četvrtak, 27.04.2017.

MAŠTA


slika: digital artist

Za što li je sve sposobna moja mašta,
ona u mom umu stvara svašta
neprestano se miješa u stvaranje moje
kod nje ideje o stvaranju postoje?

Na kapaljku mi ih daje samo
kao da mi ljudi kreirati ne znamo
zabavlja me kao dijete malo
do moje kreativnosti joj je stalo.

Ponekad maštu malo i shvatim
pa u njene odaje navratim
čak joj se i zahvalim za neku ideju
posebno kad mi pomogne ispuniti želju.

Igramo se ja i mašta tako
ni mom umu sa nama nije lako
stalno nas budno motri i prati
i on bi htio naše stvaranje znati.

Mašta, um, ja i ideje
ispunjavamo si najplemenitije želje
malo maštamo, malo stvaramo,
a najviše se samo odmaramo.

Tako nam vrijeme svakodnevno protječe,
dok teku naše maštovite priče,
zabavljamo se i družimo često
jedni drugima ustupamo mjesto.

Uglavnom, ideje vodstvo imaju
one sa maštom upravljati znaju,
um im je samo zbirno mjesto,
a ja u to društvo navratim često.


25.4.2017.


10:50 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 26.04.2017.

DIJETE ZA LJUBAVLJU PLAČE



slika: digital artist

Maleno dijete u meni plače,
htjelo bi voljeti jače,
a ne zna kako,
zna li voljeti svatko
i kako se to postiže
kako se može voljeti više,
svakog trena
kad je povijest ljubavi
njena tajna ljudskom stvoru,
rođenom i onom na umoru?

Može li se ljubav poznati po govoru?

To bih jako voljela znati
ne trebam ništa imati
ni vjeru, ni nadu, ni volju,
samo snagu o ljubavi bolju,
znanje, kako da je živim
i svestranije širim
mišlju, osjećajem, riječima i djelom,
jednom riječju, Dušom cijelom?

O, Bože,
tko me to naučiti može?

Rado bih učenik tome učitelju bila
sa njim stalno učila,
ljubav u materijalnom svijetu
kao pčela u letu
sa peludom na nogama
o, kada bih samo ljubav širiti znala?

Kako li pčela pelud skupi,
kako se ljekoviti med ljubavi otkupi
iz riznice znanja,
o, koliko bih imala imanja?

Mogla bih dati sve što hoću
i u duši održavati čistoću,
mogla bih svjetlom blistati
djelom učinjenim biti istinska mati.

Dijete u meni ljubav traži
hoće da odraste i osnaži
djelovanje svoje
kroz sve vrste ljubavi što postoje,
hoće u jednom slijedu
izbrisati bijedu,
a ne zna, možda je bijeda
i moć njenog slijeda
ljubav najveća
iz koje struji snaga i sreća
ljubavnih pobjeda.

Kako li se otkupljuje znanje
o stvaranju meda,
o, reci mi učitelju, Bože,
kako se ljubav spoznati može?

Kako da je živim,
kako da je širim,
koliko god je učim
još se nekad mučim
shvaćajući njenu bit
pa ponekad gubim ljubavnu nit?

Je li ljubav samo mit,
mitološka utopija
iz koje izvire znanje o Ti i Ja?

Daj molim te, Bože, Ja budi,
da Ti se maleno djetinje srce ne čudi
o našem razdvajanju,
spavanju i buđenju,
sanjanju i čuđenju,
nedoraslog djeteta.

Neka mu ljubav cjelovita procvjeta
iz riznice Tvog znanja
do ljudskog životnog poslanja.


napisano: 14.05.2012.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


12:41 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 24.04.2017.

KRATKA POSJETA ZAGREBU




MORE, ZEMLJA I SUNCE

Spustilo se na Zemljicu Sunce
obasjava sve njene vrhunce
u More se zagleda zaljubljeno
pa o njemu poče maštati sneno.

Srce mu More u sebe primi
pa ga miluje u proljeće, ljeti, jeseni i zimi
šapuće Suncu da ga voli silno
pa mu se i ono udvara umilno.

Odgovara mu Sunce svojim zrakama
njihova ljubav je na velikim mukama
sivi oblaci je zaklanjaju često
nije im lako naći za ljubav mjesto.

