subota, 31.03.2018.

tekst sam napisala 19.08.2012.

Već nekoliko sati sjedim sa praznim papirom ispred sebe, gledam u njega i razmišljam gdje su nestali sretni dani, gdje sam otišla ja i ima li ovakav život smisla, imam li se snage i dalje boriti kada sve što hoću nestaje u trenu kao kula od pijeska koju su mala djeca izgradila igrajući se a val koji je samo lagano dotakao srušio je kulu u jedan tren.
Gledam kroz prozor svoga stana i nadam se da ću ćuti nježnu melodiju starog klavira jer mi nedostaje tvoja blizina, tvoj nježan pogled kojim si gledao crno bijele tipke dok su tvoji nježni prsti prateći note svirali tužnu sonatu koja nije imala imena. Voljela bih da smo zajedno kao nekada, da se smijemo mojim glupostima, da plačem na tvom ramenu, a zvuk starog klavira me nježno tjera u san i ja sanjam ružičaste snove znajući da sam pored tebe, da me razumiješ. Nedostaješ mi kao što mi nedostaje sunce kada je jaka zima. Znam da ćemo se jednom sresti i da ću ponovo uživati pored tebe i zvucima tipaka starog klavira na kojem sada vene ruža kao što venem ja jer nikoga voljeti ne mogu kao što sam tebe voljela.
Dozvoli mi da čujem negdje u daljini nježnu melodiju starog klavira jer jedino tada sam sretna, ne neću plakati jer znam koliko te sada bole suze, gledati ću u tišini u daljinu slušajući vjetar koji svira umjesto tebe tužnu melodiju crno bijelih tipki, znam da vjetar svira umjesto tebe, znam da ćemo se sresti i tada ću ti priznati da sam te voljela.
tvoja sestra po tuzi

Oznake: napisala ANDREA


(16:23) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (7) (?)


petak, 30.03.2018.

IMA LI?

Ima li smisla uopće pisati? Da ima, jer papir sve trpi oduvijek, riječi ostaju zapisane ne nadajući se da će ih netko pročitati, da će razumjeti sve što je ispisano na tom malom bijelom papiru.
Znam da je uzalud sve što pišem, ali moram, moram prošlost izbaciti iz sebe jer me guši, užasno guši jednostavno više nemam ni volje ni snage ići dalje i boriti se sama sa sobom i prošlošću. Svjesna sam da će sada mnogi pomisliti da sam skrenula s uma što javno iznosim detalje svog života, ne to mi ni malo ne smeta jer jednostavno želim, želim podijeliti sve i nadati se da ću nekome, bilo kome pomoći da ne napravi sličnu grešku kao ja. Sudbina nam je svima zapisana među zvijezdama, ima ispravan i krivi put, a kada krenemo krivo sami potpuno sami moramo pronaći izlaz do pravoga puta, tražimo ga ne znajući koliko nas uspona i padova čeka do ispravnog puta, puta ka sreći. Jednostavno se moramo penjati i padati. Znam da mnogima nije lako, da se bore sa životom nadajući se boljem sutra, nadajući se sreći kao što se nadam i ja.
Ima li smisla uopće ostavljati tragove, otvarati dušu? Ne, nema ali moram zbog sebe jer mi je lakše pošto me papir razumije i ne buni se ni na jedno moje ispisano slovo, ne smeta mu ništa, on samo šuti i pušta me da suvisle riječi ispišem nadajući se da sam sretnija jer me bar on razumije.
Živim život kao Pepeljuga, radim za druge, a ne za sebe, kada bilo koga trebam nigdje nikoga nema da me samo sasluša nekoliko minuta. Maštala sam od malena da ću pronaći sreću, da ću biti teta u vrtiću koja će učiti djecu lijepim stvarima, crtati im, pjevati im, plesati s njima, uživati u njihovo iskrenosti i zauvijek ostati dijete u duši. Ostala sam dijete u odrasloj ženi jer moji dani odrastanja nakon smrti majke prestali su naglo i morala sam postati odrasla, nisam mogla više biti zaigrano dijete. Nisam se mogla smijati, radovati, pjevati, skakati jer obaveze su postale ozbiljne i teške. Jedina radost bile su mi knjige sa sretnim završetkom, jer shvatila sam da je meni sreća okrenula leđa. Tražim sreću kao iglu u plastu sjena, a znam da je otišla daleko od mene i da mi se nikada vratiti neće. Pogriješila sam jednom jako, borim se s tim, pokušavam pronaći izlaz iz tunela, ali svijetlost se nigdje ne nazire, samo je mrak, a ja više po mraku ne mogu hodati, ne mogu se nadati sreći jer sreću sam ispustila iz ruku misleći da će druga stići, da ću biti sretnija no tada. Svoju cipelicu, srce i dušu ostavila sam prije nekoliko godina osobi koja je sada samo u mojim mislima i nadam se da ga sreća zaobišla nije. Smijem li se nadati da će me jednom potražiti?
Sudbino moja mila i draga život je tako lijep i divan i ja tu ljepotu i divotu želim živjeti, želim se radovati, voljeti, ali ti znaš da ne mogu jer jednom si mi sreću dala, a ja sam je olako pustila da ode i sada ne znam koliko dugo svoju sreću trebam tražiti u mraku dugog tunela koji kuda god da se okrenem izlaza nema.

