utorak, 23.05.2017.

Vrtovi ideja



Mjesečina je u mom dvorištu, a ja sa očima boje okeana ljubim nebo, dok se mjesec šunja oko zgrada, proviruje. Put do tebe je put do beskonačnosti i šire. Podižem ruke da te dohvatim i polako spuštam pogled.
Grad je u plamenu. A oko mjeseca vatreni prsten. Ko zna tajne ljudskog srca i gdje sve to vodi. (?)
Nastanio si se u dvorištu mojih ideja, dijelili smo snove o životu još od odvratno sirovih početaka nastajanja, preko svih onih mjesta koja su bila pokretači haosa, haosa ustaljenog i nesnosnog, pa sve do neke vrste dnevne snovitosi, sanjive jave u kojoj smo zajedno oblikovali budućnost. Stvorili smo kreativni centar s participovanim procesima dizajna ideja u blistavom kontrastu stvarnosti i okupili sva razigrana mala lica … žudeći za onim što nedostaje, jer život je plitka površina činjenica …


nedjelja, 21.05.2017.

Linkspiracija



Riječ život.
Treba joj reći hvala, zahvaljujući njoj mi postojimo.
Mi Jesmo.

Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.

Riječ izbor.
Između željeti i morati pLuta u jednom velikom okeanu ničega.
Ništa.

Riječ žudnja.
Jedina je smisao traženja.

Riječ smrt.
I njoj treba reći hvala, jer ne prekida naše putovanje.
Ni žudnju.

Riječ riječ.
Vrijedi onoliko koliko vrijedi njena šutnja. BM
Vrijedi.

petak, 19.05.2017.

Kaktus klub



Snažan opojni miris vanile je zatalasao vazduh koji je zaiskrio blijedim smaragdnim zelenilom kao voda kad se ustalasa, zanosno i divno sa bjeličasto-prozirnim, mramorolikim obrubima.
Odozgo se osipala blaga svjetlost otkrivajući "onoga koji jeste iz vidljivih ljepota" - kaktus.



Ti i ja smo kao dvije stabljike kaktusa, procvjetamo iznenada i neočekivano, noću, tajno se otvorimo jedno drugome velikim, čarobno zavodljivim cvjetovima, a zatim, kad prođe ta zatajna noć tašto se bockamo.



Ti si poput Diskokaktusa (Discocactus horstil). Izgledaš sasvim obično, reklo bi se kao svaki drugi kaktus, zelen u ranoj fazi, a kad se rascvjetaš velikim bijelim cvjetovima ti promijeniš boju svoje stabljike u crvenu.




Mi rijetko cvatemo. Kraljica noći i mjesečev cvijet. I dugo sebi privlačimo pažnju onih koji motre na izlivanje kolorita "Popokatepetla" naših prekrasnih cvjetova.


četvrtak, 18.05.2017.

Balerina



Naučio si me da ovladam vještinama većim nego što je govor, usavršio moju sposobnost da transformišem one naše zamrznute slike u nijemim predstavama.
Fizičku vještinu okreta pretvorismo u poetičnost sirove snage profesionalnih plesača.

Fotograf je uhvatio pokret u letu koreografije da zauvijek traje. Diskretna obnaženost nije puka golotinja, ona izražava fluidnost te naše slike i pomaže da se izrazi pojam slobode i snage.
Mene i tebe.
Paučinom izvezenu sliku čipku postojanja naših osjćanja. Sliku pjeskarenu vremenom, posutu kosmičkom prašinom koja joj daje pjesnički izraz, tvoj, i u potpunosti učestvuje u efektu pokreta.
Nešto kao povratak Degaa u foto-formi.



ponedjeljak, 15.05.2017.

Momento



Postoji trenutak u kome voda, prianjajući o zidove stakla, oblikuje mirnu suspenziju u obliku kugle, kapljicu koja se drži da ne otpadne. Kapljica skuplja zrake svjetlosti iz prostora, lomi ih unutra i raspršene vraća u prostor.
Postoji trenutak kada se i rastopljeno staklo
koje konzistentno teče kao voda, pretvara u čvrsto stanje propraćeno emisijom svjetlosnog spektra.
Momento zamrzne taj trenutak nestvarne ljepote u kome kapljica postaje izvor svjetlosti, a staklo lustera baca snop praveći na podu sobe koncentrične elipse.
To je nježni snop svjetlosti kao kada kapljica udari o mirnu površinu vode.


nedjelja, 14.05.2017.

