nedjelja, 20.05.2018.

SJEĆANJE NA MIRJANU JANKOVIĆ CUNA


slika: Anđa Jotanović


MIRJANA JANKOVIĆ CUNA

Kao lastavica lakih krila
Mirjana Janković Cuna je bila,
mlada, lijepa, vesela i sretna
pisala je Mirjana pisma sjetna.

Pisala je i pjesme o ljubavi
i kako duša boli kad nas voljeni ostavi,
živjela je u nadi kao i sve mlade djevojke
kako će ludo voljeti i birati momke.

Letjela je svijetom od grada do grada,
a mi je se ovdje prisjećamo sada
željela je mira cijeli svijet proći
i zadovoljna životom svome domu doći.

Pričala bi roditeljima i prijateljima
o svojim sretnim putovanjima,
ali avionska nesreća i sudbina kleta
oduze je od roditelja, prijatelja i zemaljskog svijeta.

Dođoše po nju anđeli sa neba
i njima valjda takva duša treba,
lastavičija krila anđeoskim zamijeniše,
a Mirinim voljenima tugu ostaviše.

Ostaviše nadanja o jednom mladom životu
koji nije živio svu zemaljsku divotu
nije Mira pravu ljubav upoznala,
nije voljenog druga imala,
nije djecu u naručju imala
ni unuke nikad dočekala,
nije starost svoju doživjela,
i nije cijeli svijet vidjela,
otišla je, otišla je,
a tako nije htjela.

Vrijeme prolazi tiho i polako,
a Mirjanu se ne može zaboraviti nikako,
ona živi u srcima svojih voljenih
i trenucima sa njom nikad zaboravljenih.

Slomilo se i zapalilo avionsko krilo
koje je za njenu smrt krivo bilo,
ali Mirjana Janković još krila ima
uvijek mlada, lijepa, vesela i mila
ostat će u našim srcima i dušama
u našem sjećanju živjet će mira sa nama.


09:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.