A Zemlja čudno u tu ljubav gleda
u sebi mistično o njima raspreda
pa odluči da More preda Suncu,
a ona se okrenu svom najvećem vrhuncu.

A morske sirene u ljubav im se miješaju
i one vole More pa ga Suncu ne daju
u ljubavnom trokutu tako dugo žive
i jedni druge za ljubomoru krive.

Sunce, More, Zemlja i Sirene,
njihova ljubav dopire i do mene
pa me mami da ih i ja volim
svom dušom i srcem svojim.

I ljubav tako u trokutima cvjeta
ni ljubomora u ovoj ljubavi ne smeta
samo se smjenjuju izljevi ljubavi
i ta ljubav sav život preplavi.



09:25 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 22.04.2017.

SVJEDOČIM


slika: digital artist


Svjedočim nekom čudnom vremenu
ljudske civilizacije na Zemlji u 21. vijeku,
sve mislim da se ne snalazim najbolje
u ovom sadašnjem vremenu
i opet, kristalno mi je jasno,
da se savršeno dobro snalazim.

Izazovi koji stoje ispred mene
velikodušno mi daju vjetar u leđa,
da sudjelujem svim svojim bićem,
u transformaciji ljudskih duša
izražavam se svojim iskustvima
najveličanstvenije što mogu i znam.

Osjećam se savršeno dobro,
dok balansiram između sna i jave
pa snove u stvarnost pretačem,
a stvarnost kao da duboko sanjam
mijenjajući iskustva kako god hoću,
dok čistim smeće ispred svojih vrata.

Smijem se uvjetovanjima koja stežu dušu
pa nasmijana duša punim plućima diše
iščekujući razne događaje koje mijenjam,
stvarajući od sebe bolje ljudsko biće
koje spretno balansira životom
i čini ga sve pristupačnijim za življenje.

Osjećam cijelim svojim srcem
mudrost i spretnost ljudskog bića
sposobnog da balansira i preživljava
u bilo kojem vremenu postojanja
prilagođavajući se nastalim situacijama
virtuozno upravljajući njihovim kretanjem.

Svjedočim simfoniji kozmičkih sfera
i ljudskoj prijemljivosti njegovih nota
koji se slapom spuštaju u ljudske umove,
harmonijom krijepe ljudske osjećaje,
svojom ljepotom i iscjeljujućom snagom
liječe Zemlju gdje god je to potrebno.

Sviđa mi se ovo življenje i svjedočenje,
dok sklad protječe cijelim mojim bićem,
sretna iskustva iz prikrajka se smiješe,
da ih što prije iskusim snom i javom
svjesna da je sve upravo onako
kako i treba biti u ovom 21. vijeku.

... svjedočim ...


21.4.2017.


18:15 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 21.04.2017.

POTKUPLJIVANJE ... TORBARENJE


slika: Gyula Loechmueller


Otkad znam za sebe postoji neka vrsta torbarenja, prisutno je od najranijeg sjećanja kroz poklone koji su se dobivali od rodbine, prijatelja, kumova, komšija, a slični pokloni su se nosili i kao uzvraćanje na posjetu.

To je bila pomoć onih koji su dolazili u goste, a nisu htjeli opteretiti svojim prisustvom domaćina kuće kome su dolazili u posjetu, to torbarenje bilo je humanog karaktera i još uvijek se dobrim dijelom zadržalo u obitelji iz koje dolazim, na taj način se iskazivala podrška i ljubav domaćinu i obitelji.

O torbarenju u današnje vrijeme, naširoko se priča i piše u raznim medijim, a koliko je ono istinito, osobno ne znam.

Ovih dana ova informacija o torbarenju mi ne da mira pa iz tog razloga želim javno o njoj progovoriti na svoj način kako bih je jednostavno izbacila iz svoje podsvijesti, a priznajem ako je torbarenje istinito na nehuman način, želim promijeniti uvjerenje o njemu bar u svom umu.


TORBARENJE

Slušam u okolini svoga grada
kako je čudno torbarenje zavladalo sada,
gazde koje svoje firme imaju
o tom torbarenju najviše znaju,
oni poslodavcu mito moraju nositi,
ako će neki posao za raditi dobiti.