Oznake: napisala ANDREA


(23:20) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


četvrtak, 29.03.2018.

od mene toliko u ovom trenu

Kada mi nedostaje razgovora otvorim editor bloga i pišem jer s pisanom riječi znam da nisam sama, naravno da prije no što počnem pisati tekst koji je samo meni razumljiv pročitam i nekoliko tekstova meni dragih blogera pojedinima komentiram tekst, pojedinima ne jer nakon pročitanog teksta ostajem bez komentara.
Da, pišem jer pisati volim više no pričati s obzirom na to da napisano možeš i analizirati ako poželiš dok izgovoreno ostaje izgovoreno i rijetko tko zapamti što si govorio.
Volim komunicirati puno, ali kada si sam tada ti ispisane riječi prave društvo kada si sam jer si naravno odlučio biti sam iz samo tebi poznatih razloga.

Oznake: napisala ANDREA


(09:39) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


srijeda, 28.03.2018.

nepoznati autor


(22:27) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (6) (?)


ponedjeljak, 26.03.2018.

Ništa neću pripremati

Počeo je veliki tjedan, tjedan priprema za Uskrs ali iskreno rečeno (nadam se da se poneki neće naljutiti na mene) meni je to tjedan kao i svi tjedni tijekom godine jer će taj praznik biti sama i ništa posebno pripremati neću jer nemam ni želje ni potrebe pripremati nešto posebno. Taj dan ću prespavati jer jedino kada spavam sretna sam.


(20:19) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (9) (?)


nedjelja, 25.03.2018.

trg jučer prije 11 sati


(13:04) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (4) (?)


subota, 24.03.2018.

Pisanica na trgu


(17:41) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


srijeda, 21.03.2018.

zamalo

Prije sat i po vremena umalo sam nastradala prelazeći pješački prelaz koji vodi od Jadranske avenije prema rotoru jer se jedan balavac zabio sa kombijem punom brzinom u auto koji mi je stao da pređem cestu.


(18:15) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (6) (?)


utorak, 20.03.2018.

pitanja bez odgovora

Jučer je bio imendan mom mlađem sinu, a ja, ja bila sam doma i kroz prozor promatrala kako luđački pada snijeg, nisam imala ni volje ni snage za ništa osim za tugu jer on je godinama samo u mojim mislima i mom srcu.
Zašto je to tako, može li mi On odgovoriti? Zašto netko mora imati više patnje od drugih? Po kojem kriteriju On to određuje?


