četvrtak, 22.02.2018.

MOĆ RELIGIJE



slika: digital artist

E, Boga mi moga,
religija nije nada mnom
svoju moć imala,
o, kako sam naivna,
imala je, imala,
samo ja to nisam znala.

Čim je religija svoj križ
na moju malenkost stavila,
ovisna sam o svojoj religiji bila.

Religijska usmjerenja
nesuvisla su mi bila
nikad nisam znala
kuda su me to vodila.

Religiozni oci
sa mnom se uopće nisu mučili,
vrline svete nisu me naučili,
prepustili su me stihiji života
u kojoj je carovala sramota,
strah za životni opstanak
i neznanje o svom postanku
koje je uzelo svoj danak.

Sada se pitam
je li to bilo namjerno
ostaviti ljudsko biće jedno
koje za životna iskustva
nema ispravna duhovna uputstva?

Neka ovo pitanje bude odgovor
i savjest moje religije,
jer moja duša i sama zna
što raditi smije, a što ne smije.

Sada ja moć nad religijom imam,
svoja životna iskustva usmjeravam
i po najpozitivnijim vrlinama štimam,
neka i moja religija, ako hoće,
od moje duhovnosti uzme čistoće.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


19:01 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 21.02.2018.

BOŽANSTVENA ŽENO



slika: digital art

Božanstvena ženo, majko,
prijateljice, roditeljice,
Ti, koja smjelo svijetom koračaš
i životom svojim svemogućim
za napredak ljudski plaćaš,
klanjam Ti se i ja sam žena
i znam kako je tim putom koračati
kad nisi ljubljena ni toliko,
koliko je crno za noktom
a psovana si uzduž i poprijeko.

Oprosti, božanstvena ženo,
neznanju ljudskih potomaka
koji tebe ne znaju poštovati,
voljeti tvoje postojanje,
priznati tvoju vrijednost
i biti dostojni tvog služenja.

Ja, koja razumijem i shvaćam,
te neravnopravne društvene odnose,
klanjam ti se, ljubim ti ruke i stopala,
priznajem ljepotu tvoje duše
i odanost sa kojom živiš svoj život.

Ti daješ ne tražeći ništa za uzvrat,
očekuješ, to će netko nekad vidjeti,
dok Ti u čekanju sjetan uzdah tuge
titra na nasmiješenom licu
i očekivanje hlapi u zraku,
Ti znaš sa osjećajem u grudima
najljepše ljubiti, grliti, maziti,
voljeti obitelj i cijeli ljudski rod.

Voli, voli, božantvena ženo,
možda jednog dana i ti budeš
konačno i beskonačno voljena,
prihvaćena, mažena, pažena,
ljubljena, onako velikodušno
kako to i sama svakodnevno činiš.


14:41 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 20.02.2018.

U ZAGRLJAJU MORA



slika: digital art

Na obali mora, suncem okupanoj,
u zagrljaju svjetlosnih zraka
miluju se Zemlja i valovi morski,
dok ih mjesec sneno gleda
maštajući o njihovim dodirima,
Zemlja i more šapuću svoje tajne
vjetrovima ljudskih sjećanja
koji vjekovima putuju
po prirodnim prostranstvima
prenoseći poruke o ljubavi.

Dok Zemlja spokojno spava,
more je u njedrima ljulja
na valovima svoje kolijevke,
šapuće joj nježne bajke
o svjetionicima i vjetrovima,
pjesmi sirena u morskim dubinama,
odsjaju mjesečevih zraka
i tajnama zvijezda iz svemira.

Zemlja sanja o sreći,
ptice u zanosnom letu,
prirode u najljepšem cvatu,
ljudima i njihovim ljubavima
i još mnogim njenim čudima,
dok je sunčeve zrake miluju,
a morski valovi oplahuju.

U zagrljaju mora uljuljkana
njegovim zanosnim valovima,
priča priču o svom opstanku,
sastanku, rastanku i buđenju
i ljubavnom zagljaju
u kojem su sva bića stopljena
božanskim plesom
koji se zove život,
u kojem svatko ispunjava snove
i slika život svojim djelima
osjećajući se voljenim i cijelim.

Zemlja svoja djela sanja
u zrncu pijeska i kapi vode
i Bog joj snove ostvaruje,
On u ljubav ljudi, zvijezda,
mora i Zemlje vjeruje.


11:35 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 18.02.2018.

DA MI JE ZNATI?



slika: digital art

Da mi je znati
kome snove remetim,
dok na počinak ide
misleći na mene
dajući mi srce
i najplemenitije osjećaje
svoje divne duše?

Da mi je znati
hoću li ikad sresti
svoju srodnu dušu
koja traži mene
i osjetiti, da je to - to?

Da mi je znati
kuda me vjetar
budućnosti vodi,
a ja samo ćutim
sadašnje bivanje
maštajući o slobodi?

Da mi je znati
tko u ovom svijetu
pruža svoje sjene,
da bi bar na trenutak
osluhnuo, osjetio
i dotaknuo mene?

Da mi je znati
što mi to život sprema,
dok ja nesuvislo sanjam
neke nedorečene snove
koji me vode u sasvim
nepoznatom smjeru,
a ja mu ne znam ni kretanje
niti ikakvu mjeru?


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:58 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 17.02.2018.

