petak, 12.05.2017.

Enkaustika



Primjena pčelinjeg voska u slikarstvu, damar smole i voštenih boja početak su procesa tehnike toplog vosak i miris meda ... slijedi nalet brzih pokreta neposredno nego što se vosak stvrdne. Slojevi i slojevi voska i boje oživljavaju davne priče o drevnom slikarstvu i miris istorije ...



Stara, zaboravljena tehnika slikanja voskom i predmetom koji je izvor toplote, pomalo slična uljanoj tehnici a specifična po tome da se boje koje nisu uljane vezuju voskom, postavljaju zagrijanim metalnim štapićem na drvenu podlogu, na mramornu ili bjelokosnu pločicu (kod uljane tehnike se boje miješaju lanenim uljem ili terpentinom, i nanose kistom na platnenu podlogu). Najznačajniji primjeri ove tehnike vezani su uz Fayum, mjesto u Egiptu, a nastali su između100 i 300 godine. Još uvijek se ne zna tačan način postupka, tek se nagađa kako se radilo.
Pretpostavlja se da je nakon slikanja vjerojatno umjetnik ohlađeni vosak ponovno zagrijavao usijanim željezom da bi spojio plohe različitih boja.
Enkaustika je neobična tehnika koja je moguće nastala iz potrebe za trajnom i otpornom slikom na atmosferke uticaje, imajući u vidu da je u al Faiyumu, u donjem Egiptu, bilo vrlo popularno postavljati portrete pokojnika na grobovima. Na taj način se stvaraju neobično otporne boje i izvrsno čuvaju.
Kada se počela koristiti tempera ta neobična tehnika je postepeno nestajala .


Ovu tehniku koristili su i neki sjevernoamerički umjetnici u prošlom stoljeću, prije svega Jasper Johns. Tehniku je koristio i meksički umjetnik Diego Rivera.
U 20. stoljeću, tehniku je oživio Fritz Faiss (1905.–1981.), student Paula Klee-a i Wassilya Kandinskog na Bauhausu, zajedno sa Dr. Hans Schmid-om, te su ponovo otkrili i način izrade tkz. punskog voska, posebnog teže topivog voska koji spominju stari grčki izvori.



Danas postoji savremeniji pristup ovoj tehnici slikanja, koju svako može isprobati kod kuće. Potrebne su vam voštane bojice i kućna pegla (bolje je mala pegla za putovanje) kao i slikarski pribor, a slike se rade tako što se voštane bojice nanesu na toplu peglu pa se to sve različitim pokretima ruke nanosi na papir, a može i da se crta vrhom pegle, ivicom ili lemilicom.
Podloga može biti masan papir, npr. koriste se listovi starih kalendare, može masan papir za pečenje ili po pravilu bi trebao biti fotografski papir.
Prije uramljivanja slikama se dodaje paspartu (po želji) i na kraju ram.



Naravno da možete pustiti mašti na volju, pa dok je vosak još topao "urezati" šare otiskom užeta ili drugih šablona, nanositi nove slojeve preko šablona, lijepiti ih voskom i bojiti, docrtavati ili dodavati uzorke printa (slova ili dijelova štampe ...).
Važno je na kraju ispolirati sliku, ako ne želite da ostane mat. To se najbolje radi pomoću starih najlon čarapa.

- 10:24 - komentari (12) - print - Enkaustika -

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se