ponedjeljak, 08.09.2008.

...najpametnija stvar koju je Tarja Turunen napravila?...to što je otišla iz Nightwisha...

I walk alone

Put all your angels on the edge
Keep all the roses, I’m not dead
I left a thorn under your bed
I’m never gone

Go tell the World I’m still around
I didn’t fly, I’m coming down
You are the wind, the only sound
Whisper to my heart
When hope is torn apart
And no one can save you

I walk alone
Every step I take
I walk alone
My winter storm
Holding me awake
It’s never gone
When I walk alone

Go back to sleep forevermore
Far from your fools and lock the door
They’re all around and they’ll make sure
You don’t have to see
What I turned out to be
No one can help you

I walk alone
Every step I take
I walk alone
My winter storm
Holding me awake
It’s never gone
When I walk alone

Waiting up in heaven
I was never far from you
Spinning down I felt your every move

I walk alone
Every step I take
I walk alone
My winter storm
Holding me awake
It's never gone
When I walk alone




15:44 | Komentari (26) | Print | ^ |

subota, 06.09.2008.

An angel passing...

Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena,ok tak otprilike nekako ide nisam baš nešto najbolja sa poslovicama,no stvar je u tome da koliko god ti bio jak ipak trebaš nekog jačeg pokraj sebe kako bi ti bio izvor snage,inspiracija i utjeha.Nevjerovatno je dobar osjećaj kad saznaš da si ti nekome upravo to-izvor snage ili inspiracija koja ga potiče na bolje i veće stvari,ma čak i da si nekome samo utjeha,osjećaj je jednostavno gotovo nenadmašan kada znaš da je tvoje čisto postojanje promjenilo nečiji život na bolje,da si pomogao nekome...da si oslonac u teškim trenucima.
I thought I saw you late last night, but it was just a flash of light...
An angel passing...

U životu imamo puno takvih prilika...pomoći drugima,a tako malo mogućnosti i vremena pomoći sebi jer realno gledajući glasovi drugih sa vremenom nadjačaju čak i najvećeg egoista u tebi i onda kad ustaneš i odeš bez razmišljanja naiđe netko tražeći pomoć,pruži ruku i ti zbog toga kakva jesi moraš je prihvatiti,to je jednostavno jače od tebe sve dok te ne pregazi vrijeme i činjenica da kad se okreneš pokraj tebe ne stoji nitko jači od tebe,najjači si i potpuno sam.Ljudska parazitnost nema granica,isišu sve dobro iz tebe i ostave te slomljenog.To smo svi naučili na teži način...
Now I'm lost in restless nights.
Just a whisper of the life that we created.
Shadows falling.
I am calling...

Svaki put kad odbijem nešto napraviti najlakši sistem je kažnjavanje...šutnjom,teškim pogledom,sitnim zlobnim komentarima koje čuješ iako su izrečeni šaptom ili u šali-kako i nebi kad se osoba zbilja i potrudi da dođe do tebe?to je smisao svega,kažnjavanje jer mi nisu oduzeli sve,barem ne još.Svaki put kad iskoraknem ispod staklenoga zvona život se djeli na dva perioda-let,bezgraničan,slobodan,moj....i
The faded photographs.
The frames of broken glass.
The shattered memories.
Time will soon erase.
All these souvenirs.
Salt from a thousand tears.
But when I wake up you are never there.

buđenje u stvarnosti,bolno i surovo,jer ti nemaš pravo na let,ti nemaš pravo na oslonac u teškom trenutku,ti nemaš pravo na suze,ti nemaš pravo na utjehu

And I could see it clearly once when you were here with me and now somehow all that's left are pieces of a dream...

Pieces of a dream.


jer je nekom drugom teže nego tebi...nekome je uvijek teže...

kad bi barem bila kamen...

Image and video hosting by TinyPic


11:58 | Komentari (4) | Print | ^ |

nedjelja, 31.08.2008.

poslije teške subote...

