... Kao_nekada

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)
Veljača 2017 (1)

Opis bloga
pisma i poezija















Linkovi

17.02.2018., subota

Život smrti


Ljudi sve manje mare
o tome ko je umro
a sve više pitaju
- Kako je umro?
Potresla me smrt jedne poznanice
ne toliko zbog ... mlada,
pa rano, djeca mala ... i tako to,
već zbog činjenice da se smrt
podmuklo uvukla u naše redove;
i opet to pitanja:
- Kako je umrla?

Danas mnogo više ljudi pati
od zabrinutosti,
nego od vrućice ili groznice ...
i mnogo više ih boluje od mržnje,
nego liječnika od kontakta sa zarazom,
dok vatra sa govornica
sve više ubijaju ljude;
Ljudi su sve bolesniji od
poremećaja humora, i
ljudi umiru od smijeha
da žive iscjelitelji

Dakle, kad vas pitaju:
- Zašto je umro tako i tako?
Ne bi trebalo reći:
- Umro je život bez riječi,
Već kazati:
- Smrt živi tako kao da joj je to
poslovični običaj!

- 19:19 - Komentari: (4) | Isprintaj - #

12.02.2018., ponedjeljak

Ex-ovi i Ox-evi

Na glasnoj strani svijeta
budućnost se ruši,
napuštaju nas i odlaze,
u gradu koji volim -
kako mogu biti optimista?

Crni oblaci zrače iz
duboke vremenske provalije
donose mrak
odozgo
Na tihoj strani razuma
vlada zbunjujuća konstelacija

Ex-ovi i Ox-evi
pritišću odlukama,
proganjaju,
nalazim da je dobro i ispravno
malo se pribrati
kao u nekoj tihoj molitvi

stvarnost zavejana preglasnim riječima
pajaci svjedoče o nepromjenljivosti
metafizička pitanja izviru
iz udobnih naslonjača
a mrkozelene šume stoje nijemo
prekrivene običnim zemaljskim vremenom

- 10:38 - Komentari: (19) | Isprintaj - #

04.02.2018., nedjelja

Vatra


Zvuk se izdvojio iz mnoštva
glasom sagovornika;
mali ljudi pripadaju zemlji -
smrt bi mogla zakucati
na vrata

Kad vatra do praga dođe
vrelina žari lice
istekla bi i posljednja kolebanja
iz mene, hitro
kao varnice
što zidove preskaču
- 14:02 - Komentari: (20) | Isprintaj - #

27.01.2018., subota

Paroidika

Mislim na mjesta
kojima ne pripadam.
Tragovi sjećanja
imaju ukus nesigurnosti,
kao hodanje u snu -
tlo izmiče u nesavladivom
osjećaju propadanja.
Vidim u daljini svjetlost,
dolazi prekasno.
Kad pomislim na sva ta mjesta
kojima jednostavno ne pripadam,
moram se preseliti u bjeg života.


Dodatak: 29.01.2017.




Dodatak 10.02.2018.



- 19:07 - Komentari: (32) | Isprintaj - #

21.01.2018., nedjelja

Nijansirani tragovi


Nekim danima dolaze ljudi
dok nekim ljudima dolaze dani
velikog Da
ili velikog susteta
i sasvim je jasno ko je u
Njemu
spreman reći
Da

Pažnju mi uze
Rečeno
I dođe
dodir iz ruke
dobro oblikovane visoke građe
nježni prsti
Ostaviše
nijansirane tragove
na vratu, očima, usnama ...

On samopouzdan
ode
a onaj što osta
ne kaja se,
istom pitanju
isti odgovor bi dao
a to
Ne podriva cijeli život

- 11:46 - Komentari: (7) | Isprintaj - #

02.01.2018., utorak

Hodočasnik neba


Ni riječi, ni stiha,
dršće u stijeni užiljen muk
a priča je duboko uklesana
sveudilj neba nad zemljom luk

Ti si mali hodočasnik
pod velikim nebom
gdje hiljade zvijezda sja
a u mom oku samo tvoja blista

Ni riječi, nit stiha
ostaje užiljen kameni muk
zorom se budi, sutonom rudi
božanskog neba krug

I tugom cvrči
ko' jagnjetu vuk
kosti kad glođe
zub

Gdje ti je pogled
pitam se
i da li bi me primijetio
da ti sjajem nisam ista?