POSTAO SI MOJA PROŠLOST



slika: digital art

Postao si moja prošlost,
a sadašnjost ti ne otvara vrata,
budućnosti sa tobom
ni u tragovima više nema
pa tko bi to rekao?

Čudan li je ovaj život
sa svojim zakulisnim igrama
iskustvene sheme života,
a htjela sam ti zvijezde
sa blistavog neba skinuti
i biti robinja tvojih htijenja.

Postao si moja prošlost,
u sadašnjosti mjesta za tebe nema
samo stisnuto srce
prebire po strunama iskustava,
prisjeća se nadanja,
nedorečenih odluka,
neiskazanih čežnji
i snova u ljubavnom zagrljaju.

Postao si moja prošlost,
duša te više ne želi,
srce je zatvorilo svoja vrata,
tijelo ne treperi u tvom zagrljaju,
misli tebi više ne hrle,
a osjećaji duboko potisnuti
snivaju svoju propuštenu sreću.

Ostani u prošlosti,
tamo ti je sada mjesto,
jer oprosta za propušteno nema.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:16 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 16.02.2018.

TO SE NE GOVORI



slika: digital art

Ne govori se
dobrom da je dobar
niti iskrenom da je iskren,
zdravom da je zdrav,
vrijednom da je vrijedan,
ispravnom da je ispravan,
lijepom da je lijep,
mudrom da je mudar,
ta, mogao bi se pokvariti
i sve to ne biti.

To bi bio riječnik
neobično čudan,
postalo je uobičajeno
ponavljati ono što ne valja
kao da je to Božje slovo,
a Božje je slovo ono što valja
i pitam se onda
koga ja to služim,
vraga ili Boga?

Života mi moga,
odavno služim Boga,
vragu sam zatvorila vrata
i naučila sam se
što je poželjnije spominjati,
iako me je majka i obitelj
drugačije učila,
moja životna iskustva
istinu su dokučila.

Svakome sada kažem
pozitivnu osobinu
i sa tim riječima hranim
sebe, obitelj i okolinu.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:37 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 15.02.2018.

"BOJE MOGA NEBA" - MOJA NOVA ZBIRKA POEZIJE


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php


Nova knjiga na portalu http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Zbirku poezije "Boje moga neba", Anđe Jotanović, predstavit ćemo vam uz pomoć recenzije knjige:



OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE "BOJE MOGA NEBA", ANĐE JOTANOVIĆ


Dubokim poniranjem u samu sebe, introspekcijom koja zadivljuje i putom kojim svaka osoba želi koračati, zaroniti i odvojiti se od ove stvarnosti, da bi se negdje pronašla, gdje sfere postojanosti ne dopiru, u taj svijet nas Anđa vodi, svijet radosti za životom, ali i tužnim trenucima zdvojnosti kad se mistika vjere još nije objavila.

Mistika vjere je posebna za svako živo biće koje joj pokloni svoj život i svakome se manifestira na drugačiji način.

Osjetljivim očima duše pažljivo se krećemo u tom astralu reagirajući pulsarom na svaku intervenciju izvana, na svaki duši neprirodan ljudski čin kojim nas zatrpavaju od najranije dobi.

Bez jeke i bez glasa duša priča svoju priču, reagira svojim reakcijama i vrlo sigurno vodi čovjeka koji se odazove njenom pozivu, a Anđa vrlo sigurno plovi tim neistraženim morem, daruje nas velikom iskrenošću svojih riječi i dubinom svojih poruka potvrđujući ovim riječima prisutnost božanskog daha pa se život na ovoj lijepoj planeti mijenja iz dana u dan čistom spoznajom ljudi, da jedino uz istinu imaju sposobnost ostvariti svoje samokreacije, ono naličje koje je Bog napravio "na svoju sliku i priliku".

Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 29.01.2018.





OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE "BOJE MOGA NEBA" HRVATSKE PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ


Nalazimo se pred još jednom zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Anđe Jotanović. To je jedna zbirka koja u vidu ima prije svega pjesnički opis najveće ljudske vrijednosti, a to je sloboda. Ponekad naša pjesnikinja kaže "igra" ili je pak riječ o "nebu" obasjanom svjetlošću sunca ili zvijezda. No, u svakom od tih slučajeva riječ je zapravo o jednoj velikoj potrazi na najvećom ljudskom vrijednošću, a to je ljudsko dostojanstvo i sloboda i ovo pjesništvo, baš zato jer je takvo, razlikuje se od istraživanja na primjer koje na čovjeku otkriva iznenadujuće stvari, ali ne može doprijeti do cjeline čovjekova bića i njegove sudbine.

Čovjek je uvijek nešto više od onoga što on zapravo zna o sebi. Čovjekovu slobodu nije moguće jednostavno predmetno pokazati poput drugih predmeta, ona je dapače i posve sporna, dvojbena veličina, jer je nije moguće znanstveno utvrditi ili dokazati, ali je svaki čovjek svjestan svoje slobode. Možemo je zapažati u našoj nutrini. To da smo slobodne osobe ne govori nam nikakav izvanjski dokaz slobode, nego naše vlastito unutrašnje iskustvo slobode, iskustvo ne mišljenja, nego djelovanja.