Stid me je jako, ako je to istina
to je jako loša i nehumana osobina
ucjenjivanje sa kojim ljudi živjeti moraju
i kako da je se oslobode ne znaju,
a to se korupcija svuda zove
i bez ikakve je pravne osnove.

Nikome korupciju nije lako priznati,
a kamo li sa njom dodira imati,
pričaju ljudi, u to su uključene i vlasti
koje u svojim rukama imaju sve ovlasti
pa svoju moć podlo i tajno koriste
koga god mogu, financijski iskoriste.

Ne mogu i neću ovu informaciju prihvatiti,
zauvijek želim ispravan građanin biti,
a opet, ne mogu na ovo zatvoriti ni oči
i nepoštenima predati sve svoje moći
ne znam što da radim sa ovom informacijom
pa odlučih da je podijelim sa cijelom nacijom.

Pomislih, možda, nepoštenima proradi savjest
pa im ispravnost i humanost dođe u svijest,
da počnu svakodnevno pošteno živjeti
možda će ih njihova istina postidjeti,
a poštenim ljudima istina će dati krila
kako bi svaka osobnost bila ispravna i mila.

Bilo kako bilo, o torbarenju rekoh svoje,
iako vjerujem da samo pošteni ljudi postoje
koji svoje službe savjesno obnašaju
i u svakom djelu se ispravno ponašaju,
takvim ljudima hvala i u ime moje
što pošteno i savjesno iza svojih djela stoje.


08:48 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 20.04.2017.

SAMO BOG ZNA ISTINU


slika: digital artist

Sanjah noćas, da samo Bog istinu zna,
a istinu bih stalno htjela znati i ja
pa se svojim duhom dižem visoko,
da bolje vidim kroz svoje unutarnje oko,
pogledam iz visine dobro u srce svoje
i vidim koje sve istine u njemu postoje.

Bogu izvješće iz svog srca dajem
kako na Zemlji u životu opstajem
pa ako Bogu o istini dajem izvješće,
onda i ja u istini imam učešće,
i kako je onda samo Bog zna
kad san i javu o istini živim i ja,
to je pitanje na koje hoću odgovor,
da bi sa Bogom imala iskren dogovor.

Imam snažan osjećaj da istinu znam,
samo se od njene moći malo skrivam,
istina me ponekad jako boli
kad sebi kažem da srce ne voli
pa istinu skrivam od same sebe
bez ikakve stvarne potrebe.

Da, ali Bog tu moju istinu zna
i da samu sebe ponekad lažem ja
priznajem Bogu, da samo on zna istinu
i ja bih voljela dobro znati ovu osobinu
pa da Bogu bar budem slična,
a ne samo lažljivica obična.

Molim te, Bože, istini me nauči,
da moja malenkost lako razluči
što je ispravno, a što pogrešno
pa da sama sebi kažem utješno,
istini sam bar blizu često
neka uvijek ima u mom srcu mjesto.


19-04-2017.


10:38 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 18.04.2017.

KLJUČEVI SRCA



Tko mi zaključa srce,
da ga ni jedan bravar
otvoriti ne može
pa zaključano lagano hrđa
nekorišteno, nevoljeno, usamljeno?

Tko me baci u ralje
zemaljskog svijeta
k'o slučajnu sjemenku
što vjetar zrakom nosi,
a plodno tlo joj je pustinja života?

Tko se igra mojim osjećajem
nudeći mi nesretan život
nedostojan ljudskog bića
i dostojan da se gazi po njemu
kao da je blato nepresušne močvare?

Neka se javi taj netko,
da mu ja dvije-tri kažem,
evo, javljam se sama sebi
srce je moj organ u središtu grudi,
hrabro ću svima istinu reći
neću više da lažem sebe.

Bacit ću ključeve,
skinuti sve brave,
otvorit ću vrata srca
pa neka kroz njega slobodno
lahor lagani leprša,
osjećaji nježni zrače,
a dobrota ljudske duše
i ljubav božanska neka teku.

Ja sam vlasnik svog srca
bravar, ključar i ključ
i nikad više moje srce
neće biti zaključano,
svatko će moći ući u njegove odaje
i piti nektar harmonije
koja teče njegovim tokovima
pa neka moje srce konačno bude
korišteno, voljeno, druželjubivo
i postojanom srećom blagoslovljeno.


