Love Actually Is All Around Us

26.04.2007., četvrtak

Vrijedi Li Umrijeti Zbog Ljubavi? (7/7)

Jedino je smrt jača od ljubavi i mržnje... Kako Umire Ljubav...

Vidio ju je. Vidio je kako mu ubija kćeri. Poludio je od bijesa. Oči su mu bile crvenije od krvi. Izgledao je gore od samog Đavla. No, njoj je svejedno bio najljepši na svijetu. Nije mogla skinuti pogled s njega. Počela je trčati prema njemu. Izvadio je nož i usmjerio ga prema njoj. Stala je i pogledala ga s čuđenjem. Nije mogla vjerovati da bi joj naudio. Krenuo je prema njoj. Znala je da se mora braniti. Izvadila je svoju kuku i bitka je započela. Bitka između ljubavi i mržnje. Borila se s čovjekom kojeg je voljela. No, on je nju mrzio.
Silom joj je htio probosti srce, ali kako je vidio da je suviše jaka odustao je i počeo ju gurati prema ogradi mosta s namjerom da ju baci na oštro kamenje i stijenje na obali. U tom mu je trenutku zabila kuku u lijevo bedro i on je pao. Borba se nastavila na zemlji.
Srce joj se slamalo jer ju je čovjek kojeg voli želio ubiti. I to iz mržnje. Tek je sada počela shvaćati što je sve učinila uzalud. Njene su namjere bile od samog početka pogrešne. Nije mogla nekoga natjerati da ju zavoli. Teška se srca odlučila boriti za vlastiti život. Makar ga morala ubiti. Jedina je razlika bila što je on nju želio ubiti iz mržnje,a ona njega samo zbog ljubavi. Kao i ljubav, mržnja umire samo smrću.
U trenutku njegove nepažnje, izbila mu je nož iz ruke. Nogama ga je odgurnula od sebe i što je brže mogla zgrabila nož te izgovorila potiho: „Ako nećeš disati sa mnom, nećeš disati uopće!“ Nasrnuo je na nju i vrisnuo... Probola mu je desno plućno krilo. Nastavio je ranjen ležati na njoj. Maknula ga je sa sebe, izvukla nož i ponovno ga zabila u njegove grudi. Samo mu je ovoga puta probola srce. Nakon par sekundi, ispustio je svoj posljednji dah. Bilo je završeno. Sada ga je definitivno izgubila...
Spustila je svoju glavu na njega. Kosu joj je močila krv koja je tekla iz njegovih rana. Niz obraze su joj tekle hladne suze. Postala je čudovište. Znala je da ovdje ne može više ostati. Na ovom svijetu nema mjesta za ljude poput nje. Bez njega nije htjela više živjeti.
Uzela je njegov nož čija je oštrica bila puna njegove krvi. Zatvorila je oči i zabila si ga u grudi. Dok je umirala molila je za oprost. Molila je njegovu suprugu, djecu, onu prodavačicu i dvojicu čuvara. Sa zadnjim uzdahom izgovorila je riječi: „Istina je da ljubav prestaje jedino smrću...“, i izdahnula po posljednji put...

Ovdje vidimo koliko je tanka granica između ljubavi i ludosti. Katkad ljudi i nisu svjesni onoga što čine jer ih ljubav zasljepljuje. Ljubav ne može ništa zaustaviti, ona traje koliko hoće i nastupa kada ju najmanje očekujemo. Zbog nje postajemo drugačiji. Mijenja nas iznutra i izvlači iz nas ono najbolje, odnosno najgore... Tjera nas da činimo stvari na koje pri zdravoj pameti ne bi ni pomislili. Ponekad postanemo sebični, bjesni, posesivni i spremni na sve kako bismo dobili ono što želimo i smatramo da zaslužujemo...
Ljubavi se treba čuvati, ali joj je nemoguće pobjeći jer će nas uvijek nekako dostići, a onda će trajati sve dok ne nastupi nešto jače i od ljubavi i od mržnje. A to je smrt. Jer smrću završava sve... Apsolutno sve...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.