U realizaciji uvijek mogu iznova neposredno iskusiti svoju vlastiti slobodu, iskustvo ne samo djelovanja, nego i nedjelovanja, zakazivanja, krivnje. U realizaciji mogu neposredno iskusiti, da nisam to učinio, ali da sam trebao učiniti, da sam dao obećanje, ali ga nisam održao ili pak da tvrdimo kako smo krivi i priznajemo svoju krivicu i molimo za oproštenje, ali zahtijevamo da i drugi priznaju svoju krivicu i da mole za oproštenje, što bi dakle bila moralnost bez odgovornosti, a odgovornost bez slobode.

Mi smo naprosto osuđeni na slobodu, čovjek je slobodan, ali on nije slobodan, da bude slobodan. Čovjek se mora kladiti, u tome nije slobodan pa bio čovjek osuđen na slobodu ili pak pozvan na nju, on je svagda onakav kakav on već jest, jedno biće puno protuslovlja, slabosti, ali i snage, biće koje udivljuje, ali i koje ponižava, biće koje gleda, ali koje također i ne želi vidjeti. Onaj tko ne želi vidjeti nije indiferentan, nego je slijep i u ovoj najjednostavnijoj istini očituje se ljepota pjesništva Anđe Jotanović kojoj smo zahvalni na još jednom lijepom prilogu suvremenoj hrvatskoj lirici.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač,
Adelaide 30.01.2018.



Image and video hosting by TinyPic


Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:



http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php


te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

BOJE MOGA NEBA

Bojim svoje nebo
najljepšim bojama duge
iscrtanim u komorama srca
i protkanim osjećajem duše
sa najljepšim nitima
ljudskih doživljaja.

Velebna iskustva duše
pretačem iz misli u riječi,
da opišem život
koji truje i liječi
prosipajući doživljaje svoje
u najljepše dugine boje.

Zvjezdano nebo iznad sebe
pod svoje nebo spuštam
i ništa slučajnosti ne prepuštam,
već se prisjećam života
viđenog očima duše
i življenog naučenog znanja.

Povezujem niti svjetla
vidljivog i nevidljivog svijeta,
pretačem ih u čaroliju srca
pa neka ono pjesmom priča
iskustva ljudske duše
u veličanstvenim bojama
kristalnog sjaja iskre srca,
što sve ljude u ljubavi spaja.


Image and video hosting by TinyPic


10:31 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 14.02.2018.

SVRHA MOG ŽIVOTA


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Svoju životnu svrhu sam ostvarila,
iza sebe sam prošlost ostavila,
budućnost samo naslutiti mogu
i svojim bivanjem vratila sam se Bogu.

Moja životna svrha je ispunjena,
više nisam robinja njena
sada sam sasvim slobodna
i za samostalnost sposobna.

Sada kad moje biće bira
mogu biti i nit vodilja
kad životnu svrhu kreiram
iz ponuđenog nabolje biram.

Ne biram samo za sebe
za tim više nemam potrebe,
već biram za cijeli svijet
lopoč, najljepši duhovni cvijet.

Neka u cijelom svijetu cvijeće cvjeta
i sretna bude cijela planeta
ljepotom svojom neka blista
blagoslovljena i zraka čista.

Pa neka se svatko čistog zraka nadiše
kad sudbinu čovječanstva piše,
svrhu svog života neka ispuni svatko
pa neka mu živjeti bude slatko.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


16:00 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 11.02.2018.

PRIPADNOST



slika: digital art

Dugo sam tražila pripadnost
i nigdje je ne nađoh izvan sebe
mnogi su me svojatali, da im pripadam
religija, društvo, okolina, obitelj
pa je ta pripadnost išla sve do Boga,
a tek sada znam komu pripadam
i čemu u životu mogu da se nadam.

Shvatih nakon dugo vremena,
da pripadam samoj sebi
i Zemlji koja me hrani,
dijelim sebe kroz sve oblike
koji me dotaknu svojim bivanjem
mislima, emocijama, riječima, djelima,
svi su u mojoj duši i srcu
u svakom djeliću mene
i samo sa svima sam pomirena
i jesam ono što ja jesam.

Svemu pripadam, a ničija nisam,
čak ni sebi ne pripadam,
samo budem u snovima
i životu se smiješim tajanstveno
u svojim djelima često i pogriješim,
ali jesam, ma gdje da sam,
iskustva me prate kao kakva sjena,
ja sam samo prividna opsjena.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


17:26 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 09.02.2018.

DIO MOG KOLAČA



slika: Josephine Wall

Sita sam, ali dio svog kolača hoću,
da mi se nađe kao zaštićenost,
ako me kada i gdje glad zadesi
zbog sigurnosti i sitosti svog trbuha.

Sita sam, ali hoću da osjetim
blagostanje koje nosim u torbi
zbog spoznaje da uvijek imam obilje
sa kojim mogu zadovoljiti bilo koju glad.

Sita sam svega što je u ponudi,
ta sitost me štiti zalogajem
koji je uvijek dostupan,
da ga oko vidi i osjećaj potvrdi.

Sita sam raznih manjkova i viškova
pa mi je jako mila dostatnost
kad taman imam dovoljno svega
koliko je za moj opstanak potrebno.

Dio samo mog kolača
tako mi dobro, izvrsno zvuči,
da se osjećam sigurno i zaštićeno
svuda u društvu, okolini i kući.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


15:04 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 07.02.2018.

UČIM IZ NEGATIVNOG



slika: internet

Učim iz negativnog i negativna postajem
sa takvim učenjem u svijetu podložna ostajem,
tko mi takvo učenje smisli, da mi je samo znati
i zašto me ovako uče društvo, okolina i mati?