09:12 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 16.04.2017.

MOLITVA ISUSU


slika: digital artis


Ne znam jesi li postojao, Isuse,
nisam sigurna niti da stvarno postojiš
ne znam niti za što si se borio
jesi li, možda, samo mit
ili prevara vladajuće kaste,
samo znam da neka sila postoji
koja upravlja svim postojanjem
kojim imenom se zove ta sila,
bitno mi je jako
želim znati sa kim komuniciram,
tko to sa mnom upravlja,
sa mojom slobodnom voljom
ili bez moje slobodne volje?

Naučih, Isuse, u ovom svijetu
u kojem se često o patnji zbori
teškom mukom na životu opstati,
a kažu mi mnogi, sve u Tvoje ime,
a ni vidjela te ni čula nisam,
dosta mi je zauvijek živjeti u patnji, Isuse,
hoću živjeti sreću, zdravlje i blagostanje,
to je stanje koje mi se sviđa
koje je harmonično, lijepo i ispunjavajuće.

Ovih dana slavi se Tvoje uskrsnuće iz mrtvih,
molim te objavi se svim ljudima
u vidljivom obliku, ako negdje postojiš,
da znamo sa kim komuniciramo,
tvoji predstavnici na Zemlji, Isuse,
čudnu vjeru propovijedaju
jedno govore, drugo rade,
a što misle, to ne znam,
hoću da znam misli koje mi kreiraju život
i iskustva koja me oplemenjuju
kao ljudsko biće dostojno Tebe.

Vjerujem, Isuse, da svako ljudsko biće
ima u sebi moćan kôd za opstanak
koji ga vodi prema sebe ispunjenju,
molim te, Isuse, da nam se taj kôd objavi
u svojoj najdubljoj biti savršenstva,
da svako biće može živjeti
u ravnopravnom suodnosu
sa prirodom i prirodnim procesima,
mineralnim, biljnim i životinjskim svijetom.

Molim te, Isuse, promijeni kôd nesreće
u kôd sretnih ljudskih iskustava,
neka svako biće bude sigurno i zaštićeno,
neka svaki čovjek ima potrepštine za život,
neka obitelj živi zajedništvo i slogu,
neka okolina živi u harmoniji i prihvaćanju,
neka se uspostave pošteni odnosi u društvu,
neka religija živi ono što propovijeda,
neka svaka osoba vibrira znanjem i skladom.

Hvala, ti Isuse,
ako uslišiš ovu moju molitvu,
hvala ti, ako je i ne uslišiš
ali hoću da znaš ako zaista postojiš,
neću posrednike u našoj komunikaciji,
hoću Tvoje Učenje iz prve ruke.

14-04-2017



09:27 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 15.04.2017.

TROSTRUKI PLAMEN



slika: digital artist

Moja vlastita istina
moja bezuvjetna ljubav
moja svjetlost i moja snaga
moja vlastita istina
jaka je kao najtvrđa stijena
moja bezuvjetna ljubav
energija je njena,
a svjetlost nas sve obasjava
u području zemaljskog raja.

Svaki ovaj plamen
je božanski znamen,
u svakom srcu egzistira
svaki atom sa njim ima dodira,
nalazi se u svim ljudima i bićima
osvjetljava put znanju i otkrićima,
usmjeravam ovo svoje svjetlo
na sebe obitelj i sve to
što nas okružuje i spaja
neka svako živi svoj dio raja.

Energija trostrukog palmena sve ujedinjuje
i dovodi dušu do čiste harmonije.


http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php



Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:28 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 14.04.2017.

STVARNOST SE NE POKORAVA RIJEČIMA



slika: digital artist

Stvarnost se riječima ne pokorava,
dok se tijelo duše održava,
ona svoje strune plete,
dok misli nesputano po okolini lete.

Stvarnost mislima stalno bježi,
dok razum impresiju informacije bilježi,
stvarnost ne leži ni u svijesti,
a nema je ni u ladicama podsvijesti.

Zatočiti stvarnost nitko ne može,
dok se misli i događaji množe,
što je stvarnost, nitko ne shvaća,
dok se um u sjećanje vraća.

