+ANGELICA+ photo blog

ČIN POSVETE SVETOM MIHAELU ARHANĐELU; Plemeniti kneže svih anđeoskih korova i cijenjeni vođo vojske Gospodnje,gorljivi ljubitelju Slave Gospodnje i strahu pobunjenih anđela,ljubavi i slasti dobrih Anđela,SVETI MIHAELE ARHANĐELE.želeći biti u broju tvojih štovatelja,danas Ti se u potpunosti predajem.Stavljam sebe samoga,svoj posao,svoju obitelj,prijatelje,i sve što mi pripada pod tvoju zaštitu.To što nudim je vrlo malo,budući da sam ja jadni grešnik ali,molim Te,Ti nagradi ljubav moga srca.Sjeti se,da sam od danas pod tvojom zaštitom,te moraš biti uza me za cijeloga moga života.Pribavi mi oproštenje mojih brojnih i teških grijeha,daj da od srca ljubim svoga Boga i dragog SPASITELJA ISUSA KRISTA,moju dragu MAJKU MARIJU,sve ljude i moju braću koji su j u b lj e n i od OCA, a o t k u p lj e n i od SINA.Isprosi mi milosti koje su mi potrebne da bih zaslužio krunu slave.Brani me uvijek od neprijatelja moje duše a posebno u zadnjem trenutku mojega života.Daođi tada,o slavni Arhanđele.pomozi mi u borbi i odagnaj daleko od mene u ponor pakla onog oholog anđela kojega si pobijedio u nebeskoj borbi.Predstavi me tada,pred prijestoljemo Božjim da bih mogao.s tobom SVETI MIHAELE i sa svim anđelima,pjevati hvalu,čast i slavu Onome koji vlada u vijeke vijekova.Amen! ChristianRock.net ChristianHardRock.Net CMRadio.Net - The Best Christian MusicCM.celtic.radio

11.08.2004., srijeda

Naše dužnosti prema anđelu čuvaru

Tekst je objavljen u časopisu Zlatno pero, u prijevodu Jurice Beroša.

Riječima sv. Ambrozija: “Moramo se moliti anđelu koji nam je dan za čuvara”, sv. Bernard nas podsjeća na dužnosti prema anđelu čuvaru: “Zahvalnost na njegovoj prisutnosti, privrženost njegovoj dobrohodnosti, povjerenje u njegovu brigu. Uvijek imajte na umu da ste u prisutnosti vašeg anđela čuvara”, on opominje svoje učenike. “Na bilo kojem mjestu da se nalazite, u bilo kojem tajnom skrovištu da se krijete, mislite na vašeg anđela čuvara. Nikada u prisutnosti svog Anđela ne činite ono što ne bi činili u mojoj prisutnosti.”

“Veliko dostojanstvo i svetost vaših svetih anđela čini vas obaveznim zahvaljivati se. Pred zemaljskim velikanima, ljudi su skromni i puni poštovanja; ali njihovo dostojanstvo je neusporedivo manje i od najnižeg od anđela. Zbog toga se uvijek moramo vladati pobožno i skromno pred našim svetim anđelom, uzdržavajući se od svake riječi, geste ili radnje koje bi mogle povrijediti ili ražalostiti našeg nebeskog prijatelja i vodiča. Ovo neprekidno podsjećanje na prisutnost našeg svetog anđela je najbolje sredstvo za svladavanje kušnji.

“Ako istinski volimo našeg anđela čuvara, ne možemo ne imati neograničeno povjerenje u njegovo moćno zauzimanje kod Boga i čvrstu vjeru u njegovu odlučnost da nam pomogne. Ovo će nas potaći da često zazivamo njegovu pomoć i zaštitu, posebno u vrijeme kušnji i nevolja. Ovo povjerenje će nas potaći da zatražimo njegov savjet u mnogim problemima s kojima se susrećemo, i u velikim i u malim stvarima. Mnogi sveci običavali su ništa ne poduzeti bez prethodnog traženja savjeta od svog anđela čuvara.”

Little Flower lijepo pokazuje, u svojoj pjesmi Mom Anđelu Čuvaru, pravi duh odanosti našem nebeskom vodiču i zaštitniku. Ona se nježno prisjeća njega koji je s velikih nebeskih prostranstava, gdje je sjao kao svjetlo čistog plamena ‘pred Gospodinom beskrajnog svjetla’, sišao na zemlju da bude njen brat, prijatelj i pomagač, uvijek uz nju. Sa zahvalnošću se prisjeća kako je svojom brižnom rukom odstranio kamenje pred njenim nogama, da se ne bi spotakla na putu, dok je njegovo lice sjalo sve jasnije, što je ona postajala poniznija i ljubaznija. Ona se zatim prisjetila potreba drugih i molila ga da prenese njenu poruku njoj najdražima, da ih tješi i bodri umjesto nje. Tako mu se ona nježno povjerava:

O ti, koji žuriš cijelim svemirom

Brže od munje,

Pođi često umjesto mene

Onima koje najnježnije volim.

Svojim nježnim dodirom, oh, obriši im suze,

Reci im da je slatko nositi križ,

Nježno šapći moje ime u njihove uši,

I ime uvijek pravednog Isusa!

“Iznad svega ona je željela da on zapali u njenom srcu svoj vlastiti gorući žar da može spasiti duše od grijeha, ulijevajući u njih rosu Kalvarije, Predragocjenu Krv Krista. Njegovim vlastitim anđeoskim ushitom željela je da on ujedini njeno siromaštvo i svakodnevne križeve, da ih tako prikaže, obojene nebeskom odanošću, čistom Božjem Prijestolju. Nije mu zavidjela na njegovoj slavi, jer je gledao Božje Lice, nego ga je ovdje dole obožavala u Njegovoj Euharistijskoj Prisutnosti i nosila Ga u svojim vlastitim grudima. Ispunjena najsretnijim zadovoljstvom ona zaključuje:

Tvoje su nebeska slava i veselje,

Bogatstva Kralja kraljeva;

Hostija u našim ciborijumima

je moja, kao i svo blago koje nosi bol.

Tako s križem i Hostijom,

I uz tvoju pomoć, dragi anđeoski prijatelju,

Čekam mirno, na tamnoj strani vremena,

Nebesku sreću koja ne poznaje kraja.

“Iznad svega, dugujemo našem vjernom anđelu čuvaru najiskreniju zahvalnost za bezbrojna dobročinstva koja nam on daruje. On uvijek i svugdje stoji uz nas, nježno nas štiteći, blago nas upozoravajući i iskreno nas opominjući. Našu zahvalnost ne možemo bolje dokazati ni na jedan način, osim da poslušno slijedimo njegova upozorenja i da pokazujemo nježnu, sinovsku odanost prema njemu.”

Kada je u stanju milosti, duša je dragulj kojeg naš anđeo s divljenjem promatra i raduje se dok ona postaje sve sjajnija kroz Isusovu Krv. Nemojmo nikada ražalostiti našeg nebeskog sudruga grijehom, ali ako se takva nesreća i dogodi, krenimo prema izvorima Predragocjene Krvi koja će obnoviti našu prethodnu čistoću.

Pored izražavanja nježne odanosti našem anđelu čuvaru, trebamo također usvojiti pohvalno izražavanje obožavanja anđela čuvara drugih ljudi. Kada susrećemo naše poznanike, u isto vrijeme kada pozdravljamo njih, trebamo pozdraviti i njihove anđele čuvare. Ovo pozdravljanje se može obaviti nutarnjim činom bez privlačenja pozornosti. Ili možemo donijeti odluku, i tu odluku obnavljati s vremena na vrijeme, da pozdravljajući nekoga, u isto vrijeme imamo namjeru pozdraviti njegova anđela. Uskoro će nam postati jednostavno upamtiti ove svete anđele i od njih ćemo primiti mnoge blagoslove.

Ne smijemo nikada zaboraviti da Božji anđeo uvijek stoji uz nas. Eleanor C. Donnelly se prisjeća odanog prijateljstva svog anđela u slijedećim nadahnjujućim stihovima:

Kroz teške sate i situacije, on me prati;

Kroz duge mračne noći, stoji uz mene;

Od svakog zla i svakog grijeha, brani me;

U opasnosti i smrti, moj zaštitnik, moj vodič!

Dragi Prinče, koji si više od prijatelja, odan mojoj dobrobiti,

Oprosti mi moje uvrede, moj neuljudni nemar –

Oprosti što je tvoja prisutnost često uvrijeđena, tvoja služba neprimijećena,

Tvoje čiste namjere odbijene ili provjeravane!




- 07:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ljetopisi dominikanskog reda (kronike)

Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.



BRONZINO, Agnolo
Deposition of Christ
1545
Oil on wood, 268 x 173 cm
Musée des Beaux-Arts, Besançon


U ljetopisima reda sv. Dominika nalazimo mnogo lijepih opisa anđeoskih ukazanja.

Sv. Dominik i anđeli

Slijedeći odlomak je kratki opis o tome kako su se anđeli ukazali sv. Dominiku i njegovoj braći.

Dok su redovnici još uvijek živjeli blizu crkve sv. Siksta i dok ih je bilo oko stotinu, jednog dana blaženi Dominik je naredio ocu Ivanu iz Kalabrije i ocu Albertu iz Rima da pođu u grad moliti milostinju. Oni su bili u gradu sve od jutra pa do trećeg sata dana,ali bez uspjeha. Tada su se odlučili vratili u samostan i došli su posve blizu crkve sv. Anastazije, kada su sreli neku ženu koja je jako cijenila njihov red; i videći da nemaju ništa sa sobom, dala im je štrucu kruha. “Ne želim”, rekla je, “da idete natrag praznih ruku”. Kad su pošli malo naprijed, sreli su čovjeka koji je od njih nametljivo tražio milostinju. Ispričali su se, govoreći da ni sami nemaju ništa; ali je čovjek tada zamolio usrdno. Tada su oni rekli jedan drugome, “Što možemo učiniti samo sa jednom štrucom kruha? Dajmo je njemu u ime Boga.” Tako su mu dali štrucu kruha, i najedanput su ga izgubili iz vida! Kada su stigli u samostan, Blaženi Otac, kojem je Duh Sveti u međuvremenu otkrio sve što se dogodilo, je izašao njima ususret, govoreći im radosno: “Djeco, nemate ništa?” Oni su odgovorili, “Ne, Oče”, i ispričali su mu sve što se je dogodilo i kako su dali štrucu kruha siromahu. Tada je on rekao, “To je bio anđeo Gospodnji; Gospodin zna kako će opskrbiti Svoje. Hajdemo se pomoliti.” Zatim je ušao u crkvu i kada je izašao poslije kratkog vremena, zamolio je braću da pozovu zajednicu u zajedničku blagovaonicu. Odgovorili su mu govoreći, “Ali Sveti Oče, kako to da želiš da ih pozovemo, kada vidiš da nema ništa da im damo jesti?” Blaženi Otac je ipak naredio da se pozove brat Roger, i njemu naredio da sakupi braću za ručak, jer će Gospodin zadovoljiti njihove potrebe. Tada su oni pripremili stolove i postavili čaše, i na dani znak, cijela zajednica je ušla u zajedničku blagovaonicu. Blaženi Otac je dao blagoslov, i pošto su svi sjeli, otac Henry Rimski je počeo čitati. U međuvremenu, blaženi Dominik je molio, dok su njegove ruke bile spojene na stolu; i iznenada, baš kako im je obećao, po nadahnuću Duha Svetoga, dva lijepa mladića, izvršitelja Božanske Providnosti, pojavila su se usred zajedničke blagovaonice, noseći štruce kruha u bijelom platnu koje je visilo s njihovih ramena sprijeda i straga. Počeli su dijeliti kruh, počevši kod donjih redova, jedan s desne strane, a drugi s lijeve, stavljajući pred svakog brata cijelu štrucu zadivljujuće ljepote. Tada, kada su stigli do blaženog Dominika i kao i drugima stavili cijelu štrucu pred njega, naklonili su svoje glave i nestali, a da nitko nije znao, čak ne zna ni danas, odakle su došli ili kamo su otišli. I blaženi Dominik je rekao svojoj braći, “Moja braćo, jedite kruh kojeg vam je poslao Gospodin.” Zatim je rekao poslužiteljima da uliju malo vina. Ali oni su odgovorili, “Sveti Oče, nema vina.” Tada im je sveti Dominik, pun proročanskog duha, rekao, “Pođite po vrč i ulijte braći vino koje im je poslao Gospodin.” Oni su tamo otišli i našli, zaista, da je vrč ispunjen do ruba izvrsnim vinom, koje su požurili donijeti. A Dominik je rekao, “Pijte, moja braćo, od vina koje vam je Gospodin poslao.” Oni su jeli, stoga, i pili koliko su željeli, i taj dan i slijedeći dan, i dan poslije. Ali poslije obroka trećega dana, sveti Otac im je naredio da ono što je ostalo od kruha i vina daju siromasima i nije dozvolio da to ostane u kući. Za vrijeme ova tri dana nitko nije išao moliti milostinju jer im je Bog poslao kruha i vina u izobilju.

Kasnije su se anđeli ukazali na sličan način svetom Patrijarhu i njegovim redovnicima i dali im da jedu u izobilju.



CANO, Alonso
The Dead Christ Supported by an Angel
1646-52
Oil on canvas, 178 x 121 cm
Museo del Prado, Madrid


Trećom prilikom, sv. Dominik je trebao ići iz samostana sv. Siksta koji je van Rima, u samostan sv. Sabine u Rimu. Ali otac Tankredi, prior braće, i Odo, prior sestara i svih redovnika, i glavarica sa sestrama, pokušali su ga zadržati, govoreći: “Sveti Oče, jako je kasno, i nije uputno da idete”. Ipak, on je odbio učiniti kako su oni željeli, i rekao je, “Gospodin želi da krenem i on će mi poslati Svog anđela”. Tada je za svoje pratioce uzeo Tankredija i Oda i otišao. I stigavši na crkvena vrata, kako bi otišao, vidio je , prema riječima blaženog Dominika, mladića velike ljepote, sa štapom u svojoj ruci, kao da je spreman za put. Tada je blaženi Dominik rekao svojim pratiocima da idu ispred njega, mladić je išao prvi, a on posljednji, i tako su stigli do vratiju crkve sv. Sabine, koju su našli zatvorenu. Mladić se naslonio na vrata i ona su se odmah otvorila; on je ušao prvi, zatim braća, i tada blaženi Dominik. Mladić je izašao i vrata su se ponovno zatvorila, a brat Tankredi je rekao: “Sveti Oče, tko je bio mladić koji je išao s nama?” I on je odgovorio, “Moj sinko, to je bio anđeo Gospodnji, kojega je On poslao da nas čuva.”

Sveti Toma Akvinski okružen anđelima sa pojasom čistoće

Kada je sv. Toma Akvinski, koji potječe iz jedne bogate i glasovite obitelji - plemićka krv je tekla njegovim venama - pristupio dominikanskom redu, njegova obitelj je bila ljuta zbog njegove odluke.

Njegova braća, koji su bili oficiri u vojsci vladara Frederika, uhvatili su ga i stavili u zatvor u jednom od obiteljskih dvoraca.

Ovdje su učinili sve da bi ga uvjerili da napusti Red i skine bijeli habit, što je on sve ljubazno, ali čvrsto odbio.

Njegovi zarobitelji su pokidali habit s njegovih ramena i bacili dijelove s prezirom na pod. Svetac je mirno pokupio dijelove habita i složio ih s poštovanjem.

Dvojica braće su tada smislila zaista đavolsku metodu napada. Domislili su se dovesti u zatvor prekrasnu ali napuštenu ženu, s obećanjem velike nagrade, ako uspije poljuljati odlučnost i krepost njihova brata. Prve riječi izdajničkog posjetitelja su otvorile oči Tome da pazi na opasnost. Zadrhtao je, pogledao prema Nebu, i pošto je ugasio užareni plamen iz svog srca, izveo je nesretno stvorenje iz sobe. Tada, tresući se na pomisao o opasnosti kojoj je pobjegao, nacrtao je križ na zidu s velikim žarom, kleknuo je, učinivši čin velike zahvalnosti za svoje oslobođenje i nudeći gorljivo posvećenje cijelog svog bića Bogu. Dok je tako molio, pao je u ekstatični san, za vrijeme kojeg su mu se pojavila dva anđela s Neba, i okružila ga čudotvornom vrpcom, u isto vrijeme govoreći ove riječi: “Mi dolazimo od Boga, da te odjenemo vijencem vječne nevinosti. Gospodin je čuo tvoju molitvu, i ono što ljudska slabost ne može zaslužiti, tebi je osigurano neopozivim Božjim darom.” Ovo nije bio san, nego stvarnost, jer su ga anđeli opasali tako čvrsto da je bol probudila sv. Tomu iz ekstaze i učinila da ne htijući krikne. Neke sluge su došle tamo, ali Toma, želeći sakriti milost koju je primio, ljubazno ih je otpustio i čuvao je svoju tajnu sve do svoje smrti. Tada ju je otkrio svom prijatelju i ispovjedniku, bratu Reginaldu, i izjavio da se od tada, duh tame nije trudio prilaziti njegovoj osobi. Svetac je nosio vijenac sve do smrti i još se čuva u dominikanskom samostanu u Chieri!

Vrline u čovjeku koje se najviše sviđaju anđelima su čistoća, poniznost i ljubav prema Bogu, i ove vrline su bile najočitije u sv. Tomi.

Nije čudo da je on privukao ljubav i privrženost ovih blaženih duhova o kojima je tako divno pisao, da neki misle kako su mu anđeli sami došli otkriti tajne svoje anđeoske prirode.

Prirodno je misliti tako jer, pošto su oni željni pomagati svim svojim štićenicima koji ih pozovu, oni bi još više pomogli njemu koji je iz mnogo razloga nazivan Anđeoskim Doktorom i koji je tako marljivo radio za Crkvu.



CUYP, Benjamin Gerritsz.
The Angel Is Opening Christ's Tomb
c. 1640
Oil on wood, 72 x 89,6 cm
Museum of Fine Arts, Budapest


Sv. Vinko Fererski

Sv. Vinko Fererski, još jedan od dominikanskih sinova, bio je nedvojbeno jedan od najizvrsnijih svetaca u kalendaru Svete Crkve. Njegov život od djetinjstva do smrti je bio jedan dugi niz čuda, autentičnost kojih počiva na nepogrešivim dokazima. Nije čudo da su sveti anđeli gajili posebnu ljubav za ovog velikog sveca, kojeg Brevijar naziva samim znakom svetosti. Jednom prilikom, kada je svetac ulazio u Barcelonu, vidio je i razgovarao sa anđelom čuvarom grada. Ovo je objavio u svojoj propovijedi ljudima. Kao posljedica, posebna odanost se rodila prema anđelu, i njemu u čast je podignut spomenik. U času smrti sv. Vinka, mnoštvo blaženih duhova došlo je pratiti njegovu dušu u Nebo. Oni su ispunili kuću u kojoj je ležao umirući, u obliku snježnobijelih ptica zadivljujuće ljepote, koje su nestale u trenutku kada je svetac izdahnuo.

Sv. Vinko se često prikazuje sa krilima kao anđeo.

Otac koji govori s anđelima

Blaženi Dalmacije je bio stalno počašćen prisutnošću svog anđela, da su ga ljudi obično nazivali ocem koji govori s anđelima. Ljubav anđela prema njemu je bila činjenica poznata svima.

Postoje i drugi primjeri anđela koji pomažu dominikanskim redovnicima, ali nam prostor ne dozvoljava da ih spominjemo.




DÜRER, Albrecht
Christ on the Cross with Three Angels
1523-25
Woodcut, 39 x 28 cm
Graphische Sammlung Albertina, Vienna


- 07:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.08.2004., srijeda

Anđeli i mučenici

Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.

-------



Mi smo s razlogom iznenađeni kada vidimo savršenu postojanost mučenika u trenucima najokrutnijih patnji. Njihova tijela su bila razdirana čeličnim kukama ili paljena polaganom vatrom; njihove kosti su bile iščašene na mučilima ili slomljene čeličnim čekićima.

Čak su i dječaci i nježne djevojke bili podvrgavani svakojakim nezamislivim mukama, koje su oni podnijeli s takvom strpljivošću i hrabrošću da su gledatelji, a čak i njihovi brutalni mučitelji sami bili začuđeni.

Kako je bilo moguće, netko se može pitati, da jadni slabašni smrtnici, baš kao što smo i mi, izdrže takva strašna mučenja? Ne možemo držati naše ruke u kipućoj vodi niti trenutak, niti možemo vrhove prstiju držati u plamenu male svijeće. Kako je moguće da su se mučenici držali hrabro dok su čitava njihova tijela bila mučena kukama, ili šibana bičevima, ili paljena polaganom vatrom? Objašnjenje je da ih je Bog pomagao i poslao im Svoje anđele da im pomognu. Ovi blaženi duhovi su ispunili mučenike nadljudskom snagom, ublažavali njihove bolove, i tješili ih u njihovoj patnji, tako da im je postalo lako, čak i ugodno, podnositi mučenja koja su njihovi brutalni neprijatelji izmišljali s paklenskom dosjetljivošću.

Kakva nam je to lekcija! Zašto s povjerenjem ne zovemo naše drage anđele kada smo u patnjama? Oni čeznu da nam dođu pomoći.

Sv. Teodozije, kako nam Rufinus govori, bio je upitan nakon što je izdržao strašna mučenja zbog vjere, da li je jako osjetio strašne bolove? “U početku jesam”, odgovorio je, “ali, anđeo mi je brzo došao i zacijelio moje goruće rane. Kada je mučenje prestalo, bilo mi je žao, jer je tada anđeo otišao, i više nisam mogao uživati u njegovoj divnoj prisutnosti”.




Sv. Agneza. Kada je sveta djevica, sv. Agneza, odbila slaviti lažne rimske idole, opaki (bezbožni) sudac je naredio da je odvedu u zloglasnu kuću i da je vrijeđaju. Pojavio se anđeo, i nitko se nije usudio nauditi joj. Jedan, pokvareniji od drugih, konačno je pokušao uvrijediti mladu mučenicu, i anđeo ga je na mjestu oslijepio.

Njegovi pratioci, užasnuti, molili su sv. Agnezu da se moli za njega, što je ona učinila, i njemu se vratio vid.

Kada je sv. Dorotea bila osuđena na smrt zbog svoje vjere, mladić imenom Teofil, čuvši je govoriti o Raju, smijao se prezirno i rekao joj je: “Pošalji mi voća i cvijeća iz vrta tvog Nebeskog Zaručnika.” Ona mu je obećala da hoće.

Kada je došla na mjesto izvršenja kazne, prišao joj je anđeo u obliku mladića, sa slatkim voćem i cvijećem, kojem je ona rekla: “Odnesi ih Teofilu i reci mu da mu ih ja šaljem.” Teofil je ostao zapanjen, jer je bilo jako hladno, i nigdje se nije moglo vidjeti ni cvijeća ni voća. Poslije je postao kršćanin i umro je za Krista.

Sv. Cecilija je pripadala glasovitoj rimskoj obitelji. Postala je kršćanka i posvetila je svoje djevičanstvo našem Gospodinu Isusu Kristu. Njeni roditelji, pak, su je željeli udati za mladog rimskog plemića po imenu Valerijan.

Na dan njihova vjenčanja, Cecilija je otvoreno govorila sa svojim mužem i rekla mu da je zavjetovala svoje djevičanstvo Bogu i bila je pod zaštitom anđela koji bi ga sigurno kaznio da kojim slučajem nije poštovao njen zavjet.

Valerijan, koji je bio poganin, želio je vidjeti anđela, i Cecilija je odgovorila da može ako postane kršćanin. Na ovo je on pristao i potražio papu Urbana, koji je bio sakriven u katakombama, zbog žestokih progona koji su tada vladali protiv Crkve.

Sveti Otac ga je ljubazno primio, poučio ga i krstio.

Na povratku kući, on je iznenada vidio anđela, u sjajnoj ljepoti, koji je stavio krunu na njegovu glavu, a drugu je stavio na glavu Cecilije, govoreći: “Časno nosite ove dragocjene krune; Donosim vam ih s Neba.”

Valerijan je bio ispunjen radošću i ispričao je sve što se dogodilo svom bratu Tiberciju, poganinu. On je isto tako, želeći vidjeti anđela, primio poduku i poslije Krštenja doživio je isto veselje i bio osupnut radošću i veličanstvom blaženog Duha.

Svo troje su kasnije položili svoje živote za ljubav Krista, uz pomoć njihovih svetih anđela.

Sv. Eulalija. Priča o sv. Eulaliji, djetetu mučenici, još je jedan lijepi primjer kako anđeli pomažu mučenicima.

Ova draga malena djevojčica, samo dvanaest godina stara, bila je dovedena pred brutalne suce, koji su upotrijebili svako sredstvo u svojoj moći da je zastraše i prisile da se odrekne vjere u Isusa Krista. Prijetili su joj se s najstrašnijim mučenjima i pokazali joj instrumente mučenja s kojima će joj mučitelji razdirati meso i lomiti kosti. Ali tri su anđela došla njoj u pomoć i tako je tješili i ohrabrili da joj je bilo drago trpiti za svog dragog Gospodina.