Shvaćam, kad bih iz pozitivnog učila,
sva moja iskustva bi mi mnogo drugačija bila,
nikom ne bih bila podložna
i sa svim ljudima bila bih složna.

Sada imam o učenju jasnu sliku,
iz temelja mijenjam za učenje taktiku
od sada ću više iz pozitivnog učiti
i uvijek pozitivna u svakom iskustvu biti.

Pozitivnost uvijek prema napretku vodi
prema zdravlju, snazi i osobnoj slobodi,
a tko još slobodan ne želi biti
i svoj život srećno živjeti,
tako ću od sada učiti ja
pa neka se moj život ispravno kreira.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


20:09 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 06.02.2018.

KOZMIČKI KÔD



slika: internet

Otkrila sam iznenada kozmički kôd
u kojem je zabilježeno moje porijeklo i rod,
po tom kôdu na Zemlju sam poslana
kao neka inteligencija strana,
da na Zemlji održim ravnotežu
i stabilnu zemaljsku komunikacijsku mrežu
koju pogrešno ljudska svijest stvara,
a nesvjesna je pa za kreiranje nema dara,
kako svojom sviješću stvarnost stvara,
zemaljska inteligencija bi odavno propala.

Zemaljska svijest misli da jest, a stvarno nije,
ona svoje neznanje ne zna niti ga krije,
živi kako joj dođe, potpuno uspavano
niti zna što je i kako niti što je stvarno,
zato je ljudska svijest neznanjem porobljena
upitan je opstanak i inteligencija njena,
svoje akumulacije svijesti čovjek nema
pa mu je je u kolektivnoj svijesti sve opsjena.

Ljudi misle da su netko i nešto,
a uglavnom žive nesvjesno i nevješto,
odavno bi ovog svijeta nestalo
i njegovo bi sustvaranje prestalo,
da mu se pomoć iz kozmosa ne šalje,
da može opstati i živjeti dalje.

Toga ljudska bića uopće svjesna nisu
ne znaju otkud dolaze, tko su ni gdje su,
nalaze se na omanjem svemirskom brodu
koji u kozmosu tek traži svoju slobodu
za svjesno sustvaranje u kozmosu
u kojem će odoljeti svom ne znanju i prkosu.

Otkrila sam, začuđena, kozmički kôd,
znam tko je moj kozmički rod,
znam što mi je svrha zemaljskog života,
maknuti sve ono što je sramota,
ostvariti ispravnu ravnotežu u svijesti,
naučiti pozitivnu mentalnu hranu jesti,
ostaviti uputstvo zemaljskim generacijama,
stupiti duhovno u kontakt sa svim nacijama,
prenijeti im ovo kozmičko znanje,
tek tada ću izvršiti svoje poslanje
i vratiti se tamo otkud sam došla,
da bih opet na neki drugi svemirski brod pošla.

Da, Zemlja je svemirski brod
opstat će i izgleda kao nebeski svod
koji oko matičnog broda plovi
u ovom dijelu kozmosa dobri su joj uslovi,
na Zemlji se tako život održava i razvija
sudjeluješ u tom životu ti, sudjelujem i ja,
svatko od nas svoj kôd stvara,
dok sa kozmosom o suživotu razgovara,
svi smo samostalni bogovi stvaraoci
to su bili i svi naši kozmički preci.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


12:01 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 04.02.2018.

AMAZON - "SAM SVOJ KREATOR" - KNJIGA JE SPREMNA ZA NARUDŽBU



i link za narudžbu knjige:

https://www.amazon.de/dp/1985051176/ref=sr_1_2?ie=UTF8&qid=1517755520&sr=8-2&keywords=andja+jotanovic


15:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 03.02.2018.

AMAZON - I MOJA KNJIGA JE DOSTUPNA





i link za narudžbu knjige:

https://www.amazon.com/dp/1984988492/ref=sr_1_1?s=books&ie=UTF8&qid=1517657630&sr=1-1&keywords=andja+jotanovic


12:29 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 02.02.2018.

BEZDAN



slika: internet

U ponoru bez kraja
na počecima ljudskog raja
ljudska krivnja zjapi
i za iscjeljenjem duše vapi.

Za sve što dobro nije,
a čovjek to uporno krije
na ovom plavom planetu
podsjećanje upućuje svijetu
ponor ili pomor spominje
i sve neke ljudske prokletinje,
neprestano se događa,
da se spominje milenijska svađa
otkad čovjek postoji
on se svojih grešaka boji
pa ih tim strahom hrani
danas i jučer u novo iskustvo ih mami.

A ne zna da time negativnost stvara,
jer za kreiranje nema ispravnog dara,
tako svakodnevno uzajamna svađa
samo novo takvo iskustvo rađa
o ispravnom i neispravnom,
sadašnjem i onom davnom.

Kako da čovjek bezdan zaobiđe
i svojoj lijepoj pameti priđe,
istinito, dobro i korisno bira
kad takvo iskustvo preferira
u svojim djelima pamti samo
ono što još naučiti ne znamo,
a tako mnogo smo naučili
i uglavnom uzorni građani bili.

Zašto se onda ta uzornost ne prati,
da nam ona svoje iskustvo vrati?

Jeste li možda za nešto krivi
zato što postojite i što ste živi,
znate u svojoj duši da ste pravedni
siti svakodnevno, a ne gladni
siti ste krivnje za sva vremena
zauvijek je maknite sa svojih ramena?