Ona se stalno iznova stvara,
dok se tijelo samo održava,
riječi je pokušavaju stalno uloviti
i u njenoj prisutnosti biti

Ali svarnost neprestano bježi,
dok se riječima samo bilježi,
čas je ovamo, a čas tamo
slutim da o stvarnosti ništa ne znamo.

Stvarnost se ne pokorava nikomu i ničemu
riječi o njoj ostavljaju samo svoju sjenu.


http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php



Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:55 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 13.04.2017.

NASLUĆUJEM ČOVJEČNOST


slika: digital artis


Čovječnost kod ljudi naslućujem
pa se tim ojećajem naslađujem
kako je lijepo vidjeti čovječnost
i kroz nju gledati u mirnu vječnost.

Nisam ni u najdubljem snu slutila,
da se čovječnost kod ljudi pogubila,
a sad kad se u sjaju nazire ponovo
izgleda mi prelijepo, kao nešto novo.

Čovječnost ljudska nova ili stara
uvijek je imala i ima dara,
da u čovjeku izdvoji najbolje
i pokaže najmudrije ljudsko polje.

Polje čovječnosti neka uvijek cvjeta
i dok je ljudi i zemaljskog svijeta
neka na Zemlji uvijek caruje
i najplemenitiji život ostvaruje.

Volim čovječnost kod ljudi
i vidjeti kad se potpuno budi
i da u duši i srcu raste i cvjeta
preko cijele planete i kozmičkog svijeta.


13.4.2017.


14:31 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 12.04.2017.

KAD ME ZAGRLIŠ


slika: digital artis Kagaya


Kad me nježno zagrliš
nestanem, kao da me nema
sva se pretočim u tebe
i jedno samo ima,
pamet mi stane,
a svjetlost blistava neka
zatvori mi sve bolne rane.

Kad me zagrliš,
ja nisam svoja
ni tvoja nisam,
nekom sasvim nepoznatom
energijom ljubavi gorim
samo se u jedinstvo pretvorim.

Kad me zagrliš
svaki atom u meni vibrira
osjećaji postanu
predavanje samo
nemoć i moć
životno pomirenje zovu
i spajanje u ljubavnom izazovu.

Grli me stalno
i nikad me ne pusti
pa neka bude kako god hoće,
neka tvoje ruke
mjeru ljubavi važu
pa neka ljudi
što god hoće kažu.


11:37 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 11.04.2017.

MIJENJAM SE


slika: digital artist


Mijenjam se i to mi se sviđa,
interesantno je to mijenjanje
mišljenja, komunikacije,
ponašanja u obitelji,
okolini, društvu, kolektivnoj svijesti,
zauzimanje svog stava,
razumijevanje uvjerenja.

Najslađe mi je
kad osvijestim neko uvjerenje
koje nije bilo moje
pa ga sočno na mjesto stavim
koje mu po prirodi stvari pripada,
tada se osjećam dobro
moćno u svojoj biti postojanja,
vladam svojom mislima
i riječi usmjeravam
kuda ja hoću.

Veličanstveno je to mijenjanje
kao neko veliko ostvarenje,
a fizički se čak ni ne vidi,
ali psihi izuzetno godi,
duša se meškolji u svojoj udobnosti
kad uspije stvoriti sklad,
održati velikodušnost,
živjeti dobrotu.

Da, sviđa mi se
ovo moje mijenjanje.


11:26 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 07.04.2017.

ČEKANJE I SADAŠNJOST


slika: digital artist


Cijeli život sam nešto čekala,
zauvijek mi je dosta čekanja
ništa više ne čekam,
a čekala sam da odrastem,
budem prihvaćena
voljena, poštovana, ravnopravna,
da mi netko potvrdi moju vrijednost
završim školu, sretnem pravog dečka,
ostvarim zanimanje,
udam se i stvorim dom,
zaposlim se, rodim djecu,
ostvarim nešto u životu.

Ne, ne čekam ništa više
moj život godina po godina
prohujao je u čekanju
najuzvišenije ljubavi,
zadovoljavanju strasti,
održavanju fizičke ljepote,
skupljanju iskustvene mudrosti,
ostvarenju duhovne spoznaje.