(08:14) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (8) (?)


nedjelja, 18.03.2018.

3 različite ja - koja vam je bolja slika

Oznake: ovo ja -izaberite


(18:47) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (7) (?)


subota, 17.03.2018.

na promociji knjige



u jednom klubu gdje svakodnevno pijem kavu i upoznajem zanimljive ljude, susrela sam i gospodina Šeksa


(17:50) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (4) (?)


četvrtak, 15.03.2018.

Moj dobar prijatelj

Oznake: moj prijatelj Jura Gašparac


(19:05) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (9) (?)


kod mene sve zamršeno

Evo već pola sada naprežem mozak razmišljajući što da napravim i kako da postupim po pravomoćnom rješenju u cijelosti jer toliko različitih mišljenja sam čula tako da nikako ne mogu doći do ispravnog rješenja. Ta mišljenja me podsjećaju na matematički zadatak kod kojeg tražiš ispravno rješenje s hrpu različitih postupaka a ispravnog rješenja nema.
Angažirala bih ja i odvjetnika ali kada nemaš novaca onda su ti dokumenti koje posjeduješ jedini ispravni argument za rješavanje "matematičkog zadatka" i naravno strpljivost jer drugog izbora nemaš.


(08:50) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (2) (?)


srijeda, 14.03.2018.

laž mu je istina

Teško je prihvatiti da jednom laž ispliva na površinu jer laž je jedino što znaš već godinama, lako je varati i ubjediti drugu stranu u svoje poštenje jer lažima uspijevaš zadobiti povjerenje osobe koju lažeš, koja ti je u tvojim teškim trenucima pružila sve što je mogla nadajući se da je s tobom dobila glavni zgoditak ali ne dobila je samo osobu koja laži smatra istinom i koja drugačije ne zna komunicirati jedino lažima jer laž je njemu istina koja drugoj strani smeta ali on to ne vidi zato što mu odgovara lagati i lagat će uvijek s obzirom da su mu laži istina ali samo njegova.
Suvišno je nekom nešto reći jer kada govoriš on ni ne čuje tvoj glas a kamoli i jednu izgovorenu riječ ili rečenicu a ti imaš osjećaj da si sve izgovoreno izgovorio sam sebi iako se sugovornik kome nešto pričaš nalazi tik pored tebe. Sve što si izgovorio nije ni registrirano ali ti si ipak izgovorio jer te izgovorene riječi su se gušile i morale su izaći, morale su biti izgovorene osobi kojoj su namijenjene iako od tih izgovorenih riječi nema nikakvog pomaka a ti više nisi "ekspres lonac" koji polako kipi.
Tvoje izgovorene riječi ostale su u zraku ali ti više ne kipiš i možeš krenuti dalje jer lakše je, puno je lakše ako izgovoriš sve što ti smeta iako te osoba kojoj su riječi namijenjene uopće ne čuje.
Uzaludno je tražiti da ti lažov kaže istinu jer on je istinu odavna izgubio i samo sa svakom riječi izgovara laž jer laž je njegova istina koja nanosi bol osobi koja ga je prihvatila kada nije imao gdje.


(13:29) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (6) (?)


utorak, 13.03.2018.

JEDNA RUŽA ZA BLOGERE KOJI VIŠE NE PIŠU



Nadam se da su dobro i da će uskoro postaviti tekst


(19:12) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (7) (?)


ponedjeljak, 12.03.2018.

još jedna moja priča

Lijepa i draga gospođice zar vam nije hladno dok kiša pada po vama? Postoji li netko tko voli ovako divnu gospođicu? Da sam barem malo mlađi bilo bi mi drago da mogu biti pored vas.
Ja vam volim dragi gospon da mi kiša pada jer tada ne razmišljam baš o ničem jednostavno se prepustim kišnim kapima koje padaju niz moje lice umjesto suza.
Koliko vas godina poznajem na vašem licu je uvijek divan osmijeh koji meni starcu daje volje da se krećem jer znam da ću ugledati vas i vašu ljepotu.
Meni je drago vidjeti vas jer znam da ste zdravi a to drugo ćemo ostaviti za razgovor kada sunce grane jer ne bih voljela da vas ne sretnem i sutra.
Prava ste pucka koja zna kaj treba pripovedati jednom starcu koji bi zbog vas volio biti mlajši.