Anđeli su joj rekli što da odgovori sucima, koji su bili zbunjeni mudrošću i hrabrošću djeteta.

Vidjela je anđele, koji su bili blistavi i lijepi i koji su je nježno tješili. Jedan joj je rekao: “Trpi za našeg Gospodina Isusa Krista. On te voli baskrajnom ljubavlju."

Drugi joj je rekao: “Trpi, drago dijete, jer ćeš uskoro biti jedna od nas i uživat ćeš s nama zauvijek na Nebu.”

Treći je dodao: “Trpi hrabro, Eulalija, jer ćeš spasiti mnoge duše svojom postojanošću i primjerom.”

A zatim su sva trojica srdačno rekli: “Zar ne želiš biti naša mala sestrica?”

Riječi anđela ispunile su srce Eulalije takvom radošću i snagom da je uzviknula: “O, dragi Gospodine, kakve li radosti da si na mom tijelu napisao krvavim slovima znakove Tvoje patnje i rana!”

Konačno, bila je živa spaljena, a njenu dušu su anđeli odnijeli u Raj.






Sv. Vinko mučenik

U slavnoj povijesti desetaka tisuća mučenika koji su neustrašivo umrli u obrani svoje vjere, priča o sv. Vinku je jedna od najdivnijih.

Sv. Vinko je bio mladi španjolski plemić koji je bio progonjen po naređenju Dacijana, prokonzula, zajedno s njegovim biskupom, Valerijem.

Valerije je bio poslan u izgnanstvo, a sv. Vinko je bio osuđen na najstrašnija mučenja.

Prvo je bio raspet na mučilima. Njegove ruke i noge su bile istezane konopima i koloturima dok skoro nisu bile izbačene iz zglobova. Dok je bio u ovom položaju, njegovo tijelo je bilo brutalno čupano čeličnim kukama.

Vinko se samo smijao. Dacijan je mislio da su ga mučitelji štedili i naredio da budu bičevani. Ogorčeni svojom kaznom, oni su se vratili, odlučni zadovoljiti okrutnost svog gospodara, koji ih je huškao da upotrijebe svu svoju snagu i okrutnost. Počeli su snažno trgati i kidati njegovo tijelo, što su radili s takvom okrutnošću da su se njegove kosti i utroba mogle vidjeti. Što je više njegovo tijelo bilo osakaćeno, veći je bio užitak na njegovu licu.

Sudac, videći potoke krvi koja je tekla iz svih dijelova njegova tijela i zastrašujuće stanje u koje je bio doveden, morao je priznati zaprepašteno da ga je hrabrost ovog junaka kršćanina pobijedila. Molio je Sveca zbog sebe da ako ne ponudi žrtvu bogovima, da će barem odustati od naredbe da se spale svete knjige. Mučenik je to s prezirom odbio.

Dacijan ga je, sada razbješnjeniji nago ikada, osudio na daljnje mučenje, da bude spaljen na nekoj vrsti lomače. Svetac je radosno otišao na zastrašujuću spravu kako bi stigao tamo prije svojih mučitelja, tolika je bila njegova želja da trpi. On se radosno uspeo u čelični krevet, u kojem su prečke bile uokvirene kao kosa (za košnju), pune oštrih šiljaka koji su bili crveni i vreli od vatre koja je gorila ispod. Na ovoj užasnoj spravi mučenik je bio raspet po dužini i čvrsto vezan.

Dok se jedan dio njegova tijela pržio nad vatrom, drugi je bio mučen crvenim vrelim čeličnim pločama. Njegove rane su bile trljane solju, što je pojačavalo djelovanje vatre dublje u njegovo meso. Svi djelovi njegova tijela su bili mučeni na ovaj način, jedan za drugim, i svaki ponovno nekoliko puta. Otopljeno salo koje je kapilo s mesa podržavalo je i pojačavalo plamenove, koji su umjesto mučenja, izgledalo je, kako sv. Austin kaže, davali mučeniku novu snagu i hrabrost. Što je više trpio, izgledalo je da je veća unutarnja radost i utjeha njegove duše.

Bijes i zbunjenost tiranina prešla je sve granice; nije se više mogao obuzdati i neprekidno je ispitivao što je Vinko učinio i što je rekao, i uvijek mu je odgovoreno da je trpio s radošću i prisebnošću duha i izgledalo je da svakog trenutka dobiva novu snagu i odlučnost dok je ležao nepokretan na vatri. Njegove oči su bile okrenute prema Nebu, njegov um miran, a njegovo srce usmjereno na Boga u stalnoj molitvi.

Konačno, po naređenju prokonzula, bio je bačen u tamnicu, a njegovo ranjeno tijelo položeno na pod posut krhotinama lončarije, koje su nanovo otvorile njegove strašne rane i nanovo kidale njegovo ranjeno tijelo. Noge su mu bile postavljene na drvene nosače, jako raširene, i dana su stroga naređenja da ga treba ostaviti bez hrane i pića, i da se nikoga ne smije pustiti da ga vidi ili da govori s njime.

Kako je Vinko mogao izdržati ova paklena mučenja s takvom radošću?

Ponovno nalazimo odgovor: Bog mu je pomogao i poslao mu Svoje anđele da mu pomognu i da ga tješe.

Tamničar, videći kroz pukotine vrata zatvor ispunjen svjetlom i Sveca kako šeta i hvali Boga, obratio se i krstio.

Na ove riječi se Dacijan razbjesnio, i čak je zaplakao ojađeno. Sada se poslužio ljubaznošću, u nadi da će promijeniti Vinkovu odlučnost i naredio da se zatvoreniku dozvoli malo odmora. Vjernicima je bilo dozvoljeno da ga vide, i dolazeći u velikom broju oni su brisali i ljubili njegove rane, uranjali odjeću u njegovu krv, koju su čuvali kao sigurnu zaštitu za sebe i svoje potomstvo. Poslije ovoga, pripremljen mu je mekani krevet, u kojeg nije položen prije smrti, a zatim su ga anđeli trijumfalno odnijeli u Nebo.

Dacijan je naredio da njegovo tijelo bude bačeno u močvarno polje među raslinje, ali gavran ga je branio od divljih zvijeri i ptica grabežljivica.

Tada je bilo zavezano za veliki kamen i bačeno u more, ali je tajanstveno donešeno natrag na obalu i pokazano kršćanima. Oni su ga položili u malu kapelicu izvan zidina Valencije, gdje je Bog počastio ove ostatke s mnogo čudesa, kako nam govori sv. Austin.

Kasnije su relikvije donešene u Lisabon, gdje se časte u katedralnoj crkvi. Sv. Vinko je zaštitnik ovog grada.

Sv. Lovro

Tko nije čuo za slavno mučeništvo sv. Lovra, po mnogo čemu tako slično onom sv. Vinka?

On je također bio rođen u Španjolskoj, ali je otišao u Rim, gdje je bio bliski prijatelj Svetog Oca, sv. Siksta, kojem je služio u funkciji đakona.

Kada je sv. Siksto bio smaknut, Lovro je bio strašno žalostan što nije mogao umrijeti sa svojim poštovanim gospodarom. “Kamo idete, moj Oče,” uzviknuo je, “bez svog sina; kamo bez svog službenika?” Sv. Siksto je odgovorio: “Ne tuguj, moj sinko. Ja koji sam sada star i slab pozvan sam da malo trpim; ti si ostavljen za velike bitke, koje će se pričati za sva vremena.”

Ovo proročanstvo se ispunilo do posljednjeg slova.

Sveti Lovro je prodao dobra koja su pripadala Crkvi i dao novac siromasima. Tada je bio uhvaćen i više puta podvrgnut najokrutnijim mučenjima. Vidjevši njegovu veličanstvenu hrabrost, mnogi su se obratili, uključujući i jednog od stražara, po imenu Hipolit.

Njegova odjeća je bila razderana, i on je bio žestoko izbičevan. Poslije ovog njegovi mučitelji su mu pokazali strašne sprave za mučenje kojima su namjeravali zadati njegovom već izranjenom tijelu najstrašnije bolove. Svi njihovi pokušaji su bili uzalud. Ništa nije moglo narušiti njegovo strpljenje ili iznuditi iz njega krik ili uzdah. Naprotiv, smijao se svojim mučiteljima.

Sudac je tada naredio da ga se raspne na mučila, tako da su mu se rastavili zglobovi. Zatim, bio je izudaran bičevima koji su imali olovne kugle, i njegovo tijelo je bilo tako strašno osakaćeno da je mislio da umire.

Ali je čuo glas koji mu je rekao da je ostavljen za još veće kušnje. Ovaj glas je prouzročio veliko iznenađenje kod promatrača, i jedan od vojnika, po imenu Roman, je bio jako zadivljen. Vidio je lijepog anđela kako čisti znoj sa mučenikovog čela i krv s njegovih rana, tako mu dajući veliku radost.

Pogled na ovog lijepog anđela i radost Lovrova obratili su vojnika, koji se krstio i, kada je došao njegov red, umro je za Krista.

Izvan sebe od bijesa, sudac je naredio da se Lovro postavi na čeličnu spravu pod kojom je neprekidno gorjela polagana vatra.

Mučenik je molio svoje mučitelje da ga okrenu, govoreći, “Ova strana je već pečena”. Oni su to učinili. Malo kasnije im je rekao, “Sada sam potpuno pečen, dođite i jedite moje meso.” I govoreći to, usmjerio je pogled prema Nebu i predao svoju čistu dušu u ruke Boga.

Okrutni sudac i brutalni mučitelji su bili začuđeni. Nikada nisu bili svjedoci takve izvanredne hrabrosti za vrijeme takvih strašnih mučenja.



Sv. Venancije i anđeli

Sveti Venancije je bio petnaestogodišnji dječak, jednostavan i skroman, odani kršćanin nesalomljive hrabrosti u izražavanju svoje vjere.

Progonstvo kršćana je počelo iznova, i Venancije je saznao da ga poganske vlasti traže da ga uhvate. Daleko od toga da bi bježao od opasnosti, što je vrlo lako i mogao, otišao je ravno sucu i izjasnio se kao Kristov sljedbenik.

Umjesto da se divi junaštvu mladića, brutalni sudac se razbjesnio, naredio da ga uhvate, skinu njegovu odjeću i tako nemilosrdno tuku da bi zasigurno bio umro pod udarcima koje je zadobio od divljačkih mučitelja, da nije bilo veličanstvenog anđela, punog ljepote i snage, koji je odrezao konope kojim je bio vezan i u isto vrijeme udarao njegove mučitelje.

Venancije nije želio pobjeći. Anđeo ga je potkrijepio novom hrabrošću i iskrenom željom da umre za Krista. Za mučeničku krunu!

Sudac je tada naredio da bude obješen za noge nad vatrom, s glavom prema dole i otvorenim ustima, da bude ugušen dimom. Sa zadivljujućom smirenošću i hrabrošću, odbacio je ove nove pokušaje da se odrekne svoje vjere.

Videći njegovu postojanost u ovim mučenjima, sudac se posegnuo za obećanjima i nagradama, i poslao svog agenta, Anatola, da upotrijebi svo svoje znanje i da navede hrabrog dječaka da se odrekne Krista.

Venancije, prepun svete ogorčenosti, otjerao je glasnika od sebe. Čuvši za neuspjeh svog izaslanika, sudac je naredio mučiteljima da slomiju zube i vilicu Venancija čeličnim čekičima, i da ga tada bace u prljavu jamu gdje će umrijeti od gušenja.

Anđeo se ponovno pojavio i nježno izvadio mučenika iz prljave jame.

Venancije je još jednom stao pred suca, koji je pao sa sudišta na glavu i umro, vikajući, “Venancijev Bog je jedini pravi Bog.”

Upravitelj grada, postavši svjestan strašne smrti opakog suca, dao je naređenje da se Venancije baci lavovima, ali na iznenađanje ljudi, divlje životinje su ležale kod njega, nježne kao janjad. Mučenik, okoristivši se situacijom, podigao je glas i propovijedao mnoštvu koje se natiskalo u areni o vjeri i ljubavi Isusa Krista, kojem su čak i divlje zvijeri odavale počast i kojeg su slušale.

Porfirije, sveti i neustrašivi svećenik, pojavio se pred upraviteljem i rekao mu da je u ukazanju vidio sve one koje je Venancije obratio, kako nose veličanstvene krune i uživaju veliku slavu i sreću; dok, su njegovi progonitelji bili bačeni u mračne i strašne tamnice, u koje će uskoro biti bačen i sam upravitelj.

Nesretni čovjek je odbio slušati upozorenje i osudio Porfirija na smrt, a Venancija da ga vuku po zemlji posutoj trnjem i bodljikama.

Za vrijeme njegova novog mučenja, mučitelji su postali čudni i opsjednuti žeđu, i Venancije je stvorio izvor svježe vode, u kojem su oni utažili žeđ. Mnogi su se od njih, puni zahvalnosti Venanciju i diveći se njegovoj divnoj moći, obratili i, kao i Venanciju, glave su im bile odrubljene.

Poslije izvršenja kazne, strašna oluja se digla nad gradom, i opaki upravitelj je pokušao pobjeći, ali je umro bijedno.

Ovi slavni mučenici, čije smo priče upravo ispričali, samo su neki od miliona muškaraca i žena koji su dali svoje živote i prolili svoju krv za vrijeme strašnih mučenja u obrani svoje vjere i ljubavi za Isusa Krista.

Sveti anđeli nisu samo pomagali nekima od njih, nego svima, da podnose ne samo hrabro, nego i radosno barbarska mučenja kojima su bili podvrgnuti.

Trpljenje je zadatak svih u ovoj dolini suza.

Trpljenje je naš mali doprinos u Muci Našega Dragog Gospodina.

Sada ponavljamo što smo već rekli, jer je to tako važno, da je jedan od najboljih načina da učinimo naša trpljenja jednostavnim i lakim, moliti našega anđela čuvara da nam pomogne. To je zato, jer je on uvijek uz nas, spreman nam pomoći na svaki način, spreman priskrbiti nam svu naklonost od Boga, spreman dijeliti s nama svu svoju radost.

O, kad bi samo imali povjerenja i neograničenog pouzdanja u našeg anđela, on bi nas spasio od tisuća zala i priskrbio nam tisuću radosti i blagoslova!

Kad su anđeli mogli pomoći mučenicima u njihovim trpljenjima, mnogo više mogu pomoći nama u našim malim tugama.




- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Anđeoska ukazanja u Mađarskoj i Irskoj

Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.

-------




Kako smo već primijetili, ne znamo za neku drugu zemlju osim Portugala, gdje se anđeo čuvar zemlje ukazao u nedavna vremena, ali su se anđeli ukazivali u davnim vremenima u Mađarskoj i u Irskoj, a obje zemlje su, također, odane anđelima.

Olibrio, Kralj Mađarske. Ova kralj je odlučio ratovati sa Tatarima, vjerujući u moćnu vojsku koju je imao na raspolaganju. Biskup mu je savjetovao da se često moli prije nego odluči napadati. Kao odgovor njegovim iskrenim molitvama, anđeo čuvar kraljevstva se pojavio i upozorio ga da ne objavljuje rat kojeg je želio povesti, jer, rekao je anđeo, “Tvoj povod nije pravedan i sigurno češ biti pobijeđen. Ne vjeruj u svoju vojsku, jer će se anđeo čuvar Tatara boriti protiv tebe, i bit ćeš pobijeđen, a ja ti ne mogu pomoći u nečemu što nije pravedno.”

Kralj je spremno slijedio ovaj savjet i sprijateljio se s Tatarima, koji su rado prihvatili ovaj obrat, jer mu je u tome pomogao njegov anđeo.

U dubokoj zahvalnosti, monarh je slavio velike proslave u čast anđela čuvara kraljevstva, i stavio je lik anđela na svoju krunu.

Od tada je postao običaj kraljeva Mađarske da mole Božju pomoć u svim trenutnim problemima preko zagovora anđela čuvara kraljevstva.

Kralj Irske i anđeo. Slavni Bede spominje da je jedan od kraljeva Irske bio jako odan svetim anđelima i da ih je često prizivao s velikim povjerenjem.

Nažalost, zahvaljujući lošem savjetu neiskrenog savjetnika, postao je nepopularan kod svojih podanika koji su se odlučili pobuniti protiv njega.

Saznavši ovo, kralj je bio jako uznemiren i gajio je veliki strah za svoj život i za kraljevstvo. Ipak mu se ukazao njegov anđeo čuvar obasjan radošću i molio ga da se ne boji, jer mu je rekao, “Zahvaljujući tvojoj velikoj ljubavi prema meni i drugim anđelima, postigli smo kod Boga da tvoji prinčevi i podanici ostanu odani i vjerni tebi. Ali, ti s tvoje strane, otpusti svog neiskrenog savjetnika i pokušaj u svim stvarima udovoljiti našem narodu.”

Kralj je zahvalno učinio što mu je anđeo savjetovao s izvanrednim rezultatom.

Ova dva događaja nas uče kako nam naši anđeli, iako nas jako vole, neće pomoći ako želimo učiniti zlo. S druge strane, oni nam žele dati svaku moguću pomoć kada tražimo nešto što je pravedno. Trebamo se čuvati govoriti zlo ili činiti zlo drugima, jer će ih njihovi anđeli braniti i osvetiti.

Naš Gospodin nas upozorava na ovu činjenicu kada nas opominje da ne udimo ili skandaliziramo djecu, jer On kaže, “Njihovi anđeli vide lice Mog Oca.”






Sv. Kolumba i anđeli. Sv. Kolumba, opat Ione, bio je jedan od najvećih od irskih svetaca. Gajio je veliku ljubav prema anđelima koji su ga stalno posjećivali. Prije njegova rođenja anđeo je rekao njegovoj majci da će roditi sina koji će odvesti brojne duše u Nebo i koji će se smatrati prorokom.

Jednom je bio optužen za zločin kojega nije nikada učinio. Hrabro je otišao na sinodu sabranu da ga osude i kazne. Kada ga je veliki sv. Brendan, koji je bio prisutan, vidio kako prilazi, otišao mu je ususret, odajući mu svaki znak poštovanja. Drugi članovi sinode su bili iznenađeni.

Odgovorio je, vidio sam vatreni stup pred ovim čovjekom kojeg ste nepravedno ekskomunicirali, i vidio sam anđele kako idu uz njega.

Kada je živio na otoku Hindba, anđeo je došao tri uzastopna puta moliti ga da posveti kralja Aedena.

Vidio je dušu redovnika Brita, zatim dušu čovjeka nazvanog Diarmid, i kasnije, dušu sv. Brendana kojega su anđeli nosili u Nebo.

Demoni, bijesni na dobro koje je učinio, žestoko su ga napali, ali ih je izbacio sa Otoka.

Dok se molio u svojoj ćeliji, iznenada je uzviknuo: “Pomoć, pomoć”, jer je vidio redovnika kako pada s velikog tornja. Anđeo je uhvatio redovnika prije nego je dodirnuo zemlju, i tako mu je spasio život.

Tražio je osamljena mjesta u šumi za molitvu, a grupe anđela su ga okruživale. Kada je umro, njegova se duša uspela na Nebo s brojnim anđelima.




- 06:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.08.2004., ponedjeljak

Anđeo čuvar u času smrti

Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.

-------




Budući da je Bog povjerio brigu o našim dušama našim anđelima čuvarima, ovi nebeski prijatelji su potaknuti iskrenom željom da nam osiguraju sretnu smrt. Na svaki mogući način se trude da nas hrabre i pripreme se za nju; posebno nas potiču da vodimo plodonosne živote. Kada vide da se približava trenutak smrti, udvostručuju svoju brigu i pažnju. Oni potiču budnost onih koji su oko nas. Naš Gospodin je dozvolio sv. Filipu Neriju nekoliko puta da vidi anđele nagovještati onima oko bolesnih, riječi koje bi im trebali reći. Oni čine sve kako bi mi mogli napustiti ovaj život tek poslije “pranja naše odjeće i njenog izbjeljivanja u Krvi Jagančevoj”.


“Čitamo u životima mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u njihovu posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im sigurnost da će biti nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj svetaca kod svoje smrti bio viđen kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti anđeli čuvari pribavljali za svoje štićenike milost sretne smrti pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.

“U djelima blaženog Ivana Avilskog iz Španjolske, nalazimo sljedeći događaj, čiju istinitost je potvrđivao i sam svetac. Godine 1575., Otac Centenares, član Zajednice blaženog Ivana, se probudio jedne olujne noći i zatražio da da Bolesničko pomazanje umirućoj osobi. U početku je svećenik dvojio i htio čekati do jutra, jer nije znao put i jer je bilo jako mračno. Ali ljubav Božja je pobijedila strah i on je krenuo, noseći sa sobom dvije posvećene Hostije. Ali jedva da je napustio crkvu, kada su se dva mladića anđeoskog izgleda postavila jedan na njegovu desnu, a drugi na lijevu stranu. Oni su nosili goruće svijeće, koje nije uspjela ugasiti kiša, i pratili su svećenika do bolesne osobe i ponovno natrag u crkvu. Kada je on stavio svetu Hostiju u tabernakul, oni su nestali iznenada, isto kao što su se i pojavili. Dok se dobri svećenik čudio u neobičnosti ovog događaja, primio je poruku od blaženog Ivana koja je sadržavala riječi: “Ne čudi se zbog ovog što ti se dogodilo večeras. Sigurno je da su dva mladića koja si vidio, bili anđeli koje je poslao Bog da nagrade tvoju revnost. …”




Oni također nadahnjuju bolesne s pozitivnim osjećajima i njihovo pomaganje se nastavlja čak i poslije smrti. “Jedna od najljepših i najutješnijih osobitosti Crkvina učenja koja se tiču anđela čuvara, je činjenica da misija svetih anđela ne prestaje sa zemaljskim životom njihovih štićenika, nego tek poslije ulaska u Raj onih duša koje su im predane na brigu.” “Pomažite mu, vi sveci Božji,” Crkva moli kada je duša odvojena od tijela, “dođite ga susresti, vi anđeli Gospodnji, primite njegovu dušu i povedite je pred Najvišega.” Sigurno je da anđeo čuvar mora igrati važnu ulogu. Zajedno sa drugim anđeoskim duhovima, anđeo čuvar vodi Bogu dušu pravednika u trenutku odlaska iz ovog života, pritom pjevajući:

“Otac je dao

Na brigu meni

Ovo zemaljsko dijete

Od njegova rođenja.

Da mu pomažem i da ga čuvam,

Alleluja,

I on je spašen.

“Ovo dijete iz pepela

Meni je dano,

Da ga odgajam i podučavam

Tugom i boli

Prema uskom putu,

Alleluja,

Od zemlje do neba.”

(Kardinal Newman)

“Ako se dogodi da u trenutku smrti, duša u stanju milosti još nije vrijedna vidjeti Lice Najvišega, anđeo čuvar je vodi u Čistilište – mjesto njena čišćenja – i zatim je revan u pribavljanju za nju sve podrške i utjehe koju ima u svojoj moći.” Kardinal Newman najdirljivije opisuje ulazak duše u njeno novo boravište:

“Sada neka zlatni zatvor otvori svoja vrata,

Svirajući divnu glazbu, dok se svako stado okreće

Oko sebe. A vi, velike sile,

Anđeli Čistilišta, primite od mene

Mog štićenika, dragocjenu dušu, do dana,

Kada, od svih veza i provjera oslobođenu,

Ja ću je zatražiti za sud svjetlosti.”



I dok bude odlazio, anđeo nježno tješi svog štićenika:



“Nježna i fina, otkupljena dušo,

Svojim nježnim rukama ja te grlim,

I, iznad pročišćavajuće vode, dok se ljuljaju,

Ja te podižem, ja te spuštam, ja te držim.

“Anđeli, kojima je dan veliki zadatak,

Će te držati i paziti, i ljuljkati te, dok ti ležiš;

A mise na zemlji, i molitve na nebu,

Će ti pomoći na Prijestolju Najvišega.

“Zbogom, ali ne zauvijek, dragi brate,

Budi hrabar i strpljiv na svom krevetu tuge;

Brzo će proći tvoja noć iskušenja ovdje,

I ja ću doći i probuditi te uskoro.”

U međuvremenu, za vrijeme njenog kraćeg ili dužeg boravka u Čistilištu, anđeo čuvar će često posjećivati dušu da joj donese olakšanje i utjehu. U tekstovima svetih očeva, otkriveno je da anđeli silaze na zemaljske oltare, i izvlače Predragocjenu Krv Isusovu iz zlatnih kaleža za vrijeme tisuća svetih Misa koje se svakodnevno slave, zatim je prolijevaju kao blagotvornu rosu na plamenove Čistilišta. “Kakvu neizrecivu sreću,” uzvikuje otac Walz, “stvara ovo svakodnevno nuđenje Predragocjene Krvi preko anđela u Čistilištu. Trpeće duše koje smo učinili blaženim duhovima na ovaj način, uistinu postaju ‘svećenici’ na nebu, i ‘vladaju na zemlji’ prema riječima Apokalipse, pomažući našim potrebama preko svog posredovanja na Prijestolju Božjem.”