- 13:30 - Komentari: (11) | Isprintaj - #

16.12.2017., subota

Malo stvorenje


Licemjerstvo je zlo
koje sa tmurnim danima
i neprospavanim godinama,
časovima tuge i boli
stoji na gomili prošlosti
koju vrijema razvlači
blatnjavim ulicama

Požurilo je da se rodi
da se dokaže,
da ubijedi
požurilo je i da se povuče
požurilo u mirovinu,
gledalo je u sat
da vrijeme brže prođe

- 13:43 - Komentari: (18) | Isprintaj - #

14.02.2017., utorak

Pismo Srcu

Ljubavna priča Napoleona Bonaparte jedna je od najintrigantnijih i najljepših u čitavoj istoriji. Omaleni francuski imperator ostao je zapamćen po vojnoj slavi i uspjesima, ali je njegov najveći uspjeh zapravo bio to što je mogao reći:
"Da, imao sam ljubav svog života".

Ljubavna priča Napoleona je priča o snazi oprosta i neprolaznim emocijama jednog čovjeka i jedne žene. Ujedno, to je i priča o tome kako društvene okolnosti i državne obaveze jednog cara mogu da "rasture" formu, ali nikada sadržaj prave ljubavi.


"Voljena moja, svaki moj dan ispunjen je ljubavlju prema tebi. Ne prodje ni jedna noć, a da te ne grlim u svakom naručju. Nisam popio nijednu šolju čaja, a da nisam prokleo slavu i ambiciju koje me drže daleko od tebe, dušo moja... Obožavam te, Žozefino, jedina si u mom srcu, jedina u mojoj duši. Sve moje misli tebi su namenjene... Ako usred noći ustajem da bih radio, to je samo
zato,da bih se tebi, slatka moja, vratio što pre...Ipak, u tvojim pismima od 23.i 26. obraćaš mi se sa Vi! Vi! O, kako si mogla napisati takvo pismo! Kako je samo hladno! A onda izmedju 23. i 26.su puna tri dana: šta si radila kada nisi pisala svom mužu? A, mila moja, to "Vi" i ta tri dana, bacaju me u očaj. Neka je proklet onaj koji je tome uzrok! Vi! Vi! Šta li će biti kada prodje još petnaest dana? Toliko sam tužan, moje srce je tvoj rob, a sumnje me moje, strašno plaše! Voliš li me manje?
Jesi li se već "utešila"? Hoće li doći dan da me više nećeš voleti? Reci mi to: bar da se na vreme pripremim na nesreću koja me čeka... Zbogom ženo, srećo, nado, brigo moja, dušo moja... Ne tražim ti večnu ljubav, niti vernost, već istinu i iskrenost bez granica. Dan kada mi budeš rekla: "Volim te manje" biće poslednji dan moje sreće ili, ko zna možda i zadnji dan moga života. Žozefina, seti se šta sam ti rekao: priroda mi je dala čvrst i odlučan karakter. Ali za tebe, moje je srce mekše od pamuka. Zauvek ću biti samo tvoj, uprkos sumnjama koje me čine nesrećnim...
Zbogom, i ako me već voliš manje, to znači da me nikada nećeš ni voleti..."


Brak Napoleona i njegove Žozefine nije potrajao cijeli život, ali bliskost i osjećanja jesu, i to uprkos čestim nesuglasicama, nepoštavanju, razdorima i prevari... Na kraju - njihova ljubav "preživjela" je vrijeme, godine, ratove, istorijske promjene i ubrojala se u red "bajki" koje inspirišu generacije, a Napoleonova ljubavna pisma ostala su upamćena kao jedna od najdirljivijih ikada.
Na koncu svega, legendarni vojskovođa čak je i umro je sa imenom voljene žene na usnama.
Posljednje riječi legendarnog cara, kako tvrde određeni istoričari, bile su: "Francuska, armija,vođa armije, Žozefina".

Oznake: pisma


- 08:43 - Komentari: (10) | Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se