subota, 27.09.2008.
On ( emotivna navlakuša ) i ja se u zadnje vrijeme sve više i više srećemo. Počeo me ponovno zvati.. valjda zato što ja njega više ne zovem. Kao i na početku kreće njegovo lagano osvajanje. Zanimljiv si kad si zauzet... igra mačke i miše. Valjda se budi lovac, osvajač u njemu. Možda si nešto dokazuje time. Sva sreća da je meni već nešto dokazao...
Nešto? Jedno veliko ništa!!!
Pomalo je smiješno da se muškarac od 30 i kusur godina tako ponaša.
Ali to ne osporava činjenicu da me i dalje fizički privlači. Podosta!
I sad si postavljam pitanje uzeti od njega ono najbolje što mogu ili ne?
Da li da Njegovo ponašanje koje je kod mene izazivalo neugodu zamijenim stvarima koje volim?
Kada je moguće imati sexual relationship? I da li je to moguće da se ne vežem?
Opće je poznato da žene seks izjednačuju sa ljubavlju i intimnošću, a da muškarac ponekad želi voditi ljubav čisto radi fizičke potrebe bez želje za intimnošću ili vezom.
Jako dobro razumijem to da su seksualne veze kompleksne pogotovo u ovoj kombinaciji. Jedino čega se bojim je Njegovog preuzimanja moći.
Ravnopravnost u svemu!
Žene i muškarci sanjaju seks jednako često!
I ja ga sanjam!
Is it a mans world ili i žene to mogu?
ponedjeljak, 15.09.2008.
Moj Alen.. moja ribica, moja duša, moj anđeo čuvar...
Jel Vam se ikada dogodilo da ste nekoga upoznali i odmah osjetili povezanost s tom osobom? Kao da ga poznajete cijeli život?
Alen i ja smo se upoznali jedne nedjeljne večeri u simpatičnom jazz caffeu preko zajedničkog prijatelja. Budući da je sličan meni odmah smo započeli razgovor. Oboje smo vegetarijanci, ribice u horoskopu, oboje smo osjećajni i spiritualni. Odvažno se suprostavljamo prizemnim vrijednostima kojima su drugi zaokupljeni.
Kako on voli reći: „Arwen, mi smo stare duše!“
Arwen! Tako me zove... Podsjećam ga na vilu iz Gospodara prstenova.
A ja njega zovem ribica, ljube... sve ono slatko i predivno što mi padne napamet. Jer je on sve ono najbolje što poznajem.
Uz njega sam ja u potpunosti ja! On me potpuno razumije, on me voli, on me tješi. I, najvažnije od svega on voli moje mane i na njih nikada ne reagira ljutnjom, nego zagrljajem. Jer zna da i onda kada sam „loša“ da sam zapravo samo nesretna pa to ispoljavam na krivi način. A njegov zagrljaj sve to otjera...
Uz njega odrastam!
Pušta me da letim širokih krila u visine jer zna da je to dobro za mene.. da učim o životu... A ja znam da će me on dočekati ako padnem i pomoći da ponovno poletim.
Nedavno nam je bila godišnjica druženja... Nevjerojatno je zapravo koliko se mi kratko vremenski poznajemo.. Ali vrijeme je relativan pojam.. Nitko ne zna što je nekome dugo, a nekome kratko.. Bitno je ono što osjećamo!
A mi osjećamo da se poznajem dugo... mi se volimo.. mi se prihvaćamo onakvima kakvi jesmo...
Postoji mit o srodnoj duši... i svim njenim pojavnim oblicima.. Moja se pojavila u Alenu. Mom najboljem prijatelju!
„Next time ( life ) when you come, don't come as a stranger. Come as my friend!“
Blagoslovljena sam sto te imam za prijatelja, Alene!
I will always hold a place for you in my heart!
P.S. Slika je iz Rovinja.. Tu smo proveli ovaj vikend... daleko od svih...
četvrtak, 11.09.2008.
Tako sam ga nazvala.. Jer ne zaslužuje ništa drugo. Vrijeđati ga neću jer nemam to naviku raditi. Barem se trudim ne raditi to. Svi mi imamo svoje mane i vrline. Možda samo meni njegove ne odgovaraju.
Čudno smo počeli.. Ljeto, more, prekid moje veze, prekid njegove veze, kava, ručak, izlasci i onda sve one intimnije stvari. Par tjedana fenomenalnog provoda. Ne zabrijavam si ništa jer poznajem takav tip osobe. Na njega ne možeš računati. Ali ne razmišljam previše, lijepo mi je...
I onda slijedi emotivno navlačenje... Ti si meni ovo, ti si meni ono.. "Ne dam te više nikome."
Čak spominje upoznavanje s majkom.. ja u čudu gledam, smijem se, ali odgovara mi potiho. Nakon dvije godine mi se netko svidio! Totalno me privlači! I duboko u sebi znam da to nije za mene jer smo skroz drugačiji. Ja radim, učim, vegetarijanka sam. Pazim na svoje tijelo i duh, energiju.. A on... samo ću reći da je totalno drugi svijet. Ali svejedno se uvlačim u to i padam na sve..
Emotivno sam navučena!
Slijedi famozni petak i scena zbog koje sam prolila suza i suza.. Pa njegovo povlačenje i nestajanje. Tjedan dana nejavljanja.. 7 dana i noći u preispitivanju...
Vratio se u ponedjeljak, nazvao me... Kao da nikada nije bilo nikakve scene, kao da je sve ok. Srećemo se vani, pozdravljamo..ali daleko je to od ponašanja prolih tjedana.
Opet poziv danas! Kad ćemo se vidjeti pita?
A ja? Nakon svih suza, ljutnje, analiziranja i obećanja sebi da je dosta toga jer nije vrijedan, ponovno gorim od želje da ga vidim.
Zašto? Kad je on samo sebičan lik koji u životu sve radi samo onako kako njemu odgovara, ne brinući previše za druge.
Kad je on samo obična emotivna navlakuša!
Zašto ne zbrišem glavom bez obzira??
utorak, 09.09.2008.
Početak inspiriran jednim produhovljenim tekstom...
Inspiriran jednim suznim očima..
Povrijeđenim srcem...
Lošim prijateljom..
Dobrom pjesmom...
Sunčanim danom...
Mojim životom..