Kada je konačno duša oslobođena od svake vrste mrlje i duga grijeha, na “Marijinu zapovijed, zapovijed Kraljice Anđela i Svetih, anđeo čuvar će poletjeti s njom u nebeski Jeruzalem, u pratnji, kako Crkva lijepo pjeva, veselog društva mučenika i zbora anđela, svih razdraganih s njim, jer je kruna dobivena,” Predragocjena Krv će konačno trijumfirati. Sretni i blaženi ćemo biti, ako našim povjerenjem u našeg anđela, i ljubavlju našeg nebeskog sudruga, zaslužimo da nam on posebno pomaže u našem posljednjem času. Neka on prinese za nas, Bogu milosrđa, Božansku Krv, naše otkupljenje i našu propusnicu u nebeske vječne radosti.



- 21:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

31.07.2004., subota

Detaljno o anđelima

Tekst je objavljen u petom broju časopisa Zlatno pero (4/1999), u prijevodu Jurice Beroša.


Archangel Michael"Sword Of Truth" Michael Waters


Ali poslije kontemplacije o anđeoskim hijerarhijama, treba razmotriti slavu nepobjedivog vođe nebeske vojske, svetog Mihaela Arkanđela, koji je, zbog svojih velikih nastojanja i vjernosti, od Boga bio postavljen za vladara nad svim onim anđelima, koji se u različitim službama šalju širom svijeta. I blaženi Mihael je bio počašćen tim imenom, koje se interpretira “Quis ut Deus?”, jer kada se pobunio oholi Lucifer, želeći biti sličan Bogu, ovaj hrabri arkanđeo, ne mogavši trpiti takvu uvredu svog Gospodina, žestoko se usprotivio govoreći: “Quis ut Deus?”, to jest, tko je taj toliko odvažan i tako moćan, koji može biti sličan Bogu?, kao da je rekao: “Ne postoji niti na Nebu, niti u cijelom svemiru osoba slična našem Bogu”. O hrabri Mihaele, koji si zaista zavrijedio ovo ime, blagoslovljen si među svim anđelima, i vrijedan svake pohvale i časti među ljudima, jer si bio tako vjeran, i tao revan u slavi svog Stvoritelja. Ovaj slavni arkanđeo je bio od Boga nagrađen mnogim privilegijama, ne samo u pobjedničkoj Crkvi, nego čak i u vojsci. Jer ranije u starom zakonu bio je zaštitnikom i čuvarom sinagoge; a kasnije u Novom testamentu vladar i zaštitnik Božije Crkve. To je taj vrijedni vođa i kapetan, čiju su veliku dušu i nastojanja slijedile sve vojske dobrih anđela, i koji se suprotstavio oholosti otrovnog zmaja, otkinuo mu glavu, pobijedio ga, i istjerao s Neba sa svim njegovim sljedbenicima (Otk 12,7-9). Još više, u mnogim prilikama, svaki put kada je trebalo pružiti pomoć i boriti se za dobrobit vjernog naroda, uvijek je bio prisutan i nepobjedivi Mihael. On se borio u Egiptu za Božiji narod, oslobodivši uz pomoć mnogih znakova i čuda od ropstva faraonova. To je bio onaj anđeo, u onoj strašnoj noći, koji je uništio po božanskom naređenju sve prvorođene u Egiptu. On je u razdoblju od četrdeset godina, idući ispred kao kapetan i vodič sinova izraelskih, potjerao u Crveno more faraonovu vojsku koja ih je progonila; ubio i iskorijenio mnoge narode i vojske koji su mu bili protivnici; i na kraju ih uveo u spasenje u onu zemlju, koju im je Bog obećao (Dt 34,4; Gd 9). Zatim poslije smrti Mojsija, pretvarajući se da je domišljati demon, sa onim svetim tijelom, obožavajući Božiji narod, taj snažni arkanđeo vrijedan božanske časti, i spasenja onih duša, žestoko im se suprotstavio i svrgnuo ih. On je konačno, kada je narod izraelski bio odveden u ropstvo u Babilon, kada je prošlo vrijeme njihova ropstva, otišao pružiti im pomoć i otkloniti sve prepreke njihovom oslobođenju. Premda u nekim od ovih mjesta nije spomenuto ime Mihaela; niti je od Boga postavljen za zaštitnika i vođu tog naroda, može se zasigurno vjerovati, da je on intervenirao osobno, ili su drugi anđeli intervenirali po nalogu samog Mihaela.

Zatim je taj slavni arkanđeo, osim općenite zaštite koju je imao nad Svetom Crkvom, još je posebno imao službu primanja svih duša pravednika, koje odlazeći sa ovog svijeta, prelaze u drugi život; da ih brani od prevara i protivljenja neprijatelja i da ih predstavlja pred sudu Kristovom, kako bi primili onu nagradu, koja odgovara zaslugama svakoga od njih, što je njima od Boga i određeno. Zatim, kada dođe kraj svijeta, pojavit će se ovaj snažni arkanđeo da bi se borio protiv Antikrista (koji će se lažnim čudima poslužiti kako bi prevario vjernike), da bi branio Božiju Crkvu od strašnog progona (1 Sol 4,16). A kada pobijedi u ovoj bitci i kada sveže vođu mraka, i baci ga u ponor pakleni, isti arkanđeo će svirati u onu strašnu trubu, na čiji zvuk će se ustati svi mrtvi, i pojaviti se pred vječnim Sucem, da bi čuli konačnu osudu, po kojoj će pravedni biti nagrađeni vječnom slavom, a grešnici osuđeni na vječnu patnju. Tada više neće biti vremena za milosrđe, niti za milost, nego samo za strogu pravdu: i svi će po pravednoj Božijoj osudi biti osuđeni na ono mjesto, koje je svak na ovom svijetu zaslužio.



"Seraph Angel"Dawn of a new day"Michael Waters

O nepobjedivi kneže, čuvaru vjerni Božije Crkve i vjernih duša, koji se uvijek s velikim milosrđem i revnošću uključuješ u tolike borbe i koji si zaposlen tolikim zauzimanjem, ne da bi sebi priskrbio slavu i reputaciju, o čemu sanjaju zemaljski kapetani, nego da bi povećao i sačuvao onu slavu i čast, koju svi zahvaljujemo našem Bogu, i zajedno zbog želje za dobrobiti ljudi: dođi, molim te, u pomoć mojoj duši, koja se stalno bori sa toliko opasnosti i borbe tijela, svijeta i demona, svojih neprijatelja. I budući da si bio vođa u pustinji, naroda izraelskog, želim da budeš vjerni vođa i vodič moj, pustinjom ovog svijeta, kako bi me sigurno odveo u onu sretnu zemlju živih, u onu blaženu domovinu, prema kojoj svi hodočastimo. O moja dušo, kada će doći posljednji sat tvog života, kada ćaš se naći u onom strašnom i opasnom prolazu, gdje ćeš biti prisiljena odvojiti se od svog toliko voljenog tijela, i proći gola i sama ona uska vrata smrtne tjeskobe, i napadnuta od vojske paklenih sila tvojih glavnih neprijatelja, koji će te kao proždrljivi lavovi pokušati rastrgati i požderati; ili će se u tom trenutku nepobjedivi arkanđeo, koji je uvijek spreman pomoći dušama vjernih, pojaviti sa svojom vojskom tebi u pomoć, i boriti se za tebe, i zaštititi te onim štitom njegove zaštite, i učiniti da prođeš sigurno usred tvojih neprijatelja! Ako kasnije na Sudištu onog strogog Suca uzme tebe u zaštitu, odgovarajući za tebe, i moliti oprost za tvoje grijehe; i konačno, staviti te pod svoju pobjedničku zastavu, odvesti te da ti ponudi onu svetu i blaženu svjetlost, gdje svi anđeli i izabrani sinovi sjaje vječnom radošću i slave svoga Stvoritelja. O koje olakšanje ćeš osjetiti, i sa kojom utjehom i s kojim zadovoljstvom tvog srca ćeš napustiti ovaj svijet.

Nakon slavnog kneza Mihaela, razmotrit ćemo dostojanstvo i izvrsnosti Arkanđela Gabrijela, za kojeg, iako se u Bibliji naziva anđelom, (Lk 1,26), ne treba misliti da je on jedan od onih nižeg reda, koji se šalju u pomoć i službu ljudima, nego da je on bio više anđeo, to jest, arkanđeo, i prvi među arkanđelima. Jer, pošto služba, koju je on došao objaviti, nije bilo obično djelo i služba, nego važnije i dostojnije, koje je Bog ikada učinio; tako treba misliti, da je ovaj božanski glasnik bio jedan od najviših i najdostojanstvenijih osoba, koje postoje u ovoj hijerarhiji. On je bio vjerni prijatelj nebeskog Zaručnika, koji je od njega saznao duboku tajnu svog Utjelovljenja, on je bio prvi koji ju je objavio svijetu (Lk 1,31). On je onaj ljubazni posrednik koji je posredovao između Boga i ljupke Djevice iz Nazareta, između vječne Riječi i naše ljudske prirode. Sada, da bi se bolje razumjelo ovog arkanđela, treba posebno razmotriti službe koje mu je Bog povjerio. I prvo (kako neki sveti potvrđuju) se može ponizno vjerovati da je njemu bila dana posebna zaštita Blažene Djevice. I budući da Bog nije imao drugu osobu čistu, niti u nebu, niti na zemlji, koju je više volio, niti koja je bila dostojnija od Marije Djevice, tako se može misliti da, pošto kneževi svijeta običavaju davati stvari, i što su one skupocjenije, to su omiljeniji oni koji ih dobivaju, tako je u ovom nebeskom dvoru trebao biti slavni Gabrijel, jedan od najdražih i najcjenjenijih kod Kralja Neba.




"Archangel Michael" Michael Waters

Razmotrimo zatim drugu službu ovog blaženog arkanđela, koji je trebao biti ambasador poslan od Presvetog Trojstva zbog tako velikog posla, i tako važnog posla, kao što je bilo Utjelovljenje Jedinorođenog Sina Božjega, zbog otkupljenja i spasenja cijelog svijeta. Tako mu dobro pristaje ovo sveto ime Gabrijel, ime zaista misteriozno, koje se tumači kao “Vir Deus”; jer je on objavio Krista svijetu; koji je trebao biti zajedno i Bog i čovjek. Zatim se ovo ime može interpretirati kao “Božja tvrđava”, i to zbog istog djela, koje je on objavio svijetu, koji je bio ta jaka i trostruka veza, ona izvanredna veza božanske prirode s tijelom i dušom svetom Krista u jednoj jednostavnoj hipostazi i osobi Vječne Riječi, kako je napisano: “Funiculus triplex difficile rumpitur” (“konop sa tri čvora koji se lako ne prekida”). Još se kaže Božja tvrđava, jer je sa svojom službom bio sredstvo, kojim se nama objavio božanski hram, gdje je Bog zajedno sa ljudskom prirodom preuzeo sve ljudske slabosti. Otuda su ljudi, u čast ove tvrđave, postali duhovni i snažni da su poslije činili stvari iznad svake ljudske snage i vrline (Lk 2,31 i Lk 1,74). Anđelu snažni, koji nisi samo svojom službom donio ljudima božansku snagu, nego si nam donio samoga Boga snažnijega od svake sile, koji, skidajući odjeću, i oslobodivši svijet tog snažnog ratnika, koji je godinama tiranizirao, nas si oslobodio njegova ropstva i donio nam slobodu sinova Božijih.

Sada ostaje, poslije razmatranja revnosti i prosvjetljujućih djela arkanđela Mihaela i misteriozne tvrđave arkanđela Gabrijela, da razmotrimo isto tako uslužno milosrđe Anđela Rafaela, koji je bio, kako ime kaže, jedan od onih sedam duhova, koji uvijek pomažu Božjem prisustvu, i treba vjerovati da je on jedan od glavih anđela Raja (Tb 12,15). I tako razmotrit ćemo mnoga dobročinstva, koja svak prima, bilo u duši kao i u tijelu, od svog anđela čuvara. Jer ovaj slavni Rafael je po imenu koje nosi, kao i po službi milosti, koju je dao starom i mladom Tobiji, bio zaista opisan svim onim što čine nama naši anđeli čuvari (Tb 6,4 i 11,2). Prije svega dobro mu pristaje ime Rafael, “Božji lijek”, zbog učinka koji je on imao kao lijek, toliko duhovan prema mladom Tobiji, tako tjelesan prema njegovu ocu, u vraćanju njihova vida. A što je drugo služba, koju prema tebi ima tvoj anđeo čuvar, ako ne služba liječnika, i to liječnika ništa manje tjelesnog od duhovnog, kako će se kasnije vidjeti. Dakle da bi se ovo bolje razumjelo, razmotrimo kako postoje tri stanja ljudskog života: Jedno dok je čovjek u utrobi majke. Drugo, od trenutka rođenja do svoje smrti, i posebno je taj dio sudac njegove duše. Treće stanje slijedi poslije smrti. Sada u svakom od tih stanja, slično svom djelovanju anđela Rafaela, on vrši određene službe, koje čini tvoj anđeo čuvar prema tebi. Koliko u prvom stanju života, priča Pismo, kada je stari Tobija želeći poslati sina na dugo putovanje, tražio sigurnog pratioca s kojim bi ga mogao poslati (Tb 5,4). Dakle, kada je dobri mladić izašao iz rodne kuće, Bog je poslao svog anđela, koji mu se, pojavljujući se u ljudskom obliku, ponudio kao vodič, i kao suputnik na tom hodočašću. O neizmjerno milosrđe, koje liječih bolje od ukora Stvoritelja, koje dolazi od trena kada si izašao iz majčine utrobe, dolazi u pomoć kada si u opasnosti od neprijatelja, kada prijete druge opasnosti, Bog je naredio jednom od ovih blaženih duhova, koji uvijek vide i dive se njegovom licu, i njemu samome, da prvo bude zaštitnik tvoje majke, kako bi te mogao štititi, počevši u tom nježnom stanju, u kojem si bio izložen mnogim opasnostima, da te zaštiti od njih zajedno sa tvojom majkom, kako ne bi bio spriječen stići sigurno do milosti Krštenja, i biti upisan u broj sinova Božjih! Ali što govorim? Tvoj Stvoritelj je još dok si bio u utrobi majke imao ovaj lijek, misleći na tvoje dobro, dapače “ab aeterno”, prije nego je stvorio anđele, prije nego je u početku išta stvorio, još nije bilo ponora, niti je bilo mjesta i temelja nebu, i zemlji, kada se Bog sjetio tebe, bijednog čovjeka, i pomno brinuo za tvoje dobro. I iako je u svojoj vječnoj svijesti predvidio tvoju toliku nezahvalnost i nedostojnost, a sve zbog njegove dobrote, bez bilo koje tvoje zasluge, on je odlučio ne samo pružiti ti pomoć, nego dati ti sve privilegije, koje si primio od trenutka tvog začeća, i koje ćeš primiti u budućnosti, sve do one posljednje koja je veća od svih drugih, a to je tvoje vječno blaženstvo.



"Archangel Uriel" www.cafeshops.com/fantasyartgifts(Michael Waters)

Zatim nešto o drugom stanju tvog života, nakon što si došao na svjetlo ovog svijeta, nastavlja Sveto Pismo, kad je anđeo Rafael, izlazeći sa Tobijom iz njegove rodne kuće, obećao da će ga dobro voditi, i vjerno ga je pratio na cijelom putovanju (Tb 5,5). Čim si bio rođen, Bog te je pratio sa jednim od onih nebeskih stanovnika, kako bi on, kao tvoj posebni čuvar i pedagog, tebi osigurao zaštitu i bio na nebu tvoj odvjetnik pred njegovom Visosti; jer u ovom životu smo svi kao djeca, i treba nam učitelj i pedagog (Gal 4,2), da nas vodi i da nas ponekad primi za ruku da nas zadrži, kako ne bismo počinili kakav grijeh ili zašli na neki opasni put: uzima nas u svoje naručje, da budemo sigurni, nesvjesni opasnosti, sve dok ona ne prođe.

Drugo, budući da je anđeo Rafael vodio putem mladoga Tobiju (Tb 12,3), dajući mu dobre savjete i upute, posebno kod odabira supruge, podučio ga je, kako se treba pripremiti, i započeti svoj brak, ne kao što čine tjelesni ljudi, nego sa svetim strahom od Boga, i sa mnogo molitve; tako tvoj anđeo čuvar tebi neprekidno daje savjete i inspiraciju, usmjeravajući te u svim tvojim djelima; jer te navodi na mnoga dobra djela, koja bez njegove pomoći ne bi mogao učiniti; navodeći uvijek kao primjer Krista, našeg Gospodina, i njegove svete; sada usmjeravajući tvoju volju na ono što je volja Božja, na njegove beskrajne privilegije; i prosvjetljujući um strahom na budući sud i na paklene muke.



"Archangel" Michael Waters

Treće, nastavlja Biblija govoriti o privilegijama, koje je primio Tobija od anđela Rafaela, u njegovoj vlastitoj osobi, kao i u vremenitim dobrima (Tb 10,10). Tobija se prvo iskrcao na obali rijeke Tigre, oprati se, bio je napadnut od velike ribe, koja ga je željela progutati; ali anđeo ga je obranio i oslobodio te opasnosti, htio je da uzme žuč te ribe, kako bi povratio vid svom ocu. Osim toga isti taj anđeo, ne samo da je našao novac po kojeg je Tobija bio poslan, nego ga je učinio nasljednikom svih dobara Raguela, njegova punca. Što drugo čine naši anđeli čuvari, ako ne da nas paze neprekidno, da bi nam pružili pomoć u našim potrebama, kao da su naše majke, koje uvijek paze svoju malu djecu, da ne padnu, ili da im se ne dogodi kakvo zlo. Promisli dakle, od kolikih te je tjelesnih opasnosti sačuvao, u koje si mogao upasti (kao i mnogi drugi); i još, koliko ti je priskrbio vremenitih dobara, koliko zdravlja, snage, i drugih pomoći, da bi mogao voditi svoj život, dostojan tvog položaja, i osim toga on je uvijek bio djelotvoran za tvoje spasenje.

Četvrto, budući da je anđeo Rafael (kako on sam kaže) trebao prikazati Bogu molitve i dobra djela Tobije (Tb 12,12); tako naš anđeo čuvar ima zadatak da pred Bogom, prikaže tvoje molitve, tvoje želje, i ono malo dobrih djela koja si učinio, noseći od istog Boga tvojoj duši uvijek neki dar i božansku milost. Kad bi netko mogao vidjeti sa koliko se radosti sveti anđeli podižu i spuštaju iznad nas, u naporu koji čine na tom putu, kojeg je vidio patrijarh Jakob (Gn 28,12). Podižu se predstavljajući naše potrebe, moleći nebeskog Oca, moleći milosrđe za nas; silaze zatim noseći od istog Oca svetu inspiraciju, dobre misli, i drugu božansku pomoć; a ponekad i neku očinsku opasku, da bi nas probudio i ponukao da se analiziramo; kako ne bi bili osuđeni zajedno sa ovim svijetom (1 Kor 2,12).

Peto, kako je anđeo Rafael podučavao Tobiju načinu na koji treba uhvatiti demona, kako on ne bi imao vlast nad njim, protiv kojeg se također i isti anđeo borio da bi oslobodio mladića (Tb 8,2; 6,16); tako i naš anđeo čuvar kao jedan vjerni zaštitnik, kojem je dana na čuvanje jedna tvrđava, pazi da neprijatelj ne može niti silom, niti prevarom nas pobijediti. Jer ovi sveti anđeli su oni vjerni čuvari, koji po riječima Gospodina borave iznad zidina Jeruzalema (Is 62,6), da bi pazili u opasnostima noći svoje stado, kako paklenski vuk, naš protivnik, ne bi napao, kao lav, naše duše. Također ovim istim anđelima čuvarima pripadaju ove riječi Otkrivenja: “Esto vigilans, et confirma” (Otk 3,2), “budi obazriv, i pazi”; jer protiv demona na nas bdije anđeo čuvar, suprotstavljajući se njegovom napadu, ispravljaući njegove udarce, i oduzimajući mu snagu; kako ne bi imao snagu protiv nas. S druge strane nam pomaže ili odvodi nas od zlih prigoda i situacija u kojima bi mogli sagriješiti, što bez njegove pomoći ne bi mogli sami učiniti. Kada smo umorni daje nam utjehu, kao i onda kada smo u teškom iskušenju; i konačno moleći od Gospodina da nam poveća snagu i milost, da bi se mogli othrvati i pobijediti.

Šesto. Budući da ga je anđeo Rafael, pošto demon nije ubio Tobiju, kao što je učinio svim drugim muževima žene, uzeo i odveo u pustinju; tako nas naš dobri anđeo posebno štiti u trenucima smrtne opasnosti, da bi nas u takvim momentima branio više nego ikada, i da nas obrani od varki i napada demona, koji sada više nego u drugim prilikama ide okolo tražeći koga bi progutao, i čuvajući nas posebno od onih grijeha , kojima smo u tom trenu najizloženiji, kao što je nevjera i očaj (1 Pt 5,8); kako bi mogli ići oslobođeni bijede ovog svijeta prema nebeskoj domovini: i nakon što je naša duša izašla iz tijela, isti anđeo je, prateći je, tješi i potiče da se s povjerenjem pojavi pred sudom Božijim misleći na zasluge Isusa Krista, u koje se u vrijeme suda treba vjerovati. I nakon što duša bude osuđena božanskom kaznom na boravak u čistilištu, anđeo čuvar je često posjećuje i tješi, dajući joj novu snagu, s čijom pomoći smo živjeli na ovom svijetu, i koja će nam osigurati buduću slobodu.

Kada kasnije u trećem i posljednjem stanju razmotriš ono što je anđeo Rafael učinio, koji je, znajući da je pomogao naći ženu mladome Tobiji, i obogatio ga svim dobrima njegova tasta, bogatog mnogim dobrima i bogatsvima, vratio ga je u rodnu kuću (Tb 6 i 10), gdje je bio primljen s velikom radošću, jer je postojao strah da je već bio izgubljen. Sada nastupa djelovanje tvog anđela čuvara, kada tvoja duša bude očišćena od svake mrlje, došla je na kraj svog dugog i opasnog puta, nakon što je imala svog dobrog anđela, kao nebeskog zaštitnika, završava sretni brak, ne sa kćeri Raguela, nego duše tvoje i nebeskog Zaručnika, okićena mnogim darovima i božanskim milostima, vodit će je svu sretnu na nebo u onaj nebeski Jeruzalem, našu majku (Gal 4,26); i tamo s velikim slavljem i veseljem svih anđela i svetih u Raju, koji su je odavno čekali, predstavit će je pred njenim nebeskim Ocem, da bi iz njegovih božanskih ruku primila krunu slave, i tolike radosti, kojoj “ab aeterno” je pripadala, i za kojom svi mi bijednici žudimo i uzdišemo u ovoj dolini suza (Rm 8,22). Tisuću puta blagoslovljena ona duša, koja je, poslije vjernosti svom Stvoritelju, i slušajući dobre savjete svog anđela čuvara, nakon, s pohvalom provedenih godina svog života, bit će od istog anđela uvedena u tu blaženu domovinu, u ta vječna boravišta pravednih (Otk 21,2). Tamo će se slaviti prave zaruke Jaganjca sa njegovom izabranom nevjestom, tamo će biti potpuna sreća, savršeni mir i odmor bez kraja. Ali ti, moja dušo, koja ništa nisi učinila u svom životu, osim što si uvrijedila svog Stvoritelja, i dala neprilike svom anđelu čuvaru, reci mi, koju utjehu može imati on da te vodi pred Oca tvoga? I s kakvim se licem možeš pojaviti pred njim? O moj Bože, dakle trebam očajavati? Ne; ali znajući da su vaše milosti bezbrojne i da ste u osobi tog dobrog Oca evanđeoskog, primili sa velikom milošću tog sina koji se vratio u pokoru (Lk 15), nadam se, da, ako se vratim ovako bolan i pokajan svom Ocu, da me neće protjerati, nego da će me kao milosrdni Otac primiti, i ako ne kao poslušnog sina, a ono bar prihvatiti kao pokajnika. Sada što možemo mi pridonijeti Gospodinu za takve i tolike privilegije primljene od njegove Visosti? (Sol 115,12). Jer sve ono što mi dugujemo onim blaženim duhovima, po onome što smo primili, sve to dugujemo Stvoritelju, koji je naredio svojim anđelima, da nas čuvaju na svim našim putevima (Sol 90,11); isto tako dugujemo i našim anđelima čuvarima , zbog njihova velikog milosrđa i vjerne službe u našu korist. Ali treba malo promisliti o tome što mi možemo za uzvrat dati našem anđelu čuvaru.