Image and video hosting by TinyPic
Padallo & Polka u prepirci po 155 x put...namcor

Image and video hosting by TinyPic
počinje se razdanjivati na trgu heroja...nut

Image and video hosting by TinyPic
izlazak sunca...wave

Image and video hosting by TinyPic
uf kak je teško ustati...kisscerek

Image and video hosting by TinyPic
Žuža...smijeh


15:04 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 30.08.2008.

...get well soon...

...Prijatelju u bolnici ...
...Get well soon ...
...Tak da možeš nastavit alkoholiziranje...
...Naravno nakon sve terapije koju odradiš...

Image and video hosting by TinyPic

...inače je piva odlična za bubrege...
...blamaža je što se radi o toploj pivi...
...ali mislim da možeš to preživjeti...

party


17:08 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 28.08.2008.

Moj mračni yoda...

pjevaDošlo je vrijeme da jednom određenom čudu posvetim par redaka ovdje...S obzirom na to da sam ja jedinstven skup gena(hvala mami i tati na predivnoj ostavštini kromosoma koji me čine unikatnom=>katastrofom naravnolud) moj životni put je prokleti začarani krug koji niže jednu nevolju za drugom očito privlačim sve zlo svijeta nad svoju glavurdu(ili je možda upravo moja glavurda odgovorna za sve?tko će ga znati),enivej...stala sam kod misli o tome kak svaki tren(dobro nie baš svaki tren al ajd termin svaki tren možemo produžiti i na nekih par godina u ovom slučaju)ali činjenica je da svaki put kad pogledam okice gore već navedenog čuda iščekujem negdje u budućnosti malog zelenog gremlina koji će jednog dana nastaviti lozu,dakle momak ima očito moćan poglednaughty(iako je kratkovidan)...doduše to što je kratkovidan ide meni u prilog pošto sam na taj način sigurna da me neće ostavit kad me vidi raščupanu,umornu,uplakanu od pms-a ili neke slične tegobe rano ujutro ili pak da se neće okrenut za drugom ženom dok šećemo centrom grada(moš mislitlud,al ajd,vrijedi pokušati,barem su snovi besplatni).Sve u svemu život teče kroz činove baš kao u drami,moj ljubavni život ih ima nekoliko...čin prvi (I.)...odlučim da ću stajati čvrsto na zemlji,ne vrijedi se vezati za nikoga zato što smo kao prvo premladi,kao drugo svi su na istu shemu,dakle bekani,pfuj i ne vrijedni muke i suza...čin drugi(II.)...u život mi upadne osoba,nazovimo ga treća nepristrana stranka,no sa obzirom na već gore navedene činjenice iz čina broj 1 ja ne obraćam pozornost,nak nea to smisla...čin treći(III.)...treća nepristrana stranka čudnim putevima gospodnjim postane dio moje svakodnevnice,doh,povremeno bacim pogled ali ne preveč(nedajboževećegzla)da ne bi slučajno skuži kak mi srce zbog njega kuca mrvicu brže nego inače..čin četvrti(IV.)...počinje me ljutit činjenica da mi srčeko i dalje kuca brže neg što bi trebalo,ma otkud njemu pravo da uzrokuje tak nešt?to pravo imaju samo momci iz Metallice u svom unforgiven štihu,nea se on šta petljat u kardiologiju ak je komercijalist...čin peti(V.)...s obzirom da je treća nepristrana stanka u daljnjem kontekstu Tažaki već neko vrijeme dio moje svakodnevnice u jednom tmurnom trenutku završim u njegovom zagrljaju,prvo što mi pada na pamet jest da sam sigurna...i da zbilja lijepo mirišiyes...i da mi je baš dobro tak...čin šesti(VI.)...postaje očito da je čin prvi već odavno negdje zakopan dva metra pod zemljom pošto hodamo već više od mjesec dana,naime činjenica da sam pokraj njega sigurna,sretna,ne brinem se oko čupanja obrva,uvijek lijepo miriši,srčeko i dalje kuca mrvicu brže kad ga vidim,njegov osmjeh me uvijek oraspoloži i tak neke sheme je pomaknula onaj štit cinizma i sarkazma koji uvijek nosim,kad si unikatna katastrofa unaprijed računaš na brodolom koji ćeš izazvati...čin sedmi(VII.)...on je igrao Wow,ona ludila na F1,djeca su im imala najčru glazbeni ukus u gradu(naravno nasljedila od mameparty) i najljepše okice u gradu(ae to dobili od tate),sjedili su na rokiću,puno jeli burek i tijesto sa sirom i puding,produživali su lozu i tak su živjeli sretno do kraja života...
....The End....pjeva
Image and video hosting by TinyPic


18:39 | Komentari (12) | Print | ^ |

petak, 22.08.2008.

