petak, 31.03.2017.

Klajderman



Ričard Klajderman poklonio Beogradu jedno otmeno veče.
Puno divne muzike, dosta adaptacija iz poznatih filmova, divni kadrovi Njegovog divnog, najdražeg mu Pariza i prisan odnos sa publikom ...
U jednoj riječi - divno.
Mislim da sam pročitala da mu je ovih dana 63. rođendan.
Filip Pažes (Philippe Pages), a od kada je uzeo pseudonim koji se inače izgovara Rišar Klederman, francuski, stekao je svjetsku popularnost i kao najuspješniji pijanista upisan je u knjizi Ginisovih rekorda.
Sa njim je na sceni bilo 8 gudača iz Makedonije, 6 violina i 2 violončela.
Posebno je istakao Adađo adaptaciju Khatchaturinovog Spartacusa, melodiju u koju se zaljubio.
A shodno Venerinom danu u pozadini muzike je bilo puuuno srca. Sve je bilo ispunjeno ljubavlju...

četvrtak, 30.03.2017.

Ružičasto bdijenje

Bila je noć i gotovo sve bijaše tamno. Nisu mu bile potrebne oči da vidi. Želio je da je upozna dodirom. Ona bijaše komad opipljivog mraka. Osjećao je pod rukama savršenu ljepotu nevidljivog.
Danas je petak, dan koji će posvetiti njemu. Ružičasti dan za voljenja. Rosnorumeni osvit ostavlja prstenast trag na njenom licu. Ona vrlo dobro podešava kretnje, a on je malo-pomalo privlači sve bliže sebi, usklađujući je sa ritmom svoga tijela.
Usljed toga tako divno je bio svjestan svoje muskulature. Lijepo su pristajali jedno uz drugo, kao nešto novostvoreno, kao postojanje neke opipljive ljepote apsolutnog.
Kao zvijezde.

srijeda, 29.03.2017.

Igra površina



Valoviti zidni paneli i stropovi su trik koji angažuje oko i stvara zamor, uvećava prostor "događanjem", ali je sjaj na plafonu ovoga puta prilično eteričan.

Druga fotografija:
Olafur Eliasson Illusion
Iluzija, fluidnost, gibanje, lakoća i sjajnost ....



Prostor koji gazi ili otvara ...

utorak, 28.03.2017.

Sunčani dani



Jedna zraka svjetlosti iz daleke zvijezde dolazi kroz prohujalo vrijeme i pada na zid. Svjtlost uvek nadje i najmanju pukotinu da se sastane sa očima koje sa druge strane zida gledaju i osvijetli neizvjesnost imanja. Kapljice rose nakupile su se na tom mjestu kao neki vijenac od topaza, kao velika, ogromna suza, kao izvjesnost nemanja.U jednoj takvoj pukotini na terasi ostavljali smo svoja pisma jedno drugome …
Kroz žute zavjese na prozorima promicala je teška zlatasta svetlost - tako zamršeni, tako nezamislivo složeni su procesi u prirodi (isti su procesi i u čovjeku), tako neizvjesni kao i oblici koje ona stvara provlačeći se kroz nevidljive procjepe, nastojeći da raskuži prostor. Srećno je neznanje s kojim se legne pod teretom mraka i ustaje na poziv sunčeve svetlosti pod mlazom zlaćanih zraka, počinje novo i dalje, sve življe, traženje izlaza, traženje ljudske savjesti.

ponedjeljak, 27.03.2017.

Tragom svjetlosti

Uzani trag svjetlosti je onaj put kojim me vodiš sebi pod razvejanim, lelujavim laticama procvalih voćki, a ja koračam svečano pod tim mirisnim konfetama koje pljušte čarolijom.
Hoće li dostajati svega da izrazi i valjano uredi sve moje nemire? Kapi vremena mi donose mnogo, sat je tek njegov ukras na razapetom nebeskom platnu iznad zakrivljenog rumenog horizonta.
Dugo izgaram od želje za tvojim slovom, da ti ispovijedima ono što znam ili ne znam (ili se pravim da ne znam), moje naznake slutnje i ono što je ostalo u tami.
Jutro je moje, dan pripada tebi, a noć je naša i zajednički trenuci uzlijeću i nestaju po zamisli tvojoj. A sljedeće jutro je opet moje, po volji i zapovijedi tvojoj.
Daj mi vremena da razmišljam o slovu tvome, o tajnama tvoga rukopisa i zataji razrješenja pred onima što kucaju, jer nisi ti uzalud htio da se ispišu tolike tajne.
Otkri mi kako si sazdao neobičnosti tvoga sloga i postojimo li mi u njemu, utkani u biti vremena?
Otkri mi kako si i zašto si sazdao intimno skrovište misli, odagnao nestalnost, sumnju; otkri mi svoju istinu i ispuni me povjerenjem.

nedjelja, 26.03.2017.