Ontološka metamorfoza


Čovjek je neprestano angažovan u trajnom procesu preobrazbe.
Kada ljudska mašta napusti tijelo i pohrani se u slikama, knjigama, zapisima, filmu, pokretima (igra), skulpturama ..., kad se riječ otpusti, ona postaje mobilna u vremenu i prostoru. Na taj način se proizvodi imagi-nacija čitalaca - sudionika.

Biblioteke, muzeji, galerijama, pinakotekama, bazama podataka pisane riječi su planetarmi okean arhive raznih sadržaja ljudskih zamisli iz kojih se one ponovo proiciraju u čovjeka - komzumenta..istovreno ga zbunjujući u nastojanju da shvati planet-um kao cjelinu objektivno.
Prednost materijalizovane memorije je što posmatraču, čitaocu, gledaocu ... bivaju približene naše ideje i zamisli koje oni opet dalje oblikuju i materijalizuju na svoj način.
Na ovaj način vraća se vanjska opipljiva, plastična memorija, mašta i zamisli i predaje budućnosti. Ona traje i potrebno je samo otvoriti kanale kojima će se doći do spoznaje (istine).

subota, 13.05.2017.

Euphorbia milli




Jutarnji pljusak i sunčan dan. Osjeća se miris zemlje, mlade trave i ona svilena nit što se još od babljeg ljeta razvlači neupletena u djevojačke kose.
Noć je djelovala blago poput posljednjeg stiha uspavanke.Bila je tako krhka i nježna, umilne i mazne mladosti. Uspinjala se svim svojim svakidašnjim toplim Ja, dotaći ga, častiti pažnjom svoje ljubavi.
Jutro je pokazalo da noć i nije bila tako mračna, da velika, prebolna, spoznaji nepristupna noć zapravo i ne postoji. Dan se širio poput kruničnih listića corolle. Dvije siluete su izmakle sa prečage drvenih ljestvi.
I postepeno, on joj se vraćao, vratio kao drugi čovjek.



Oznake: Kruna od trnja

petak, 12.05.2017.

Enkaustika



Primjena pčelinjeg voska u slikarstvu, damar smole i voštenih boja početak su procesa tehnike toplog vosak i miris meda ... slijedi nalet brzih pokreta neposredno nego što se vosak stvrdne. Slojevi i slojevi voska i boje oživljavaju davne priče o drevnom slikarstvu i miris istorije ...



Stara, zaboravljena tehnika slikanja voskom i predmetom koji je izvor toplote, pomalo slična uljanoj tehnici a specifična po tome da se boje koje nisu uljane vezuju voskom, postavljaju zagrijanim metalnim štapićem na drvenu podlogu, na mramornu ili bjelokosnu pločicu (kod uljane tehnike se boje miješaju lanenim uljem ili terpentinom, i nanose kistom na platnenu podlogu). Najznačajniji primjeri ove tehnike vezani su uz Fayum, mjesto u Egiptu, a nastali su između100 i 300 godine. Još uvijek se ne zna tačan način postupka, tek se nagađa kako se radilo.
Pretpostavlja se da je nakon slikanja vjerojatno umjetnik ohlađeni vosak ponovno zagrijavao usijanim željezom da bi spojio plohe različitih boja.
Enkaustika je neobična tehnika koja je moguće nastala iz potrebe za trajnom i otpornom slikom na atmosferke uticaje, imajući u vidu da je u al Faiyumu, u donjem Egiptu, bilo vrlo popularno postavljati portrete pokojnika na grobovima. Na taj način se stvaraju neobično otporne boje i izvrsno čuvaju.
Kada se počela koristiti tempera ta neobična tehnika je postepeno nestajala .


Ovu tehniku koristili su i neki sjevernoamerički umjetnici u prošlom stoljeću, prije svega Jasper Johns. Tehniku je koristio i meksički umjetnik Diego Rivera.
U 20. stoljeću, tehniku je oživio Fritz Faiss (1905.–1981.), student Paula Klee-a i Wassilya Kandinskog na Bauhausu, zajedno sa Dr. Hans Schmid-om, te su ponovo otkrili i način izrade tkz. punskog voska, posebnog teže topivog voska koji spominju stari grčki izvori.



Danas postoji savremeniji pristup ovoj tehnici slikanja, koju svako može isprobati kod kuće. Potrebne su vam voštane bojice i kućna pegla (bolje je mala pegla za putovanje) kao i slikarski pribor, a slike se rade tako što se voštane bojice nanesu na toplu peglu pa se to sve različitim pokretima ruke nanosi na papir, a može i da se crta vrhom pegle, ivicom ili lemilicom.
Podloga može biti masan papir, npr. koriste se listovi starih kalendare, može masan papir za pečenje ili po pravilu bi trebao biti fotografski papir.
Prije uramljivanja slikama se dodaje paspartu (po želji) i na kraju ram.