...in world so hollow...

Zbilja najbolji lijek svakom ožiljku je vrijeme...

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

E mrva ke radiš?
Ništ posebno...ti?
Išo sam gleat Simpsone,al se desilo nešt čudno
Što to?...
Pa na pol epizode sam skužio da sam to već gledao jučer
Hehehe čovjek bi pomislio da si zaljubljen...
Pa ti bi to najbolje treala znat
Ae sam ti izjavljuj takve stvari javno,opet će me napast neka tvoja luda obožavateljica...
Briga me za njih
Ma da?...
Da,sam tebe volim
Aj love U2...

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

Razmišljao sam cjelu noć
O čemu ak smijem pitat?...
O tom kak smo zbrljali
Pokušala sam,znaš i sam da jesam.
Aj know,oboje smo pokušali
I što sad?...
Ne znam zapravo,idemo iz početka?Shvatio sam da te želim kraj sebe,preveč mi značiš malecka
U redu,ak tako želiš...volim te viba...
I ja tebe mrva,idi pavat sutra rano ustaješ
Da jur rajt...'noć...
'Noć

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

Ne znam kaj napravit zapravo
Ja znam...
Ieš?Ti to zbilja odlaziš?
Moram...žao mi je...
Nemoj
Zbilja moram...
Hoćeš se ikad vratiti?
Možda jednom,vidiš ja znam što moram napraviti...
Nisam ovo želio,slučajno se desilo
Misliš da sam ja ovo tražila?...
Žao mi je al ona nie bilo kakva frendica
Znam,ona je najbolja frendica...

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

Zbilja najbolji lijek svakom ožiljku je vrijeme...I prijatelj sa dovoljno strpljenja u tom procesu čekanja da vrijeme obavi svoj posao...Hvala Bogu više dane ne djelim sa ogromnom prazninom i tugom...hvala na svemu ...

Kao što sam davno rekla...možda danas sretni pivopija dobije svoju dozu Kaltenberga,hej pa ipak petak tome služi sretan

Image and video hosting by TinyPic


14:23 | Komentari (18) | Print | ^ |

subota, 16.08.2008.

...as it crumbles down' my castle in the air...