To je tako lako i jednostavno
samo ostavite sve što je bilo davno
i što vam se u podsjećanju nameće
kao balast i nepotrebno smeće.

Svi smo ispravni, dobri i sposobni
za život skupni i osobni,
a bezdan je samo kolektivna krivnja
koja čak više nije ni živa,
mi joj podsjećanjem život dajemo,
dok se za neka svoja djela kajemo.

Nemamo se više za što kajati
neka nam se ono pozitivno uzvrati,
svi na to imamo puno pravo
da živimo sretno, zadovoljno i zdravo.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:22 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 01.02.2018.

SANJALA SAM NOĆAS



slika: digital art

Sanjala sam noćas zvijezdu padalicu
kako njena svjetlost svijetli na mom licu
i poželjela ne jednu, već mnogo želja,
vidjela sam, da na Zemlji treba veselja.

Poželjeh mir u svijetu da vlada,
među ljudima mnogo više sklada,
više ljubavi u ljudskim odnosima
i da se otmu raznim prkosima.

Poželjeh da je nekome do mene stalo
i da sretno živim ovo života malo
pa da miroljubivost vlada u ljudima,
da uživaju u prirodnim čudima.

Zvjezdano nebo ispuni mi želje,
u meni zavlada zdravlje i veselje
i ja ih prosuh svuda oko sebe
neka ih uzme tko ima potrebe.

Sanjala sam noćas da je sve to java,
probudila sam se sretna i zdrava
i zvijezda Danica meni se najavi,
da sa mnom moje želje proslavi.


11:17 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 31.01.2018.

MORE, ZEMLJA I SUNCE



slika: internet

Spustilo se na zemljicu Sunce
i obasjava sve njene vrhunce,
u More se zagleda zaljubljeno
pa o njemu poče maštati sneno.

Srce mu More u sebe primi
pa ga miluje u proljeće, ljeti, jeseni i zimi,
šapuće Suncu da ga voli silno
pa mu se i ono udvara umilno.

Odgovara mu Sunce svojim zrakama
njihova ljubav je na velikim mukama,
sivi oblaci je zaklanjaju često
nije im lako naći za ljubav mjesto.

A Zemlja čudno u tu ljubav gleda
u sebi mistično o njima raspreda
pa odluči da More preda Suncu,
a ona se okrenu svom najvećem vrhuncu.

A morske sirene u ljubav im se miješaju
i one vole More pa ga Suncu ne daju
u ljubavnom trokutu tako dugo žive
jedni druge za ljubomoru krive.

Sunce, More, Zemlja i Sirene,
njihova ljubav dopire i do mene
pa me mami da ih i ja volim
svom dušom i srcem svojim.

I ljubav tako u trokutima cvjeta
ni ljubomora u ovoj ljubavi ne smeta,
samo se smjenjuju izljevi ljubavi
i ta ljubav sav život preplavi.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


20:24 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 30.01.2018.

KREATIVNA MUDROST



slika: digital art

Dugo sam bila slaba,
sve mi je izgledalo džaba,
što god da sam poduzela
samo sam si još energije oduzela,
a tad mi je u pomoć došla Krteativna Mudrost.

Iz glave mi je odnijela ludost,
utkala mi je svoje znanje,
šapnula mi moje poslanje.

U početku joj nisam vjerovala,
pravila sam se da sam to već znala,
na kraju sam ponizno priznala,
da sam za Mudrost previše mala.

Zamolila sam je da mi pomaže
i svoje znanje da mi pokaže,
Kreativnost mi se milo nasmiješi
suosjećajno me nježno utješi,
pokaza mi kojim putem se hoda,
da bi se postigla ljudska sloboda.

Sad se Kreativna Mudrost i ja družimo
jedna drugoj prijateljski služimo,
snaga je razvila svoja krila
i uvijek je uz mene u svakoj prilici bila,
samo je ja nisam prepoznala
pa je iza mene malo ostala.

Nije htjela da mi smeta,
dok sam samostalno spoznavala vizije svijeta,
sada uz mene neprestano hoda
bistra i protočna kao voda,
kreacije mi na uvid pripravlja,
dok Mudrost u meteriji snagu postavlja.

Hvala ti, Kreativna Mudrosti,
molim te oprosti,
što sam bez tebe kroz život hodala,
sada kad sam te upoznala
budi stalno pored i ispred mene,
kreiraj najidealnije promjene,
vodi me u onom smjeru
u kojem ću vidjeti u svemu mjeru,
stvarati ravnotežu u svijesti,
primati suosjećajno obavijesti,
riječima tvoju istinu slaviti
i sve u ravnotežu postaviti,
gledati kako se vaga u centru njiše,
dok Kreativna Mudrost svijetlu sudbinu piše.

Tako se stvara ljudska snaga
kada u ravnoteži stoji vaga,
kad se jednako vidi crno i bijelo
i kad je postojanje cijelo
na dohvat ljudske šake
kad se iz energije svake
svjesno Kreativna Mudrost bira,
a sa njenim postojanjem
stalno ima dodira.



19:29 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 29.01.2018.

LAKO JE VOLJETI



slika: digital art

Lako je voljen biti i voljeti,
to samo treba htjeti
i dijeliti ljubav svima
poznatima i nepoznatima.

