utorak, 27.09.2016.

Sve-mir


Čovjek koji uspije sačuvati vedrinu i kada se nesreće sruče na njega, što se događa mnogima koji nemaju ničiju naklonost ni podršku, zaista je pravi junak.
Međutim, nama ipak ipak vladaju prirodni zakoni svemira i nismo bez podrške; programirani smo matricom sve materija i nama dominira zakon održanja života. Dio smo svemira i vibriramo u skladu sa njim. Pri tome vrlo malo znamo o njemu, ali ga osjećamo u sebi. Uostalom i o nama vrlo malo znamo.
Ipak, meni je i to malo sasvim dovoljno da ni ja ne bih mogla zamisliti svemir bez nas, baš kao ni Max.

- 08:25 - komentari (0) - print - Sve-mir -

srijeda, 21.09.2016.

Dječak i djevojčica

Malo toga se promijenilo, samo su krošnje nešto veće, kitnjastije i gušće izraslim lišćem.
Djevojčica sa terase puše balončiće od pjene a oni lepršaju na vjetru koji ih nosi na sve strane prelivajući se spektrom duginih boja. Šire se mirisi poput onih od najskupljih parfema, onih koje može imati svaka žena bilo da su originali ili dobre ili loše kopije, samo zavisi od toga koliko je spremna žrtvovati, koliko se odreći, para.
Priroda ipak ima najljepši miris, onaj na izvoru netaknute, nezamućene vode. Miris svekolike čistote. Miris svježine i zdravlja.

Dječak stoji na drugoj strani, zainteresovano posmatra one balončiće, dok ga priroda miluje po glavi.
Divljina.
Ona je postala kao kugla – kugla kao odraz planeta i svih nebeskih tijela, divljina ga miluje i – gle! – on se sasušio.
Ona ga je uzela, voljela ga, grlila ga, ušla mu u krv, sažegla mu tijelo, a njegovu dušu prikovala za svoju.On je bio njen razmaženi i voljeni miljenik.

Možda je on bezgranični zanesenjak, da je sasvim gluh i slijep za sve osim za nebeske slike i zvuke. Mora da je zato i primijetio balončiće. Zemlja je za njega samo mjesto na kome stoji.
On od divljine, izvjesno, nije tražio ništa osim prostora u kome će disati i ići dalje: čist i nekoristoljubiv duh avanturizma, skromni i svijetli plamen koji ga je gonio stalno dalje i dalje, a čar mladosti ga je sačuvao nedirnutog.

Djevojčica je u međuvremenu potrošila pjenu za balončiće, a on je i dalje ostao u mjestu zagledan u istu onu tačku ...

- 18:49 - komentari (0) - print - Dječak i djevojčica -

subota, 10.09.2016.

Srce plodova

Te godine brijeg je još odisao proljećem, a valovi srebrenastog preliva su se utrkivali po vodi koji će prije osvojiti obalu.
Stope su se nizale toplim asfaltom pod granama dostojanstvenih starih jablanova čije je lišće tiho šumorilo na večernjem povjetarcu.

On je još uvijek šetao između dva stabla okićena jedrim, rumenim plodovime Višnje i bogatim, zlatnožutim plodovima mirisne Dunje.
Višnja i Dunja.
I kad tad umoran sješće na klupu ispod jedne od njih.
Možda će i tada još uvijek biti željenih plodova na njoj?

- 11:04 - komentari (3) - print - Srce plodova -

ponedjeljak, 05.09.2016.

Osvrt

Ovoga mjeseca navršiće se godinu dana otkako sam izbrisala sadržaj sa ovoga bloga. Međutim ovaj blog nikada nije prestao postojati. Nastavio je da živi u svome blizancu Madredeus koji se tada zvao Continuando....
Aktivno sam pisala samo 6 mjeseci i za samo toliko na blogu je bilo 18000 pregleda. Za jednog početnika više nego zadovoljavajuće. To samo pokazuje da Aneta nije bila samo brend, već jednostavno Aneta, jedna i jedina, makar se zvala i Evora.
Vratila sam ovaj blog prije svega zato što želim sačuvati svoju adresu, putanju i svoje ime, značenje, značaj i svoj znak.
Poredeći Essentijal sa ovim blogom, uz svo moje iskustvo nisam mogla postići ovu čitanost.
Publika koja je ovdje dolazila zaslužila je da on postoji.
Ovaj blog je ipak preživio sve nedaće jednog lošeg vremena.
Dobrodošli ponovo!

- 20:08 - komentari (1) - print - Osvrt -

Dar Budućnosti

Budućnost je dar koji nam poklanja prošlost.
(Andre Marlo)


Ništa nije neoprostivo jer u životu ima stvari koje se ne mogu promeniti, pa ih moramo prihvatiti takve kakve su da bi mogli ići dalje.
Dalje.
I možete sebe osuditi na sve patnje ovoga sveta, ali to ništa promeniti neće, a ostaje se zarobljen u prošlosti.

Međutim, ako se svesno pogaze sopstvene vrednosti i prekorači ta crta koja razdvaja naš svet od sveta koji osuđujemo, ako se pridružimo naličju sopstvene savesti, budućnost je zauvek izgubljena.

- 07:24 - komentari (0) - print - Dar Budućnosti -

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se