Već je prošlo dosta vremena od kad sam se osjećala ovako nesigurno i zbunjeno,moram priznat da mi nedostaje blizina nekih osoba,čak i onih 5 minuta mojeg vremena kada bih mogla potpuno iskreno reći što osjećam i mislim i onda se bez ikakvih posljedica opet vratiti u svoju ulogu vječitog slušatelja,nikad iskrenog pripovjedača.No takva osoba odavno nije pokraj mene da sasluša makar tih 5 minuta.Ni ne sjećam se više kad je bila tu.Posljednjih dana sam shvatila da nakon tako dugog vremena isključivo slušanja ja zapravo više ni ne znam govoriti,barem ne ono što se zbilja događa i što me muči.Naprosto sam došla do toga da prepričavajući drugima ono što se nekada događalo ili što se sada događa izbjegavam stvarnost...dali je to loša stvar?ne nužno,ali je zapravo postala dosta sumorna.Draga frendica me dugo krivila radi toga...često bi odzvanjale fraze poput :"Ti nikad ne pričaš ono što zbilja trebaš,uvijek pričaš nešt nevažno,daj jebote reci više što se zbilja događa." ili :"Ja ću tebe razbit ak se ne središ,prestani se zamarat tuđim glupostima i reci što je tebi."...I odgovor bi uvijek bio isti..."Ne zamaraj se,ništa mi nije."Jednostavno mi ništa nije,a i kad bude onda to ili zakopam duboko u sebi ili promjenim temu...uvijek je lakše rješavat tuđe probleme nego se suočavat sa svojim demonima.A imam ih već popriličan broj...kad na takav način poput mene prolaziš u životu počneš trunut iznutra,a čak i kad dopustim nekome da to pokuša popravit uvijek se sve pogorša i na kraju mi opet jedino preostaje povući se i klimati glavom na isprazne riječi koje drugi izgovaraju,a ja samo tupo potvrđujem dok tako suludo pokušavaju formirati ono što bih ja trebala biti barem u njihovim očima.Monolog koji bi frendica vodila uvijek bi završio isto pričom o tome što nju muči.Ljudi su jako jednostavna bića,lako ih je obmanuti ako su im zadovoljene najosnovnije potrebe(ili barem ono što oni smatraju da im je potrebno)neće se zamarat tražeći pogled na neku širu sliku.Svi smo postali kampanjci,rješavamo stvar jednu po jednu,to je najlakše kako bi preživjeli bez da se zamaramo sa suviše toga.Jesam li ja sama kriva što ne želim ići takvim putem,a sa njega se zapravo ne mogu maknuti?Vjerovatno jesam.Vjerovatno bi bilo lakše da ne mučim samu sebe ovakvim stvarima.Ironično čak i u ovom trenutku opet osjećam krivnju zato što ovaj dio prostora koristim za svoje jadikovke umjesto da ga iskoristim za teme o kojima zapravo vrijedi pričati.No to je taj prečac.Trenutak slabosti u kojem ne želim priznat da sam slaba,a jesam,potpuno.Lakše je promjeniti temu.Ne želim doseći razinu kada ću se iskreno kajati zbog činjenice da sam uopće živjela,a zapravo nemam petlje to promjeniti.

Farewell

[music: Laihiala & SENTENCED, lyrics: Laihiala]

I've dragged myself through the blood and mud
and with burning eyes pushed the love away'
No, I'm not the kind of man who'd play for keeps'
-The enchantment lies in the moment of goodbyes
For eternity'
-My sun has set down
I dream to flee'
As I suffer "the black" bleed into me
I regret every single day I ever lived in my life
I gave all I had in me' So it's time to say Goodbye
The breath of wind beneath my beating wings
is slowly dying down'
-Yet raging it's final blow!
As it crumbles down' my castle in the air
The relieving words of farewell end my earthly Hell
For eternity'
-My sun has set down
It has ceased to be'
The lightning that once burned in me
I regret every single day I ever lived in my life
I gave all I had in me' So it's time to say Goodbye

Kako je lako boriti se za krive stvari.Na život ne gledam kampanjski,a koristim se sličnim metodama.Na život ne gledam kao na ogorčenu borbu,a opet osjećam gorčinu svakim udisajem zraka koji me održava na životu.Sljedeći put kad budem sjedila pokraj tebe i pričala ti nešto nevažno,zaustavi me,molim te.I sama postajem umorna od prepričavanja,trebam odmor.
Image and video hosting by TinyPic


14:47 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 09.08.2008.

Mislim da su riječi suvišne u ovom slučaju stoga samo uživajtesmijeh


18:11 | Komentari (49) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.08.2008.

The future's in the air I can feel it everywhere blowing with the wind of change...

U životu ponekad jednostavno dođe vrijeme da pustimo nešto da ide dalje...Taj proces puštanja uspomena/ljudi/želja je cikličan,sve što zapravo činimo se vrti u krug...i mi se sami vrtimo u krug,ponekad se lancu života doda nova karika na mjestu gdje pukne stara ali i onda opet sve ide u ludi vrtlog i iz početka...svaki novi susret je samo podsjećanje neke više sile na nešto ostavljeno,zaboravljeno tamo negdje daleko,daleko u nama i to je samo vrtlog prošlosti i budućnosti.I dok prolazimo ulicom ostavljamo uspomene da ih pokopa prošlost...dok ne naiđe nešto za što mislimo da je budućnost...ili barem puko poigravanje sa mogućnostima sadašnjosti...
Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever

