Love Actually Is All Around Us

29.03.2007., četvrtak

Ljubav, Zar Je To Normalno?

Ljubav nije apsolutno normalna, ali se apsolutno isplati doživjeti ju... Vjerojatno mnogi, uključujući i mene, nisu mogli a da se ne zapitaju ovo pitanje barem jednom. No, ako ste romantičar kao ja, interpretirati ćete to na svoj vlastiti i jedinstven način. Osobno, smatram da sve vezano za ljubav nije potpuno zdravo. Najčešće se u toj osobi izgubimo i zaboravimo na svoje potrebe i želje samo kako bi zadovoljili tuđe. Ja to recimo znam, ali probajte vi zaljubljenom čovjeku objasniti kako ne smije zanemariti sebe kao osobu zbog nekog drugog. Vjerujte mi, ne ide.
To prvenstveno znam po sebi. Kada se neka od meni bliskih osoba zaljubi u nekoga, tko ju najčešće po mome mišljenju ne zaslužuje, iz petnih joj žila to pokušavam objasniti i dokazati. Na kraju su naravno sva moja muka i trud uzaludni jer u nekim slučajevima ta meni draga osoba ostane povrijeđena. No, nisam ni ja daleko od toga.
U istom slučaju, da se sad ne ponavljam, meni ljudi kojima je stalo do mene mogu pričati bajke koje će mi ući kroz jedno uho a izaći kroz drugo. Čovjek nije zadovoljan i neće stati dok neke stvari ne osjeti na svojoj vlastitoj koži. Zadovoljiti ga mogu jedino stvari koje same iskuša, bez obzira bile one ugodne ili ne. Ne kaže se bez razloga da se na greškama uči.
Da donesem ipak nekakav suvisao zaključak iz cijelog ovog monologa, sve vezano za ljubav kao pojam, a i kao osjećaj, možda nije posve normalno, no dakako se isplati. Bez obzira doživili mi dobro ili loše iskustvo i kakav god da zaključak izvukli, ljubav nikad nije besmislena. Jer ipak, svako iskustvo je dragocjeno. Ako ju nikad ne doživimo, možemo sa sigurnošću reći da isto tako i nikada nećemo biti potpune osobe. U svakom slučaju, ono što nas ne ubije, ojača nas.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.