Oznake: napisala ANDREA


(08:13) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


nedjelja, 11.03.2018.

kratka priča bez naslova

Nemam snage da joj priđem, da joj pogledam u oči koje su plave poput vedrog neba, da joj priznam sve ono što sam joj napravio jer znam da me je voljela cijelim svojim bićem, a ja sam joj lagao sve do trenutka kada me je napustila, tada sam shvatio da sam kriv što sam skrivao sebe pred njom. Da, skrivao sam svoje prave osjećaje jer nisam bio samo njen, povrijedio sam je misleći da je samo još jedna u nizu mojih avantura, ali ne ona avantura nije bila, ona je žena koja zna voljeti i pružiti ono što je potrebno a ja sam je povrijedio i ne nikada si to neću moći oprostiti, nikada joj neću moći prići, pogledati joj u oči i reći da je ona ta koju sam oduvijek tražio a izgubio je jer sam je varao. Da, varao sam ženu koja ima dušu anđela, varao sam ženu koja me voljela i sada znam da je ona jedina koja može iskreno voljeti.
Nemam snage da joj priđem i molim za oprost jer moje ponašanje oprost ne zaslužuje, često je viđam kako se igra u parku s malim djetetom i kako je sretna a da je moje to nikada saznati neću jer nemam joj snage prići.

Oznake: napisala ANDREA


(10:45) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (6) (?)


subota, 10.03.2018.

jedna od mojih kratkih priča


U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.
Nisam tada znao da će boljeti tražeći u drugim ženama jedan dio nje, jer nikada ni jedna žena neće biti poput nje, zakasnio sam jer ona živi svoje snove sanjajući svoju sreću, a ja i dalje u drugim ženama tražim dio nje jer nemam snage priznati da sam je volio i da je volim.

Oznake: napisala ANDREA


(20:44) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (4) (?)


četvrtak, 08.03.2018.

Nepropisno parkiranje



Ovaj BMW se tako parkirao da ga ni pauk nije mogao maknuti. Jadnik nema za plaćanje parkinga pa se lijepo smjestio tamo kuda moraju proći pješaci

Oznake: na putu prema Trvrtkovoj 5


(18:54) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (4) (?)


utorak, 06.03.2018.

06.03.2014. - 06.03,2018

Sjećam se trenutaka kada si me znao nasmijati, kada smo znali pričati o zanimljivim stvarima, kada si pomoću zemljopisne karte putovao zajedno sa majkom i sa mnom, kako si lupao glavom o zid kada si saznao da više nije živa...da sjećam se. Sjećam se i kako si me odbacio kada si doveo drugu ženu jer nisi mogao gledati kopiju žene koje više nema, da tata sjećam se. Sjećam se tvog lika, sjećam se tebe, sjećam se da sam te voljela i znam da te volim.
tvoja kćer


(09:20) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (6) (?)


ponedjeljak, 05.03.2018.

