ČEKANJE I SADAŠNJOST
slika: digital artist
Cijeli život sam nešto čekala,
zauvijek mi je dosta čekanja
ništa više ne čekam,
a čekala sam da odrastem,
budem prihvaćena
voljena, poštovana, ravnopravna,
da mi netko potvrdi moju vrijednost
završim školu, sretnem pravog dečka,
ostvarim zanimanje,
udam se i stvorim dom,
zaposlim se, rodim djecu,
ostvarim nešto u životu.
Ne, ne čekam ništa više
moj život godina po godina
prohujao je u čekanju
najuzvišenije ljubavi,
zadovoljavanju strasti,
održavanju fizičke ljepote,
skupljanju iskustvene mudrosti,
ostvarenju duhovne spoznaje.
Ostarih u tom čekanju
o spoznaji života u njegovoj biti
kad mi život istinu pokaza
stadoh skamenjena od čuda,
spoznah sa gorkim osmijehom na licu,
zaboravila sam živjeti,
a živjela sam negdje daleko,
daleko od blizine svog srca.
Sad kad sam srcu blizu,
s uzdahom se samo smiješim
čak više ni ne griješim,
sve moje greške odnijelo je čekanje,
a ja sam sada i ovdje
sa kim god da sam,
čak sam i sve ljubavi preboljela
mržnje, žudnje, ljutnje i tuge.
Zbogom čekanje, sretan ti put,
nikad više ne dođi pred moja vrata,
postojanost života plete svoju mrežu
odrasla sam, konačno odrasla,
a osjećam se kao nevino dijete.
Djetinja duša otvoreno gleda
i nikome više sadašnjost ne da,
mladost je u starosti razvila krila
za sve što sam sretna bila,
sad više nište ne trebam
nisam više dijete, odrasla sam žena,
sadašnjost povezuje prošlost i budućnost,
a ja samo budem i životu se divim
volim i zagonetno se smiješim.
23.3.2017.
