|
Samoća
blog Layouts
Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće…
|
ANGEL0000
13.05.2006., subota
ejjj
ej bok ljudi...evo nisam dugo pisala jer ne znam šta bi vam pisala...tako da ču vam napisat jednu pijesmu...
MOGU NAPISATI STIHOVE NAJTUŽNIJE
Mogu napisati stihove najtužnije ove noći.
Mogu napisati na primjer:»Noć je zvjezdana a tamo u daljini modre trepere zvijezde»
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Mogu napisati stihove najtužnije ove noći.
Volio sam je,a ponekad i ona mene.
U noćima kao što je ova u mom je naručju snivala.
Koliko je ljubljah puta pod beskrajnim nebom.
Ona me je voljela,a ponekad i ja nju.
Kako da ne volim njene velike zagledane oči.
Mogu napisati stihove najtužnije ove noći.
Misliti da je nema,osjećati da nije moja.
Beskrajno slušati noč,još dužu bez nje.
Dok stih pada na dušu kao rosa na travu.
Što vrijedi kad je ljubav moja zadržati nije mogla.
Noč je zvijezdana i nje pored mene nema.
To je sve.U daljini netko poje.U daljini.
Moja je duša tužna jer sam je izgubio.
Pogled je moj traži kao da je želi približiti.
Srce je moje traži, a nje pored mene nema.
Ista noć bijelinom obasipa isto drveće.
Mi,prijašnji,sada više nismo isti.
Više je ne volim,odista,ali kako sam je volio.
Moj je glas tražio vjetar da bi do nje stigo.
Drugome.Drugome će pripasti.Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas.Tijelo nježno.Njene beskrajne oći.
Odista,sad je više ne volim,ipak,možda je volim.
Ljubav je tako kratka,a zaborav tako dug.
U noćima kao što je ova, u mom je naručju bila,moja je duša tužna što ju je izgubila.
Mada je ovo poslijednja bol koju mi ona stvara,ovo su posljednji stihovi koje joj pišem.
Pablo Neruda
|
|
|