* piskarije *

07.05.2006., nedjelja

Prst za prstom, trag

Pravi smjer je tamo gdje ne pitaš svoje strahove za savjet.

(Šapnula mi beštija.)
- 03:09 - Reci (22) - Ispiši - # - Vidi komentare -

05.05.2006., petak

Čak i sad

Ono što je tako teško verbalizirati je najčešće ono što nas najviše veseli.

Sjedim ispred ovog blesavog monitora (a odavno nisam, barem ne u ovu svrhu) i gledam u prazan ekran koji imam potrebu popuniti.

Bjelina. Ako ispunim, hoću li to učiniti baš onako kako treba? A čini mi se ko da to činim prvi put. Znate i sami one strahove prvoga puta...

Tako i ja sada. Znam dva oka koja će ovo čitati. I htjela bih da tu pronađu sebe. Ono, ručica u ručici i odšetamo u suton. Filmska priča, ne.

...

Ma tko uopće danas živi u filmu. Iako smo svi ufilmani. Ovako ili onako.

...

Ne znam je li do proljeća ili do nekih novih vremena. Budim se polako. Ko medvjedica. Simbolična imena. :)

Još uvijek znam i koji je dan i koji je sat. I čekam dan i čekam sat kad će se svo vrijeme poremetiti. (Što je vrijeme uopće? Prazna kategorija koju mi ispisujemo kako i ja ovaj ekran bojam... Crvene daj, dušo. Crvene hoću!)

Vrijeme je bilo baš lijepo danas. Suton sam preskočila. Doskočit ću mu jednom... S rukom u ruci.

Čekam noć i šaputanja.


Proljeće je odavno. A ja bojam svoje listove. Prirodno stanje, ne?

Ono što nas veseli uvijek je blizu. Tu negdje. Pored.

Čak i kad ne umijemo verbalizirati.

Čak i tad.

- 20:44 - Reci (16) - Ispiši - # - Vidi komentare -

Dizajn uljudno posuđen od Karisma Templatea i prilagođen Blog.hr-u i vlastitom ukusu.
Raznorazne skripte utkane u kod dovučene s Dinamic Drivea. + RSS Digest

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se