Naravno da možete pustiti mašti na volju, pa dok je vosak još topao "urezati" šare otiskom užeta ili drugih šablona, nanositi nove slojeve preko šablona, lijepiti ih voskom i bojiti, docrtavati ili dodavati uzorke printa (slova ili dijelova štampe ...).
Važno je na kraju ispolirati sliku, ako ne želite da ostane mat. To se najbolje radi pomoću starih najlon čarapa.

četvrtak, 11.05.2017.

Auroral

Osvit na sjeveru i zore juga





Tvoje Sunce gori milionima stepeni celzijusa i u njemu se sukobljavaju molekuli gasa čestim eksplozijama, a elektroni i protoni iz rotacije Sunca bježe kroz rupe u magnetnom polju. Dio po dio tvoje korone se lagano otpuhuje u Svemir, a ti gubiš masu u obliku sunčevog vjetra.

Moja Zemlja je mirna, hladna na polovima, sa dugim periodima tame. Jasne noći dobra su prilika za svjetlosnu igru u lokalnoj ponoći. Vjetar tvoje mase zadirkuje moju Zemlju, sukobljavaju se tvoji odbjegli, naelektrisani elementi sa mojom atmosferom.

Aurora Borealis, kažeš:

sam stojim u noći.
Tama se obrušava na mene.
Vrijeme kao da je stalo, vlada nijema tišina.
Moje obraze studeni vjetar severa grize.
Urličem kao ranjeni lav,
ali krike niko ne čuje.


Aurora Borealis - osvit na sjeveru, jutarnja aktivnost u misterioznoj igri svjetla i zvuka razbija tamu. Tiše, vrijeme kao da je stalo dok i moje obraze studeni vjetar grize. Obilje blagoslova u vrtu zemaljskog Raja kojeg vide zaljubljene oči.
Aurora Australis - zore juga rađaju pjesmu nad pjesmama u ciklusu 11, koja se rijetko viđa.


nedjelja, 07.05.2017.

Sasvim prirodno



Stvari koje ne biste očekivali u domu.


Neboderi - epitomizacija


• Burj Khalifa, Emira Arab Ini
• Yon World Trade Center, New York
• Taipei 101, Taipei
• Shanghai Mondyal Sant Finansye, Shanghai
• International Commerce Centre, Hong Kong
• Petronas Towers (1 & 2), Kuala Lumpur
• Willis gwo kay won (Sears Tower), Chicago
• Empire State Building, New York:


Za velike projekte treba puno novca, mali projekti se rade srcem. A ideja čini zgradu prepoznatljivom.
U eri smo ludila, sa jedne strane, i siromaštva sa druge. S početka prošlog vijeka bezidejnost je arhitekturu odvela u neoklasicizam, danas je vodi visinama. Arhitektura je oduvijek bila najbolji način da se vizuelno izrazi bogatstvo i moć društva i pojedinca. Danas se velike i bogate svjetske metropole takmiče da imaju što veće kule.
A gdje je ta utrka odvela drištvo?




Neke od tih spektakularnih građevina epitomiziraju hrabaru arhitekturu dok druge izazivaju podsmijeh satiričnim izgledom.
Krug života je napadna zgrada u sjeveroistočnom gradu Fushun u Kini; u nju je ugrađeno više od 3000 tona čelika i ukrašena je sa 12.000 LED svjetiljki i noću svjetlom konkuriše nebu.

Sjedište Narodnih dnevnih novina, službenog glasnogovornika kineske vladajuće stranke, sa svojim faličnim značenjem, postala je predmetom ismijavanja među kineskim građanima. Pretpostavljam da treba predstavljati ideju plodnosti.




Kao ogromna zemlja u kojoj se događa građevinski bum u Kini se osim velikih i sve zanimljivijih građevina (koje sada ne prikazujem) nađu i one koje prednjače po ružnoći kao što je Peking Tianzi hotel koji je rangiran kao najružniji zgrada za 2012. godinu. Pročelje je projektovano sa likom trojice muškaraca koji predstavljaju kineske bogove i simbole blagostanja, sreće i postignuća u karijeri.

