nedjelja, 23.10.2016.

Smicalice ljudskog uma


Kosa mu se prorijedila iza sljepoočnice, malena oseka na pomolu poslije koje više nikada neće doći do plime.
Naučila sam se tajni ljudske šutnje, kao i to koliko je dobro suzdržati se od propitivanja. Istina možda i nije uvijek poželjna jer činjenice nekada ne samo da ne vode do razrješenja, nego nas vraćaju unazad u sjene, u maleni pakao koji jedni drugima stvaramo.
Ali, koliko god bili iskreni, mi ipak podliježemo hirovitost i smicalicama ljudskoga uma.

petak, 14.10.2016.

Nakon

Mogu li se pobrojati sve osobine tuge? Jecaj duše čija se rušilačka snaga ne smije potcijeniti.
Svijest o tome čuva nadu da će, kad bol mine, nestati i njegova klinička slika.

četvrtak, 06.10.2016.

Luna


Uvijek sam voljela Sunce, a Mjesec mi i nije bio drag. Možda zato što je Sunce zvijezda, što ima sopstveni sjaj... Sunce je svoje, a Mjesec je pratilac i prenosilac njegove svjetlosti ... Mjesec je hladan.
Gledam jutros kroz prozor, rano jesenje jutro i Mjesec na nebu čini se jedini vladar čitavog spoljašnjeg svijeta. Mjesečina se dostojanstveno cakli na prozorskom staklu.
Razmišljam o njemu.
Još je mlad. A često se za dana punog mjeseca zapitam osjećam li se pomalo čudno? Pokušavam da zamislim ljude izmijenjene pod uticajem mjeseca, sa ... velikim zulufima i možda nalik na vukodlake ...
Stvaram snažne slike. Plima i oseka od jedne obale okeana do druge, a sve zbog Mjeseca. Zbog njega malog koji uz to i nije svoj!
Veoma je važan.

A onda se sjetim i koliko je opasan. „Luna“ latinska riječ označava mjesec, ali „lunatic“ u engleskom označava luđaka i ova riječ i potiče od latinske riječi „luna“. To je zato što se nekada vjerovalo da mjesečeve mijene utiču na duševno zdravlje ljudi.
Pa, utiču li?
Ne znam. Ali za svaki slučaj držim se ja svoga Sunca.

utorak, 04.10.2016.

Sarmice od zelja


Upravo sam zavijala posljednju sarmicu od zelja, nježno i meko, posvećeno samo njemu, kako i zahtijeva, kad se začu zvono telefona.
Sa druge strane dobro poznati, baršunast glas izgovara mi ime u kontra oktavi, polako dobro temperovano, sa, kao slučajnim, stankama, onako zavodnički da se osjeća treperenje nepostojećih žica telefona i ta neobična muzika ispunjava sobu i sve u njoj.
Milozvučna i čudna muzika glasa me nosi daleko od sjećanja. Otvaram vrata koja su uvijek bila otvorena, pružim prvi korak i sada čujem i zvuk koraka. Hodam putem kojim sam i ranije hodala, ali on je za mene nov. Vodi me do mjesta gdje sam se rodila. U njegovoj glavi.

Muzika i ja uhvaćeni u zavojitoj petlji vječnosti, želimo tišinu. Tišina je svuda oko nas. I sa druge strane, tišina. A i sarmice su se već skuhale..

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

jsp hosting free trial vps

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se