"Seraphim Angel" www.cafeshops.com/fantasyartgifts

Prvo za pomoć tvog anđela, duguješ mu čast, odanost i poštovanje, pazeći da ne učiniš nešto što ne bi napravio u prisutnosti svojih nadređenih. Zato se čuvaj, ako ovaj sveti anđeo, provociran od tvog nemara ili grijeha, bude tebe držao nevrijednim njegova prisustva i anđeoke pomoći. Osim toga mnoge su kreposti koje se sviđaju svetim anđelima, i koje žele vidjeti u našim dušama, koje trebamo njegovati marljivo. To su trezvenost, čestitost, dobrovoljno siromaštvo, česti uzdasi sa suzama i iskrene molitve. Ali iznad svega jedinstvo, mir i bratsko milosrđe, su one vrline koje najviše traže od nas anđeli mira.

O moja dušo, o prekrasna sliko Stvoritelja, kada bi shvatila svoje dostojanstvo, koliko si poštovana od Boga i koliko te štuju anđeli, sigurno ne bi činila tolike nepravde onome, koji te toliko časti, i da ne bi pričinila ovoliko nezadovoljstvo tvom anđelu čuvaru, nemoj se tako lako uprljati, i obešćastiti prljavštinom i ružnoćom grijeha (Mt 18,9.34). Jer, ako se svi anđeli nebeski toliko raduju zbog obraćenja jednog grešnika, o kojoj žalosti i tuzi misliš, što sve osjeća tvoj dobri amđeo, kada zbog nekog grijeha ostaneš bez božanske milosti; i, kad bi on imao krv za proliti, i život za dati, kako bi rado oponašao svog Gospodina i dao ga tebi! Pokušaj se dakle oboružati ovim krepostima, koje razveseljavaju anđele, i daju slavu tvom Stvoritelju, kako bi iz ovog sjemena dragocjenih zasluga, prikladnih anđeoskim krepostima, mogao dobito najslađi plod, jednak nagradi istih tih anđela



Razgovor

Moli Boga našeg Gospodina, da, budući da je s takvim zadivljujućim redom podijelio službe i dužnosti svih anđela za dobrobit ljudi, tako neka ti dozvoli, da od svih tih blaženih duhova, koji uvijek pomažu i služe na Nebu njegovoj Božanskoj Visosti, tvoj život bude zaštićen, i branjen od tvojih okrutnih neprijatelja. I pošto je njima dan taj veliki dar milosti, tako treba moliti za milost da se može oponašati njihova poniznost, milosrđe i čistoća; jer ako se ovdje na zemlji vodi anđeoski život, bit ćeš vrijedan da gore budeš učinjen sličnim tim istim anđelima, i da uživaš zajedno s njima svoju željenu i blaženu viziju.



Dokumenti

Kaže Gospodin (Mt 18,3) da, ako ne postanemo kao djeca, nećemo ući u Nebo; i stoga, pošto je on sam na drugom mjestu rekao (Mt 19,14), takvih je Kraljevstvo Nebesko. Dakle, ako se želimo spasiti, trebamo imati te vrline, koje imaju i djeca; da je takvo naše ponašanje, kakvo je ponašanje djece. Djeca su jednostavna, i bez zlobe i želje za prevarom: čisti su i duhom i tijelom; ne vole niti čast, niti sramotu; ne čine nepravdu drugima, a ako im je učinjena nepravda, ne osvećuju se; ne prepiru se sa drugima, nego se sa svima slažu; na kraju su strašljivi i lako ih je podložiti njihovim nadređenima. Ovo su kršćanske kreposti, koje je sve imao sam Krist, i za koje nam je rekao da ih slijedimo, kada je rekao: “Učite od mene, koji sam blaga i umilna srca” (Mt 11,29), i u te dvije kreposti nalaze se sve prije spomenute osobine.

Gospdin dalje govori: “Onaj koji bude ponizan kao dijete, taj će biti najveći u kraljevstvu nebeskom” (Mt 18,4). O, kako je dobro govorio apostol, da je tjelesna spoznaja neprijateljica i suprotna onoj Božijoj! I zato su na svijetu označeni kao najveći, oni koji ne brinu za položaj i čast: a protiv takvih Bog nema ništa. Naprotiv, oni koji se nastoje poniziti i staviti pod noge svih, oni su zaista veliki u Božijim očima, i bit će na nebu veći od drugih, potvrđuje mudrac: “Quanto magnus es, humilia te in omnibus, et coram Deo invenies gratiam” (Sir 3,20).

Što se više čovjek učini manjim od drugih, toliko je veći: jer što je netko ponizniji, to je sličniji i bliži Kristu, taj je iznad svih. Tamo gdje je tako, nema potrebe da kršćani i duhovne osobe prosuđuju među njima o pravu prvenstva i o prvom mjestu, nego naprotiv o posljednjem: jer onaj koji želi imati prvo mjesto na zemlji, bit će zbunjen na nebu. Ne budimo hitri u želji da budemo bolji od drugih, nego da budemo niži od drugih: jer nije u redu, niti najbolje ono što se najviše časti, nego naprotiv, koliko je netko u pravu, toliko je bolji i zaslužuje toliko časti.

Ako je veliko poštovanje koje dugujemo svetim anđelima čuvarima, što zbog njih samih, a što kako Bog zapovijeda, trebamo paziti da ne prezremo niti jednog čovjeka, niti najmanje (Mt 18,10), a isto tako je i apostol (1 Kor 11,10) savjetovao žene da ne uvrijede svojom taštinom anđele nebeske koji paze na spasenje ljudi, te da u crkvama pokrivaju glavu: još više moramo paziti da ne uvrijedimo naše najbliže, jer uvrijedivši njih, vrijeđamo i njihove anđele, koji će, kao prijatelji i intimno povezani sa Bogom, tražiti osvetu protiv nas, i bez sumnje će je i dobiti.

Budući da se anđeli prihvaćaju posla sa tolikom marljivošću i brigom za spasenje ljudi, oni nikada u svom umu ne zaboravljaju lice Oca nebeskoga, niti se udaljavaju od božanske ljubavi: jer briga o nama je podređena toj istoj ljubavi, i zato je ona uvijek s njima; tako i duhovne osobe koje imaju vanjske brige i poslove, trebaju se brinuti da ne priječe unutrašnji život, nego dapače da pomognu duhovnom napretku i kontemplaciji o Bogu. Ono što će se dogoditi, kada, slijedeći primjer svetih anđela, shvatit će da njihova vanjska djela imaju svoj početak u unutrašnjosti, i da ona nemaju neki drugi cilj, osim ljubavi Božije.

Oni koji imaju zadaću da vode duše na pokoru, trebaju naučiti da nikada ne napuste taj zadatak, zbog nevolja koje trpe, niti zbog dvojbe u uspješnost onih, koje duhovno pomažu; jer njihovom primjeru uče nas anđeli čuvari, koji nikada ne prestaju liječenje i čuvanje jednog grešnika, dapače još imaju i neprijatnosti zbog njihovih grijeha, i još su od Boga upoznati s time, da se oni kojima pomažu, ne moraju obratiti; uvijek ih potiču u njihovoj pokori, dok su u ovom životu, i u stanju da se pokaju i pokore Bogu.

Filozof Seneka, pišući jednom svom prijatelju, podučava ga, da za biti iznad svojih djela i riječi, uvijek treba zamisliti da ima pred sobom Katona, kao svog najstrožeg cenzora. Iz tog dokumenta mi kršćani bi se trebali služiti iz više razloga, zamišljajući da u svim našim djelima imamo pred sobom anđele čuvare kao naše stroge cenzore, sve dok nam ovo ne pomogne da budemo iznad nas samih, i da pazimo na sve ono što radimo i govorimo; jer ako radimo drugačije, trebamo se bojati da oni koji su sada naši odvjetnici kod Boga, kasnije u dan suda mogu postati naši tužitelji.

Sve o anđelima


Tekst je objavljen u petom broju časopisa Zlatno pero (4/1999), u prijevodu Jurice Beroša.

Tko su anđeli?

Anđeli su čisti duhovi, moćni prinčevi nebeski koji stoje pred Bogom, diveći se njegovoj otkrivenoj prisutnosti. Oni su goruće vatre ljubavi, ispunjeni puninom sreće.

Anđeli su savršena stvorenja Boga, ogledala Njegove Božanske savršenosti, odražavaju Njegovu ljubav, Njegovu ljepotu, Njegovu Svetost, Njegovu Moć, sve Njegove Božanske atribute i savršenosti, ali svaki anđeo na svoj način.

Nema dva slična anđela, niti dva ista. Božje savršenosti su bezgranične, i bezbrojni milioni anđela odražavaju ove savršenosti na božanski divan način. Nema dva muškarca, ili dvije žene koji su identični, ali je razlika među njima mala, dok je razlika između dva anđela velika, potpuna. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga, kao što se jedna vrsta razlikuje od druge. Svi milioni muškaraca i žena koji nastanjuju svijet, svi oni koji su ikada živjeli ili koji će ikada živjeti, jedne su iste vrste, ali svaki anđeo je vrsta za sebe!

Anđeli su beskrajno divni, nemaju sjenu nesavršenstva, niti mana. Ništa na ovoj zemlji nam ne može dati ideju o njihovoj predivnoj slavi. Niti jedan slikar, pjesnik ili neki drugi umjetnik nije nikada stvorio nešto kao što su oni. Oni su žive slike Božanske ljepote.

Slike anđela fra Angelica nadmašuju one drugih umjetnika, tako da je Michelangelo uzviknuo kada ih je vidio: “Mora da je Angelico vidio ove anđele na Nebu; inače, nikada ih ne bi mogao naslikati kao što ih je naslikao.” Ali čak nam ni Angelicove slike ne daju ni približno sliku onoga što su u stvari pravi anđeli.

Sv. Brigita, koja je po Božjoj milosti imala nebeske vizije, rekla nam je da u slučaju da vidimo anđela u svoj njegovoj ljepoti, bili bi tako zadivljeni tim prizorom, da bi umrli od ljubavi.

Sv. Frances Rimska je imala milost da stalno može vidjeti svog anđela. Kaže da kad bi se anđeo pojavio u svom njegovom sjaju, svjetlo sunca i mjeseca i zvijezda, ako bi ga usporedili sa sjajem anđela, bili bi tamni.

Poslije uskrsnuća Našeg Gospodina, čitamo kako je anđeo sišao s Neba i pomaknuo kamen koji je zatvarao sveti grob. Sveto Pismo kaže da je lice anđela bilo kao munja, a njegova odjeća bijela kao snijeg. Njegova pojava bila je tako puna dostojanstva, da su vojnici koje su Kristovi neprijatelji postavili da čuvaju grob, bili zapanjeni, i nisu se usudili pogledati ga, nego su pali na zemlju kao mrtvi.

Kada se anđeli ukazuju ljudima, uzimaju ljudski oblik da ne bi prestrašili ili zabunili one koji ih gledaju.

Kakva mora biti blistava ljepota Nebeskog Jeruzalema, gdje ovi bezbrojni milioni divnih anđela nisu samo predivni, nego se svi razlikuju jedan od drugoga, tako da je savršenstvo jednoga potpuno različito od onoga drugoga.

Anđeli izražavaju Božju dobrotu i milinu. Oni odražavaju sve Njegove Božanske vrline i savršenstva, oni uživaju viziju Božje bezgranične ljubavi, uzvraćaju mu ljubav svom snagom i intenzitetom svoje prirode.

Njihova sreća je savršena, jer oni primaju iz mora Božje sreće na način na koji ni jedan ljudski um to ne može proniknuti. Sreća koju uživa anđeo u jednom trenu je tako duboka, potpuna i sveobuhvatna, da nadmašuje svu sreću koju smrtni čovjek može uživati u tisuću godina.



"Archangel Michael" www.cafeshops.com/fantasyartgifts

Velikodušnost anđela

Što je od najveće važnosti za nas je to, da sveti anđeli žele na svaki mogući način podijeliti s nama ovaj ogromni ocean ljubavi i sreće koje oni sami uživaju. Njihova velikodušnost ne poznaje granice.

Ovo je istina i mi moramo učiniti sve kako bi je potpuno i jasno razumjeli. Kad bi nam neki bogati čovjek rekao, “Traži od mene što god želiš i ja ću ti rado to dati,” kako bi bili sretni! Svakako se ne bi ustručavali tražiti sve što nam treba.

Ovako nam točno govore anđeli: “Tražite od nas i mi ćemo vam dati dio svih naših blaga, svih naših milosti, sve naše sreće, i dat ćemo vam dio svega što imamo.” Njihova dobrota i velikodušnost su neograničene.

Nažalost, daleko od usklađivanja sa njihovim nastojanjima da nam pomognu, mi ih neprekidno priječimo našim grijesima i nesavršenostima. Kad bi ih samo bolje poznavali i više ih voljeli, i bili ljubazniji na njihove šapate, naša sreća bi bila neusporedivo veća.



Što anđeli rade?

Milioni i milioni anđela nastanjuju Nebo, služeći Bogu, ali milioni i milioni anđela su također ovdje na zemlji, služeći nama. Oni su među nama, oko nas, blizu nas, svugdje.

Njihova aktivnost što se tiče nas, nikada ne prestaje u svakom trenu dana, iako ih mi ne vidimo, niti čak slutimo njihovu prisutnost, niti osjećamo njihov utjecaj. Oni nas paze neograničenom brigom i ljubavlju.

Da nije njihove uvijek prisutne zaštite, povijest svijeta bi bila potpuno drugačija, mnogo opasnija nego je bila.

Također i život svakog od nas, da nemamo anđela koji nas čuva, bio bi krajnje tužan. Kakav bi bio život djeteta da je odbačeno, zaboravljeno, bez majke, oca, ili prijatelja, takav bi bio i naš da nam Bog nije, po svojoj milosti, dao našeg svetog anđela.

Ovi anđeli nam u svakoj prilici pomažu, čineći nam bezbrojne usluge i čuvajući nas od opasnosti i zala svake vrste. Bog nas je dao njima na brigu: “Jer je on dao svojim anđelima da se brinu za tebe; da te čuvaju na svim putevima tvojim. Na svojim rukama će te nositi: da se tvoja noga ne spotakne o kamen.” (Ps. 90: 11-12).



Anđeoska inteligencija

Anđeli, kao i Bog, imaju dvije velike moći: Intelekt i Snagu. Intelekt anđela je neusporedivo superiorniji od ljudskog razuma. Anđeli nisu samo savršeni ljepotom, moćni snagom, nego su i puni znanjem i mudrošću.

Njihov način razumijevanja je potpuno drugačiji od našega. Ljudski um mora razumijevati činjenicu po činjenicu, baš kao što se ljudsko tijelo giba korak po korak, dok anđeoska inteligencija sažima cijeli predmet odjednom. Shvateći princip, odmah vidi sve njegove posljedice, shvateći istinu, u isto vrijeme vidi sve njene moguće aspekte.

Najpoznatiji učeni ljudi ove planete zgrnuli su znanje ograničenog broja predmeta uz veliki rad i dugogodišnje proučavanje. Oni ne mogu tražiti veće zasluge za ono što su saznali jer su počeli tamo gdje su drugi stali, a drugi, opet, će nastaviti ondje gdje su ovi stali. Znanje, pak, zadobiveno po cijeni takvog rada se često susreće sa greškama, zabludama i dvojbama, dok je znanje anđela, sigurno i oslobođeno svake mogućnosti pogreške.



Sv. Albert Veliki

Jedan od najvećih znanstvenika koje je svijet ikada imao, posebno u prirodnim znanostima, je bio Sv. Albert Veliki. Wimmer za njega kaže “da je on objasnio cijeli univerzum od kamenja na zemlji do zvijezda na nebu”. Pisao je zadivljujućom lucidnošću i savršenstvom o astronomiji, meteorologiji, fizici, mehanici, kemiji, mineralogiji, antropologiji, zoologiji i botanici. Opisao je potanko život i ponašanje mrava, pčela, pauka i drugih insekata. Njegovo djelo se također bavi biljnim svijetom - biljkama i stablima. Pisao je s velikom stručnošću o potresima, vulkanima, plimi i oseki, tajnama oceana i mnogim drugim temama.

U filozofiji ga neki smatraju većim od sv. Tome, iako mu je inferiorniji u teologiji. Njegovo poznavanje svetih znanosti bilo je podjednako njegovu poznavanju prirodnih znanosti.

Sada kada je sedam stoljeća prošlo od kada je on predavao u školi, današnji znanstvenici su zadivljeni širinom i točnošću njegova rada.

Ipak razum ovog čuda znanosti ne može se usporediti sa razumom anđela, i njegovo zadivljujuće znanje je malo kada se usporedi sa znanjem ovih blaženih stvorenja.

Jer anđeli znaju sve tajne prirode; oni vide sve do središta zemlje, u dubinu mora; oni imaju svo znanje o prirodi. Oni znaju više o zdravlju i medicini, nego svi liječnici svijeta, više o zvijezdama i nebesima od svih astronoma koji su ikada živjeli i koji će ikada živjeti. Sve su im znanosti poznate u svojoj apsolutnoj savršenosti, osim njih, Bog ispunja njihovu inteligenciju oceanima nadprirodnog svjetla.



Moć anđela

Druga velika sposobnost anđela je moć, i ona, također, je neusporedivo superiorna ljudskoj moći.

Kada anđeo nešto želi, on se nikada ne povlači. On to želi svom mogućom snagom, i to se ne može promijeniti. Njegove odluke su sigurne i neporecive, jer su stvorene uz sve potrebne informacije o onome što želi. U onome što on radi nema borbe, neme sukoba; on slama protivnika ogromnom snagom. U ovome je on slika Božje snage.

Imamo neke primjere anđeoske snage u Svetom Pismu.

Egipćani, kao što čitamo u Postanku, su držali Božji odabrani narod u okrutnom ropstvu. Bog, da bi kaznio tirane i oslobodio Svoj narod, poslao je anđela koji je ubio 70 000 Egipćana u jednoj noći!

Drugom prilikom, Senaherib, vladar Asirije, poslao je moćnu vojsku protiv Jeruzalema i zahtijevao njegovu predaju, u isto vrijeme rugajući se i vrijeđajući Boga Izraela. Svemogući je poslao Svog anđela, koji je ubio 185 000 Asiraca u jednoj jedinoj noći.

Anđeli su isto tako mogli ubiti milione ljudi kao što su ubili ovih nekoliko desetaka tisuća.



Anđeli vode zvijezde, mjesec, sunce i planete

Sv Toma, slučajno, daje drugi dokaz o anđeoskoj snazi. On uči da svaka velika zvijezda, planet, sunce, i svako nebesko tijelo, čak i najveće, ima svog anđela čuvara koji ga čuva na njegovu putu i štiti od svakog mogućeg zastranjenja. Kakvu čudesnu energiju i snagu zahtijeva takva kontrola!

Istina je da sve zvijezde i nebeska tijela, po prirodnim pravcima danim od Boga, slijede svojih nekoliko puteva, ali ovi veliki svjetovi su materijalistični i zato, kako anđeoski doktor ističe, oni su izloženi propadanju i izobličenju. Da bi se, stoga, spriječio nered i zbrka kod tisuća nebeskih tijela koji se gibaju kroz svemir neizrecivim brzinama, Bog daje svakom od njih, u Svojoj Providnosti, anđela da ga čuva na putu i upozori na opasnosti koje bi se mogle dogoditi, ako se pomakne iz svoje dodijeljene orbite.

Malo ljudi razmišlja o svemu ovome kada, u lijepu zvjezdanu noć, promatraju Nebo i mirijade zvijezda. Kako bi bilo prikladno pozdraviti bezbrojne anđele koji čuvaju ove zvijezde: “O, slavni anđeli zvijezda, volimo vas, zahvaljujemo vam! Molimo vas, blagoslovite nas i obaspite nas svojim milostima”.



"Archangel Michael" www.cafeshops.com/fantasyartgifts


Kardinal Newman slijedi Sv. Tomu

Predmet anđeoskih djelovanja u prirodnim silama je lijepo ilustrirao kardinal Newman u jednoj od svojih parokijalnih propovijedi:

“Koliko lijepih i divnih tijela ima u prirodi svugdje oko nas! I kako malo znamo o njima! U nekima, zaista, vidimo djelovanje inteligencije, i dobivamo pojam o tome što bi one mogle biti. Na primjer, o krvoločnim životinjama znamo malo, ali ipak vidimo da imaju razum i shvaćamo da njihov tjelesni oblik, ono što vidimo, je znak, vanjski znamen, nečega što mi ne vidimo ... Ali zašto teku rijeke? Zašto pada kiša? Zašto nas sunce grije? A vjetar, zašto puše? Ovdje naše razumijevanje prirode nije dovoljno ... Razum nam govori da ne postoji duh koji prebiva u onome što se obično naziva stvarima svijeta, da bi učinio da one izvršavaju svoje uobičajene dužnosti. Naravno, Božja je volja koja podržava sve; tako nam Bog omogućava da se krećemo, što nas ne spriječava od toga da se ponekad osjećamo loše zato što se trebamo kretati; ali kako se vjetar i voda, zemlja i vatra gibaju? Ovdje se sada postavlja Sveto Pismo, i izgleda da nam govori da je sva ova predivna harmonija djelo anđela.

“One događaje koje smo pripisivali slučajnosti, kao što je vrijeme, ili priroda, kao godišnja doba, dužnosti su učinjene Bogu koji je stvorio Svoje anđele da budu vjetar, i njegove sluge da budu plamen vatre. Na primjer, anđeo je bio taj koji je bunaru u Betsaidi dao ljekovitu moć, i nema razloga da dvojimo da su i drugi ljekoviti izvori u ovoj i u drugim zemljama stvoreni na sličan, iako misteriozan način. Vatre na planini Sinai, oluje i grmljavina, bili su djelo anđela, a u Apokalipsi čitamo o anđelima koji su zadržali vjetrove. Djela osvete se također pripisuju njima. Vatrenu narav vulkana, koja je (kako se čini) bila uzrok uništenja Sodome i Gomore, izazvali su dva anđela koji su spasili Lota. Kuga u Izraelu, kada je David prebrojavao ljude, također je bilo djelo anđela. Potres prilikom Uskrsnuća je bio djelo anđela.

“I u drugim dijelovima Apokalipse čitamo kako je zemlja bila uništavana na različite načina od anđela osvetnika.

“Tako, koliko nam Sveto Pismo daje na znanje, učimo da na tijek prirode, koja je tako divna, i ponekad, zastrašujuća, djeluju ova nevidljiva bića. Priroda nije mrtva, njen svakodnevni napor je inteligentan; njena djela su dužnosti. Kao što naše duše pokreću naša tijela, bez obzira što su naša tijela, tako postoje duhovne inteligencije koje pokreću one divne i prostrane djelove prirodnog svijeta koji izgledaju beživotni; i kao što nam geste, govor, i izražaji lica naših prijatelja oko nas, pomažu da se održi odnos s njima, tako u pokretima univerzalne prirode, u izmjeni dana i noći, ljeta i zime, vjetra i oluje, ispunjajući Njegovu riječ, mi se podsjećamo na blažene i poslušne anđele.

“Uvijek kada pogledamo vani, svjesni smo onih predivnih i svetih bića, slugu Najsvetijeg, koji su se udostojali pomagati nasljediteljima spasenja. Svaki udisaj zraka, i zraka svjetla i topline, svaka lijepa mogućnost, sve su to dijelovi odjeće, pokreti odjeće onih čija lica vide Boga u Nebesima.”

Zaista je žalosno da tako mnogo ljudi ignorira ove slavne anđele. Dragi čitaoče, prepoznajmo za budućnost ove predivne duhove, našu stariju braću, naše najdraže prijatelje. Govorimo o njima, uživajmo u njihovu društvu, tražimo od njih ljubazno sve što nam treba. Niti jedna majka na zemlji ne daje tako spremno svojoj djeci ono što anđeli žele dati nama.



Kako se kreću anđeli?

Kretanje anđela je predivno. U tren, anđeo dolazi iz Neba na zemlju ili ide s jednog kraja svemira do drugog, bez prolaska među prostora. Da bi se razumjelo ovo kretanje anđela, trebamo ga samo usporediti s našim mislima. Za tren naša misao prolazi od Neba do zemlje, od Engleske do Kine, od kraja do kraja zemlje. Anđeli su, ako možemo tako reći, žive misli, i kreću se kao i naše misli.

Svjetlo putuje brzinom od 225 000 milja u sekundi. Svjetlo dolazi od sunca na našu zemlju istom brzinom i treba mu osam minuta i petnaest sekundi da stigne, ali kretanje anđela je još brže - oni dolaze za čas.

Druga važna činjenica o ovim predivnim duhovima je da mogu biti na dva ili više mjesta u isto vrijeme, iako su ova mjesta tisućama milja udaljena. Oni ni na koji način ne podliježu zakonima prostora.

