U životima našim nije sve ni crno ni bijelo, ni šareno, nije ni ravno ni brdovito nego je onako kako nam je negdje upisano ili je onako kako mi želimo da bude. Kao djeci u početku dok nismo naučili čitati bake ili mame čitale su nam bajke koje su sve imale sretan kraj jer ljubav je izvirivala iz većine redaka, kasnije smo sami čitali knjige i romane ponovno naravno sa sretnim završetkom. Poneki od nas promatrali su sretan brak svojih roditelja i život je divan sa svih strana kojima smo bili okuženi. Tada nismo znali da život ima i crnu i bijelu stranu, da nije šaren niti ravan jer sve je bio idealan skoro kao u bajci koju su nam čitale bake ili mama.
Kada smo u određenom dobu krenuli u samostalni život tada smo s vremenom shvatili da sami moramo izabrati kojim ćemo putem ići jer pojavile su se stramputice koje smo i koje prolazimo sami, shvatili smo da u životu postoji crno, bijelo, šareno, ravno i brdovito jer sve je to život onakav kakav smo zaslužili.

Oznake: moja filozofija