Nije ljubav samo ljubljenje,
ona je i životu čuđenje,
provođenje dobrih djela
i osjećaj kao da sam cijela.

Lako je svakoga voljeti,
samo treba poželjeti
pružiti ruku potrebitom
i eto ti ljubavi na svijetu ovom.

Kad se ruka ruci pruži
pa se čovjek sa čovjekom druži,
eto ti ljubavi obostrane
koja skladno cvijeta na sve strane.

Lako je voljen biti,
to se može osjetiti
po pogledu i gestu nekom
u trenutku gotovo svakom.

Lijepo je kada se volimo
i sebi hrabro dozvolimo,
da vidimo prisutnu ljubav
i odmah se čovjek osjeti zdrav.


09:12 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 28.01.2018.

UZAVRELE STRASTI



slika: digital art

Uzavrele ljudske strasti
u kući, okolini, društvu,
ubiru svoj danak
slaganja i neslaganja
ljudskih karaktera
željnih dokazivanja
svoje nemoći i moći.

Tako bih rado drugačiju strast
u kući i okolini kušala,
sigurno bih prihvatljivija bila
i društvu bih skladnije služila
a moja strast bi služila pomirenju,
prihvaćanju, povjerenju i poštovanju
različitosti u procesu jednakih.

Voljela bih imati moć,
da sve strasti smirim
i da samo mudrost, sklad
i harmonija ljudskih bića
umilne pjesme pjevaju
naraštajima koji dolaze,
da ostave pomirenje i sreću.

A opet, volim i strast
kao životnu energiju stvaranja
koja miri zavađene
i zaraćene narode
i gradi strasno složnost
za opće dobro svih
u procesu neprekidne obnove.

Usmjerit ću svoju strast
vođena osjećajima srca,
strasno ću dušom graditi
zdrave međuodnose u sebi,
obitelji i svim sudionicima
u procesu životnosti,
miroljubivih suodnosa
za svoje i opće dobro.


10:47 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 27.01.2018.

UZALUD TRAŽIŠ STAZE ZABORAVA



slika: digital art

Uzalud tražiš staze zaborava,
otišle su u ambis
nedosanjanih snova,
izgubile se u bespuću
uzaludnih nadanja,
bez kreativne energije
ostale su neprohodne.

Možda ih ipak pronađeš
u riznici misaonog toka
kad te snovi podsjete
na ne ispunjene želje,
kada osvijestiš da je stvarnost iluzorna
i da tvoju kreativnost određuje
samo tvoja svjesna misao.

Staze snenih zaborava
rasplinule su se u magli
misaonog toka nesvjesnosti,
dok svjesnost lijeno spava
u moždanim vijugama
na lopoču iz kojeg nektarom
voda sladi svoje nepce,
a duša bez nektara ostaje.

Svjesnost samo nijemo svjedoči
o svim prohodnim stazama
koje pamćenje povezuje,
a ljudska duša ga slijedi
u tijelima što se rađaju
u beskrajnom ritmu postojanja.

Zaborav i pamćenje
igraju svoj zanosni ples
u neprekidnim izborima
htijenja duše i tijela
koji veličanstveno biraju
nadolazeća iskustva
čeznući za sretnim ostvarenjima duše.


11:08 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 25.01.2018.

POTRAGA ZA SOBOM



slika: digital art

Tu sam, svjesna svog postojanja,
neprestano se tražim u prvom do sebe
nesvjesna svoje uloge u procesima života,
djeteta, djevojke, žene, majke,
domaćice, djelatnice, odgojiteljice,
pogubljena u obvezama svakodnevnice,
rasijana u moru ženskih obveza
ne prepoznajem se u drugom.

Kako da se pronađem u svima
i posložim na ispravan način,
pitam se svakodnevno
pa da vidim gdje sam,
sa kim sam i tko sam,
koliko su moja djela, mala i velika,
zaslužna za prihvaćanje
moje nepriznate osobnosti
i zašto su nesvjesno isčeznula
u pokidanim nitima života?

Gladna sam ljubavi i pažnje,
tražim osjećaj dobrodošlice,
da je nekome stalo do mene
iz svoje obitelji, okoline,
društva i njegovih zakulisnih igara,
svjesna svoje uloge žene
i nesvjesna da sam se pogubila
od ljubavi za samu sebe.

Rasplinula sam se u oblaku misli
svakodnevnih djela i htijenja,
ostvarenih i ne ostvarenih nadanja
u cijepanju svoje osobnosti
na svoju obitelj, radne kolege,
poznate i nepoznate prijatelje
kod kojih sam ostala bez povratka
u neiskazanim čežnjama duše,
pogubljena i ne posložena.

Tu sam, a nema me,
hoću li se ikada pronaći
i skupiti djeliće sebe
po bijelom svijetu prosute
i povezane u neraskidivu cjelinu
koja vrednuje izgubljeno
i s iznenađenjem pronađeno?

Vjerujem da hoću
pa ja sam žena!


12:22 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 23.01.2018.

ČAROLIJA ŠARENE LAŽI



slika: digital art

Čarolija „šarene laži“,
mami me u ponore svoje,
uzdigne me visoko
pa me o zemlju tresne,
svoje sjene na put mi stavlja
niti je tama niti svjetlo
prepoznati se ne može,
samo osjećaji nijemi u magli
znanje mi „za nos vuku“.