2 Cellos



Beogradska (Kombank)Arena je bila puna, a oni, Luka i Stjepan, su u Beogradu dočekani sa puno ljubavi. Puno, prepuno. Pričaće vam oni o tome.
Bilo je tu puno energije i adrenalina, svirali su, malo neobično za čeliste, kao rok zvijezde i to je ključ za razumijevanje tolike popularnosti i privrženosti publike a i toga da su karte brzo "planule".
Svirali su ono što vole i što mi svi volimo, u širokom rasponu muzičkih stilova, i pokazali da violončelo može da se koristi na mnogo načina. Scenografiju je upotpunila odlična Zagrebačka filharmonija.
Koncert je bio premijerno izvođenje pjesama (obrada) sa njihovog novog albuma "Scor", a sa ovim koncertom je započela i njihova svjetska turneja.
Započeli su sa muzikom iz filma Kum, a bilo je i iz Gladijatora, Kišnog čovjeka, Titanika, Hrabro srce ..., a onda je nastupilo rok ludilo pojačano svim mogućim scenskim efektima, svjetlosnim, dimnim, vatrenim, "snijegom", trakama ...pravi spektakl, a bilo je i obrade fine klasične muzike i savremene klasične muzike. Mislim da je bilo obrada i muzike pisane za druge instrumente. Sva muzika je dobro poznata ali mi se teško sjetiti koja je slušajući obradu. Drugačije zvuči.
Nije bilo autorske muzike, sve je samo obrada najljepših i najslušanijih kompozicija. Oni čuvaju muziku od zaborava, prenose emocije i energiju. Takav je bio koncert, sa puno emocija i pozitivne enetgije, aplauza, ovacija ...topao.
Uživali smo.



petak, 24.03.2017.

Čuješ li?



Danas su se, u jednom trzaju vjetra, razvejale latice onog prvog behara po nedužnim prolaznicima, dok je sunce tonulo za vrhove krovova. Svaka grančica i svaki ozelenjeni listić na njoj isticali su se u pozadini neba.
Prizorom su me ubola sjećanja.
Čuješ li?
Snovi se smiješe da budemo mi. A mjesec je zablistao iza velikog drveta.

četvrtak, 23.03.2017.

Arhitektura svjetla



Svjetlost naše zvijezde i ne zna koliko je sjajna dok se ne odbije od stjenke zgrade, ni koliko je moćna kreatorka prostora dok ne prodre kroz njih, nematerijalna oblikuje i dorađuje materijalnu formu.

Slijedim trag tvoga svjetla, utapam se u forme i oblike koje stvaraš. Svjetlost koja me obasjava otvara moje unutrašnje amfiteatre a kroz prazninu se dotiču daljine veličanstvenim pogledom koji se pruža na dramatične pejzaže okoline.
Široko. Daleko.
Sunce posjeduje niz jakih osobina koje transformišu izgrađeno okruženje i praktično ga pretvara u poetsko.

Soba je bila kao san, svjetlost u njoj je dočarala dan. Gledamo se kroz čarobnu koprenu dima mirišljavih svjećica inspirisani igrom svjetlosti na ivici naše sobe. Sunce je prodrlo kroz perforiranu aluminijsku „kožu“ ostavljajući po podu efekat prirodnog kamena, kao da se šljunčana plaža hiljada velikih i malih oblutaka prosula po podu kroz bjeličastu čipku sa prozora.
Sve je nestvarno. Stvarni smo samo mi. Ti si majstor svjetlosnog trenutka. Prodoran. A ja te upijam.
Komponujemo misli, preslagujemo riječi dok naša osjećanja sviraju odu radosti.
Duge sjene stvaraju magičnu atmosferu prohodnih snježno bijelih „skulptura“. I soba je bijela i mi smo u bijelom, na sebi i oko sebe. Taj monohromatski oblik sobe i naš izgled izaziva kontraste sjena koje klize konusnim zidovima glavne kule dvorca naše ljubavi, ističe meke podove i velike prozore.