Jedan dio moje priče koju nisam još dovršila

...Nakon sat vremena Jakov je parkirao auto na parkiralištu nasuprot kafića i ostao nepomično sjediti držeći volan, ugledao je na maloj terasi djevojku kako spretno postavlja čaše na uredno složenim stolovima. Na tren je zaboravio da pored njega na suvozačkom mjestu sjedi osoba s kojom je proveo burnu noć na svom radnom mjestu. Maja je primijetila njegov pogled ali nije osjetila ništa iako je znala koliko ju Jakov privlači.
-Ajde izađimo već jednom pije mi se kava pa je u kafiću gledaj koliko ti drago samo joj molim te nemoj reći da si Jakov jer će poludjeti što sam te dovela tu a da nju prije nisam pitala.
- Aha, može - promrmljao je i izašao da Maji otvori vrata kako bi izašla iz automobila.
Sofija je bila zauzeta pripremama terase za popodnevno slavlje i sa nekoliko stalnih gostiju tako da nije ni primijetila prijateljicu ni pratnju nego ih je uljudno pitala i prije no što je ušla u šank što žele naručiti.
- Pogledaj koga pitaš i dobro jutro.
- Ah, oprosti nisam te vidjela imam dosta posla oko priprema slavlja tako da ni ne stignem vidjeti dobro poznato mi lice koje je dovelo i pratnju. Dobar dan gospodine. Što vi želite popiti?
- Kakao sa šlagom molim i pokušajte napraviti mlaki kakao ako je moguće.
-Sjednite za ovaj mali stol u ćošku sada ću ja samo da poslužim ovu gospodu na šanku jer ne podnosim da gosti dugo čekaju.
Sofija je ispod oka promatrala Majinu pratnju i spretno točila piće gostima na šanku, tek kada se približila caffe aparatu primijetila je da joj ruke drhte, te se nasmijala sama sebi.
- Molim te Majo objasni mi zašto tvojoj prijateljici moram kriti da sam Jakov, pa vidim da nije glupa siguran sam da zna tko sam.
- Ako želiš s njom razgovarati da bi si skratio vrijeme dok radi na porti, bolje reći zuriš u prazno nekoliko sati ništa ne radeći onda izmisli neko ime dok si tu u kafiću meni za ljubav- zagrlila ga je kao malo dijete i ovlaš poljubila obraz.
- Ok, evo je dolazi pa ti izmisli moje drugo ime.
- Izvolite vaš mlaki kakao sa šlagom gospodine Jakove a evo i tebi tvoja jutarnja kava Majo sada da imam vremena rekla bih ti nešto ali uskoro počinje slavlje pa nemam vremena osim da ti naplatim naručeno jer inače neću stići kasnije s obzirom da ću biti zauzeta sa svojim gostima. Uživajte jedno pored drugog jer imate vremena kojeg ja neću imati zadugo jer radim dvije smjene.
- Oprosti mi molim te ali ako želiš i ako gazda dopusti rado ću ti ja uskočiti pomoći inače sam konobar po struci samo to ne radim jer je naporan posao.
- Ne, samo vas dvoje u miru uživajte, posluživanje gostiju je moj posao a vi ste gosti koliko znam. Sada stvarno moram ići jer stiglo je meso koje moram rasporediti po stolovima na terasi.- spretno se okrenula na vrhovima prstiju i izašla van dočekati dostavljača.
- Što si šutila Majo zar je maca popapala jezik? Rekao sam ti da zna tko sam i da ju neću moći prevariti.
- Evo Jakove dolazi gazda pa ga pitaj možeš li pomoći Sofiji da se jadnica ne umori od posla. Dobar dan gazda. Kako si?
- Mogla bi ti pomoći Sofiji posluživati goste na šanku i onako ti stalno plača pića koja popiješ ovdje ili negdje drugdje i da molim te Majo prestani me zadirkivati nemam ja za tvoje gluposti vremena.
Maja je ostala iznenađena Matinim ponašanjem htjela mu je odgovoriti ali otišao je za šank poslužiti goste, tako da Maji ništa drugo nije preostalo nego da šuti, Nakon Matinih riječi zaboravila je da pored nje sjedi Jakov.
- Ej, kuda si odlutala sa mislima gospođice, ako si me zaboravila idem ja sam pitati vlasnika dali mogu pomoći tvojoj prijateljici a ti odi doma pa ja dođem k tebi kada završim.
- Radi što hoćeš i onako sam umorna, čujemo se. - ovlaš ga je poljubila u obraz i izašla iz kafića bez da je ikoga pozdravila.
Sofija od posla na maloj terasi nije ni vidjela Majin odlazak, ali kada je ušla u kafić po piće koje je trebalo postaviti po stolovima vani čula je razgovor između šefa i Jakova.
- Slobodan sam dva dana i imam konobarsku struku pa vam mogu pomoći ako se Sofija slaže s tim i ako vama odgovara.