To emocije igraju svoj ples
sa bespomoćnom ljudskom dušom,
zarobljavaju joj srce u opčinjenosti
iluzijama svoje lažne ljubavi i moći,
prevode ga „žednog preko vode“,
u iskustvima nesuvislih ljudskih postupaka
bez početka i kraja
upletenih u čari iskustava.

Eh, da mi je tu čaroliju spoznati,
da sa njom na „ti“ budem
pa da sa mnom nježno postupa,
dok me diže i spušta životom
u svoje nepoznate kovitlace
svjetla i sjenki ljudskih nadanja,
ludih posrtanja i padanja,
mudrih ustajanja i hodanja
po trnovitim životnim stazama,
dok ja za laganim radosnim
i sigurnim hodom žudim,
da hodam po mekim puteljcima
sa laticama ruža posutim.

Očarana osjećajima duše i srca,
zatvorenih očiju koračam
za čarolijom lijepih trenutka
koji na ljubavni zov mame,
sa lažima i istinom na usnama
hodam svojim stazama u nadi,
da ću ih konačno gaziti sretno
bez, „šarene laži“ na njima.


09:30 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 22.01.2018.

IGRAM SE ŽIVOTA



slika: Josephine Wall

Igram se života
i baš mi je milo
otkrivati njegove tajne
kroz iskustva izražene,
neke lako zaboravljene
i neke trajno zapamćene.

Nije to laka igra,
život je dostojan igrač
podmazan svim mastima
koji lako dobiva
i lako gubi dobiveno
s istom strasti
u zdravlju rođenog
i u boli napuštenog.

A između tih intervala
daruje i po koju strast
za erotskom žudnjom,
po neko usputno milovanje
i zagrljaj nevinog djeteta,
sigurnost i nesigurnost
u intervalima servira
kao gladnom obrok,
da se redovno nahrani
strahom ili hrabrošću
u bespoštednoj igri preživljavanja.

Ma, dorasla sam ja
njegovoj igri sjene i svjetla
i smjelo se igram
svojim i tuđim životima,
sa smiješkom na usnama
ili suzom tuge u oku
čvrsto gazim zacrtane staze
u pravilima životne igre.

Veličanstven sam ja igrač
koji kontrira životu
u svim izazovima
njegovih iskustava
niti pobijeđena
niti sam pobjednik.


13:11 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 21.01.2018.

VOLIM TE, BOŽE



slika: internet

Ne znam tko si, otkud si i zašto si
ni vidjela Te svjesno nisam,
samo Te ponekad osjećam
u skrivenim kutovima
svog nejakog bića i svijeta,
skrivaš se od ljudi i mene
kao zmija noge što skriva
i sve Te više prihvaćam
i smjelo se usuđujem reći,
čak i da Te sve više volim.

Tajna Tvog tajanstvenog skrivanja
golica moju uzavrelu maštu
radoznalošću nevinog djeteta,
slijedim Tvoje tajanstvene staze
na kojima Te netko nekad vidio,
čuo za Tvoje čudesno djelovanje,
osjetio Tvoje tajanstveno prisustvo,
kušao tajnu Tvoje umilne prirode,
dodirnuo Tvoje veličanstvene dubine.

Volim to Tvoje skrivanje
i otkrivanje na kapaljku
pa mi u duši milo bude
kad pomislim da si dostižan
ljudskom stvoru sklonom zaboravu
koji ni u sebe ne vjeruje,
a kamo li u nepoznatog Boga
i u njegove skrivene putove.

Volim Te, a uopće ne znam
zašto bih Te trebala voljeti
kad znanje o Sebi i Svom postojanju
tako zanosno i vješto skrivaš,
pa si mislim, možda volim samo tajnu
Tvog veličanstvenog skrivanja
i živim u iluziji Tvog postojanja
koja me zanosno mami,
da Te u nekom skrivenom kutku pronađem
i srcem osjetim moćnu sreću Tvog dodira.


11:59 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 20.01.2018.

VOLJELA SAM



slika: internet

Voljela sam modro nebo
sjajnim zvijezdama posuto
i tajanstvene svjetove
koji se u snovima javljaju.

Voljela sam dane i godine,
odrastanje i otkrivanje svijeta
unutarnju svjetlost sjajnu
sa tisuću sunaca u jednoj zraci.

Voljela sam cvijeće u proljeće
i prvi jaglac što iz zemlje viri,
toplinu sunca na licu snenom
i cvrkut ptica koji najavljuje zoru.

Voljela sam ljetno sunce
kad me po goloj koži miluje,
na livadi povjetarac blag
i šuštanje lišća u krošnji stabla.

Voljela sam jesenje lišće
i hodanje bosih nogu po njemu,
zlaćane plodove što sa stabla vire
i mame me da im sočnost kušam.

Voljela sam nježnost tvojih ruku,
i tajanstven osmijeh na rubu usana
kad me samo nježno zagrliš
i počneš pričati svoju priču.

Voljela sam, sad još više volim
snovi su o voljenju postali java,
sve sam više svjesna kako postoji
ljubav, praiskonska i prava.

Volim tu ljubav u ljudskim dušama
što se očituje u ljudskom sjećanju
koja u pamuku nježnog srca
svoju ljubavnu pređu u svilu stvara.


15:30 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 19.01.2018.

OGLEDALO SAME SEBE



slika: internet

Ogledala sam se u ljudima
u njihovim životima,
tražila sam svoj život
i ravnala se po njima,
dok ne postadoh svoja
i počeh se ogledati
u svojim mislima i djelima.