Zgrada donje rublje je pravi očaj neukusa: visoka 445m predstavlja vrata Istoka u Suzhou, Kina. Međutim, po pisanju dizajnerskog vebsajta, pogled kroz kapiju „uvodi posmatrača kroz dramatičan kultni ‘gateway’u grad Suzhou i predstavlja značaj Kine u današnjem svijetu”.

Potpuno odsustvo ideje. Svaka ozbiljna zgrada osim koncepta morala bi imati i svoju originalnu priču. Visina nije priča, već težnja za dominacijom.


Popis najviših nebodera svijeta KLIK

petak, 05.05.2017.

Par


Daleko od tuđeg oka, šuti i raste, duboka i fina, ljubav.

srijeda, 03.05.2017.

Manastir Lelić



Jedan od najmlađih, a istovremeno i najzanimljivijih manastira Srpske pravoslavne crkve jeste manastir Lelić kod Valjeva. Ovaj manastir je kao svoju zadužbinu podigao veliki srpski vladika Nikolaj Velimirović uz pomoć svog oca Dragomira. Do 12. maja 1996 bio je parohijska crkva, a toga dana, na obilježavanje 40 godina od smrti vladike Nikolaja i 5 godina od prenosa njegovih moštiju iz Amerike (Libervil) pretvorena je u manastir,
Kompleks manastira je relativno mali i lako pristupačan. Sama crkva je rađena u moravskom stilu (autentičan srpski stil - osnova crkve u obliku trolista odnosno trikonhosa koja je zapravo crkva sa osnovom upisanog krsta (normalnog i sažetog sa dvije pjevničke apside sa južne i sjeverne strane po uzoru na svetogorske manastire); obrada sivo ili žućkasto kamenje i crvene opeke koji obavezno formiraju ukrasne šare pogotovo najvišeg pojasa i upotreba kamenih rozeta, kao i reljefa koji pokrivaju sve okvire portala, prozora, lukove), ali je vrlo specifična arhitektura sa vidnim elementima i savremenijih stilova arhitekture. A primijetan je i srpsko – vizantijski stil, koji se najviše može uočiti u dekorativnosti fasade, koja je postignuta kombinovanjem sige i opeke.Upravo ta kombinacija ovaj hram čini specifičnim i različitim u odnosu na ostale crkve ovog kraja.

Bigar ili siga je karbonatni sediment koji nastaje oko hladnih slatkih voda sa sadržajem bikarbonata gde je vegetacija bujna. Biljke iz vode bogate kalcijum bikarbonatom apsorbuju CO2, a oko njih se taloži CaCO3 i oblaže ih. Truljenjem biljaka, slično kao kod lesa, nastaje šupljikava stena koju zovemo i karbonatni tuf. Dobar je gradjevinski materijal, lako se obradjuje i intenzivno je korišćen u izgradnji srednjovekovnih manastira. Ima ga u okolini Jagodine, u selu Brasina kod Loznice, izvornom delu reke Ljig, kod Niške Banje.




U južnoj apsidi crkve počivaju mošti vladike Nikolaja prenijete 12. maja 1992. god. iz manastira Svetog Save u Libertvilu (SAD). Ovde je sahranjen i episkop šabački Jovan (Velimirović), sinovac vladike Nikolaja.
Dvije godine poslije osvećenja crkve, 1931. god. podignuta je i kuća za sveštenika. Kuća se nalazi na oko 50 m sjeverno od crkve i ima četiri prostorije 4×4 m sa ulaznim trijemom. Ova kuća je 1991.god. pretvorena u Crkveni muzej posvećen uspomeni na episkopa Nikolaja, jednog od najumnijih arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Vladika Nikolaj je bio veliki prosvjetitelj, doktor filozofije sa Oksforda, autor velikog broja religioznih i filozofskih djela. Obnovio je srpsko crkveno besedništvo i sam je bio najveći besednik u istoriji srpske crkve. Njegova djela do sada sabrana iznose 13 tomova. Upokojio se u gospodu 18. marta 1956. godine.




Ikone i freske su nastale po zamisli njegovog zadužbinara, vladike Nikolaja Velimirovića. Istorija manastira biljeleži da su ikone i freske načinili Krsta i Rafailo Nikolić iz obližnje Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije.
Zanimljivosti vezane za živopis glavne crkve manastira Lelić oslikavaju bogoslovsko tumačenje samog vladike Nikolaja Velimirovića.
Ikonostas datir iz 1929. godine, kada je nastala i glavna manastirska crkva.
Cjelokupan živopis, kao i ikonostas su resaturirani krajem 20. vijeka, tačnije u periodu između 1988. i 1989. godine.

ponedjeljak, 01.05.2017.