Iako su uvijek s nama i iako svu svoju pažnju i brigu usmjeravaju na nas i za naše dobro, oni nikada ne gube iz vida prisutnost Boga. Uvijek se dive Njegovoj beskrajnoj ljepoti, uživajući u Njegovoj prisutnosti.



Da li su anđeli brojniji od ljudi?

Broj anđela premašuje svu našu moć računanja ili shvaćanja. Ako mislimo o broju zvijezda na nebesima, o broju listova na stablima, svih šuma na svijetu, o bezbrojnim zrnima pijeska na svim obalama, o kapljicama vode u oceanu, o svim ljudima koji su ikada živjeli, svim materijalnim stvarima zajedno, ne bi nam dalo niti približno ideju o broju anđela.

Postoje tri velike hijerarhije anđela, i u svakoj od njih postoje tri zbora, to jest, devet zborova ukupno.

Oni su ovako podijeljeni: Serafini, Kerubini i Prijestolja tvore hijerarhiju koja stoji najbliže Božjem tronu.

Zatim Gospodstva, Sile i Vlasti tvore drugu hijerarhiju.

Poglavarstva, Arkanđeli i Anđeli tvore treći red.

Što je veći zbor, brojniji su njegovi anđeli, tako Serafini , u broju, nadmašuju sve druge.



Gdje saznajemo činjenice o anđelima?

Prvi veliki izvor informacija o anđelima je Sveto Pismo, nadahnuta Riječ Božja. I Stari i Novi Zavjet govore mnoge i lijepe stvari o velikim prinčevima nebeskim.

Drugo, Kristova nepogrešiva Crkva naučava osnovne doktrine o anđelima.

Treće, tradicija nam je predavala, od najranijih dana, istine u vezi anđela.

Četvrto, opće učenje doktora i svetaca rasvjetljava ovu doktrinu.

Peto, naš razum prepoznaje ne samo mogućnost postojanja anđela, nego umjesnost, potrebu njihova postojanja, jer bi inače postojala velika praznina, da se tako izrazimo, u harmoničnom uređenju u planu stvaranja, koji je tako božanski savršen.

Poganski filozofi su priznali postojanje anđela, i misionari iz dalekih poganskih zemalja nam govore da čak i urođenici vjeruju u duhovni svijet.

Šesto, imamo brojne dobro potvrđene priče o ukazanjima anđela - neoborive činjenice.


za prekrasne fantasy crteže kriv je Michael Waters at epilogue sci-fi and art galleries or
www.cafeshops.com/fantasyartgifts (Michael Waters)
- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.07.2004., petak

boravište zlih duhova & duhovi tame



BECCAFUMI, Domenico
Fall of the Rebellious Angels
1540s
Oil on wood, 347 x 227 cm
Pinacoteca Nazionale, Siena



Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.

“Božanska je istina da su ovi zli duhovi nevidljivi, ali prisutni na zemlji. Oni nastanjuju atmosferu
oko nas i često progone ljude: njihove domove i trgovine i tržnice i mjesta užitaka.
Ne djeluju uvijek oni sami, nego se koriste i svojim agentima, koje mogu kontrolirati
uz malo napora. Tako sv. Ivan u prenošenju poruke koju mu je Bog dao za biskupa crkve
u Smirni, spominje vraga, kada opisuje progone za koje on naviješta da će ih voditi protiv
kršćana njihova vlastita braća. ‘Ne bojte se tih stvari,’ on govori, ‘koje ćete trpiti.
Vrag će neke od vas baciti u tamnicu gdje će vam suditi: trpit ćete deset dana
(izraz koji označava neodređeno kratko, ali gorko razdoblje progona).
Budite vjerni do smrti i dat ću vam krunu života.’ (Otkr. 11, 10).”
(Duhovni svijet oko nas)


palettes of vision/archangel michael/klick here


BOSCH, Hieronymus
Paradise and Hell, left and right panels of a triptych
c. 1510
Oil on wood, each panel 135 x 45 cm
Museo del Prado, Madrid



Stoga vidimo da “je boravište palih anđela pakao i zrak koji nas okružuje; ali bez obzira da li su
u paklu ili u zraku, njihov bol je uvijek isti, jer svugdje sa sobom nose pakao.
Takvo je učenje svih očeva i svih doktora Crkve. … Svojom uobičajenom oštroumnošću, sv. Toma
otkriva razlog dvostrukog boravišta palih anđela. ‘Providnost’, kaže Anđeoski Doktor,
‘vodi čovjeka prema njegovu kraju na dva načina: direktno vodeći ga dobru –
ovo je služba dobrih anđela, i indirektno, stavljajući ga u sukob sa zlom –
dolikuje da ovaj drugi način vođenja čovjeka prema dobru treba biti povjeren zlim anđelima,
da sve u svemu ne budu potpuno beskorisni u općem redu stvari. Zbog toga u vezi ovog
drugog načina, postoje dva mjesta mučenja: prvo, zbog njihovih grijeha, je pakao;
drugo, zato što se koriste da pokreću ljude, je atmosfera koja nas okružuje.
Djelo spasenja čovjeka će se nastaviti do Sudnjeg Dana; do tada, će se nastaviti služba dobrih,
i iskušenja zlih anđela. Stoga, do posljednjeg dana svijeta, dobri anđeli će se slati nama,
a zli da nastanjuju niže slojeve zraka. Ali poslije Sudnjega Dana, svi zli ljudi i
anđeli će biti u paklu, a svi dobri u raju’.” (Katekizam)



pallettes of vision/lord god with angels/klick here



Last Judgement, left wing of the triptych
-
Oil on panel, 167.7 x 60 cm
Akademie der Bildenden Künste, Vienna


palettes of vision/songs of angels/klick here

Sv. Petar nas upozorava s dobrim razlogom: “Budite trijezni, pazite, jer vaš protivnik vrag,
kao ričući lav, ide tražeći nekoga da ga proždre.” (Petar I, V, 8). Lucifer je ime pod kojim se
misli na vođu pobunjenih anđela. “Helel, je židovska riječ, koja dolazi od halal, ‘sjati’.
Odnosila se na njega prije njegova pada, jer je po mnogima on smatran najvišim i stoga
najsjajnijim od svih anđela.” (Duhovni svijet). Dalje proizlazi iz Svetog Pisma, da ne samo onda,
nego i sada, Lucifer ima određenu nadmoć nad svim palim anđelima. U njihovoj zajedničkoj
mržnji prema Bogu zli duhovi još uvijek priznaju Lucifera za svog vođu.
Oni nisu izgubili svoju prirodnu moć, iako su pali i izopačeni, i oni priznaju potrebu
vodstva među silama zla u njihovim pokušajima nanošenja zla dušama.




DUCCIO di Buoninsegna
Descent to Hell
1308-11
Tempera on wood, 51 x 53,5 cm
Museo dell'Opera del Duomo, Siena

palettes of vision/holy trinity with angels/klick here


Moramo upamtiti da su oni u biti duhovi, brzi kao misao, koji su prisutni svugdje i
koji nas slijede svugdje; ništa im nije nedostupno. Oni su uvijek u kontaktu s nama.
Moramo im se suprotstaviti snažno u vjeri i u snazi Predragocjene Krvi, u namjeri
pobjede nad ovim smrtonosnim neprijateljem. Stoga trebamo čistiti naše duše sve
više u ovoj Božanskoj Krvi koja će otjerati anđela mraka
i sačuvati nas od duhovne smrti.




SIGNORELLI, Luca
The Damned Being Plunged into Hell
1499-1502
Fresco
Chapel of San Brizio, Duomo, Orvieto

palettes of vision/holy mother mary with archangel michael/klick here


Do sada smo razmatrali o “prisutnosti duhova svjetla među nama, brojnih i nevidljivih,
koji izvršavaju Božja naređenja i štite nas od zla. Ali drugi duhovi, također,
nastanjuju zrak oko nas i njihov zadatak je da nas neprekidno pokušavaju navesti
na djela koja vode u propast.”

“Svi anđeli”, naučava Katekizam, “su bili stvoreni u stanju nevinosti i pravednosti,
ali nisu bili bezgrešniji od čovjeka. Budući da su bili slobodni, trebali su, kao i ljudi,
biti iskušani. Blažena vizija i postojanost u dobru, bile su nagrada koju su trebali
dobiti pravilnom upotrebom, uz milosnu pomoć, svoje slobodne volje. Bog ih je,
zbog toga, stavio na kušnju. Da bi svaka kušnja bila zaslužna treba biti u osnovi
zahtjevna ili bolna.” Čime su anđeli bili kušani? Općenito se misli da im je
tajna Utjelovljenja Riječi – od Boga stvorenog Čovjeka
– bila zadana da joj se klanjaju.



SIGNORELLI, Luca
The Elect Being Called to Paradise and The Damned Being Plunged into Hell
1499-1502
Fresco
Chapel of San Brizio, Duomo, Orvieto


Na ovo otkriće”, nastavlja Katekizam, “ponos Lucifera, jednog od
najviših anđela, se pobunio. Uzviknuo je: ‘Protestiram. Da li se to moje
prijestolje snižava? Uzdignut ću ga iznad zvijezda … Ja sam taj,
i nitko drugi neće biti kao Najviši!’ Trećina anđela različitog
ranga su odgovorili: ‘Mi također protestiramo’.




BRUEGEL, Pieter the Elder
The Fall of the Rebel Angels
1562
Oil on oak, 117 x 162 cm
Musées Royaux des Beaux-Arts, Brussels


“Na ove riječi arkanđeo, ništa manje inteligentan od Lucifera, je uzviknuo:
‘Tko je kao Bog? Tko može odbiti vjerovati i obožavati ono što On nalaže za vjeru
i slavlje Svojim stvorenjima. Ja vjerujem i ja slavim.’ Većina nebeskih hijerarhija je odgovorila:
Mi također vjerujemo i slavimo.' Velika bitka se održala na nebu, i sv. Ivan
o njoj govori ovim riječima: ‘Došlo je do velike bitke na nebu; Mihael
i njegovi anđeli su se borili sa zmajem, a zmaj se borio sa svojim anđelima.’




DÜRER, Albrecht
The Revelation of St John: 8. The Battle of the Angels
1497-98
Woodcut, 39 x 28 cm
Staatliche Kunsthalle, Karlsruhe


“Ovih nekoliko riječi sadrži blago prosvjetljenja. U njima, i samo u njima,
se nalazi pravi izvor zla. Budući da su bili kažnjeni odmah poslije pobune,
Lucifer i njegovi sljedbenici su se pretvorili u užasne vragove, bačeni su
u dubine pakla, koji je za njih iskopala njihova oholost.

“Divimo se s poniznom zahvalnošću velikoj podvojenosti koju je Božansko
milosrđe postavilo između njih i nas. Vrata pokore, preko zasluga Pregragocjene Krvi,
su otvorena ljudima za cijelo vrijeme trajanja njihova života, dok se zli anđeli nalaze
odmah poslije svog pada u stanju u kojem će se grešni ljudi naći poslije svoje smrti.
Vječno prokletstvo opakih anđela, kao i ono ljudi, sastoji se u gubitku božanske
intuitivne vizije i u bolu u vatri. Oni trpe ovu kaznu od trenutka svoga pada,
kao što je grešnici trpe od trenutka svoje smrti.”




FLORIS, Frans
The Fall of the Rebellious Angels
1554
Oil on panel, 308 x 220 cm
Koninklijk Museum voor Schone Kunsten, Antwerp


Na prvi pogled izgleda da je Bog bio stroži sa anđelima nego sa ljudima.
Ali to očito nije tako, kada uzmemo u obzir da je njihova priroda puno
superiornija od naše. Njihov grijeh je učinjen svjesno i s odlučnošću koja
je nepoznata nama, i koju nije slijedilo pokajanje.


palletes of vision/ascension of holy mother with angels/click here


GIORDANO, Luca
The Fall of the Rebel Angels
1666
Oil on canvas, 419 x 283 cm
Kunsthistorisches Museum, Vienna




RUBENS, Pieter Pauwel
Fall of the Rebel Angels
1620
Oil on canvas, 448 x 291 cm
Alte Pinakothek, Munich


Ova misao bi trebala uvećati naše štovanje Božanske Krvi koja nas je uvijek
spremna čistiti od grijeha, posebno u sakramentu Pokore, i koja obnavlja naše
prijateljstvo s Bogom, što je uskraćeno palim anđelima.




DAVID, Gerard
Virgin and Child with Four Angels
c. 1505
Oil on wood, 63,2 x 39,1 cm
Metropolitan Museum of Art, New York




DAVID, Gerard
Altarpiece of St Michael
-
Oil on wood, 66 x 53 cm
Kunsthistorisches Museum, Vienna


- 01:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Anđeli čuvari



Sveci
"Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka" - piše o
njima sv. Ivan Damašćanin.
"Svjetlo bez početka" sam je beskonačni Bog.
A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar,
svijetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj
Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima,
već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma.
Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: "Pazite da ne prezrete ni
jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam,
na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog" (Mt 18,10)





st.Michalel defeating the dragon

Anđeli su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom
snagom protiv
svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi
prema nama ljudima.
Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo,
našoj duši davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti
vjeran životni prijatelj.




Saint Michael
the Archangel
as Warrior

To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana.
A na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne.
Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega?
O njemu je pisano: "Bog anđelima svojim - dakle i mome anđelu čuvaru -
zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim" (Ps 91,11).
Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje u njegovu pomoć.
On poštiva našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati,
zazivati ga ili ne.
Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje
s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti,
ne znati za njega, kao da uopće ne bi postojao.
Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove,
pa tako i dar anđela čuvara.




Saint Gabriel the Archangel

Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što
ga je kao dječak doživio,
a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara.
On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost
posluživati kod svete mise.
Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu
neku neobičnu tjeskobu i strah.
Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa.
Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć.
Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao.
Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta.
No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije.
Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade.
No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na
kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa,
često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva,
slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.




Saint Raphael the Archangel

I s pravom, jer je jedno od nepojmljivih Božjih velikih djela
to što je čovjeku
dao vlastitog anđela da mu bude zaštitnik duše i tijela.
Samo Sveto pismo kaže
"da postoje službujući duhovi, poslani na službu
onima koji žele postići spasenje".




guardian angel

Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći
s neba "sa svojim anđelima" (Mt 5,31). Prema tome, iz Božje objave jasno
doznajemo o stvarnosti svetih anđela. S tom stvarnošću ozbiljno računajmo
u svome životu!





Naše dužnosti prema anđelu čuvaru
(Tekst je objavljen u časopisu Zlatno pero, u prijevodu Jurice Beroša.)


Riječima sv. Ambrozija: “Moramo se moliti anđelu koji nam je dan za čuvara”,
sv. Bernard nas podsjeća na dužnosti prema anđelu čuvaru:
“Zahvalnost na njegovoj prisutnosti, privrženost njegovoj dobrohodnosti,
povjerenje u njegovu brigu. Uvijek imajte na umu da ste u prisutnosti vašeg
anđela čuvara”,
on opominje svoje učenike. “Na bilo kojem mjestu da se nalazite, u bilo kojem
tajnom skrovištu da se krijete, mislite na vašeg anđela čuvara.
Nikada u prisutnosti svog Anđela ne činite ono što
ne bi činili u mojoj prisutnosti.”

“Veliko dostojanstvo i svetost vaših svetih anđela čini vas
obaveznim zahvaljivati se.
Pred zemaljskim velikanima, ljudi su skromni i puni poštovanja;
ali njihovo dostojanstvo je neusporedivo manje i od najnižeg od anđela.
Zbog toga se uvijek moramo vladati pobožno i skromno pred našim svetim
anđelom,
uzdržavajući se od svake riječi, geste ili radnje koje bi mogle povrijediti
ili ražalostiti našeg
nebeskog prijatelja i vodiča. Ovo neprekidno podsjećanje na prisutnost
našeg svetog anđela je najbolje sredstvo za svladavanje kušnji.

“Ako istinski volimo našeg anđela čuvara, ne možemo ne imati
neograničeno povjerenje
u njegovo moćno zauzimanje kod Boga i čvrstu vjeru u njegovu
odlučnost da nam pomogne.
Ovo će nas potaći da često zazivamo njegovu pomoć i zaštitu,
posebno u vrijeme kušnji i nevolja.
Ovo povjerenje će nas potaći da zatražimo njegov savjet u
mnogim problemima s kojima se susrećemo, i u velikim i u malim stvarima.
Mnogi sveci običavali su ništa ne poduzeti bez prethodnog traženja savjeta
od svog anđela čuvara.”



Angels Weeping over Christ

Little Flower lijepo pokazuje, u svojoj pjesmi Mom Anđelu Čuvaru,
pravi duh odanosti
našem nebeskom vodiču i zaštitniku. Ona se nježno prisjeća njega koji je
s velikih nebeskih prostranstava, gdje je sjao kao svjetlo čistog plamena
‘pred Gospodinom beskrajnog svjetla’,
sišao na zemlju da bude njen brat, prijatelj i pomagač, uvijek uz nju.
Sa zahvalnošću se prisjeća kako je svojom brižnom rukom odstranio kamenje
pred
njenim nogama, da se ne bi spotakla na putu,
dok je njegovo lice sjalo sve jasnije,
što je ona postajala poniznija i ljubaznija. Ona se zatim prisjetila potreba drugih i
molila ga da prenese njenu poruku njoj najdražima, da ih tješi i bodri umjesto nje.
Tako mu se ona nježno povjerava:



O ti, koji žuriš cijelim svemirom

Brže od munje,

Pođi često umjesto mene

Onima koje najnježnije volim.

Svojim nježnim dodirom, oh, obriši im suze,

Reci im da je slatko nositi križ,

Nježno šapći moje ime u njihove uši,

I ime uvijek pravednog Isusa!



“Iznad svega ona je željela da on zapali u njenom srcu svoj vlastiti
gorući žar da
može spasiti duše od grijeha, ulijevajući u njih rosu Kalvarije,
Predragocjenu Krv Krista.
Njegovim vlastitim anđeoskim ushitom željela je da on ujedini njeno
siromaštvo i svakodnevne križeve, da ih tako prikaže, obojene nebeskom odanošću,
čistom Božjem Prijestolju.
Nije mu zavidjela na njegovoj slavi, jer je gledao Božje Lice,
nego ga je ovdje dole obožavala u Njegovoj Euharistijskoj Prisutnosti
i nosila Ga u svojim vlastitim grudima. Ispunjena najsretnijim zadovoljstvom
ona zaključuje:



Tvoje su nebeska slava i veselje,

Bogatstva Kralja kraljeva;

Hostija u našim ciborijumima

je moja, kao i svo blago koje nosi bol.

Tako s križem i Hostijom,

I uz tvoju pomoć, dragi anđeoski prijatelju,

Čekam mirno, na tamnoj strani vremena,

Nebesku sreću koja ne poznaje kraja.


Christ Comforted by Angel in Garden

“Iznad svega, dugujemo našem vjernom anđelu čuvaru najiskreniju
zahvalnost za bezbrojna dobročinstva koja nam on daruje.
On uvijek i svugdje stoji uz nas, nježno nas štiteći, blago nas upozoravajući i
iskreno nas opominjući. Našu zahvalnost ne možemo bolje dokazati ni na jedan način,
osim da poslušno slijedimo njegova upozorenja i da pokazujemo nježnu,
sinovsku odanost prema njemu.”

Kada je u stanju milosti, duša je dragulj kojeg naš anđeo s divljenjem promatra i
raduje se dok ona postaje sve sjajnija kroz Isusovu Krv.
Nemojmo nikada ražalostiti našeg nebeskog sudruga grijehom,
ali ako se takva nesreća i dogodi, krenimo prema izvorima Predragocjene Krvi
koja će obnoviti našu prethodnu čistoću.

Pored izražavanja nježne odanosti našem anđelu čuvaru, trebamo također
usvojiti pohvalno izražavanje obožavanja anđela čuvara drugih ljudi.
Kada susrećemo naše poznanike, u isto vrijeme kada pozdravljamo njih,
trebamo pozdraviti i njihove anđele čuvare. Ovo pozdravljanje se može obaviti
nutarnjim činom bez privlačenja pozornosti. Ili možemo donijeti odluku,
i tu odluku obnavljati s vremena na vrijeme, da pozdravljajući nekoga,
u isto vrijeme imamo namjeru pozdraviti njegova anđela.
Uskoro će nam postati jednostavno upamtiti ove svete anđele i od njih ćemo
primiti mnoge blagoslove.

Ne smijemo nikada zaboraviti da Božji anđeo uvijek stoji uz nas. Eleanor C. Donnelly
se prisjeća odanog prijateljstva svog anđela u slijedećim nadahnjujućim stihovima:


Kroz teške sate i situacije, on me prati;

Kroz duge mračne noći, stoji uz mene;

Od svakog zla i svakog grijeha, brani me;

U opasnosti i smrti, moj zaštitnik, moj vodič!

Dragi Prinče, koji si više od prijatelja, odan mojoj dobrobiti,

Oprosti mi moje uvrede, moj neuljudni nemar –

Oprosti što je tvoja prisutnost često uvrijeđena, tvoja služba neprimijećena,

Tvoje čiste namjere odbijene ili provjeravane!


Zašto se anđeo ukazao u Portugalu?
(Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu
Jurice Beroša.)


Iako svaka zemlja, svako kraljevstvo, i svaka regija ima svog anđela čuvara,
ne poznamo ni jednu drugu naciju u modernim vremenima, čiji se anđeo ukazuje
kao u slučaju Portugala. Možemo li dati neko objašnjenje za ovu izvanrednu čast?
Možda odgovor leži u činjenici da je Portugal od najranijih vremena gajio posebnu
ljubav prema anđelima, kao što će slijedeće činjenice pokazati:

Njegov prvi kralj, Don Afonso Henriques, čovjek poznat ne samo po svom
vojničkom junaštvu, nego i po svom istinskom kršćanskom životu, gajio je
posebnu ljubav prema anđelima, posebno prema svom anđelu čuvaru i
prema sv. Mihaelu, princu nebeskog gospodara.



Ovo predanje nalazimo spomenuto u nekim od portugalskih ljetopisa.
Priča je slijedeća:

Malo poslije kraljevog zauzeća skoro nepobjedive maorske tvrđave Santarem,
maorski gospodari, pod zapovjedništvom svog vladara Albaraquea, osobno,
žestoko su napali grad u nadi da će povratiti tvrđavu.
U to vrijeme kralj Afonso Henriques je teško bolovao od rane na svojoj nozi,
tako da se nije mogao popeti na svog konja. Ipak je ustrajao da se popne na
kočiju i pridruži bitki.
To je bila rizična avantura jer bi njegova smrt ili zarobljavanje
bio ozbiljan udarac njegovim vojnicima, i podstrek njegovim neprijateljima.

Ipak, kako su događaji sami potvrdili, bio je pod anđeoskom zaštitom.
Legenda kaže da je vidio ruku koja izvlači mač, kao i krilo, što mu je bio znak
da je anđeo s njim.

Ovaj mač je štitio osobu kralja i izazvao veliki pokolj među Maurima,
koji su pobjegli u panici, ostavljajući portugalske vladare na terenu.
Maorski zarobljenici zarobljeni u bitki izjavili su da su i oni također vidjeli anđela.

Kao zahvalnost kralj je osnovao vojnički red kojeg je nazvao “Red krila”
u čast sv. Mihaela i anđela.

Mnoge plemićke obitelji pripadale su ovom redu, i vidjeli smo sliku krila i ruke koja
maše mačem na grbu jedne od starih obitelji.

Imamo daljnje dokaze o ovoj predanosti u činjenici da je Don Manuel I.,
jedan od najznačajnijih kraljeva Portugala, bio također jako odan anđelima, toliko,
da je molio papu da odobri proslavu Anđela Čuvara Portugala i da dozvoli da se
Služba i Misa
održe u treću nedjelju srpnja.
Ovaj blagdan se još uvijek proslavlja.
Nismo čuli da neka druga zemlja proslavlja sličan blagdan.


DOLCI, Carlo
The Guardian Angel
1675
Oil on canvas
Museum of the Cathedral, Prato

Vasco da Gama, poznati istraživač koji je otkrio pomorski put do Indije,
ostavlja još jedan dokaz velikog povjerenja kojeg su Portugalci imali u svete anđele.

Kada je kretao na ovo nezaboravno putovanje u Indiju,
jedno od najznačajnijih
zabilježenih u povijesti, nazvao je dva od svojih brodova po anđelima,
jednoga Sv. Gabriel, jer je on taj koji je donio na svijet velike
vijesti o našem Otkupljenju
- admiral je također imao želju nositi iste vijesti o spasenju poganskim
zemljama koje se nadao otkriti. Drugi brod je nazvao Sv. Raphael,
po anđelu koji je pratio mladog Tobiasa na njegovu dugom i opasnom putovanju.
Admiral je dobro mislio da on sam ne može imati boljeg vodiča i zaštitnika na
ovom opasnom putovanju, od ovog zaštitnika putnika.




winged figure

U moderna vremena Portugalci, prisjećajući se ovog čina Vasca da Game,
ponovno daju imena dvama od svojih brodova prema arkanđelima.

