaku noć i dan.

Postigla sam ljubav
u svakoj stanici tijela
pa mi se događa,
da savjesno radim djela.

O ljubavi ne maštam,
ona je postala ja
to svaka stanica
u mom tijelu zna.


08:58 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 02.05.2018.

PRAZNE PRIČE



slika: digital art

Iz svijesti mi sjećanje niče
u kojem sam često mlatila prazne priče,
a ja mu se samo nasmiješim
i njegovo postojanje šutnjom utješim.

Ne dam sjećanju vjetra u leđa
u kojem moju inteligenciju vrijeđa,
već mu ponosno šutnjom uzvratim
i neću da zbog praznih priča patim.

Tako prazne priče bezdan proguta
pa se one maknu sa moga puta,
a one priče koje smisla imaju
što će one stvarati, to vrlo dobro znaju.

Tako se iz besmisla smisao stvara
i za kreiranje ispravno ima dara
pa prazne priče postanu pune
i smislom življenja moj život popune.

Ostavljam sve svoje prazne priče
neka ispravna misao puninom smisla niče
i razvija svoje gnijezdo sreće
u kojem ispraznih priča nikad biti neće.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:32 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 01.05.2018.

ZVJEZDANA PRAŠINA



slika: digital art

Osjećam se kao prašina zvjezdana
koju vjetar nosi sa svih strana,
razbacuje je kao kakvo sjeme
koje živi kroz zemaljsko vrijeme.

O, da mi se nekako skupiti
i svu svoju prašinu pokupiti,
da vidim kako stvarno izgledam
kada se kroz život na Zemlji ogledam.

Moj lik nije ovaj kojim se predstavljam,
iza sebe samo svoju sjenu ostavljam,
mnogo sam više, nego što se vidi
za tu istinu su mi potrebni duhovni uvidi.

Moja ljudska čula ne mogu spoznati
nebesku prašinu koja me uporno prati
niti mi mogu dati uvide
kuda moja duša po Svemiru ide.

Dok prašina moje duše po nebu svjetluca
i donosi tek odsjaje izlazećeg sunca,
ja nijemo gledam tragove njene
i svoje osobnosti sjene.

Zvjezdana se prašina u iskre pretvara
i kao da sa mojom dušom razgovara
pa mi šapće tajne porijekla moga
koje idu sve do prijestolja Boga.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:48 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.