Oznake: napisala ANDREA


(13:48) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (4) (?)


nedjelja, 04.03.2018.

danas malo moje filozofije

Znamo svi da prsti na rukama i nogama nisu iste veličine pa tako dolazimo i do zaključka da ni ljudi nisu isti da svi mi imamo svojih kvaliteta, da je netko dobar, loš, pesimist, optimist. Svatko od nas ima dobri i loših strana, netko je rođeni romantik, netko matematičar... da nismo isti i nikada nećemo biti isti kao i kod blizanaca se može uočiti razlika jer svi mi imamo svoje karakterne crte koje nas obilježavaju. Svi smo mi samo ljudi sa svojim manama i vrlinama, svi griješimo jer greške ponekada same dolaze, svi mi volimo, mrzimo imamo i nemamo ali ako ne volimo druge onda ne volimo ni sebe jer različitost je nešto što nas privlači da bi bolje upoznali sebe.

Oznake: napisala ANDREA


(12:52) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


subota, 03.03.2018.

u mom si srcu uvijek

Nemoj mi molim te pričati gledajući negdje u daljinu, pogledaj me u oči jer želim u tvojima vidjeti laž dok izgovaraš kako me voliš a ti uistinu voljeti ne znaš jer se nikada nisi naučio voljeti nikoga osim samog sebe. Nemoj me dodirivati rukama jer tvoj dodir je hladan poput jake zime i ne nemoj mi nikada više priči jer želim živjeti sa sretnim uspomenama, jer oboje znamo da smo uistinu bili jedno.
Godine će prolaziti, ostati će samo sjećanja na dane kada sam te srela, kada sam osjetila što znači voljeti a nisam znala da ti voljeti uistinu nikada znao nisi.

Oznake: napisala ANDREA


(12:27) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (7) (?)


petak, 02.03.2018.

02.03.1984.-02.03.2018

Hvala ti što si mi podarila život, što si me naučila vrijednostima istog. što si pokušavala da me urazumiš kako je najbolje biti sam jer nikome ne treba vjerovati no sam sebi. Hvala ti što sam uz tebe putovala, plesala i bila sretna jer pokazala si mi kako sreća izgleda, hvala ti majko što si me voljela što si mi pokazivala ljepotu života jer da mi nisi podarila život ja te nikada ne bih upoznala, ne bih imala koga voljeti, ne bi upoznala sreću i tugu onakvu kakvu sam osjetila prije 34 godine kada sam gledala kako hitna dolazi u trenutku dok sam išla cestom prema školi i vratila sam se uskoro te vidjela baku suznih očiju. Prije no što smo se rastale zagrlila si me jer si i sama znala da je to tvoj posljednji zagrljaj.
Sada si anđeo, moj anđeo i hvala ti za sve majko moja.
voli te tvoja Andrea.

Oznake: mojoj majci


(18:54) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


četvrtak, 01.03.2018.

Trajati će

još dosta dugo jer ovim raspravama nema kraja, trajati će do iznemoglosti iako postoje dokumenti ali ni ovaj sudac ih ne uzima u obzir, sve mi se čini da žele moje odustajanje s obzirom što maćeha 80 godina i ogromnu kuću, te mirovinu pa je sirota jadna i bijedna te mora dobiti i ono što je moja majka stekla s pokojnikom.
Da nemam dva sina odavna bi to bilo gotovo, ali to je od moje majke i ja neću popustiti.


(08:43) zamiriši Image and video hosting by TinyPic (4) (?)


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Image and video hosting by TinyPic
Design by teuta