Kralj Kardinal Don Henrique njegovao je veliku ljubav prema anđelima i
sagradio je crkvu u njihovu čast u Lisabonu.
Dan blagdana je sačuvan kao zapovjedni blagdan u župi. Druga crkva je bila
sagrađena u čast sv. Mihaela, i njegov blagdan se također smatrao kao
zapovjedni blagdan.

U drugim lisabonskim crkvama, kao i širom zemlje, nalazimo i druge
tragove ovog predanja anđelima.


Mnogi od portugalskih kraljeva, kao i prinčeva, nosili su imena Mihaela, Gabriela,
i Raphaela po krštenju.

U nekim obiteljima ime nekog od anđela se davalo kao drugo ime svoj djeci.
U jednoj takvoj obitelji, koja je poznata piscu, živio je John Raphael, Mary Raphael,
Thomas Raphael, James Raphael i Anne Raphael.

Luiz de Sousa OP, jedan od poznatijih portugalskih pisaca, priča nam priču o
obraćenju poznatog Frei Gila ili Egidiusa Santaremskog uz pomoć njegova anđela čuvara.

Egidius je bio čovjek plemićkog porijekla i iz kršćanske obitelji. On sam na žalost,
predao se proučavanju mračnih nauka i otišao je u Pariz kako bi bolje proučio
ovu znanost.
Na svom putu je bio naveden da proda svoju dušu vragu u zamjenu za veliko znanje.
Ovo je učinio pisanim ugovorom. Jedne noći dok je radio u svom laboratoriju,
mladić na konju je upao u sobu i jako ga grdeći naredio mu da odmah odustane od
svog đavolskog nauka.
Egidius je bio zaprepašten i odmah je poslušao. Nešto kasnije je ponovno bio
izazivan od đavla,
koji ga je uvjerio da je ovo viđenje bilo puka posljedica njegove gorljive mašte,
i on je nastavio svoje proučavanje.

Konjanik se još jednom pojavio i, stojeći nad njim, udario ga svojim kopljem,
ostavljajući znak na njegovim grudima, i ljutitim glasom, kakvog nije nikada prije čuo,
naredio mu da se odrekne ovih sotonskih nauka odmah i zauvijek.

Egidius, dirnut ovim drugim ukazanjem duboko u dušu, ne samo da je napustio
svoje proučavanje sotonske znanosti, nego je učinio spasonosnu pokoru.

Vratio se u Portugal, gdje se pridružio dominikanskom redu, u kojem je
postigao veliku svetost.

Isti kroničar navodi još jedan primjer anđeoskog posjeta. Jedan od očeva,
poznat po svetosti, po imenu otac Lawrence, jednog dana je bio oslovljen, dok je hodao,
od anđela koji mu se predstavio s kutijom relikvija koje je donio iz dalekog grada, kojeg
su nedavno zauzeli Saraceni, i koje je želio spasiti od oskvrnuća.
Ove relikvije su bile čašćene u crkvi u Guimaraesu, na sjeveru Portugala.

Ovih nekoliko događaja pokazuju kako je bila duboko ukorijenjena ljubav i
predanje svetim anđelima u Portugalu. Oni nam daju moguće razloge zašto se
anđeo čuvar zemlje ukazao u Fatimi, jer anđeli velikodušno vraćaju sve čast
i koje im dajemo.




PIAZZETTA, Giovanni Battista
The Guardian Angel with Sts Anthony of Padua and Gaetano Thiene
c. 1729
Oil on canvas, 250 x 112 cm
San Vitale, Venice

Anđeo čuvar
(prijevod sa engleskog: Sunčica Šamec)

Nekada davno, kada je sve bilo spremno da se uskoro rodi jedno malo dijete,
ono je upitalo Gospodina: “Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali nije mi jasno
kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćan?”
Bog je odgovorio:
“Između mnogih Anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i
brinuti se za tebe.”
Ali dijete je bilo uporno:
”Kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno
za moju sreću?”
Bog se osmjehnuo:”Tvoj će se Anđeo svakoga dana s tobom smijati,
dobivat ćeš njegovu ljubav svakoga dana i biti ćeš sretno biće!”
“Ali kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik?”
- dijete je i dalje protestiralo,a Bog ga nježno potapšao po glavici i rekao:
“Tvoj će te Anđeo naučiti jezik pa ćeš se moći s ljudima i sporazumijevati.”
Dijete je bilo tužno: “I što da radim kada ću htjeti razgovarati s Tobom, Bože?”
A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje:
”Tvoj će ti Anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti,
a ja ću čuti sve tvoje molitve.”
Dijete je molećivo podiglo glavu upitavši: ”Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi.
Tko će me štititi?”
“Tvoj će te Anđeo čuvati makar po cijenu svoga života!”-spremno je uzvratio Bog.
“Ali ja ću uvijek biti tužno dijete jer te neću više moći vidjeti.”-nastavilo je dijete ogorčeno.
Bog je odvratio osmjehom:”Ti ćeš imati svoga Anđela koji će ti o meni govoriti i
pripremiti te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe
i imati te na oku.”
Iako je na Nebu sve bilo mirno, sa Zemlje su dopirali zvukovi.
Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska. Upitao je Gospodina posljednje pitanje,
vrlo nježno i tiho:
”Oh, Bože, ako sada moram ići, barem mi reci ime moga Anđela?”
Bog ga na rastanku blago dotakne, blagoslovi dijete i odgovori mu:
”Nije važno kako se zove. Reci mu samo- Mama!”[/I]


the Anunciation
Oil on copper, 62 x 47 cm
The Hermitage, St. Petersburg
ALBANI, Francesco



Anđeo čuvar u času smrti
(Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu
Jurice Beroša.)

Budući da je Bog povjerio brigu o našim dušama našim anđelima čuvarima,
ovi nebeski prijatelji su potaknuti iskrenom željom da nam osiguraju sretnu smrt.
Na svaki mogući način se trude da nas hrabre i pripreme se za nju; posebno nas
potiču da vodimo plodonosne živote. Kada vide da se približava trenutak smrti,
udvostručuju svoju brigu i pažnju. Oni potiču budnost onih koji su oko nas.
Naš Gospodin je dozvolio sv. Filipu Neriju nekoliko puta da vidi anđele nagovještati
onima oko bolesnih,
riječi koje bi im trebali reći.
Oni čine sve kako bi mi mogli napustiti ovaj život tek poslije “pranja naše odjeće i
njenog izbjeljivanja u Krvi Jagančevoj”.

“Čitamo u životima mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u
njihovu posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv
udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im sigurnost da će biti
nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj svetaca kod svoje smrti bio viđen
kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti anđeli čuvari pribavljali
za svoje štićenike milost sretne smrti pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.

“U djelima blaženog Ivana Avilskog iz Španjolske, nalazimo sljedeći događaj,
čiju istinitost je potvrđivao i sam svetac. Godine 1575., Otac Centenares,
član Zajednice blaženog Ivana, se probudio jedne olujne noći i zatražio da da
Bolesničko pomazanje umirućoj osobi. U početku je svećenik dvojio i htio čekati do jutra,
jer nije znao put i jer je bilo jako mračno. Ali ljubav Božja je pobijedila strah i on je krenuo,
noseći sa sobom dvije posvećene Hostije. Ali jedva da je napustio crkvu, kada su se
dva mladića anđeoskog izgleda postavila jedan na njegovu desnu, a drugi na lijevu stranu.
Oni su nosili goruće svijeće, koje nije uspjela ugasiti kiša, i pratili su svećenika do
bolesne osobe i ponovno natrag u crkvu. Kada je on stavio svetu Hostiju u tabernakul,
oni su nestali iznenada, isto kao što su se i pojavili. Dok se dobri svećenik čudio u neobičnosti
ovog događaja, primio je poruku od blaženog Ivana koja je sadržavala riječi: “Ne čudi se zbog
ovog što ti se dogodilo večeras. Sigurno je da su dva mladića koja si vidio, bili anđeli
koje je poslao Bog da nagrade tvoju revnost. …”

Oni također nadahnjuju bolesne s pozitivnim osjećajima i njihovo pomaganje se
nastavlja čak i poslije smrti. “Jedna od najljepših i najutješnijih osobitosti Crkvina učenja
koja se tiču anđela čuvara, je činjenica da misija svetih anđela ne prestaje sa zemaljskim
životom njihovih štićenika, nego tek poslije ulaska u Raj onih duša koje su im predane na brigu.”
“Pomažite mu, vi sveci Božji,” Crkva moli kada je duša odvojena od tijela,
“dođite ga susresti,
vi anđeli Gospodnji, primite njegovu dušu i povedite je pred Najvišega.”
Sigurno je da anđeo čuvar mora igrati važnu ulogu. Zajedno sa drugim anđeoskim duhovima,
anđeo čuvar vodi Bogu dušu pravednika u trenutku odlaska iz ovog života, pritom pjevajući:


“Otac je dao

Na brigu meni

Ovo zemaljsko dijete

Od njegova rođenja.

Da mu pomažem i da ga čuvam,

Alleluja,

I on je spašen.

“Ovo dijete iz pepela

Meni je dano,

Da ga odgajam i podučavam

Tugom i boli

Prema uskom putu,

Alleluja,

Od zemlje do neba.”

(Kardinal Newman)



“Ako se dogodi da u trenutku smrti, duša u stanju milosti još nije vrijedna
vidjeti Lice Najvišega, anđeo čuvar je vodi u Čistilište – mjesto njena čišćenja –
i zatim je revan u pribavljanju za nju sve podrške i utjehe koju ima u svojoj moći.”
Kardinal Newman najdirljivije opisuje ulazak duše u njeno novo boravište:

“Sada neka zlatni zatvor otvori svoja vrata,

Svirajući divnu glazbu, dok se svako stado okreće

Oko sebe. A vi, velike sile,

Anđeli Čistilišta, primite od mene

Mog štićenika, dragocjenu dušu, do dana,

Kada, od svih veza i provjera oslobođenu,

Ja ću je zatražiti za sud svjetlosti.”



I dok bude odlazio, anđeo nježno tješi svog štićenika:



“Nježna i fina, otkupljena dušo,

Svojim nježnim rukama ja te grlim,

I, iznad pročišćavajuće vode, dok se ljuljaju,

Ja te podižem, ja te spuštam, ja te držim.

“Anđeli, kojima je dan veliki zadatak,

Će te držati i paziti, i ljuljkati te, dok ti ležiš;

A mise na zemlji, i molitve na nebu,

Će ti pomoći na Prijestolju Najvišega.

“Zbogom, ali ne zauvijek, dragi brate,

Budi hrabar i strpljiv na svom krevetu tuge;

Brzo će proći tvoja noć iskušenja ovdje,

I ja ću doći i probuditi te uskoro.”

U međuvremenu, za vrijeme njenog kraćeg ili dužeg boravka u Čistilištu,
anđeo čuvar će često posjećivati dušu da joj donese olakšanje i utjehu.
U tekstovima svetih očeva, otkriveno je da anđeli silaze na zemaljske oltare, i izvlače
Predragocjenu Krv Isusovu iz zlatnih kaleža za vrijeme tisuća svetih Misa koje se
svakodnevno slave,
zatim je prolijevaju kao blagotvornu rosu na plamenove Čistilišta.
“Kakvu neizrecivu sreću,”
uzvikuje otac Walz, “stvara ovo svakodnevno nuđenje Predragocjene Krvi preko
anđela u Čistilištu. Trpeće duše koje smo učinili blaženim duhovima na ovaj način,
uistinu postaju ‘svećenici’ na nebu, i ‘vladaju na zemlji’ prema riječima Apokalipse,
pomažući našim potrebama preko svog posredovanja na Prijestolju Božjem.”

Kada je konačno duša oslobođena od svake vrste mrlje i duga grijeha, na
“Marijinu zapovijed, zapovijed Kraljice Anđela i Svetih, anđeo čuvar će poletjeti
s njom u nebeski Jeruzalem, u pratnji, kako Crkva lijepo pjeva, veselog društva
mučenika i zbora anđela,
svih razdraganih s njim, jer je kruna dobivena,” Predragocjena Krv će konačno
trijumfirati.
Sretni i blaženi ćemo biti, ako našim povjerenjem u našeg anđela,
i ljubavlju našeg nebeskog
sudruga, zaslužimo da nam on posebno pomaže u našem posljednjem času.
Neka on prinese za nas, Bogu milosrđa, Božansku Krv, naše otkupljenje i
našu propusnicu u nebeske vječne radosti
.





"Anđeo čuvar" ili
"Stvari nisu takve kakve na prvi pogled izgledaju"

Dva putujuća anđela zaustaviše se kod obitelji bogatog zemljoposjednika,
kako bi tamo prenoćili. Obitelj bogataša ponijela se prilično bahato i bezobrazno,
i nije udovoljila njihovoj želji da prespavaju u sobi za goste.
Umjesto u sobu za goste smjestili su ih u malu, tamnu sobu u hladnom podrumu.
Kad su raspremali krevete, stariji anđeo je ugledao rupu u zidu i popravio je.
Kada je to vidio, mladi anđeo ga je upitao zašto je popravio rupu u zidu.
Stariji anđeo je odgovorio:

" Stvari nisu uvijek onakve kako na prvi pogled izgledaju."

Slijedeće noći su anđeli došli u vrlo siromašnu kuću. Tu su ih dočekali ljubazan
domaćin i njegova žena, koji su s njima podijelili svoju večeru i nakon toga ih pozvali
da prespavaju u njihovom krevetu i da se dobro naspavaju i odmore. Kada se
sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama.
Njihova jedina krava, čije mlijeko je bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je na njivi mrtva.
Mlađi anđeo je bio istinski bijesan i pitao starijeg, kako je mogao to dopustiti.
"Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao i popravio rupu u njegovom zidu.
Drugi domaćin ima vrlo malo, a ipak nas je ljubazno primio, nahranio i čak dopustio
da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dopustio da njegova jedina krava ugine."
Drugi anđeo je opet odgovorio:

" Stvari nisu uvijek takve, kako na prvi pogled izgledaju."

i doda: "Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj
rupi u zidu bilo zlato. Pošto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan
podijeliti svoje bogatstvo, ja sam popravio rupu tako da nikad više ne pronađe to zlato.
Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je
došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje".

"Stvari nisu takve, kakve na prvi pogled izgledaju."

Ponekad se dogodi upravo to; kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale.
Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.
Vremenom ćeš saznati...

Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega...
neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu...
Ostave lijepe tragove u našim srcima...
I nikada više nismo isti kao što smo bili prije, jer smo bogatiji za jednog dobrog prijatelja!!!

Jučer je povijest. Sutra je zagonetka! Danas je poklon. Zato se zove sadašnjost!

Mislim da je život nešto posebno...živi i uživaj u svakom trenutku!!!

Uzmi tog malog anđela i čuvaj ga, on je tvoj anđeo čuvar koji te pazi.

Upravo u ovom trenutku netko je vrlo ponosan na tebe, netko misli na tebe,
netko brine za tebe, nekome nedostaješ, netko želi razgovarati s tobom,
netko želi da nemaš problema, netko ti je zahvalan za pomoć, netko te želi držati za ruku,
netko želi dati sve bude dobro, netko želi da si sretan, netko želi da ga pronađeš,
netko slavi tvoj uspjeh , netko ti želi nešto pokloniti, netko vjeruje da si ti njegov poklon,
netko te voli, netko se divi tvojoj snazi, netko misli na tebe i smješka ti se,
nekome je potrebno tvoje rame...

Nekome je potrebno da mu ispričaš ili pošalješ ovu priču, ovog anđela!

- 01:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

anđeli

Uvod



Archangel Michael


Uriel, Michael, Raphael and Gabriel.


Ništa ne postoji što svoje postojanje ne bi imalo zahvaliti Bogu Stvoritelju.
A da je Bog osim vidljivog stvorio i nevidljivi svijet jasno je naznačeno već u
prvom retku Knjige Postanka gdje piše: U početku stvori Bog nebo i zemlju
(Post 1, 1). Nebo označava «mjesto» duhovnih stvorova – anđela,
a zemlja materijalni svijet. Dakle, nebo i zemlju – duhovno i materijalno,
sve je stvorio Bog.





Istina vjere




Jedna od temeljnih vjerskih istina je vjera u postojanje duhovnih,
nevidljivih bića ili nadosjetilnog anđeoskog svijeta. Anđeli nisu nikakva
apstrakcija niti slikoviti govor. Oni su konkretna Božja stvorenja koja kroz
svu vječnost slave svoga Stvoritelja i izvršavaju njegove naume.
Katolička Crkva to ispovijeda, vjeruje i uči, istom sigurnošću kojom
ispovijeda vjeru u Boga stvoritelja. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno
kao što je i Predaja jednodušna




Sabor u Niceji 325. i sabor u Carigradu 381. proglašavaju zajedničku vjeru u
jednoga Boga koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet: «Vjerujem u jednoga Boga,
Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga...».
Tako je utvrđeno i jasno izraženo već na samom početku ono što nas ovdje zanima,
a to je postojanje anđela. Sv. Augustin izričito kaže da je vjera u nadosjetilni
svijet dogma Katoličke Crkve o kojoj nitko ne smije dvojiti.
Četvrti lateranski sabor (1215.) o toj tematici jasno poručuje
i ponovno iznosi zajedničku vjeru: Bog je svojom svemogućnošću iz ništa
stvorio jedno i drugo stvorenje, duhovno i tjelesno, tj. anđele i svijet.
Sabor u Firenci (1442.) ponovno donosi nauk Niceje i Carigrada.
Prvi vatikanski sabor (1870.), da bi istakao važnost, navodi doslovce
tekst Četvrtog lateranskog sabora. Konačno Drugi vatikanski sabor
potvrđuje da vjernici s pravom štuju anđele (LG 50). Također pojašnjava da su
anđeli određeni doći s Kristom u njegovoj slavi (LG 49) i da su u nebeskoj
slavi podložni velikoj Majci Božjoj.




«Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka" - sv. Ivan Damaščanski.



Značenje riječi


Hebrejska riječ za anđela je mal’k, što znači glasnik ili poslanik.
Ista riječ se pojavljuje u imenu proroka Malahije, “moj glasnik”,
upućujući na glasnika poslanog od Boga.
Grčki prijevod upotrebljava riječ angelos
(srodno staroperzijskom angaros i sanskrtskom angirâs).





U shvaćanju Crkve


Po značenju anđeo je ime službe, a po stvarnoj definiciji anđeo je ime
za oznaku naravi. Sv. Grgur Veliki primjećuje: “Riječ anđeo ime je službe,
ne naravi. Sveti, naime, oni dusi nebeske domovine, uvijek su dusi,
no uvijek se nikako ne mogu zvati anđeli; jer tada su anđeli,
kad se po njima štogod javlja.” Slično veli sv. Augustin:
“Dusi su anđeli, i kad su dusi nisu anđeli jer je anđeo ime službe, ne naravi.
Ako tražim ime one naravi, duh je, ako tražim službu, anđeo je.
Po onom što jest, duh je; po onom što radi, anđeo je.»





Anđeosko stanje


Teško je ljudskom umu prodrijeti u anđeosko stanje i razumjeti
anđeoski svijet jer je neizmjerna razlika između njihove i ljudske naravi.
Njihova narav, naime, uzvišenija je i savršenija od ljudske i između svih
stvorenja zauzimaju najodličnije mjesto u svemiru.Anđeli su čisti duhovi,
savršena stvorenja Božja, obdareni razumom i slobodnom voljom,
posve jednostavne naravi, besmrtni, nepromjenljivi, i ljudskim
tjelesnim očima nevidljivi, te kao takvi odražavaju sliku svoga Stvoritelja.
Ne podliježu fizičkim ograničenjima niti zakonima propadljivosti.
Sam Isus se poziva na anđeosko stanje kada opisuje budući život onih ...
koji se nađoše dostojni onoga svijeta... Zaista, ni umrijeti više ne mogu:
anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća (Lk 20, 36).





Mogu li se vidljivo očitovati


Iako nevidljivi tjelesnim očima anđeli se mogu i vidljivo očitovati ljudima
i priopćiti im Božji naum. Odnosno, mogu prividno poprimiti vidljive
tjelesne oblike i činiti prividne tjelesne radnje (usp. Tob 12, 19).
Tada i naziv anđeo dobiva puni smisao i značenje. Jer kao što rekosmo radi se o službi, o poslanju u Božje ime.



Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio:
vi ste motrili samo privid (Tob 12, 19).






Anđeoska raznovrsnost i jedinstvenost


Svi ljudi polaze od jednog te istoga podrijetla, od prvoga čovjeka Adama,
kao posljedica rađanja. Tako na osnovu toga svi spadaju u istu ljudsku
vrstu i svi skupa čine jedinstveni ljudski rod. Sasvim je drugačije kod
anđela jer oni nisu rođeni niti se rađaju iz nekog zajedničkog općeg podrijetla.
Oni su svi skupa i svaki pojedini od Boga stvoreni savršeni u svojoj naravi,
i po tome nisu spojeni roditeljskim ili rodbinskim svezama, niti stoje
u jednakom odnosu jedan prema drugome, kao što stoji čovjek prema čovjeku.
Po svojoj naravi svi su anđeli jednaki među sobom samo utoliko
ukoliko su duhovi, te imaju razum i volju, u čemu se sastoji njihova bitnost,
inače je svaki ne samo različit nego i razlučen jedan od drugoga.



U čemu se sastoji različitost među duhovima? Sveti pisci,
poput Petra Lombardskog, Bonaventure, Suareza, ...
su mišljenja da postoji više vrsti anđela, vjerojatno toliko
koliko ima redova, a u pojedinim vrstama više pojedinki.
Odnosno anđeli jednog reda veoma se razlikuju od anđela drugog reda.
Sv. Toma i tomisti uče da je svaki anđeo za sebe anđeoska vrsta
tako da u jednoj vrsti ne može postojati nego samo
jedan individuum ili toliko je vrsti koliko je anđela.
Najvjerojatnije je da je svaki anđeo uslijed svoje duhovne,
nematerijalne naravi i posebna vrsta. Dakle, nema dva slična anđela,
niti dva ista. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga,
kao što se jedna vrsta razlikuje od druge. Ipak svi skupa
sačinjavaju jedan jedinstveni duhovni (anđeoski) svijet.






«Svi anđeli svakako spadaju pod isti opći pojam, duh, ali taj pojam može
ipak imati bezbroj vrsti. Raznovrsnost anđela, koji sačinjavaju duhovni svijet,
dokazuje se time što je i ovaj vidljivi svijet sastavljen od bezbroj
stvorova različitih vrsti. Što se može zasigurno držati o duhovima je
da nisu bili stvoreni svi jednake izvrsnosti niti istih sposobnosti,
nego su imali različit stupanj savršenstva prema odredbi
za koju ih je Bog stvorio.»



Svaki anđeo od Boga je neposredno, pojedinačno stvoren.



Sveta anđeoska hijerarhija


Anđeli imaju i osobna imena koja dobivaju prema službi koju obavljaju.
Tako Rafael znači Božji lijek (Tob 3, 17; 12, 15), Gabriel – Junak Božji
(Dn 8, 16; 9, 21), Mihael – Tko je kao Bog (Dn 10, 13. 21; 12, 1).

Također nailazimo i na skupna imena i određenu stupnjevitost u službi...
Sv. Toma Akvinski je vjerovao da postoje viši i niži anđeli, te da viši anđeli
prosvjetljuju anđele nižih redova. Budući da su viši anđeli bliže
Bogu oni primaju i veće znanje koje onda prenose nižim anđelima.


Bog je pri stvaranju ustanovio između anđela tzv. anđeosku hijerarhiju.
Nauk da postoje razni redovi ili korovi anđela smatra se teološki
sigurnim jer se oslanja na Sveto Pismo i crkvenu tradiciju.
Nauk pak, da je anđeoskih redova devet i da se dijele
u tri hijerarhije, smatra se vjerojatnim
.




Kako su po časti raspoređeni anđeoski korovi? Sv. Augustin priznaje
da on to ne zna, ali kaže kako sigurno vjeruje da su prijestolja,
gospodstva, vrhovništva i vlasti u nebeskim ljepotama.
Još dodaje kako nedvojbeno smatra da se oni u nečemu i razlikuju,
ali u čemu bi bila ta razlika to on ne zna. Sv. Ćiril Jeruzalemski
dijeli anđeoske redove: anđeli, arkanđeli, sile, gospodstva,
poglavarstva, vlasti, prijestolja, kerubi i serafi. Sv. Ivan Zlatousti
nabraja anđeoske zborove ovim redom: anđeli, arkanđeli, sile,
prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti, kerubi,
serafi. Grgur Veliki dijeli anđele u devet redova
u tri hijerarhije a prema službi koju obavljaju:

1. prva hijerarhija (serafini, kerubini i prijestolja): osobita odlika
joj je promatranje Boga. Serafini (prema hebr. označuje onog koji gori ognjem)
su čisti anđeli koji zbog blizine Božje gore nazamislivom
ljubavlju prema Bogu. Kerubi se odlikuju posebnim
poznavanjem Božjih tajni. Prijestolja su uz Boga kad sudi.
U takvoj su milosti Božjoj da po njima izdaje svoje odluke.