Bio je to crtež iscrtan sjenama koji me doveo do Tebe i do arhitekture naših odnosa u potrazi za fantastičnim svjetlosnim formama. Mi smo igra okupana svjetlošću, skupljeni u jednom zraku.



utorak, 21.03.2017.

Prvi behar



Ja volim proljeće, to veselo i živo godišnje doba kao stvoreno za susrete. Kada drveće ogrne bijele šlafruke, a sunce jutrom šalje blistavi odsjaj milujući čedne krošnje, prijatno je gledati kako se rađa sve ono što je do skoro bilo uvelo i beživotno, budilo tugu u nama. Zima je bila duga i hladna, i duža nego što je kalendarski trajala, jesen nas je uskratila mnogih, važnih plodova, zato čekam proljeće i njegov poklon

Moja ulica danas je puna opojnih mirisa. Zapljusnula me sjećanjima i čitav moj život je iskrsnuo preda mnom kao priviđenje. Drvoredi u čarobno-bijeloj povorci svečano me dočekuju. Prvi behar i puno čipke na granama.
Kretnja bi trebala biti poput pjesme, a pjesma bi trebala da bude nešto kao marš, orkestar štimuje i nema šanse da bude falš ... kao u buđenju ranog proljeća.
Prvi behar, kao prvi osmjeh, prvi zubić, prvi korak ...kao da me prate zvuci Vivaldijeve Le quattro stagioni - Primavera.
Sa Prirodom je jednostavno komunicirati, znam. Sa ljudima je već drugačije, jer ne krenemo istovremeno jedni prema drugima, dok smo se primicali, drugi su uzmicali, a onda obrnuto ...Nije to nametnuti algoritam, već nedostatak sluha, zaboravljamo sopstvenu okrutnost, vidimo samo nepomičnost sadašnjosti ...Proljeće će promijeniti sve, drveće se otvara kada mu dođe vrijeme.
Nepogrešivo.



Skrivena ljepota cvijeća



Ljepota cvjetanja pruža neizmjernu radost, ali kada se cvijeće posmatra elektronskim mikroskopom, može se otkriti još ljepši, nadrealni svijet ljepote, nepregledno prostranstvo mikrokosmosa.
Priprema cvijeća za slikanje sastoji se u njegovom sušenju i potapanju u 100% alkohol, a zatim u ugljen dioksid, sve u cilju sprečavanja raspadanja ćelija i nuspojava. Nakon toga svaki primerak se oblaže zlatom i fotografiše pomoću mikroskopa a boje se elektronski skeniraju.


nedjelja, 19.03.2017.

U susret proljeću




Kroz oblake ružičasto sive prodire sunce obasjavajući kolebljivim odsjajem raznobojne latice cvjetova. Priroda je dala svoj odgovor, žurno cvjeta na maloj toplini. Pokoja kap otkine se iz paperjastih oblaka.
Juče je kišilo. Veoma.
Krenula bih izlokanim stazama čija se dugačka blatnjava vrpca proteže do u beskraj. Brzaci će, smirenog duha, brbočući svoju sreću odnijeti sva čuda stvorena alhemijom, zajedno sa uvelim lišćem sa planina. Stara potkresana vrba ispred zgrade vapi za vodom u kojoj bi se ogledala.

Kakvu to ljepotu obećava priroda?
Koliko će puta još sunce izaći zbog nas?


subota, 18.03.2017.

Priča iz sjene


Sjene su naše nijeme uhode, vješte pratilje, što se kao mačke pentraju po krovovima, preskaču ulice i drvorede, nemušte i tanke.
Dostojanstveno se vladaju dok se ne odvoje od nas, a onda ni suzu ne ispuste.

A ja, posmatrač iz nekog zasjenka u prigušenoj mješavini dnevne svjetlosti, svjetlosti starih lampi i dima, slušam sjene kako prepričavaju kafanske priče o ... istrošene do kosti, raskriljenih ruku poput skršenih lutki.

petak, 17.03.2017.

Kretnja

Dok udahnem i izdahnem vazduh moja Zemlja je već prešla 200 km, a sunce 1380 km. Nose me, i ja se krećem sa njima.
Stojim i u vedroj noći posmatram zvijezde. Izgleda da sve stoji, a svake noći i dana, svakog časa, pred našim očima se odigrava jedna gigantska igra kretnji, preinačenja i promjena pozicija i brzina. Naše svemirsko kretanje je veoma složeno.
Za taj moj jedan udah i izdah Mliječni put se približio galaktičkom sistemu Andromeda maglini 180 km. U svemirskim razmjerama to je takoreći ništa!
Lokalna grupa, kako zovu skupinu nekoliko desetina galaksija (zvjezdanih sistema) za to vrijeme se pomjerila 3600km ka Djevica grupi ..
Svi skupa krećemo se prema Velikoj Privlačnosti ( Great Attractor).

