Svako jutro prije no što ustanem iz kreveta kažem sebi "dobro ti jutro budalo" jer znam kako ću provesti nekoliko sati. Veseli me jedino što s ljudima mogu razgovarati, što dok u kafiću pijući kavu čujem žamor a ne tišinu. Takav način života postao mi je teret i tražim izlaz ali izlaz se još uvijek (bar još neko vrijeme) ne nazire.
Zato svako jutro prije no što ustanem iz kreveta sama sebi izgovaram "dobro jutro budalo".