I više nam ne znače ništa ili barem tako mislimo...naš život ide dalje sa većim ili manjim ožiljcima ali ide dalje...i možda se sve vrti u krug i zbog toga nam često dođe muka,pozli nam,poželimo sići sa vrtuljka i samo izbljuvati dušu iz sebe ... ali hej,pa i to je bolje od stajanja usred ničega sa potrganom karikom...
The wind of change blows straight
Into the face of time
Like a stormwind that will ring
The freedom bell for peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say

I na posljetku svega opet ostaje vrtlog u nama...koliko je ljudska koža spremna podnjeti ožiljaka?koliko puta možemo baciti ključeve u duboku vodu?koliko puta možemo zamjeniti potrganu kariku?kao i uvijek odgovor je ne znam....zato što baš nitko ne zna baš ništa...čak ni ja ne znam zašto baš nitko ne zna ništa od toga...jbg,i možda trenutno ne vidim izlaz iz vrtloga,svjesna sam da ću opet zaradit pokoji ožiljak,možda ću opet bacit ključeve u hladnu,noćnu rijeku,morat zamjenit potrganu kariku i zbilja je teško stajati na rubu svega ovoga ali dobra činjenica je da ja i dalje stojim =)

Image and video hosting by TinyPic


15:44 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 31.07.2008.

On the margin of emptiness...

Već 3-4 put započinjem post ali riječi neprestance klize hm,u nepovrat...Ne znam dali je to zbog činjenice da su mi misli toliko rastrgane na stotine strana ili me jednostavno opet hvata ono prokleto razdoblje kada je najpametnije da se zatvorim u sobu i ne izlazim sljedećih 100 godina.
Sve u svemu čudno je...osjećam da mi nešto nedostaje,a sve je tu...ili npr.želim stalno biti sa ljudima,a zapravo sam najsretnija kada ostanem potpuno sama.A opet u trenutku kad me uhvati želja za samoćom odlazim na nekoliko mjesta na kojima zapravo nisam nikad bila sama,ona odišu uspomenama i to me plaši.Ne mogu me sada proganjati duhovi prošlosti,ne sad kada se sve okrenulo prema ako ne boljoj,barem zanimljivijoj budućnosti.
I ona ideja o povratku korjenima,nije loša,no ne mogu se stalno vraćati na staro,trebala bih ići naprijed ali my heart's been beating empty beats...Zašto se više ne snalazim u svemu ovome?Glupo je i ne želim se opet dovoditi do ludila samo zato što stvari ne ispadaju kak bi trebale,kada zapravo budu kako treba?da mi je upoznati takvog sretnika kojemu se situacija posloži od prve...
I da...svi ti pokušaji i isprike,pa malo kasno palimo zar ne?Ironično je što svi klikeri prorade kada je zbilja,zbilja,zbilja prekasno.Nosila sam toliko krivnje u sebi samo zato što sam dopustila da mi tu krivnju svale na leđa.Nisam ja kriva zbog tvojeg izbora stoga me nemoj podsjećati na sve one lijepe stvari,da,priznajem bilo ih je,ali ne dovoljno da pokriju učinak svih onih ružnih,a njih je bilo puno i previše...Ti si pogriješio,ne ja.
Ja ne vjerujem u druge prilike,rijetko kad vjerujem u nove početke i sa nikim nikad ne razgovaram o onome što se zapravo zbiva,moj osmjeh je rijetko kad tu za zbilja i ne znam ni sama što više očekivati,život je tak da imamo što mrziti,to je sve...mogu pokušati vjerovati u druge prilike,češće povjerovati u novi početak,da zapravo bih mogla sa nekim i podjeliti u razgovoru što se zbiva,k vragu mogla bih se povremeno i nasmijati jer ne mrzim život zapravo baš tak jako...ali čemu to sve?Jednostavnije je pustiti glazbu da odnese sve brige,barem na kratko stvori utopiju i savršeno mjesto za bijeg.Rekla sam već jedanput...I'm no angel...ne očekujte od mene da budem poput vas...

Image and video hosting by TinyPic


17:25 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se