Rock mi je skinuo grudnjak

četvrtak, 03.04.2008.

New soul

Kako andy na sebe meće svog Warhola
Meni se ujutro neda ustati iz kreveta. Ne da omalovažavam depresivne osobe koje će me psovat ako ovo pročitaju sa: "Ne znaš ti kako je to kad se nema volje ustat ujutro." Stvar je zapravo u tome da sam lijena. Veliki ljudi imaju velike razloge zašto bi ustali iz kreveta, dosadni ljudi dosadne, tužni malobrojne, sretni mnogobrojne, luđaci luđačke.. Ja ustanem jer moram piškiti. A kasnije sam prelijena da bih se vraćala u krevet & tako započinje moj dan.
Golotinja je prijetnja mome opstanku ili mi tako barem govore. Prije nego što se obučem provjerim neke stvari: ako su neusiljeni pogled, kuštrava crna kosa, boležljiva bljedunjavost, gizdava otkačenost, kredasta koža, temeljno pasivna iznenađenost, opčinjavajuće nebitne pomisli, kvrgava koljena, radosna jednostavnost, par ruku suhih laktova, zafrkantska maska, djetinjasta gumožvakasta prostodušnost, u snu izgrižene usnice, glamur ukorjenjen u očaju, samozadovoljna nepažljivost, usavršena drugačijost, čuperavost, sjenovita aura, dvije sise od kojih svaka s jednom bradavicom, blijeda prisutnost, nesquick oči, nekoliko ožiljaka & pravilan pupak na svom mijestu ništa mi ne nedostaje. Onda sam sigurna da sam se probudila u pravom tijelu.
Dati čovječanstvu kotač, penicilin, parni stroj, Harry Pottera, sladoled & slično naravno da se smatra velikim postignućima. Ponekad poželim da sam izumila traperice ili nešto drugo što će ljudi prihvatiti ne zato jer je potrebno (poput sapuna) već zato jer im se sviđa & što će postati masovno. Ponekad razmišljam kako bi fora bilo da, kad već imamo paštetu u tubi, imamo i eurokrem u tubi. Izlazila bi van onako dvobojna, poput paste za zube, a djecu bi te smeđe-bijele pruge zabavljale (osim ako podcjenjujem djecu što je vrlo lako moguće). I to je moj veliki izum - moje traperice. Ako bilo tko zna kako pasta zapravo izlazi van šarena, a da se boje na pomiješaju, voljela bi da mi to kaže jer je to jedini razlog zašto je eurokrem u tubi zasad uskraćen svijetu. Ali ja to nebih niti jela jer fobiju da se smeđa&bijela krema ne pomiješaju. Neki ljudi imaju fobiju da im se maslac od kikirikija ne zalijepi na nepcem, a ja ovo. To zapravo nije iracionalan strah : uvijek vam je jedna krema bolja od druge barem za mrvicu, a kad se pomiješaju ova lošija izmjeni ovu bolju trajno i nepovratno. Zato ja jedem samo Nutellu.
Općenito jedem previše slatkiša – čokolada, praline, jogurt od borovnice, kavabon, napolitanke, kexi.. Ponekad me boli nepce jer konzumiram previše lizaljki dnevno. Kad bih mogla jela bih samo slatko – uopće mi nebi falila druga hrana. Glad nije upola toliko neizdrživa kao želja za slatkim. Trenutno pijem one tablete s okusom čokolade koji popravljaju količinu željeza kod slabokrvnih osoba, ali to je u redu.

- 19:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se