2. druga hijerarhija (gospodstva, poglavarstva i vlasti): sudjeluje u
upravi svijeta. Gospodstva – odlikuju se divnom moći tako da im se
niži pokoravaju i izvršavaju njihov nalog. Poglavarstva – neposredno
su poučeni od višeg anđeoskog reda o onom što treba učiniti,
te to raspoređuju nižim anđelima. Oni na neki način započinju
djelovanje koje treba izvršiti, pa tako prednjače
u ispunjavanju Božjih službi.
Vlasti – njihovoj vlasti se pokoravaju protivne sile.

3. treća hijerarhija (sile, arkanđeli i anđeli): posebna joj je dužnost
izvršavati odluke Božje. Sile – po njima se češće događaju znakovi i čudesa.
Arkanđeli – navješćuju i posreduju veće događaje.
Anđeli – navješćuju i posreduju manje događaje.



Sofronije Damaščanski, jeruzalemski patrijah, navodi
ovaj redoslijed: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, vlasti,
sile, poglavarstva. Zatim navodi Mihaela, vođu svete
vojske i Gabriela, te ostale anđele i arkanđele.

Hugo Viktorin ovako ih raspoređuje: serafi, kerubi, prijestolja,
gospodstva, vlasti, poglavarstva, sile, arkanđeli, anđeli.



Konačno je najopćenitije prihvaćena rasporedba koju je sastavio
Pseudo-Dionizije Areopagit (kraj 5. st.) prema kojem se anđeli
dijele u devet korova uređenih u tri različite razine po tri kora.

Raspored bi izgledao ovim slijedom:

U prvoj hijerarhiji, odnosno najvišoj razini, su oni koji bivaju
prosvijetljeni i neposredno slani od Boga,
a okružuju Božje prijestolje - serafini, kerubini , prijestolja.

U drugoj, odnosno srednjoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni
i dobivaju naloge neposredno od prve hijerarhije,
a sami šalju niže od sebe - gospodstva, sile, vlasti.

U trećoj hijerarhiji, odnosno najnižoj razini, su oni koji
bivaju prosvijetljeni i slani od druge hijerarhije.
Oni se osobito bave službom oko ljudi - poglavarstva, arkanđeli, anđeli.

Dakle, dok se više razine usredotočuju na štovanje Boga,
niže obavljaju službe brige za čovjeka.





Iako ovakav raspored ne znači da smo proniknuli u anđeoski svijet
i Božje rasporedbe, ipak gore navedene nazive anđeoskih korova
nalazimo u Svetom Pismu. Tako sv. Pavao veli da je Bog Krista
uskrisio od mrtvih i posjeo sebi zdesna na nebesima iznad svakog
Vrhovništva (Principatus) i Vlasti (Potestates) i Moći (Virtutes)
i Gospodstva (Dominationes) i svakog imena imenovana (usp Ef 1, 20 – 21).
Osim ovdje spomenuta četiri kora u (Kol 1, 16) navodi Prijestolja (Throni).
Stari zavjet često spominje Kerubine i Serafine: ...postavi kerubine
i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi
k stablu života (Post 3, 24); Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao
po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.
I klicahu jedan drugome: ´Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!...´ (Iz 6, 2 – 3).
I još imamo Anđele i Arkanđele, pr.: ... uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu,
pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile (1 Pt 3, 22). Ovo vam uistinu
velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji,
nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed,
na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba (1 Sol 4, 16).





Kada su stvoreni anđeli?


Ono što sigurno možemo ustvrditi je da su anđeli stvoreni i da imaju
svoj početak. Teže je ustanoviti kada su stvoreni, ali u (Job 38, 4 – 7)
dade se naslutiti da su već postojali kada je Bog stvorio svijet, jer veli: ...
tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani? Oni su vjerojatno bili dijelom stvaranja «neba»
u (Post 1, 1). Razlog njihova stvaranja je da bi uzvisivali Boga
i radovali se njegovom silnom stvoriteljskom djelu.







Krist i anđeli


«Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: "Kad Sin čovječiji dođe
u slavi i svi anđeli njegovi s njime» (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni
po njemu i za njega: «U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva,
bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno»(Kol 1, 16).
Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma:
«Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one
koji imaju baštiniti spasenje?» (Heb 1, 14).»






Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je
anđeoskim klanjanjem i službom. Kad Bog «uvodi Prvorođenca u svijet,
govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji» (Heb 1,6).
Njihov hvalospjev kod Kristova rođenja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali:
«Slava Bogu na visini» (Lk2, 14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo,
služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti
iz neprijateljske ruke kao negda Izraela. Anđeli su i blagovjesnici (Lk 2, 10):
navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu.
Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi njegova suda.




Marija i anđeli


Najdivniji pozdrav od anđela upućen čovjeku i najdivniji odgovor čovjeka
anđelu otvorili su Nebo čovjeku i povezali zemlju s nebom. Sve se to dogodilo
zahvaljujući jednoj divnoj ženi, poniznoj službenici. Jakovljeve ljestve
konačno su se utvrdile pod Marijinim srcem utjelovljenjem Sina Božjega
i otvorile prostor trajne komunikacije Božjih anđela s čovjekom.
Zato je i okrunjena od strane presvetog Trojstva za kraljicu neba i zemlje,
odnosno i anđela i čovjeka. Dakle, anđeli imaju za kraljicu jednostavnu ženu.



U krilu Djevice započeo je nezustavljivi proces koji svoj iscjeliteljski
klicaj odašilje preko boli Križa da bi nas pobjedom nad smrću doveo
trijumfu života i pripremio u nadi za radosno isčekivanje
konačnog dolaska u slavi.






Anđeli u bogoštovlju i molitvi


Bogoštovlje i drevne predaje davale su veliku važnost ulozi anđela
u povijesti spasenja. Dovoljno je pomisliti na lik žrtvenog anđela,
što ga predočuje rimski kanon, sadašnja Prva euharistijska molitva;
na himan «cheroubikon» bizantske liturgije; na važnost što se pripisuje
anđelima u obredima krštenja, pomirenja, bolesničkog pomazanja i sprovoda
i dr. Štovanje anđela započelo je već u IV. st. na Istoku a proširilo se u
V. st. na Zapadu i to sa značajnim svetištima, kao npr. sv. Mihaela na
Monte Garganu i Mont Saint-Michel u Francuskoj.
U Rimskom Misalu sv. Pija V. (objavljen 1570.) nalazimo
na četiri blagdana posvećena anđelima čuvarima
i arkanđelima Gabrielu, Mihaeli i Rafaelu. Ovakav raspored
ostao je na snazi do 1970.

Obnova liturgijskih tekstova nakon Drugog vatikanskog sabora
samo je preuređenje, a nikako isključenje nečega što je prevladano.
Potvrdu toga nalazimo u tekstovima novog Rimskog misala Pavla VI.,
sastavljen prema odredbama II. vatikanskog sabora. Tako je blagdan arkanđela
(29. rujna), a anđela čuvara (2. listopada). «Ostaje spominjanje anđela
u predslovljima i u brojnim molitvama, također u molitvama sakramentalnih obreda.
Prvi put uvedeno je predslovlje što hvali anđele i zahvaljuje Bogu
za dar njihova spasenjskog djela. Sva predslovlja završavaju
pridružujući vjernike pohvali anđela i svetih s takvom
neposrednošću koja ne ostavlja dvojbe o uvjerenju
da se radi o osobnim stvarnostima.»







Cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć.
«U liturgiji Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja
triput svetom Bogu.
Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi
«Smjerno te molimo – Supplices te rogamus» u Rimskom kanonu,
ili u pjesmi «U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli»
u Redu sprovoda, ili još u «Kerubinskom himnu» bizantske liturgije,
a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara).»
«Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom.
«Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život».
Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom
društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu.»


Zaključak


Treba imati na umu da bit nauka o anđelima nije u stupnjevima niti se od
nas traži da zapinjemo na tom poretku, nego da nas uvede i da nam
posvijesti stvarnost prema kojoj ne možemo i ne smijemo biti indiferentni.
Također želi nam pokazati
kako je svo Božje djelo uređeno po savršenom redu i da sve što je
stvorio bijaše dobro. A kristali Njegove dobrote na najdivniji način
kliču u vječnoj hvali koju mu odaju milijarde milijarda anđela.
Oni se raduju Božjem spasenjskom naumu i aktivno sudjeluju u
širenju Radosne vijesti. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i
pobožnih kršćana. Poput ispruženih ruku odražavaju Božju ljubav i
sigurnost ponuđene svakom čovjeku. Oni su besplatni dar Neba za
sve ponizne duše, a na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža,
prihvatiti ili ne. Zdravim pristupom ovoj stvarnosti bit ćemo otvoreniji za
Božje poticaje raspoznavati duhove pa nas neće zbunjivati kojekakve
zablude zabludjelih sinova. Budimo suradnici Božjih anđela, kao što je to
na najizvrsniji način bila Marija, pa će Božje kraljevstvo nezaustavljivo
ući u naše živote i dovesti nas do vrhunca sjedinjenja i proslave
svega stvorenog u Kristu Isusu.







Pali anđeli






Odluka za ili protiv


Prvi koji su imali proslaviti Boga slobodnom voljom i privolom na
njegove odredbe, bili su anđeli, stvoreni dobri, nevini i sretni, jer Bog
koji je sama Dobrota nije mogao stvoriti nešto što bi po naravi
bilo zlo ili grešno. No kao i kod ljudi tako i kod anđela možemo
pretpostaviti dvojako stanje, tj. prvotno stanje u kojemu su
mogli biti od Boga stvoreni, i stanje nadnaravno
na koje ih je Stvoritelj odlučio uzvisiti.



Da postignu nadnaravno blaženstvo Božja dobrota ih je obdarila
potrebnim milostima, ali budući da ih je stvorio razumne i slobodne
Bog je želio da to nadnaravno blaženstvo postignu privolom svoje
slobodne volje kako bi im bilo ne samo kao milost i dar,
nego i zaslužena nagrada. Zato je Bog htio prokušati njihovu
slobodnu volju, koja se mogla oprijeti Božjem naumu.



Ta kušnja anđela morala se zbiti odmah, netom su bili stvoreni.
Ipak ovu kušnju anđela ne smijemo smatrati kao nekakvo napastovanje
na zlo od strane Boga, jer Bog nikoga ne napastuje na zlo (usp. Jak 1, 13),
nego kao kušnju u pravom smislu kako bi se vidjelo hoće li svi anđeli
htjeti priznati Božje vrhovno gospodstvo kao stvoritelja
vidljivog i nevidljivog svijeta.





Budući da anđeo po svojoj čistoj, duhovnoj i potpuno razumnoj naravi
ne treba razmišljati, nego u trenu shvati što ima shvatiti i kako jednom
odluči tako ostaje uvijek, i kako jednom zavoli uvijek će voljeti,
tako anđeoska odluka u trenu donešena ostaje vječna i
nepromijenjiva. I o tom jednom trenu ovisilo je vječno nadnaravno
blaženstvo ili vječna propast.






Kako se završila kušnja i u čemu se sastojala?



Možemo držati da im je Bog otkrio neke posebne tajne i nakane, pristali oni
na to ili ne. Kušnja je, kako se vjeruje za trećinu, završila strašnom
katastrofom tj. lomom u anđeoskom svijetu – pobunom i otpadom te
njihovom vječnom propašću i kaznom u paklu.



Iako ljudski razum ni izdaleka ne može pojmiti potankosti te katastrofe,
ipak se drži da je inicijator pobune bio jedan od najuzvišenijih duhova
u anđeoskoj hijerarhiji iz kora Kerubina.



Osvanuvši u najsjajnijim visinama svemira, stvoren od Boga ljepši od
najljepše zvijezde zornice, zanešen svojim izvanrednim sposobnostima,
uzoholjen zbog svoje ljepote, uzdajući se u svoju veliku moć i duboko znanje,
zaslijepljen od svojeg samoljublja i potaknut zavišću protiv ljudske naravi
određenoj da i nad njime jednom gospoduje, pomisli i zače neopozivu odluku,
oprijeti se naumu Stvoritelja i zapriječiti da jednom u jednoj osobi
budu dvije naravi i tako postane Bog – Čovjek, te sam htjede
postati Anđeo – Bog i to silom.

Svome naumu pridobi mnoštvo drugih viših i nižih duhova.



U tren zamisliše, u tren odlučiše, ali u tren i padoše s nebeskih visina
u zjale paklene. Po riječima Isusovim: Vidjeh Sotonu gdje poput munje
pade s neba (Lk 10, 18). Istovremeno veći dio anđela pristade svom silom
slobodne volje uz svoga Stvoritelja, te predvođeni od Mihaela
uz poklik «Tko je kao Bog» strovališe odmetnike u vječni
oganj za njih pripravljen (Mt 25, 41).






Tako je volja zlih anđela postala zauvijek utvrđena u otporu svemu što
Bog želi i ljubi, a volja dobrih i vjernih anđela uz Božje naume te postigoše
nadnaravni cilj koji im je Božja dobrota odredila. Protivljenjem Božjoj
volji postade prvi anđeoski grijeh početak svih grijeha i svakoga zla.
Sotona i anđeli koji su uz njega pristali u jednom trenu protivljenja
Božjoj dobroti postali su carstvo tame i laži, koje će se otada svim silama
opirati svjetlu i istini.







Gdje je klica grijeha palih anđela?



U knjizi proroka Izaije opisuje se zloća i propast oholog babilonskog kralja,
koji je zapravo slika Sotone, đavolskog poglavice (Iz 14, 11 - 15):
Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je
ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač.



Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju,
ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa,
povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati
gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.'

A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!



Navod najjasnije upućuje da je riječ o padu s neba onoga koji je prije
bio Svjetlonoša. A o kome se radi najjasnije nam odgovara naš
Gospodin i Spasitelj Isus Krist kad kaže: Promatrah Sotonu
kako poput munje s neba pade (Lk 10, 18).



Još jasniji prikaz grijeha i propasti Sotone nalazimo kod proroka Ezekijela
u primjeru tirskoga kralja (Ez 28, 12 - 17): Sine čovječji, zakukaj tužaljku
nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor
savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše,
resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir,
smaragd i zlato. Načinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rođenja
bjehu pripravljeni. Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj
gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima
svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina.
Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s
gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenoga kamenja.
Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari
zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih …






Ovdje je posve očito da se proroštvo ne odnosi na čovjeka nego
na neku višnju silu koja je zbačena s visina u niže i lošije predjele.
Posve je jasno iz navedenoga da je riječ o biću koje nije bilo na
zemlji kada je strovaljeno, jer veli «na zemlju te bacih...».



Ezekijelovo proroštvo nas jasno upućuje na neprijateljsku silu kada
opisuje sudbinu tirskoga kralja. Ta je sila očito prije bila sveta i blažena,
a pad se dogodio kad se na njoj razotkrilo bezakonje.
Možemo zaključiti da takva nije bila po naravi i stvaranju.



Također u Otkrivenju sv. Ivana Apostola opisani rat kojeg će
Sotona zametnuti u posljednje dane protiv Kristove Crkve
podsjeća na borbu koja se dogodila u nebeskim prostorima.



U to se zametnu rat u nebu, koji je Mihael sa svojim anđelima morao
voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne
mogaše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše zbačen
veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao - Sotona, zavodnik cijeloga
svijeta bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.
U to sam čuo jak glas u nebu, gdje govori: Sad je nastupilo spasenje
i snaga i kraljevska vlast našega Boga i vlast njegova Pomazanika,
jer je zbačen tužitelj naše braće, koji ih je optuživao dan i noć
pred našim Bogom. Oni su ga pobijedili Janjetovom krvlju i riječju
svoga svjedočanstva, jer su prezreli svoj život sve do smrti.
Zato se veselite nebesa i vi koji stanujete u njima.
Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s
velikim gnjevom, svjestan da ima još samo
malo vremena (Otk 12, 7-12).




Michelangelo's Last Judgement
Sistine Chapel of the Vatican



Iz svega navedenog se razaznaje da je grijeh palih anđela bio grijeh
oholosti (izvor je svih pobuna i svakog nereda), budući se druga vrst
grijeha ne može ni zamisliti u čisto duhovnom biću. O oholosti kao glavnom
uzroku pada pišu Origen, Atanazije, Bazilije i Augustin.
Albert Veliki i Toma Akvinski smatrali su da je đavao zgriješio
u prvom trenutku stvaranja zbog oholosti.: I jer je početak
oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog
toga kažnjava čudesnim kaznama
i potpuno uništava (Sir 10, 12 - 13).



Zašto im nema povratka


Sv. Augustin: Kako ne bismo razumjeli, da grijeh anđela
bijaše toliko neoprostiviji, koliko njihova narav bijaše uzvišenija?



To nije bio samo nutarnji čin oholosti, nego pobuna, odmetništvo
od Boga i čak pravi nasrtaj na Stvoritelja s namjerom da sebe
postavi na njegovo mjesto i raskine svaku vezu
stvorenja sa svojim Stvoriteljem.



To je bilo otvoreno negiranje i odbijanje ljubavi koja je tolika da
i prahu dade život kako ne bi bilo ničega u svemiru što ne bi
imalo života i kako bi sve stvoreno moglo slaviti
i klicati svome Tvorcu.



U buntovničkom zamračenju prezreše njegovu svetu volju.
Grozota toga grijeha je bila takva da je neminovno slijedila kazna.
O tome nalazimo kod sv. Petra i sv. Jakova: ... Bog anđela koji sagriješiše
nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu
da budu čuvani za sud; (2 Pt 2, 4).



I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili
svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane
u mraku vječnim okovima; (Jud r. 6).



No, iako lišeni vanrednih darova milosti, ipak nisu izgubili svoja
prirodna svojstva. U odmetnicima ostade donekle i prirodna sloboda,
ali se više ne mogu odlučiti na dobro jer im je volja ostala zauvijek
utvrđena protiv Boga, te uvijek teže postići što su jednom odlučili.
I upravo takva težnja postade kao druga narav sa stalnom težnjom
opiranja svemu što je Božje. Mjesto ljubavi u odmetnutim anđelima
budi se najžešća mržnja i neodoljivi nagon osvete.
Mjesto gledanja Božjeg lica ostali su zauvijek otvrdnuti u zloj namjeri,
nesposobni za pokajanje. Gonjeni izopačenom odlukom
svoje volje sposobni su raditi samo što je zlo i protivno dobru.






Sveto Pismo koristi velik broj imena i izraza koji najbolje
ističu zloću i paklenu ćud inicijatora pobune i njegovih anđela.
Najuobičajeniji nazivi su:



- Sotona (od hebrejske riječi satan), protivnik ili onaj koji se
opire svemu Božjemu: vidi u (Mt 4, 16), (Mk 1, 13), (Lk 10, 18),
(Iv 13, 27), (Dj 5, 3), (Rim 16, 20), (1 Kor 5, 5), (1 Tim 1, 20), ...

- diabolus-đavao, klevetnik koji ometa i ocrnjuje sve što
je dobro, sveto i istinito: (Mt 4, 1), (Ef 6, 11), (1 Tim 3, 6), (Jak 4, 7), ...

- Azazel (Lev 16, 8);

- Asmodej, pakosni zloduh i ubojica (Tob 3, 8);

- Anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon,
grčki Apolion - Upropastitelj (Otk 9, 11);

- Beelzebul-bog muha, nečistog zraka ili nečisti duh
koji oskvrnjuje sve što je sveto (Lk 11, 15);

- Belial-nedostojni (2 Kor 6, 15);

- napasnik-tentator (Mt 4, 3);

- lažac i otac laži (Iv 8, 44);

- čovjekoubojica od početka-homicida ab initio (Iv 8, 44);

- Stara zmija-antiquus serpens ... zavodnik svega svijeta (Otk 12, 9);

- veliki Zmaj-magnus draco (Otk 12, 3);

- poglavica đavolski-princeps daemoniorum (Mt 9, 34);

- knez ovoga svijeta-princeps saeculi huius (Iv 12, 31); itd.



Slične nazive, koji opisuju njihovu pakost, nalazimo u Svetom
Pismu za ostale pale anđele, kao: grešni anđeli,
nečisti i zli duhovi, anđeli Zmaja...



Dramatika pobune i grijeh odmetništva izobličiše ih tako
u carstvo zloće i tame koje je u trajnom protivljenju
svakom dobru, pa tako ponaosob Božjem
spasenjskom naumu s čovjekom
.






Vođa pobune i svake protivštine


Inicijator pobune protiv Boga, nekada uzvišeni Kerubin, postade
predvodnik sada već demonske svite.

Prvi put predstavljen je kao protivnik čovjeka pod nazivom
Satan u knjizi proroka Zaharije (oko 550. pr. Kr.). Ovdje se
pojavljuje kao tužitelj i protivnik velikog svećenika Jošue (Zah 3, 1s).
Sličnu ulogu ima i u knjizi Jošuinoj (5. st. pr. Kr.).



U (1 Ljet 21, 1), oko 300. pr. Kr. Satan je već vlastito ime.
Knjiga Mudrosti (1. st. pr. Kr.) već jasno ukazuje na
povezanost Satane-đavla i Zmije u raju (vidi Mudr 2, 24).



U apokaliptičnoj kniževnosti prikazan je u pratnji palih anđela
s kojima ima snažan utjecaj na svijet. Tako su u Henohu etiopskom
prikazani kao donositelji zla u svijetu i zavodnici ljudi da žrtvuju
demonima i raznim bogovima. U spisima iz Kumrana Sotona je Belijal
, nadzemaljski protivnik Božji, uzrok svakog zla i nesreće, a njegovi
duhovi su pali anđeli koji hodaju u tami i uzročnici su bolesti i
zavodnici na grijeh. Rabinska književnost opisuje Sotonu kao
anđela stvorenog od Boga prije vremena koji je bio zavidan
Adamu te ga iz zavisti prevario posluživši se Zmijom.



Isus u najkritičnijim trenucima svog propovijedanja govorio o Sotoni,
o čemu nas izvještavaju sva četiri evanđelja. Tako sinoptici,
a posebno Marko, prikazuju Isusovu kušnju u pustinji kao borbu
drugog Adama koji pobjeđuje napastovanje Sotone (Mk 1, 12s).
Svoje javno djelovanje Isus započinje izgonom Sotone,
a u Besjedi na gori i u molitvi Očenaša
upozorava na Zloga (vidi Mk 5, 37; 6, 13).






Evanđelja prikazuju Sotonu i kao uzročnika nekih tjelesnih i
duševnih patnja, kao npr. kod zgrbljene žene (Lk 13, 16) i kod
opsjednutog Gerazenca (Mk 5, 1s). Ali Isus je onaj koji je došao
izbaviti zarobljeno čovječanstvo. Isusovo djelovanje
znak je početka rušenja sotonskog kraljevstva
i dolaska Božjeg kraljevstva i Božjeg gospodstva.





Ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama
kraljevstvo Božje (Lk 11, 20). Pavao u svojim poslanicama često
personificira zlo, grijeh, dobro razlikujući grijeh kao osobni postupak
i Sotonu koji napastuje, npr. (Ef 2, 1s), (2 Sol 2, 11),
(2Kor 4, 4), (2 Kor 11, 3) itd
.





Prva Crkva, vođena Kristovim Duhom, uči o postojanju neprijateljske
sile čija je služba rušilačka i od čega nas spasava jedino Kristova milost.
Kad se u srednjem vijeku pojavilo dualističko krivovjerje
Albigenza i Katara, Crkva je svečano ispovjedila apostolsku
vjeru u Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog, te da je Bog
sve stvorio za dobro. Također i Sotona i drugi demoni stvoreni su
od Boga kao dobri anđeli, ali su vlastitom krivnjom postali zli.
I čovjek je zgriješio zavođenjem đavla (DS 800).



cappella Sistina


Drugi Vatikanski sabor u svojim dokumentima također progovara
o ovoj problematici. Govori se o vlasti Sotone od koje nas je oslobodio
Isus Krist (AC 3; SC 6), o borbi protiv demona (AG 9; LG 5a).
Ta borba je teška (GS 37b) zato se moramo obući u duhovno oružje
da možemo biti čvršći protiv zasjeda vražjih (LG 48d),
protiv upravljača ovog svijeta, protiv duhovnih sila zloće (LG 35a).






Crkva nikada nije stavljala pod sumnju vjeru da postoji
Sotona i s njim pali anđeli-zlodusi. Zanemariti sva ona mjesta u
Bibliji koja opisuju ovu stvarnost značilo bi istrgnuti mnoge stranice
poruke Isusa Krista, a njegovo poslanje i njegovo
otkupiteljsko djelo bilo bi neshvatljivo





piše:fra Petar Galić







- 01:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.07.2004., utorak

Ukazanja anđela u naše vrijeme



Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.