Nisam znala što je sudbina,
a sada svoju sudbinu stvaram
i za nju Bogu odgovaram.

Ogledam se u oblaku
i njegovim tajnama
nevidljivih strujanja.

Draže mi je sada
ovo moje ogledalo,
nego ogledalo prvog do sebe,
kroz druge sam sebe tražila,
a u sebi sam se skrivala.

Laž po laž raskrinkana
u istinu se pretvori
ni tamo ni ovamo,
razapeta između čovjeka i svijeta
više mi ništa i nitko ne smeta,
sve mi je aman-taman.

Pronašla sam središte svoje duše
u kojem se srcem ogledam,
u bilo koga da gledam,
vidim dio sebe kojeg volim
najviše što mogu i znam.


10:42 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 18.01.2018.

NEKI NOVI LJUDI



slika: internet

Neki novi ljudi
ulaze u moj život,
k'o tajni proroci
pokreću mi iskustva
po stazama
posutim cvijećem.

Gledam ih,
ni rod ni porod mi nisu,
a prihvaćaju me
kao najrođeniju
odano služeći
idealima zajedništava,
sklada i mudrosti.

Sa nadom
u bolje sutra
danas pravim
prvi korak
na nepoznatom putu
od tisuću milja
koji me nježno mami
u svoj tajni zagrljaj.

Neki novi ljudi
osvjetljavaju mi put
i utiru staze
svojom ljubavlju
i iskrenom podrškom
koju sam rijetko
u životu dobivala
pa mi čudno
koliko ljubavi ima
u tim dobrim i humanim
nepoznatim ljudima.


11:26 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 16.01.2018.

LJUBAV ALKOHOLIČARA



slika: internet

Ne spominjite mi ljubav,
drugujem sa demonima pakla
i anđeli su utihnuli nad mojom boli
ne pružaju mi ruku spasa,
neka mi nikad i nitko ne kaže,
da je sposoban da voli
kao što ja volim dobru kapljicu,
svoju vjernu prijateljicu.

Volio sam i razočarao se,
ljubav nije bila ono
čemu sam se nadao,
samo usamljenost i čaša puna
razumiju moj bol i nadanje.

Promašenost života
i snovi u bolje sutra
odnijeli su ljepotu današnjosti
i sada samo teška tuga
druguje sa mnom i mojom dušom
i demoni pakla igraju
svoj orgijaški, izdajnički ples
mameći me u opojan zagrljaj
ljute kapljice koja muti razum,
umrtvljuje tijelo, utapa dušu
i truje srce pa lagano i sigurno
tonem u bezdan,
na svim životnim poljima izdan
sam sa svojim bolom
i nevjericom u ičiju ljubav.

Ne, ne govorite mi o ljubavi,
ona je ljuta varka,
laž na usnama nesretnika,
čašu mi punu otrova dajte,
da se utopim u njenim kapljicama,
jer ljubav, ljubav me je izdala,
a nitko mi ruku ne pruža
koja je vrednija od ljubavi moje čaše
i anđeli su skrušeno utihnuli
i Bog, On me je izdao,
čaša je sve manje,
a ja sve više opijen
svojim teškim bolom
nedostatka iskrene ljubavi,
tonem u bezdan.

Svjetla na kraju tunela nema
ni ljudi nema čistog srca
ni majke nema da me zagrli
i utješi u teškoj tuzi
prevarenog nesretnika.

Zato ne, ne govorite mi o ljubavi,
vi, koji moju tamu ne vidite
i svjetlost vam je daleko...


09:55 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.01.2018.

GRIŽNJA SAVJESTI



slika: internet

Onkraj ljudske pameti
postoji onaj osjećaj odgovornosti
prema nekome ili nečemu
koji ostavlja svoj upečatljiv trag
u zarobljeništvu ljudskih duša
koje traže svoju slobodu.

Žene na nju najlakše padaju,
ostaju zarobljenice svojom voljom
potaknute odgovornošću prema obitelji
i muškarcu kao partneru,
u odnosu nejadnakih
preuzimaju inicijativu,
a grižnja savjesti odnosi pobjedu
i ostavlja ih u ropstvu
njihovih nesvjesnih htijenja.

Pitam se, da nije tog osjećaja
grižnje savjesti kod ljudi,
kuda bi se kretao život jedne žene
kad je strast za samostalnošću povede
prema nepoznatim putovima
ili muškarca koji zauvijek pamti
stisak dječje šake
tek rođenog djeteta
sa nevinim pogledom srne
na svom čvrstom prstu?

Bilo kako bilo, grižnja savjesti
još uvijek odnosi pobjedu
nad odlukama osobnih htijenja
uzavrelih ljudskih strasti,
nad slobodnim odlučivanjem
o samo svom životu
zbog zajedništva u obitelji,
skupini ljudi koji streme
prema istom cilju
u društvenim potrebama,
religijskim učenjima,
odgovornosti prema planetu
na kojem žive i djeluju.

Pamet je tu nemoćna,
osjećaj je taj koji plete svoju mrežu
iz koje odgovoran čovjek
ni ne želi izaći,
već se čvrsto veže za ono
do čega mu je stalo,
a to je savjest ljudske duše
povezan zajedničkim nitima
koje pletu čvrstu mrežu
za opstanak ljudskog roda.


19:14 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se