Ti si moja Velika Privlačnost. Zapravo se vrtimo jedno oko drugoga, a da nismo ni koraknuli. Mogu doći do tebe a da se i ne pomjerim. Dovoljno je da dišem. Jedan udah i izdah i bliži smo za 3600km.
Krećemo se. Samo je beskonačnost mirna. U njenom beskrajnom moru etera plove galaksije sa svojim sistemima. Plovimo i mi u nepokretnoj, nedjeljivoj beskonačnosti, svako sa svojom Ja-sviješću koja djeluje unutar ograničenja četiri dimentije.

Beskonačnost se projektuje i oslikava u ljudskom biću, ona kroz njega posmatra sebe. 400 milijardi do sada izbrojanih galaktičkih sistema je naša trenutna „konačnost“.

Nijema sam pred neizmjernom misterijom vasione koju, gledajući nebo, i ne vidim. Ali je osjećam. Znam da ta misterija živi i u meni. To je uzrok našeg traganja, naše čežnje za znanjem i mudrošću, za uvidom, razumijevanjem i poimanjem.
Isto privlači isto, i traga za onim što je isto. Jedinstvo se izražava u mnogostrukosti i preinačuje u neograničenoj raznovrsnosti. Dio smo apsolutnog Bića (Bitka). Njegov smo djelić.

Lutanja plesnim koracima u kosmičkoj dvorani je ples neizmjerne radosti. Đordano Bruno je to nazvao stanjem ispunjenosti.
„Želio bih da mi je neko rekao da kada dostigneš vrh, tamo nema ničeg“ rekao je jedan bejzbol igrač koji se uspeo do samoga vrha. Poslije svakog vrhunca nastupa ogromna praznina. Radost je u kretanju...

srijeda, 15.03.2017.

Barkarola



Šetamo po vodi, dok gitara svira. Ljubav se u očima srela, na trenutak vidjeh tvoje nepoznato lice
a ti moje.
Lijepo je veče, još ljepša je noć. Pod svjetlima kandelabra zažmiri i zaželi želju. Šetnja kroz snove nas guta, zaželi da dugo to traje! Dok gitara svira.
Noć.ljubavi.

nedjelja, 12.03.2017.


Kretanje se odvija imaginarnom putanjom mrežnih čvorova, topologijom šare koja prati muzički zapis samo nama znane melodije. Svoj put oblikujemo onoliko koliko možemo, ako već ne možemo onako kako želimo.
Umjetnička kartografija života stvara sliku sazvježđa naših kretanja.
Slijedim tvoje tragove nitima ka nevidljivo numerisanim čvorovima, prevlačim putanje prečicama dok se na njima ponekad nađe neki zalutali, dosadni Prišipetlja.

Oznake: slika Emma McNally

srijeda, 08.03.2017.

Latice srca




Dan je uprkos sivilu i kiši započeo jednom lijepom, crvenom ružom koju je muška ruka spustila na moj sto.
Pokušavam zamisliti kako je izgledalo kada su žene nekada bile pobunjenice? Da li je bilo moguće izaći na kraj sa njima?
Klara Cetkin. Ta ambiciozna žena, feministkinja i komunistkinja. I jedna revolucija koja je težila promjeni tradicionalnih odnosa.

Počeci proslavljanja ovog dana (8. Marta) imali su jasnu političku boju, što svjedoči i priložena razglednica koja se prodavala u SSSR. Tako je na njoj pisalo: Osmi mart je dan pobune radnih žena protiv kuhinjske robije. Reci NE ugnjetavanju i praznini duha rada u domaćinstvu.

Kasnij je sve bilo drugačije ... Cijeli vijek borbe koja traje. Čini li se da ih je to izbavilo. Možda je život, poslije svega, komedija. Kao suprotnost tragici „pubertetske“ i „mladalačke“ pobune. Nasuprot svim grozotama iz policijskih dosijea.

Nježno podižem ružu i stavljam je u vazu. Opet kao Žena koja je sa nekim na sastanku, kao žena koja svom Čovjeku daje mile i učtive osmjehe, nastojeći da ispipa to vijekovima klisko tlo. Približavam joj se da je osjetim, miriše.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

jsp hosting free trial vps

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se