Živjela jednom davno jedna žena po imenu Mikala.
Stanovala je sa majkom. No pošto joj majka je bila jako stara Makala je trebala sve sama raditi.
Jednog dana reče Mikala majci: Majko idem u šumu
Nabrati gljive. Jesti ćemo ih za ručak.
No nije prošlo ni 15 minuta kad Mikala susretne bakicu.
Bakica reče: Mikala kamo si pošla? Idem nabrati gljive.-reče Mikala. Ne trebaš ići brati gljive!
Evo ti ovaj lončić. Meni ne treba lončić. Meni trebaju
gljive.-Čim to Mikala reče u lončiću se stvore gljive.
Mikala presretna se zahvali i od trči kući.
I tako Mikala i njezina majka više nisu bile gladne.
Zagreb, 08.02.2007.
Aneja Orlić
|