Sada ćemo ukratko spomenuti druga ukazanja anđela znamenitim slugama Božjim u naše vrijeme. Naše informacije potječu iz različitih povjerljivih izvora.

Sveta Gemma Galgani

Ova draga mala svetica bila je rođena 1878., umrla je 1903. i bila je kanonizirana 1940. Bila je počašćena, ne samo ponekad, nego možemo reći stalno, vidnom prisutnošću svog anđela čuvara, čija sjajna ljepota i dobrota su je ispunjale s radošću. Ona je rado s njim razgovarala, dok joj je on sa svoje strane svakodnevno dokazivao svoju nježnu ljubav i prijateljstvo. Bio je s njom svugdje, u molitvi, za vrijeme rada u njenoj sobi, za vrijeme kućanskih poslova i čak na ulici.

Ova stalna prisutnost njenog anđela i njegova prisna komunikacija s njom, nisu bile varka. Njen ispovjednik, koji je bio iskusni poznavatelj duhovnog života, koristio je sva sredstva preporučena od Crkve, da se uvjeri u istinitost ovih ukazanja i vizija.

Njeni razgovori s dragim anđelom bili su prijateljske naravi. Razgovarala je s njim, divila se njegovu licu, pitala ga mnoga pitanja, na koja je on odgovarao beskrajnom ljubavlju i povjerenjem.

Nosio je njene poruke našem Gospodinu, Blaženoj Djevici i Svetima i donosio joj njihove odgovore. Ovaj veličanstveni anđeo je vodio najnježniju brigu o svojoj štićenici. Učio ju je kako se moliti i meditirati, posebno o Muci i trpljenju Našega Gospodina. Davao joj je korisne savjete i nježno ju korio kada bi učinila kakvu grešku. Pod njegovim vodstvom, Gemma je brzo dostigla veliki stupanj savršenstva.

Jednom kada je neki zao čovjek uzviknuo strašnu hulu u njenu prisustvu, mala svetica je bila tako zaprepaštena, da bi bila pala na zemlju da je anđeo nije uhvatio za ruku i utješio je s nekoliko nježnih riječi.

Drugom prilikom, kada je zakasnila zbog svojih molitava u crkvi, on ju je otpratio kući.

Kada je bila bolesna i kada je trpila, kao što se često događalo, njen anđeo je uvijek bio brižan pokraj nje, tako da je rekla jednoj od svojih prijateljica, “Kako bih mogla podnijeti ove strašne bolove, da nije bilo prisutnosti mog anđela?”

Ovo su neki od bezbrojnih prekrasnih događaja, kojima njeni biografi pridaju veliku važnost, s mnogo zanimljivih detalja u vezi ovog prijateljskog odnosa koji je trajao mnogo godina između ove pobožne djevojke i njenog anđela čuvara.

Ovo drago dijete nije samo bilo privilegirano da vidi i govori sa svojim anđelom, nego su joj se i Naš dragi Gospodin i Njegova Blažena Majka ukazivali i častili je nježnom ljubavlju i poštovanjem. Kako bi mogla zaslužiti ove privilegije, njen anđeo je nastojao učiniti je poniznom, čistom i prepunom božanske ljubavi.

Mi ne možemo vjerojatno težiti za takvim vidljivim komuniciranjem s našim vlastitim anđelom čuvarom, ali nas Gemma Galgani uči važnu lekciju, da mi imamo anđela stvarno prisutnog s nama kao što je i ona imala, iako ga ne vidimo. Ovaj dragi anđeo nas voli, baš kao što je njen anđeo volio nju, beskrajnom ljubavlju, i u stanju je i spreman je pomoći nam kao što je njen anđeo pomagao njoj.

Dobro bi učinili da zamolimo ovu malu sveticu da nam priskrbi milost da osjetimo i shvatimo da je naš anđeo čuvar s nama. Nije važno da li ga mi vidimo ili ne. Velika stvar je znati i osjetiti da je on sigurno s nama i da nas nikada ne ostavlja.

(Za daljnje informacije, naši čitatelji trebaju čitati što je svetičin ispovjednik napisao o njoj.)

Sveti Ivan Bosco

Da li je to bio anđeo ili je to bio pas? Život Don Bosca pruža nam znakovitu i zanimljivu priču o onome što se po mnogima drži za anđeosku intervenciju u spašavanju života ovog sluge Božjega od žestokih napada valdežanskih heretika, koji su ga nekoliko puta pokušavali ubiti.

Ovi heretici su bili bijesni na dobro koje je učinio Don Bosco i željeli su se na nasilan način riješiti njegova utjecaja. Neki od njihovih sljedbenika bili su ljudi najniže i najpokvarenije vrste, i njih su koristili da izvrše njihove zločinačke planove.

Kada se jedne noći vraćao kući kroz opasan dio grada, vidio je prekrasnog velikog psa kako ga slijedi. Prvo je bio prestrašen, ali je ubrzo shvatio da je to bio prijateljski raspoložen pas. Životinja je išla pokraj njega i dopratila ga do vratiju njegove kuće i tada otišla. Ovo se dogodilo pet, šest ili osam puta. Psa je nazvao Grigio (Sivko).

Što je to bilo? Uskoro je saznao.

Žureći se kući, sam, malo poslije prve pojave psa, dva pucnja su bila ispaljena u njega od jednog ubojice koji se nalazio iza stabla. Oba pucnja su promašila svoju metu, ali se njegov napadač zaletio na njega i počeo se tući. U taj tren, Grigio se pojavio i zario svoje zube u meso unajmljenog ubojice, koji je pobjegao, vrišteći od bola.

Drugom prilikom, dva čovjeka su ležala u zasjedi čekajući ga, da bi bacili vreću preko njegove glave. Ovaj put je izgledalo da je sve gotovo s njim, ali je Grigio neočekivano stigao da ga spasi, skočio je na jednog od grubijana, grabeći ga za vrat. Drugi je pobjegao u panici. Don Bosco je trebao prvoga osloboditi od Grigiovih zubiju, jer ga je još uvijek držao za vrat.

Treći put, ne manje od dvanaest najmljenih ubojica, naoružanih toljagama, ležalo je u zasjedi, u koju je Don Bosco ušetao potpuno nesvjesno. Ponovno, bijeg je izgledao nemoguć, ali još jednom je Grigio uletio u sred grupe, i njegov žestoki izgled i divlje režanje bili su dovoljni. Razbojnici su pobjegli što su brže mogli.

Ponekad bi pas ušao u Don Boscovu kuću, ali uvijek s nekim razlogom, ili da ga prati na noćnom putu ili da ga spriječi da izađe iz kuće. Ništa nije moglo objasniti ova neočekivana pojavljivanja psa.

Jednom, kada je Don Bosco želio ići vani, veliki pas je legao preko vratiju i režao tako žestoko da je sv. Ivan bio prisiljen ostati kod kuće. I bilo je dobro da je tako postupio, jer malo kasnije je stigao jedan gospodin da ga upozori da ne izlazi iz kuće ni u kom slučaju, jer ga heretici čekaju da ga ubiju.

Tako dugo koliko je progonstvo trajalo, Grigio je uvijek bio kod njega i kada bi opasnost prošla, više ga se ne bi moglo vidjeti. Odakle je došao i kamo je otišao, nitko nije znao.

Deset godina kasnije, Don Bosco je trebao ići na farmu nekih prijatelja i bio je upozoren da je cesta opasna.

“Kad bih samo imao Grigia”, rekao je. Najednom se veliki pas pojavio kod njega, kao da je čuo riječi, dajući znakove najveće radosti. Obojica i čovjek i pas su stigli sigurno na farmu i ušli u blagovaonicu, gdje je obitelj pozvala Don Bosca na večeru.

Pas je legao. Nitko više nije mislio na njega. Kada je večera završila, gospodar kuće je želio nahraniti psa. Ali on je nestao! Vrata i prozori su bili zatvoreni; kako je otišao?

1883., to je bilo više od trideset godina poslije prvog pojavljivanja psa, još se jednom pojavio na drugom mjestu da vodi Don Bosca, koji se izgubio.

Kako možemo objasniti ova divna pojavljivanja psa, u najpotrebnijim trenucima i na različitim mjestima? Sigurno možemo vjerovati da je ovo bilo anđeosko posredovanje. (Ovo posebno zato što pas nije nikada jeo.)

Pere Lamy (1853 - 1931)

Pere Lamy je živio u naše vrijeme. On je zaista bio najljepši i divan karakter, odgojen od Boga do velikih visina svetosti i obdaren najdivnijim milostima.

On nas jako podsjeća na Cure iz Arsa, tako jednostavan, tako ponizan, a ipak tako moćan na djelu, tako prosvijetljen od Duha Svetoga.

Činjenice koje ovdje navodimo potvrdile su kompetentni autoriteti, koji kada se piše ili govori o njemu, predstavljaju ove podatke što je više moguće riječima samoga Pere Lamyja.

Iako je primio mnoge predivne milosti i privilegije, ovdje se zadržavamo na temi njegove povezanosti sa anđelima.

Mi privlačimo ove blažene duhove posebno vrlinama čistoće, poniznosti, trezvenosti i ljubavi, a sve od ovih vrlina sjale su u životu Perea Lamyja.

Najviši autoriteti, kao što je kardinal Amette, su svjedoci očeve svetosti. Njegova Eminencija nije se ustručavala o njemu reći, “U mojoj dijecezi imam drugog Curea iz Arsa.”.

Neki od njegovih prijatelja su u stvari čuli kako mu anđeli govore. Slijedeći podatak dao nam je njegov osobni i intimni prijatelj, grof Biver, koji je pisao svojoj ženi:

“19. studenog 1924., u deset i petnaest, bio sam u krevetu u kući oca Lemyja. Izgasio sam svjetlo. Zatim su prošla dva ili tri minuta, kroz dvoja vrata koja su bila prilično tanka, čuo sam zanimljivi razgovor koji se vodio u svećenikovoj sobi. Tri su glasa sudjelovala, i u tišini noći razlikovali su se jasno. Odmah sam se zainteresirao za ovaj fenomen, važnost kojeg sam u isti čas shvatio. Usprkos hladnoće, sjeo sam, kako bih bolje čuo. Nitko nije došao gore od kada sam ušao u sobu. Stepenice su tako krhke, a kuća je bila daleko od dobro zvučno izolirane, tako da sam iz svoje sobe mogao čuti i najmanji pokret. Samo dvadeset minuta ranije, kada sam ostavio svećenika na vratima njegove sobe, vidio sam da nema ni jednog drugog stanara.

“Ponekad je Pere Lamy govorio odrešito i potvrdno. Mogao sam malo razumjeti, ali nisam razumio sve riječi i značenje onoga što je bilo rečeno. Diskrecija mi je branila da se dignem iz kreveta i da slušam na vratima.

“Slijedećeg jutra, u petnaest do šest, pridružio sam se Pereu Lamyju dok je silazio niz stepenice. Na putu u crkvu, postavio sam mu pitanje: ‘Oče, sinoć, pošto ste mi zaželjeli laku noć, razgovarali ste. Čuo sam i druge glasove, također. ... Da li su to bili anđeli? Nasmijao se i odgovorio, ‘Možda! Oni su večernja utjeha.’

“Kao odgovor na daljnja pitanja koja sam mu postavio za vrijeme dana, moj domaćin mi je rekao da su glasovi koje sam čuo bili oni sv. Gabrijela i njegova anđela čuvara.

“Rekao je, ‘Ne dajemo anđelima važnost koju zaslužuju; ne molimo se njima dovoljno. Anđeli su jako dirnuti kada se molimo njima. Jako je korisno moliti se anđelima.

“Nedovoljno se molimo našim anđelima čuvarima. Što za njih činimo? Dajemo im samo djelić molitve na kraju naše večernje molitve; to je sve. Njihova milost prema nama je velika, i vrlo često se ne koristimo dovoljno njima. Oni nas drže za braću u potrebi, i jako su nam dobri.

“’Ne postoji nitko tako odan kao anđeo. Kakvo samo pamćenje ima! Svega se sjeća. Može ti reći što si učinio prije deset godina kao da je bilo jučer. Koliko prijatelja imamo koje ne poznajemo! Mi smo jako mali u usporedbi s njima.’ I tada je govorio jednostavno o anđelima.

“Naši anđeli čuvari nas često spašavaju od nesreća. Ali što mogu učiniti za nas kada nismo u stanju milosti? Željeli bi nam pomoći, ali ne mogu. Kada odbijemo poštovati Našeg Gospodina, tjeramo od nas Njegove sluge. I koliko nas kršćana ikada zatraži njihovu pomoć i njihovu zaštitu? Mala molitva: “Laku noć, moj dobri anđele”, i to je sve. Ne utječemo se dovoljno anđelima. Oni su s nama, a mi im se ne obraćamo. Ne uznemiravamo ih onoliko koliko bi trebali.

“Njihova odjeća je bijela, ali ne-zemaljski bijela. Ne mogu je opisati, jer se ne može usporediti sa zemaljskom bjelinom; nježnija je za oko. Ovi sjajni anđeli su omotani svjetlom tako različitim od našega, da u usporedbi sve izgleda tamno. Kada vidite grupu od pedeset, izgubljeni ste od divljenja. Izgledaju odjeveni u zlatne plahte, stalno u pokretu, kao mnogo sunca. Mora bit da prekrasno izgleda na Nebu vidjeti milione anđela.

“Često sam bio potpomognut anđelima kada sam bio umoran i iscrpljen, i bio sam prebačen s jednog mjesta na drugo bez znanja. Samo bih rekao, “Bože, umoran sam.”

“Često noću, bio bih daleko od kuće, i iznenada bih se našao prebačen skoro do pred moja vrata.

“Običavao sam ići na željezničku stanicu za vrijeme rata i davati oprost vojnicima. To je bilo uvečer na stanici. Bilo je oko dvije stotine vojnika koji su ležali na nosilima ili daskama, a jedan čak na podu. Automobili su dolazili iz Pariza da ih odvedu. Kada sam stigao, uvijek sam molio svog anđela čuvara da izliječi neke od njih. Vidio sam anđela i arkanđela kako ih blagoslivlje, i nastavio sam. Arkanđeo, sv. Gabrijel je bio sa mnom, i isto tako moj anđeo čuvar. Dok je bio tamo, mogao sam vidjeti jasno. Prosvjetljavao je svijesti ljudi da se moglo vidjeti.

“Kardinal Amette mi je rekao, “Dajem vam potpunu slobodu, moj dragi Oče. Znam da nećete učiniti ništa pogrešno.” Usred tako mnogo tuge i nesreće, imao sam utjehu vidjeti da je arkanđeo bio milostiv vojnicima.

“’Anđeli su me spasili da me ne ujedu pčele u kapeli. To je bilo prošlog ljeta. Budući da nisam dobro vidio, trebao sam trpiti mučenja. Zabranili su pčelama da me ujedu.’”

Ima mnogo događaja koji su se dogodili u životu ovog dobrog starog svećenika.

Trebamo imati jasno na umu ono što nam on govori, posebno, da ne dajemo niti ljubav, niti povjerenje koje bi trebali dati našim dragim anđelima, i anđelima općenito.

(Knjiga grofa Bivera o životu Perea Lamyja, iako stilski vrlo jednostavna, zanimljiva je i poučna. Prijevod na engleski se može dobiti od TAN Books and Publishers, Inc.)

Priča o Tundaleu

Tundale je bio irski vitez, hrabar čovjek, dobar vojnik, ali je na žalost vodio loš život. Slijedeća priča o njegovu preobraćenju ostavila je takav utisak da je bila prevedena na njemački, francuski, talijanski, engleski, normanski, norveški i irski. Napisao ju je irski redovnik oko godine 1149.

Jednom, dok je sjedao za stolom, Tundale je ostao bez svijesti, i bio bi pokopan da njegovo tijelo nije zadržalo malo topline. Ostao je u tom nesvjesnom stanju od srijede do subote.

Kada je došao k sebi, bio je potpuno promijenjen, zahvalio je Bogu i učinio strogu pokoru zbog svog lošeg života. Svojim prijateljima je rekao da izgleda da mu je duša napustila tijelo i da se našao opkoljen demonima, koji su ga željeli odvesti u pakao, ali njegov anđeo čuvar se pojavio i otjerao ih. Tundale je rekao anđelu kako je strašno patio, a anđeo mu je odgovorio: Uvijek sam bio pokraj tebe, ali me nikada nisi zamolio da ti pomognem. On je obećao Tundaleu da će dobiti milost, ali da će trpiti neko vrijeme. Tada, vođen od anđela, prošao je kroz Pakao, Čistilište i Raj, prvo trpeći, ali zatim utješen. Vidio je ljude koje je poznavao na zemlji. Vidio je sv. Patricka i druge irske svece u Nebu, a također je vidio i dva irska kralja u Čistilištu.

Sve ove činjenice je ostavile su duboki utisak na sve koji su ih čuli, i bile su prevedene, kao što smo već spomenuli, na mnoge jezike.




- 19:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.07.2004., subota



- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

male meditacije Tomislava Ivančića



"Uskrsnuće je naš smisao.naša budućnost,
naša perspektiva i snaga"




"Nek ti Bog otvori oči za svoje
tragove oko tebe"





"Ići za Isusom znači imati Svjetlo života,
ali imati i snagu da se nadvlada smrt i da se živi"





"Nema sumlje da je Isus jedinstven
čovjek u povijesti.U njemu otkrivamo
Srce kojim nas nebo voli"









"U vrtlogu zla i borbe
protučovječnih kretanja jednostavni ljudi
jedini uživaju.Oni su poput cvjetova koji cvatu"




"Isus je nebo i zemlju spojio
u jedno"





"Nebeski Otac me ljubi.stoga se oslanjam
na njegovu snagu"





"Duhovno bdjeti znači biti povezan s Bogom
s izvorom Svjetla i Životom"





"treba Isusa dotaknuti srcem,svojim osjećajima,čežnjama..."




"Iza tvojih leđa stoji Kraljevstvo Božje,
gleda te Bog,prate te Anđeli,Svi Sveti mole za tebe..."





"Čovjek je neistražena tajna"




"Zahvaljuj Bogu za svaku sitnicu sve dok
ne osjetiš da je u tebe ušao mir"














- 21:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #









- 04:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #



malo reklame za film;

















- 04:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.07.2004., petak








- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.07.2004., četvrtak


O nepobjedivi kneže, čuvaru vjerni Božije Crkve i vjernih duša,
koji se uvijek s velikim milosrđem i revnošću uključuješ u tolike borbe
i koji si zaposlen tolikim zauzimanjem, ne da bi sebi priskrbio slavu i reputaciju,
o čemu sanjaju zemaljski kapetani, nego da bi povećao i sačuvao onu
slavu i čast, koju svi zahvaljujemo našem Bogu, i zajedno zbog želje za
dobrobiti ljudi: dođi, molim te, u pomoć mojoj duši, koja se stalno bori sa
toliko opasnosti i borbe tijela, svijeta i demona, svojih neprijatelja.
I budući da si bio vođa u pustinji, naroda izraelskog, želim da budeš
vjerni vođa i vodič moj, pustinjom ovog svijeta, kako bi me sigurno odveo
u onu sretnu zemlju živih, u onu blaženu domovinu, prema kojoj svi hodočastimo.
O moja dušo, kada će doći posljednji sat tvog života, kada ćaš se naći u
onom strašnom i opasnom prolazu, gdje ćeš biti prisiljena odvojiti se od svog
toliko voljenog tijela, i proći gola i sama ona uska vrata smrtne tjeskobe,
i napadnuta od vojske paklenih sila tvojih glavnih neprijatelja,
koji će te kao proždrljivi lavovi pokušati rastrgati i požderati;
ili će se u tom trenutku nepobjedivi arkanđeo, koji je uvijek spreman
pomoći dušama vjernih, pojaviti sa svojom vojskom tebi u pomoć,
i boriti se za tebe, i zaštititi te onim štitom njegove zaštite,
i učiniti da prođeš sigurno usred tvojih neprijatelja!
Ako kasnije na Sudištu onog strogog Suca uzme tebe u zaštitu,
odgovarajući za tebe, i moliti oprost za tvoje grijehe; i konačno,
staviti te pod svoju pobjedničku zastavu, odvesti te da ti ponudi onu
svetu i blaženu svjetlost, gdje svi anđeli i izabrani sinovi sjaje vječnom
radošću i slave svoga Stvoritelja. O koje olakšanje ćeš osjetiti,
i sa kojom utjehom i s kojim zadovoljstvom tvog srca
ćeš napustiti ovaj svijet.




- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.07.2004., srijeda




“Koliko lijepih i divnih tijela ima u prirodi svugdje oko nas! I kako malo znamo o njima! U nekima, zaista, vidimo djelovanje inteligencije, i dobivamo pojam o tome što bi one mogle biti. Na primjer, o krvoločnim životinjama znamo malo, ali ipak vidimo da imaju razum i shvaćamo da njihov tjelesni oblik, ono što vidimo, je znak, vanjski znamen, nečega što mi ne vidimo ... Ali zašto teku rijeke? Zašto pada kiša? Zašto nas sunce grije? A vjetar, zašto puše? Ovdje naše razumijevanje prirode nije dovoljno ... Razum nam govori da ne postoji duh koji prebiva u onome što se obično naziva stvarima svijeta, da bi učinio da one izvršavaju svoje uobičajene dužnosti. Naravno, Božja je volja koja podržava sve; tako nam Bog omogućava da se krećemo, što nas ne spriječava od toga da se ponekad osjećamo loše zato što se trebamo kretati; ali kako se vjetar i voda, zemlja i vatra gibaju? Ovdje se sada postavlja Sveto Pismo, i izgleda da nam govori da je sva ova predivna harmonija djelo anđela.

“One događaje koje smo pripisivali slučajnosti, kao što je vrijeme, ili priroda, kao godišnja doba, dužnosti su učinjene Bogu koji je stvorio Svoje anđele da budu vjetar, i njegove sluge da budu plamen vatre. Na primjer, anđeo je bio taj koji je bunaru u Betsaidi dao ljekovitu moć, i nema razloga da dvojimo da su i drugi ljekoviti izvori u ovoj i u drugim zemljama stvoreni na sličan, iako misteriozan način. Vatre na planini Sinai, oluje i grmljavina, bili su djelo anđela, a u Apokalipsi čitamo o anđelima koji su zadržali vjetrove. Djela osvete se također pripisuju njima. Vatrenu narav vulkana, koja je (kako se čini) bila uzrok uništenja Sodome i Gomore, izazvali su dva anđela koji su spasili Lota. Kuga u Izraelu, kada je David prebrojavao ljude, također je bilo djelo anđela. Potres prilikom Uskrsnuća je bio djelo anđela.

“I u drugim dijelovima Apokalipse čitamo kako je zemlja bila uništavana na različite načina od anđela osvetnika.

“Tako, koliko nam Sveto Pismo daje na znanje, učimo da na tijek prirode, koja je tako divna, i ponekad, zastrašujuća, djeluju ova nevidljiva bića. Priroda nije mrtva, njen svakodnevni napor je inteligentan; njena djela su dužnosti. Kao što naše duše pokreću naša tijela, bez obzira što su naša tijela, tako postoje duhovne inteligencije koje pokreću one divne i prostrane djelove prirodnog svijeta koji izgledaju beživotni; i kao što nam geste, govor, i izražaji lica naših prijatelja oko nas, pomažu da se održi odnos s njima, tako u pokretima univerzalne prirode, u izmjeni dana i noći, ljeta i zime, vjetra i oluje, ispunjajući Njegovu riječ, mi se podsjećamo na blažene i poslušne anđele.

“Uvijek kada pogledamo vani, svjesni smo onih predivnih i svetih bića, slugu Najsvetijeg, koji su se udostojali pomagati nasljediteljima spasenja. Svaki udisaj zraka, i zraka svjetla i topline, svaka lijepa mogućnost, sve su to dijelovi odjeće, pokreti odjeće onih čija lica vide Boga u Nebesima.”

Kardinal Newman






Archangel Michael"Sword Of Truth" Michael Waters



"Seraph Angel"Dawn of a new day"Michael Waters



"Archangel Michael" Michael Waters



http://www.cafeshops.com/fantasyartgifts



"Archangel" Michael Waters



"Seraphim Angel"Michael Waters"



"Archangel Michael" Michael Waters"




"Archangel Michael"Michael Waters"



BAGLIONE, Giovanni
Heavenly Love and Earthly Love
1602-03
Oil on canvas, 179 x 118 cm
Staatliche Museen, Berlin





DAVID, Gerard
Altarpiece of St Michael
-
Oil on wood, 66 x 53 cm
Kunsthistorisches Museum, Vienna

- 23:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
















- 06:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.07.2004., utorak



















































- 23:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Pozdrav tebi Kneže svih Anđeoskih korova Mihaele Arhanđelu







































- 21:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2004  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Sveti Mihaele Arhanđele,brani nas u boju da budemo spašeni na posljednjem sudu





samo klikni na ovu tajnu

www.omegarock.com/catholic rock radio

http://rat.blog.hr/dizajn blogova

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se