četvrtak, 23.11.2006.
Unknown feelings
Dok sam trcao kroz mene je prolazio neodređeni osjećaj. Nesto između zabrinutosti i ljutnje, popracen ljubomorom i adrenalinom. U svemu tome ja uopce nisam poznavao tu curu, a ipak obuzeo me osjecaj zabrinutosti za nju... Zaljubljujem li se?!?! Pokazujem li prve znakove slabosti?!?! Pokazujem li da vise stvarno nemam anđeoske moci. Znao sam da je to istina, ali ju jednostavno nisam htio prihvatiti... U tim mislima stigli smo do male prostorije, osvjetljene samo jednom voštenom svijećom. "Ostat cemo ovdje dok se stvari ne primire, nije nešto ali ce poslužiti" -progovorila je predivnim glasom. Opet sam utonuo u nepoznate osjecaje i ljubavne misli. Sve anđeosko pocelo je isparavati iz mene...
Evo me napokon. Imam par vijesti, prica i tako... Prvo morao sam sve premjestiti na novu adresu, jer je na staroj sve stekalo, i mogla se otvoriti svake prestupne godine... Ali sad sve radi kako treba, tako da opet ostavljate puno komentara...
A drugo, mislim da i mene hvata ovo isparavanje anđeoskih moci, misli i osjecaja... Nakon dugo vremena u zivot mi je usla stara ljubav... Bili smo skupa, pa nismo bili skupa, pa smo zabrijali, i onda se nismo culi 100 godina. Što mojom, što njezinom krivnjom... Ali sreca mi se napokon okrenula u pravom smjeru i ona je opet tu, cujemo se svako toliko, dogovaramo se kad cemo se susresti... Uglavnom opet proživljavam male trenutke srece, opet to prozivljavam s njom...
Ah.. Mozda bolje da zasad stanem s pisanje, da ne kazem neke stvari prerano.. Ali s vremenom, s vremenom ce sve doci na svojem mjesto (bar se nadam)...
Do tad uzivajte, budite mi lijepi, zdravi i sretni... Pozdrav!