Ostarih u tom čekanju
o spoznaji života u njegovoj biti
kad mi život istinu pokaza
stadoh skamenjena od čuda,
spoznah sa gorkim osmijehom na licu,
zaboravila sam živjeti,
a živjela sam negdje daleko,
daleko od blizine svog srca.

Sad kad sam srcu blizu,
s uzdahom se samo smiješim
čak više ni ne griješim,
sve moje greške odnijelo je čekanje,
a ja sam sada i ovdje
sa kim god da sam,
čak sam i sve ljubavi preboljela
mržnje, žudnje, ljutnje i tuge.

Zbogom čekanje, sretan ti put,
nikad više ne dođi pred moja vrata,
postojanost života plete svoju mrežu
odrasla sam, konačno odrasla,
a osjećam se kao nevino dijete.

Djetinja duša otvoreno gleda
i nikome više sadašnjost ne da,
mladost je u starosti razvila krila
za sve što sam sretna bila,
sad više nište ne trebam
nisam više dijete, odrasla sam žena,
sadašnjost povezuje prošlost i budućnost,
a ja samo budem i životu se divim
volim i zagonetno se smiješim.

23.3.2017.


10:19 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 05.04.2017.

KRITIZIRANJE I POHVALA



slika: digital artist

Koliko sam kritika preživjela
i napravila nešto što nisam smjela,
to samo Bog dragi zna
nitko drugi pa ni ja.

Malo me tko, što smijem, uputio,
uglavnom je svatko o tomu šutio
u neznanju tumarala sam, u mraku
i za mnogo djela, dobila packu,
kamo li sreće, da me netko učio
kako raditi treba
bolje bi mnogo bilo,
nego da moje greške vreba.

Ostala sam željna ispravnosti
i da mi netko neznanje oprosti,
osjećala sam se užasno jadno
i pohvale, jako gladno,
a što tek o pohvali da kažem,
kad su mi za nju rekli da lažem,
sam se sebe nikada ne hvali,
jer tko se hvali taj se odmah kvari.

Tako mi pametni o pohvali rekoše
i sve moje znanje o njoj porekoše,
a ja sam najčešće dobra bila
svima po njihovoj želji služila,
ponekad mi samo rekoše „hvala“,
ta ja sam za besplatno služenje stasala.

Više mi ničija pohvala ne treba,
a ja svima zahvaljujem odavde do neba,
sada ću sama da pohvalim sebe,
imam silne potrebe,
da pohvali medalju dam
i da je sebi jednom zauvijek priznam.

Dobro sam dijete bila,
mlađe i starije sam služila,
dobar sam i učenik bila
gradivo sam sa ljubavlju učila,
bila sam i dobra djevojka
poštovala sam svakog momka,
supruga sam besprijekorna bila
svoje domaćinstvo dobro sam vodila,
na poslu sam bila radnik odgovoran,
pošteno sam radila iz dana u dan,
djecu sam kao kap vode držala
i na usluzi im uvijek ostala.

Samoj sebi kažem, veeeliko ti hvala,
za sva ova djela velika i mala,
zahvalnost je zauvijek razvila svoja krila
i uvijek je ovdje za svakog bila.

Pohvalit ću često samu sebe
bez ikave i ičije potrebe,
tek toliko da nahranim pohvalu
i osjetim satisfakciju veliku i malu,
tako ću popraviti nastalu štetu
i pohvalu predstaviti svijetu.


http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php



Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:10 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.04.2017.

TKO SAM JA DANAS?



slika: digital artist

Ja sam danas
dobro i plemenito biće
koje voli prirodu,
noć i zoru što sviće.

Ja sam danas
zrak, zemlja, vatra i voda,
ja sam biće
koje slobodno Zemljom hoda.

Ja sam danas
četiri godišnja doba,
ljudsko biće
koje želi sva iskustva da proba.

Ja sam danas
planeta Zemlja, mjesec i sunce,
dodirujem duhom i dušom
sve božanske vrhunce.

Ja sam danas
galaksije i svemir,
svoj život živim
uz harmoniju i mir.

Ja sam danas
samo ljudsko biće
kojem mrak odlazi,
a rujna zora sviće.


http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php



Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:49 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se