Markova Stolica


I na kraju dana da rezimiramo ovaj Praznik.
Ostavila sam, dakle, svekrvine kozice na onoj livadi za koju sam u jednom postu pitala čija je i divlja ruža je ostala na drugoj livadi a mi smo obišli okolinu. Ako smognem snage u sljedeća dva posta će biti Manastir Ćelije i Lelić, a sada ću se zadržati u Markovoj Stolici, izletištu nadomak Valjeva.


Predivna priroda, uređena šuma i restoran sa velikom terasom i pogledom u ovom izletničkom danu bio je pravi izbor. Pogled se strmoglavo pruža na pivaru, sportske terene i grad.
Kažu da se zove Markova stolica zato što je Marko Kraljević tu sjedio a noge držao dolje u Kolubari. :-) Duhovita pošalica i intetesantan naziv toponima.
Posjeta je bila takva da su kuhinju morali zatvoriti na dva sata. Nije bilo čak ni kolača, popili smo samo kafu i sok. Svejedno, bilo je lijepo.

Nedaleko je spomen park palim borcima revolucije u liku Stevana Filipovića, koji se valjda zvao Stjepan.


Nedostatak slatkiša nas je doveo u sam centar grada. Muzej danas nije radio pa sam fotkala glavnu ulicu i spomenike. Ne znam da li megdje drugo baš na jednom mjestu ima toliko bista i spomenika velikim ljudima koliko ovdje u Valjevu. Tu su Ilija Birčanin, Aleksa Nenadović (biste ispred muzeja), zatim Živojin Mišić, Desanka Maksimović i sa druge strane je spomenik Prota Mateji rođenom u Brankovini gdje je i Desanka od malena živjela.Prota je sin kneza Alekse Nenadovića, a bio je predsjednik Praviteljstvujušćeg sovjeta i diplomata nakon prvog srpskog ustanka. Tu negdje je spomenik Vuku Karadžiću, mislim da njega kao ni Prota Mateju ovaj put nisam uslikala, pa ih mogu preuzeti sa neta da ne tražim po telefonu.



Živojin Mišić, veliki srpski vojvoda, strateg nenadmašne inteligencije, meni je najdraži i najveći od svih ikada. Zato ću izdvojiti par riječi o njemu. Oženjen je bio Njemicom Lujzom, nije bio čovjek sa nacionalnim predrasudama samo je volio, volio svoju otadžbinu i profesionalno obavljao ono za šta se školovao. Njegove riječi su:
Shvataš li šta je to poći u rat?
Ako se i vratim neću biti isti onaj koji je otišao.
Ne bojim se smrti, bojim se rata ...



Dvije koze


Sretne.
Za njih se ne može reći da su glupe ko guske.

Oznake: priče iz prirode

Divlja ruža


Dan je osvanuo sunčan, baš onakav kavav treba biti za prvomajski uranak. Velika i lijepa livada i na njoj Ona, kraljica divljine, raširila svoje grane u vlasti nad okolinom.
Danas je, međutim, dan u kome ćemo dijeliti ovu livadu sa Njom.Dekica, hrana, nešto rekvizita za zabavu i slavlje može početi.

Na današnji dan te 1886. godine nije bilo interneta pa su se sva okupljanja i protesti događali isklhučivo na ulicama.
Najveći, krvavi, protest dogodio se u Čikagu kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika je osuđeno na smrt ... Tako je to počelo u borbi za radnička prava.

Cijeli 19.vijek je obilježen bezdušnim iskorištavanjem radnika. U 20. vijeku ojačali su sindikati a potporu radnicima pružalu su i novonastale socijalističke države. S vremenom su i proslave praznika rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama.
Sloboda je bila ključna riječ 20. vijeka, sve dok vojne parade u proslavama nisu potpuno degradirale ovaj praznik čime se u toj prigodi izražavala moć socijalističke države dok su radničke povorke služile samo kao dekoracija.

21. vijek je započeo automatizacijom proizvodnje i uvođenjem robotike te smanjenjem broja zaposlenih ali to nije promijenilo položaj ono malo zaposlenih. Krediti, dužničko ropstvo i bezdušno iskorištavanje zaposlenih je samo dobilo novu formu, skriveni oblik, sofisticirano izražen u suviše malim slovima u futeru ugovora ...

Uprkos svemu, 1. maj ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.
A Ona?
I ona ostaje kraljica divljine.

<< Arhiva >>

jsp hosting free trial vps

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se