. . . neka nova Andrejevna...

...znaš li da svako jutro kada otvorim još pospane oči prvo pomislim na tebe? Navečer, ti si moja posljednja misao prije sna. A one noći u kojima mi se polako došećeš u snove su mi najljepše, iako si katkad zločest i ne želiš doći baš onda kad te trebam, jako, jako, jako...

Sjedim sama u svom novom stanu, ti si maloprije otišao, a ja razmišljam o tebi, nama i kako to sve skupa ide u
nekom nepoznatom smjeru... i nije me toga strah, koliko spoznaje da se prvi puta u životu uopće obazirem na to.
Od neobavezno - zamišljene avanture gledam kako se iz dana u dan polaganim koracima viđanje pretvara u vezu,
sex u ljubav, a ljubav nismo tražili, ponajmanje ti. Vidim kako si zaljubljen, vidim kako ideš prema meni i iako nisi, polako postaješ moj...samo moj.
Znaš li koja je bila moja prva misao o tebi kada smo se upoznali? Pomislila sam kako smo isti nas dvoje, a sada iz dana u dan, sve više sam sigurna u to, kao što postajem sigurna da si ti onaj kojega bi mogla voljeti kako nikada nikog nisam, onako 100%.

- Dobro jutro dragi, šta radiš?

- Jutro. Vrijedan sam... a ti?

- Nisam vrijedna, zabušavam malo. Ti si kriv za to, znaš...

- Da? Zašto?

- Kako ne znaš? Ne da mi se radit, ljepše mi je mislit na tebe...

- I ja mislim na tebe...

Ovo je moja ljubav. Nije jedina, ali je konstantna, a ove druge ljubavi, dođu, prođu, barem je do sada tako bilo. Htjela sam da ga i vi upoznate. Nas dvoje živimo zajedno već 5 godina, a upoznali smo se dok je još bio mali, u potrazi za toplim domom.